Još se ne zna, ali se pomalo pretpostavlja da je njihov korona virus kripto-komunistički i da je inkubacija trajala od 30. svibnja 1990. godine, a da je bolest nastupila 5. kolovoza 1995. godine te da je neizlječiva.
Zaraženi tim virusom znojni i užareni neprekidno buncaju arhaične pojmove Tito, bratstvo i jedinstvo, progresivne snage, lopovska privatizacija, crvena zvijezda, Istanbulska konvencija, Marakeš, AVNOJ, ZAVNOH itd. Prvi znakovi da je “oriđiđi” korona virus pokorio i najveću hrvatsku stranku HDZ pojavili su se kad je HDZ-ov stručnjak opće prakse Bačić “ladan k’o led” izjavio: “I Tuđman bi ratificirao Istanbulsku konvenciju. Uopće to ne dvojim”.
U predizbornoj kampanji za unutarstranačke izbore Plenkovićeve uzdanice poput Bačića, Medveda, Zdravke Bušić i sličnih, navodno pro-desno orijentiranih političkih marioneta, sve češće posežu za Tuđmanom pokušavajući opravdati svoju ljevičarsku politiku koju je njihov predsjednik samostalno vodio u stranci i državi posljednje četiri godine.
Međutim, hoće li kratka pamet Hrvata i ovaj puta zaboraviti sve ljevičarenje kojim se HDZ proslavio i ponovno, radi mira u kući, izabrati istu ekipu, ostaje za vidjeti, ali sigurno je da će tada put tzv. “trećoj opciji” biti širom otvoren.
Prosvjed protiv Beljaka i koliko je prosvjednika bilo…
Očarani sjajnim Beljakovim i Stazićevim političkim antitalentom branitelji su neoprezno, na čelu s dr. Vukušićem, odlučili organizirati prosvjed protiv Beljaka i svih Beljaku sličnih u Lijevoj našoj. Kao i obično kad su “rigidni desničari” u pitanju zakazala je policijsko-medijska analitika. Po njima trg u središtu Samobora može maksimalno primiti tek 300 desničara iako se na trgu, k’o u kutiji sardina, bilo natiskalo oko 1500 retrogradnih HOS-ovaca, “ideološko-hendikepiranih” dragovoljaca i branitelja. Međutim, policija je, sat prije početka prosvjeda, izašla s podatkom na “progresivnim” portalima kako se skupilo tek oko 300 crnokošuljaša. Ni više ni manje. Da je kojim slučajem sa svojom ekipom bila tamo Jelena Veljača, policija bi sigurno procijenila kako pred “Lavicom” ima bar dvadeset tisuća ljudi s duginim zastavama.
Osim toga “revolucionari” nisu zanemarili bitnu činjenicu da je te “nedilje” u Samobor kao “slučajno” na kavu i kremšnite došao i profa Josip Kregar – ikona antifašističke ljevice. I on se složio kako je na prosvjedu bilo 300 “klerofašista” te da su oni, umjesto da prosvjeduju, također ispijali popodnevnu kavu i tamanili kremšnite. Čovo je stvarno ključni svjedok povijesti. Kako lijepo kažu Zagorci: “ak’ je do svedoka, krava je naša”.
Prof. Kregar se urezao u moje ognjištarsko pamćenje po priličnoj količini pepela kojim se svojedobno morao posipati po svojoj mudroj glavi jer – dok je bio član nadzornog ili upravnog odbora “Posmrtne pripomoći” – otkrilo se da je pod “posebnim uvjetima” dobio od “umrlih” kredit od nekih 100.000 dojčmaraka. Profa se posipao pepelom, pokajao se i vratio lovu. Znam da se u zlobnim desničarskim krugovima šaputalo kako ima puno onih koji su se spremni pokajati za puno manji iznos!
Za mene osobno broj onih koji su se drznuli derati i zviždati časnim ljevičarima Beljaku, Staziću, Rudanici i sličnima je utvrđen na siguran, nedvojben partijski način. Stoga ga nisam više htio provjeravati ni na Novoj TV, RTL-u, HRT-u, N1…jer je prosvjed na svim tim kanalima pedantno i superiorno analizirao Žarko Puhovski i to kao “desničarski dernek”. Čovo je inače poznat kao doživotni svjedok.
