Klinac s hrvatskom zastavicom, držeći mamu za ruku u centru Bruxsellesa diže ljude u kafiću na noge. Opći pljesak. To je prava kroatomanija. Gotovo su svi oduševljeni malom zemljom koja je izrazito jakim nacionalnim nabojem stigla na korak do nogometnog Olimpa.
Osim… malo sutra.
Naša draga orijuna, naše antife, naši fol europejci, naši jugonostalgičari, naši praznoglavi ljevičari, naši udbomlati, naše kriptokomunjare, naši urednici sa HRT-a, naši predsjednici stranaka, naša lijeva medijska falanga… ako ih sve nabrojim ode čitav prostor za kolumnu.
Dakle, skraćeno naš već dobro znani ‘ološ iz Žikine dinastije’ dočekao je vatrene u dobro pripremljenoj zasjedi. Znaju drugovi i drugarice kako se to radi. Znali su i njihovi preci.
Zemlja je bila u transu. Uz pratnju Migova avion Croatia airlinesa se spuštao u zračnu luku ‘Dr. Franjo Tuđman’. To je već diglo tlak mnogima. “Nesuđeni ratni zločinac“ čije ime nosi naša najveća zračna luka i to još u metropoli. Autobus je gmizao prema Zagrebu, a izvidnica je na fejsu preko “tajnog agenta“ slala paničnu poruku: “Izbacite uljeza iz autobusa!“
Uvijek oprezni i budni Denis Latin, urednik na HTV-u osjetio je miris nacionalizma i ustaštva u otvorenom busu. Dragocjeni drug informator, nešto kasnije opet rezolutan i nepokolebljiv javlja: “Thompson u autobusu! Doviđenja do idućeg SP!“
Njega tu više nema. On je svoj zadatak obavio, a za Vatrene i doček ga ionako nije briga. Čudi me da je malo zaostao na prozaičnom mjestu urednika. To je čovjek koji je 2014.g. “čestitao“ Hrvatima Oluju ovako: “Svima čestitam Dan pobjede i domovinske pljačke i paleži“.
I nakon tako hrabrog i progresivnog istupa ostao i dalje urednik na 4. programu ‘hrvatske’ TV. Već zbog izjave kako Hrvatska ima aerodrom koji jedini u Europi nosi ime ratnog zločinca naš je Denis trebao dobiti nazad i ‘Latinicu’, a zajedno sa Acom Stankovićem i ‘Ćirilicu’.
Iza Denisovog prokazivanja, antife su odmah zdušno skočile na svoje rahitične noge. Liberalni, progresivni uzor onima bez zanimanja i posla, Krešo Beljak nije mogao izdržati. Inače tolerantan, suzdržan skoro pa pastoralan čovječuljak, ovaj puta je otvorio dušu naTwitteru.
Čim su kamere ulovile Thompsona u busu, Krešica je, kao svaki lijevi (kako je to nekad lijepo rekao ‘naš drug Tito’) inteljektualac, napisao na fejsu: “Mora mi smeće fašističko dan pokvariti… ali neće, nabijem i njega i sve fašiste!!! Ignore!!!”
Naravno, brzo su se ‘klerofašisti’ snašli i drsko objavili na fejsu: “Zamislite da se Beljak umjesto Thompsona vozio s Vatrenima – oni bi sigurno ostali bez medalja!“ Drsko prema zaslužnom drugu…
Ali napredni i progresivni kadrovi nikada ne spavaju. K’o i neprijatelji. Tonči Percan‘poznati’ lijevi inteljektualac piše: “Da, ekstremna desnica i ustaše pokušali su sprovesti mekani državni udar na dočeku repke. Skandal da Vatreni ne idu na primanje Vlade RH ili Kolinde Grabar Kitarović već ukrcavaju u bus proustaškog pjevača.
Skandal i udarac za demokratski poredak i kršenje protokola“. I tu je uletio u Tončijevu zamku Krešimir. Ma ne Beljak nego Macan. Jednom dvosmislenom i ironičnom upadicom: “Koji nije uspio…“ Navodno je odmah nakon toga zatražio od Plenkija da ga razriješi s mjesta savjetnika premijera. Fleksibilni desničari ni danas ne znaju zašto. Ljevičari znaju.
