HODAK: Nezavisni novinari i “hrvatska ljevica”, kako to lažno zvuči

Globalisti ili suverenisti? Ljevica ili desnica? Pitanja su to koja su aktualna ne samo u Hrvatskoj već i u Americi pa i u cijelom svijetu. Davor Ivanković je prije nekog vremena u Večernjaku postavio zgodnu tezu da će hrvatska ljevica prije dobiti sedam pogodaka na Lotu nego li dobiti izbore.

Dva puta su doduše uspjeli dobiti sedmicu, ali to se može usporediti gotovo sa slučajem. Kako kažu Ličani “kad slučaj hoće i mrtvac prdne.”

Ivica Marijačić, alfa i omega Hrvatskog tjednika, koji je, usput rečeno, danas daleko najtiražniji tjednik u državi, izvlači zaključak koji treba odmah potpisati. Po Marijačiću u svijetu postoji čitav jedan spektar različitih vrsta ljevice od američke preko francuske, njemačke, do talijanske itd. Jedino u Hrvatskoj nema “hrvatske ljevice”. Ona je, jednostavno rečeno, “jugoslavenska ljevica”.

Ta je osobina čini nepomirljivom s idejom hrvatske države. Podsjećam na onog SDP-ovca koji je u Hrvatskom saboru “mrtav ‘ladan” izjavio kako partizani nisu 1945. obavili posao do kraja. Taj klipan je ušao u povijest jugo-ljevičarstva kao paradigma jugo-nostalgije za bivšim vremenima kad se ubijalo “en mass”, kako je pisao Krleža.

Još pamtimo kako su preko noći 1945. ljudi nestajali

I danas se sjećamo, ne samo ja nego i svi oni stariji koji su živjeli u to vrijeme, kako su nam nakon Drugog svjetskog rata susjedi nestajali preko noći. Drugovi partizani su haračili stanove i kuće ne samo u Zagrebu nego i u drugim većim gradovima diljem Lijepe Naše, zatvarali i ubijali sve one za koje su smatrali da su “narodni” ili “klasni” neprijatelji.

Sjetite se samo npr. Vlade Ranogajca koji čak još i dan danas ima svoju ulicu na zagrebačkom Jarunu, a koji je ušao u povijest hrvatskog pravosuđa kao “tužilac”, Udbin oficir, koji je po kratkom postupku dao strijeljati “narodne neprijatelje” da bi nakon toga podizao lažne optužnice protiv već strijeljanih.

Svi tako ubijeni su naravno na sudu priznali svoje (ratne) zločine. Jedan od najčešćih zločina bio je da “zločinac” nije bio u partizanima ili bar surađivao s njima.

Međutim, sve te nepobitne mračne činjenice koje jasno govore o kakvom je režimu bila riječ ne mogu razuvjeriti naše drage ljevičare. Nikako ne mogu prožvakati i progutati svoj žal za komunističkom Jugoslavijom koja je njima bila k’o srce tijelu.

Naše jugofile ni najmanje ne dira opće poznata činjenica da je na referendumu održanom 19. svibnja 1991. godine, kad je Franjo Tuđman zatražio odgovor na pitanje jesu li građani za Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu, a na koji je izašlo je 83,56 posto svih birača, njih  93,94 posto se izjasnilo potvrdno!!

Zanimljivo da je nedugo nakon toga, 25. lipnja 1991., SDP glasovao protiv te odluke. Dakle, usprkos volji 94  posto naroda, oni su htjeli da se ipak ne raskine s voljenom Jugom.

Očito se nisu mogli odlijepiti od Jugoslavije. Za njih tih bijednih 94 posto građana koji su bili za odcjepljenje nije bio baš neki “mnogo ubedljiv broj”.

Godinu dana ranije, 25. srpnja 1990., SDP-ovci su napustili