Naivan k’o francuska sobarica zaključio sam da se sve završilo mirno, skoro pastoralno. Kako kažu Francuzi – da, da, da ne bi! Drugi dan uđoh na fejs i vidim kako se moj dobar znanac pjeni. Otprilike kaže da je Beljakova “neodmjerena” izjava “Alica u zemlji čudesa” prema orkestriranoj mržnji iskazanoj na samoborskom protestu. Odmah su se javili deseci pravovjernih koji su također bili “užasnuti”, čak i k’o fol “uplašeni” baš kao nekada Milena Dravić “Ah, taj Fest, past ću u nesvest”.
I tako se redaljka zabezeknutih, uplašenih, preneraženih, uznemirenih, prestravljenih, začuđenih i uvrijeđenih antifa, “penzionisanih udbaša”, bodrih orjunaša te njihovih snaša obrušila na one koji su stvorili ovu državu. Kako se samo usuđuju ometati prof. Kregara u njegovoj nedjeljnoj kavici i kremšniti. Javio se i tzv. Savez antifašističkih boraca i pozvao državne institucije i sve slobodoljubive građane da jasno osude izjave s braniteljskog skupa u Samoboru… Zašto?! Zato što su branitelji “neodmjereno” i hvalisavo dali do znanja svima da su “oni porazili pobjednike Drugog svjetskog rata”. Naravno, nitko nije ni pomislio na Ruse i Amere…nego na one koji su 1945. godine nosili crvenu zvijezdu na kapama te su tada pa sve do 1995. godine žarili i palili na ovim prostorima.
Treća armija Europe povlačila se na traktorima s crvenom zvijezdom na čelu. Kako je 12. kolovoza 1995. godine rekao sam Sloba: “bežali su k’o zečevi”. Izgleda da je sudbina nekih da im zečevi budu cjeloživotne maskote. I sad naše antife šalju partijsku depešu institucijama “da se zlo opet vraća”. Slažem se s njima. Zlo se iz dana u dan ponovno vraća.
Hrvatskoj se u slalomu za Europsku uniju postavljalo puno prepreka, a Srbija će u EU spustom. Opet su nam spustili…
Ruši li Ustavni sud definiciju braka?
Ivan Hrstić se pita: “Ruši li Ustavni sud ustavnu definiciju braka?” Naravno da ruši. Legendarno naivni Hrvateki organiziraše referendum “U ime obitelji”. Svi, baš svi od predsjednika Republike, Vlade, Sabora, svi ministri i njihovi ministranti, svi mediji, sve tri nacionalne TV kuće, sve nevladine i vladine udruge na čelu s ultra lijevim GONG-om…svi su oštro, žustro, partijski monolitno bili protiv “rigidnog desničarskog” referenduma. Ispalo je lakše nego 5. kolovoza neke godine. U postotcima narod je sa 70 % prema 30 % bio za definiciju braka. Tako su Hrvati prvi puta na referendumu promijenili Ustav Republike Hrvatske.
Nakon ove posljednje “genijalne” odluke Ustavnog suda vrijedi ona “džabe ste krečili”. Zakon o braku je ustavan za Ustavni sud, ali mudri ustavni suci zaključuju kako, ako po tom zakonu mogu usvajati bračni parovi, iznimno samci, onda analogno tome isto vrijedi i za udomljavanje. I čemu sad razmišljati o novom referendumu kad se njegovih regularno priznatih rezultata ne drži ni Ustavni sud. Ovom je odlukom Ustavni sud RH definitivno ušao u povijest. Između interesa djeteta i udomitelja Ustavni sud se odlučio za udomitelje.
Nekada su se uspavljivala djeca klasičnom pričom: “Imao otac dva sina”, a danas priča započinje “Imao sin dva oca”. U ime oca i sina…
Beljakov pulen, Glasnović i potpredsjednik Sabora koji je osvojio nekih 700 glasova…
U Hrvatskom saboru klasična priča. Beljakov pulen Željko Lenart, superiorno kao što priliči članu jedne stranke koja egzistira tako da je se može povezati sa statističkom pogreškom, onako duhovit (izgledom!), dobacio je svom imenjaku Glasnoviću kako on, Beljakov Željko, nikada nije bio član partije, ali da nije pobjegao u Kanadu i tamo se skrivao 30 godina.