Hrvatski političari imaju fobiju od pjevača. Stariji će se sjetiti pok. Vice Vukova koji je zbog slogana “Bog i Hrvati“ morao preko noći nestati iz zemlje. Sad se to očekuje i od MPT-ona. Možda da s njime malo porazgovara psihijatar Nenad Horvat čiju sliku gledam na fejsu kako se druži s Ivom Josipovićem, tipom koji je, usput rečeno, sve ovo već davno prorekao. Ne mislim na drugo mjesto…
Da vas podsjetim dr. Neno je još 2014.g, od kad vjerojatno i datira draga uspomena slikanja s Josipovićem, komentirao prosvjed branitelja invalida i njihove slike u invalidskim kolicima te ‘suosjećajno’ napisao: “Domoljublje na četiri kotača… s pogonom na klerofašizam.” Naravno, naš psihić nije propustio priliku roktati i na račun Vatrenih: “Džaba vam drugo mjesto i srebrena medalja kad ste govna, smeće i smradovi…“
Nakon Bleiburga dobili smo Moskvu – novo kultno mjesto “kolektivne memorije hrvatskog naroda“ i “nije srebro sve što sja“. Smrt fašizmu, a oko nas sve sami fašisti. Ako su ljubitelji Thompsona fašisti, onda su se u Zagrebu, Splitu, Zadru, Osijeku, Slavonskom Brodu… okupile prave SS trupe.
Naravno, na štih je došao i notorni ‘lijevi dušobrižnik’ iz 24 sata, Tomislav Klauški: “Nogometna repka napravila je nevjerojatnu promociju Hrvatske u svijetu i stvorila temelje za novo zajedništvo u zemlji. A onda je Thompson sve to pokvario…” daljnje citiranje neslane kobasice našeg Tomislava je gubljenje vremena i prostora.
Međutim, ne spominjem ga zbog ove njegove umotvorine već zbog nečeg drugog. Nakon drugog mjesta u Moskvi jasno je i zadnjem slijepcu (osim psihijatrijskom slučaju iz Varaždina) da je 95% naroda oduševljeno našim igračima.
Iako je kristalno jasno da su svi, baš svi, igrači i stručni stožer poklonici MPT, likovi kao što su Klauški, Beljak, Latin, Percan, Jelena Veljača, Vojo Mazzocco… ‘kidišu’ isključivo na pjevača. I zadnjoj budali je jasno da to isto misle i o Daliću, Modriću, Lovrenu, Perišiću, Mandžukiću, Vidi… ali kao i svi opjevani ljevičarski zečevi nemaju hrabrosti režati na repku i igrače. No, nakon prvog poraza ohrabrit će se oni i na to. Međutim, mi koji ih iskreno volimo i cijenimo nećemo ih izdati. Neće Vida uvijek, bećarski obučen, pokazivati prstima slovo V, ”veni, vidi, vici”.
Bilo bi sjajno da Hrvati napokon prevladaju svoje povijesne komplekse koje im je UDB-a i Srbija nabijaju od 1991.g. Inače će ovaj spektakularni uspjeh brzo postati spektakularni fijasko. Fijasko sličan organizaciji dočeka u Zagrebu u režiji Bandića i Dolenčića.
Voziti umorne igrače šest sati s aerodroma do Trga Bana Jelačića i nakon toga navijačima i igračima isključiti mikrofone nakon 30 minuta teški je i sramotni fijasko potpuno nedomišljene organizacije dočeka.
Tu su igrači i Dalić, kako to kažu u Dalmaciji, malo falili. Svaki progresivni Hrvat, napredna glumica, još naprednija dizajnerica, pjevačica koja je četiri godine pjevala četnicima zna da je uz malo dobre volje na Trgu trebao pjevati Bajaga, Hladno pivo (barem nitko ne bi bio dehidriran), Lepa Brena u uniformi JNA… i tada bi svi ljevičari bili zadovoljni. Ne bi bilo podjela k’o što ih nije bilo od 1945-1990.g. Ne bi bili zadovoljni jedino ‘klerofašisti’, ali k’o njih šljivi.
Vidi se to iz zločestog komentara Marcela Holjevca: “Zato tim ‘veličinama’ koje nam mediji ovih dana predstavljaju kao ‘poznate glumice’, iako sam bolju glumu od one u domaćim serijama vidio u njemačkim pornićima, poznate dizajnerice, poznato bilo što, treba jasno poručiti nekoliko stvari.
Prvo, u pravu ste. To nije vaša Hrvatska. To je naša Hrvatska, ponosna i pobjednička, koja se nikom ne ispričava za svoje pobjede i uspjehe. Vaša je neka druga, gubitnička i poslušnička, s kojom mi ne želimo imati ništa, kao ni s vama.“
Naravno, ne slažem se s Holjevcem. Ovo je direktni atak na bratstvo i jedinstvo.
Kad me već ne služi ljevičarska intuicija onda nije loše citirati uvijek odličnog Borislava Ristića:
“Cijeli svijet je zahvaćen kroatomanijom. Svi su čuli za Hrvatsku, samo nas još trebaju pronaći na karti… neki drugi, nakon svjetskog prvenstva nacionalnih država, kažu kako nije dobro ako se ovaj nacionalni naboj i karakter koju je pokazala hrvatska repka promatra samo u uskim nacionalnim okvirima.
“Nacionalizam je nešto loše i šovinističko, a Vatrene je izgleda do pobjede vodio internacionalizam. Valjda su oni za vrijeme intoniranja Lijepe naše u sebi pjevušili ‘Internacionalu’… kako bismo na dočeku svi zajedno zapjevali “Igra rock’n’roll cela Jugoslavija.“
U režiji je Dolenčića mogao zamijeniti i Oliver Frljić. Što nitko ne bi ni primijetio. A kad smo već kod fijaska organizacije dočeka Vatrenih u Zagrebu gdje su organizatori oko 350.000 tisuća ljudi preveli k’o žedne preko vode valja spomenuti i doček naših u Splitu.
Bio je to odlično organiziran doček prepun mladosti na rivi, u okolnim ulicama i na brodicama. To je bio težak, sparan i mračan dan za legendarne splitske orjunaše. Takav nacionalni naboj, toliko sreće može iskazati samo hrvatski naboj koji Splićani nose u sebi. Izvrsna voditeljica, pjevale su se domoljubne pjesme Thompsona, Škore, Bulića… bez preseravanja o ‘umjetničkom’ programu, fajruntu, gašenju svjetla, o Vrsaljkovoj frizuri… Bila je to čista destilirana neposrednost, ljubav prema Vatrenima i domovini. Feralovaca, jugovića i orijunaša nije bilo nigdje ni na vidiku.
Vjerojatno su se tresli od straha u svojim rupama. Čak se ni Dragan Markovina nije oglasio. Pametno, kao da je iz stranke “Pametno“. Zlatko Gall je vjerojatno na vrijeme poslao detaljan izvještaj s ”Thompsonove krađe” koncerta u Zagrebu… koji nije održan.
Tih sam dana vjerovao kako je dočekom u Zagrebu definitivno u Hrvatskoj sahranjena Jugoslavija. Ali mrtvi Jugo-konj se ritnuo zahvaljujući Latinu, Beljaku, Karlauši koja, nakon što su ispljuvala naše nogometaše, samo par dana kasnije pjevala u Makarskoj. Tončiju Percanu, Nenadu Horvatu i Tihani Tomičić iz Novog lista “pola nacije je bilo zgroženo što se uspjeh Vatrenih ukaljao pojavom Thompsona u tako svetom času kao što je bio doček srebrenih…“
Možda je netko iz redakcije Novog lista trebao blago upozorit naivnu i prostodušnu Tihanu na ‘ustašoidnu’ izjavu Zlatka Dalića:
“Dok sam ja izbornik, bit će onako kako kažu igrači, a oni su rekli da hoće Thompsona. I ne znam što je u tome pogrešno. Njegova pjesma “Lijepa li si“ hit je u autobusu na našem putu na stadion, ona je motivacijska injekcija prije istrčavanja iz svlačionice na teren. Što je u njoj loše, gdje vidite poruke mržnje, zašto moramo trpjeti ta prozivanja? Pjesma o ljubavi prema domovini iritira 5% ljudi u ovoj državi, dok bi ostalih 95% uz nju slavilo pobjede. E, pa slavit ćemo kako mi to želimo. Neka pati koga smeta.“
Tu se Dalić i naša matematičarka Tihana ‘malo’ razilaze.
Od svih do sada citiranih jugo-zombija nitko, baš nitko, nije se ni u jednom trenutku usudio citirati Dalića, Modrića, Rakitića, Mandžukića… to bi bilo preopasno za njihove zečje duše. No, ovo kmečanje nije pitanje pjesme i MPT-na. To je jugo-recidiv koji negira osnovna građanska prava pjevača kojem nikada ni jednim aktom nije zabranjen javni nastup, koji nikada nije osuđen i koji godinama proživljava klasični linč od strane onih protiv kojih se on četiri godine borio s puškom i gitarom. I što je najvažnije – i pobijedio. Oni su uvjereni da bi naši momci pronašli inspiraciju slušajući i Josipovićevu “Tokatnu etidu u C-duru“ pod ravnanjem psihijatra Nenada Horvata.