To je Željko Glasnović popratio “akademskim” komentarima koje je inače lijevo krilo Večernjaka, izvjesna Žonja, bez pardona osudila. Sve je to dio političkog folklora. Naša Žonja, dekoncentrirana ljevičarka, po zadatku se napravila malo “mutava”. BD (Beljakova debeljuca) strpao je sirovog i zapaljivog Glasnovića u onu vrstu domoljuba koji su osvanuli u Zagrebu nekoliko mjeseci nakon “Oluje”, što bitno mijenja kontekst verbalnog sukoba.
Međutim, već prvih dana agresije Glasnović je bio na “licu mjesta” i na kraju dobio čin generala i u HV-u i HVO-u. I sad se našao Beljakov pulen kome je izgleda žao što UDB-a nije “skinula” više od sto pripadnika “neprijateljske emigracije”.
Žali li za tim “šlampavo odrađenim” poslovima UDB-e i naša Žonja, e to još ne znamo. Ali znamo da se Glasnović odmah vratio u domovinu, ušao u Domovinski rat i postao general, a sad neki opskurni lik cmizdri što ga “njegovi” nisu likvidirali prije nego se vratio u Hrvatsku.
Umjesto da se brani čast jednog generala HV-a, danas Glasnović doživljava orkestrirano hračkanje ljevičarskih mainstream medija od Večernjeg, preko Jutarnjeg do Novog lista. Zavija se nad teškom uvredom okruglog Željka i ostalih “poraženih snaga” koje su u sjeni rata, osvojili hrvatski medijski prostor. I zato danas možete pročitati sve o Glasnovićevim “sočnim” uvredama, ali ni riječi o osudi Lenartovih provokacija.
Lijeva medijska falanga je naučila zanat. I ako danas želite saznati kompletnu istinu o nekom događaju ostaje vam samo da se spustite nekoliko katova niže, u tzv. medijsko “podzemlje”. Portali, podcasti, lucidni pojedinci…to su likovi koji su i Donalda Trumpa doveli u Bijelu kuću. I dok je bijesni general odlazio iz sabornice odjednom je potpredsjednik Sabora Furio Radin, poput furije, počeo vikati se i derati na Glasnovića: “Nije ovo Legija stranaca, izbacite ga van…”. Lik koji je potpredsjednik Hrvatskog sabora s osvojenih nekih 700 glasova odjedanput je, kao da ga je Bog hrabrosti dodirnuo čarobnim štapićem, postao tigar – od papira.
Šteta što Glasnović nije Pernar pa se tobože malo istrgnuo i krenuo prema ludo hrabrom dugokosom rokeru. Imali bi na YouTubeu zgodan filmić.
Raznobojni politički poltroni hvale se kako su nama Hrvatekima manjine “dodatna vrijednost”, a sad vidimo kako se ta “dodana” vrijednost uspali na hrvatskog ratnika. Tako da se siroti general počeo tresti – od smijeha… Samo onako usput na znanje dugokosom rokeru: i general Gotovina bio je u “legiji stranaca”. Naravno, njegove aluzije su njegov, ali i naš problem.
Možda bi Radinu bilo dobro preporučiti, u brizi za njegovo mentalno zdravlje, knjigu njegovog istomišljenika Igora Mandića – “Zauzeto, Hrvati”.
U povodu tog novog pamfleta naš Igor dao je intervju na portalu novilist.hr. Kaže vaš Igor:
“Hrvatska je promašeni projekt šovinističkih elita”. Pljucka, dakle, i po vama dragi potpredsjedniče Sabora! Premudri Mando zbori nadalje: “Ako je Hrvatska stvorena u nacionalističkoj euforiji 90-ih godina, onda moramo biti svjesni da su temelji truli i da se na njima uzaludno pokušava graditi, nadograđivati sve dok se netko ne sjeti da bi trebalo cijeli taj projekt zaključiti i srušiti…”.
Dakle, Hrvatsku su stvorile “šovinističke elite”!?!?
Evo jugokomunisti sad već igraju otvorenih karata. Draža Mihailović dobiva u Kragujevcu svoju ulicu, Nedić je sljedeći, Crna Gora se trese, SOA šapće o porastu neočetničkih ideja u RH, SPC u Crnoj Gori gubi status vjerske zajednice i dobiva status strane agenture. U RH Mandić otvoreno govori o šovinističkom projektu države.
Napokon, moramo priznati da oni koji slave 8. 5. 1945. ne slave 5. 8. 1995. To je pitanje bazičnog razlikovanja, druže Radin. Zar ne…? Evo jedne dobre misli Winstona Churchilla “Balkanci proizvode više povijesti nego što je mogu potrošiti”.
“Vijesti dana” u ovo vrijeme su unutarstranački izbori u HDZ-u. Već i vrapci na krovu znaju da su manje-više sve naše stranke ustrojene po dobrom, starom boljševičkom načelu bivše partije. Demokracija postoji samo u statutima, ali ne i u praksi.
Tako je ovih dana napokon izašlo na vidjelo kako je Plenki, bez znanja stranke donio odluku i o raskidu koalicije s Mostom i o ratifikaciji Istanbulske konvencije i o mnogo čemu drugome, ali je naknadno to stavio na stranačka tijela koja su to pokorno amenovala. Kako i ne bi kad bi svatko tko bi se tomu usprotivio odmah bio isključen iz stranke jer nije “na liniji” politike.
E, sad kad je došlo vrijeme unutarstranačkih izbora, tzv. “Lista za promjene” mora nekako javno izraziti svoje neslaganje s politikom u stranci, ali istodobno, kako su parlamentarni izbori na vratima, treba sačuvati i ono famozno “jedinstvo” stranke i ne upuštati se javno u ozbiljno sučeljavanje s vladajućom garniturom u stranci.
Očito je to nemoguća misija, pa ne treba ni očekivati da će oporba unutar HDZ-a izaći s bilo kakvim jasnim kritikama postojeće politike HDZ-a već će se samo zadržati na nekim simboličnim izjavama o Plenkoviću kao Titi kao i jalovom cinkanju tko je bio za, a tko protiv svih ranijih političkih poteza Plenkija. Kaže narod: Naknadna pamet je najgora pamet. Vrlo je vjerojatno, s obzirom na raspoloženje HDZ-ovog članstva, da će neki s “Liste za promjene” ući u stranačka tijela i da će se HDZ u predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore sigurno opet okrenuti nacionalnoj retorici kako bi zavarao birače, ali u stvarnosti, ako Plenki ostane na čelu stranke (a što mi se čini prilično mogućim) sigurno je da će se odluke i nadalje donositi na isti način kao i do sada te da će HDZ ostati i nadalje na lijevom centru. Onima koji još vjeruju u demokraciju u našim etabliranim strankama, dobro bi bilo da odmah počnu piti aspirine.
Mudre crtice za kraj…
Evo još jedne dobre misli Winstona Churchilla: “Ne postoje naši stalni neprijatelji ni naši stalni prijatelji, postoje samo naši stalni interesi”.
Jedna dobra parola iz Alan Forda pred izbore: “Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo”.
Predsjednik HSS-a Šokre Beljak izjavljuje da su glavni asovi naše poljoprivrede PIK-ovi. “Ako je moguće da Beljak poziva na obnovu bratstva i jedinstva, je li onda moguće da se dobrovoljno vatrogasno društvo nazove Jan Palach?”, pita se na fejsu Ivan Brodić.
Dobra vijest iz Amerike: “Američki znanstvenici dokazali su da želite li izgubiti na težini morate – manje jesti”, javlja Zlatko Klobučar.
Javljaju mi da je u Lisinskom 3. i 5. ožujka na sceni opet moja monodrama “Lijevom našom” u izvedbi Dražena Stjepandića. Poziv vrijedi za sve. Čak i za one koji ne plaćaju porez u RH
Zvonimir Hodak/foto:Maxportal