Sad pišu da ova reprezentacija nije njihova kad pjeva MPT-on. A isti ti ispratili su je uz onu: “Dabogda sve izgubili“.
A sad su se svrstali uz Vučića koji kaže: “Koga još čudi to što su Hrvati slavili uz ustaške pjesme?“ To mi se čini potpuno u redu. Koji četnik bi miran slušao pjesmu koja započinje sa “Za dom spremni“, uzvikom “bando srpski dragovoljci, stići će vas kazna i u Srbiji”.
I Vučić ima pravo na taj stav jer je četnik. Ali naši farizeji, naši zečevi svoju nostalgičarsku metaforu pronalaze u MPT. Cinkanje vlastite države im je krvi.
Već drugi dan dočeka novinar AFP-a Peter Murphy je napisao: “Kada napravite odličan PR posao za Hrvatsku na svjetskom prvenstvu, a onda vam se u otvorenom autobusu pojavi ultranacionalistički pjevač.“
Koja je razlika između Petera i Percana? Nikakva. I jedan i drugi smatraju da je doček upropašten. Nismo mi rafinirani Francuzi koji su u čast svojih pobjeda pobili nešto ljudi, popljačkali masu dućana, palili aute i pucali po policiji. Barem tako tvrdi Marcel Holjevac.
Ako ne vjerujete desnom ciniku Holjevcu evo nešto konkretnije. Sedam ubojstava na otvorenom, oko pet stotina silovanja, 845 zapaljenih automobila i 47 orobljenih trgovina. I na sve to bi pristale naše antife samo da se zbrani pjevanje MPT.
Kao što sam već napisao, zagrebački doček ipak nije bio rekvijem za Jugoslaviju, ali sam siguran da je splitski bio kraj vlasti njihove legendarne orijune. No, pročitavši ‘reagovanje’ Aleksandra Vučića (koga čudi što su Hrvati slavili uz ustaške pjesme) te usporedivši ih s reakcijama Beljaka, Sandija Blagonića, Denisa Latina, Tončija Percana, Nenada Horvata, Tihane Tomičić, Ante Tomića, Žarka Puhovskog, Sabine Glasovac i svima već poznatih izluđenih antifa dolazim do jednog žalosnog zaključka: Vučić je čista kamilica, on u normalnoj tuzi što su se njegovi vratili prvi kući vidi u Zagrebu 300 tisuća ustaša kako pjevaju Čavoglave i deru se ZDS i točka.
Čitajući Beljaka, Latina, Tomića, Blagonića… vidimo uglavnom proračunske uhljebe koji danonoćno kmeče o fašizaciji Hrvatske, koji nikako ne shvaćaju da Thompson nije pjevač nego “pokret otpora“ protiv mentalnih Jugoslavena. Vučić je stvarno čista kamilica prema tim jugo-kmerima koji su zagadili sve medijske institucije u ‘Levoj njihovoj’.
Javila se i oktroirana bivša premijerka Jadranka Kosor. Mudro nas je podučila o Thompsonu. :“On ne spada među ljude koji ujedinjuju Hrvate.“ Nobela za njenu legendarnu glupost…….
Tko to ujedinjuje Hrvate? Kosorica, Beljak, Tomić, Blagonić, Dolenčić, Stazić… jeste li igdje pročitali stav naše Jace o Stazićevoj izjavi kako partizani nisu 1945.g. obavili posao do kraja? Naravno, niste. Vrana vrani oči ne kopa itd. A sad bi se 90 posto nas koji smo za Vatrene i Thompsona trebali ujediniti s 10 posto orjunaša, udbomlata, jugonostalgičara… samo zato jer su oni metastazirali u sve pisane i elektroničke medije pa ih propale političarke uvažavaju vjerujući valjda kako će im se tako preliti malo njihove moći. Malo sutra.
Dugo, dugo i uzaludno će to čekati. Uostalom, crknut ćemo mi, ali crknut ćete i vi… s time da smo mi već sad apsolutni pobjednici. Vi to uostalom i znate, pa zato toliko i režite.
Jedina vam je utjeha što patite u finom društvu. Sa Stazićem, Tomićem, Radom, Kapovićem, Beljakom, Blagonićem, Latinom, Percanom, Pilselom, Juricom Pavičićem, Klauškim, Tihanom Tomičić… i nemam više prostora. Mogao bi trošiti tintu do kraja mjeseca nabrajajući ih sve…
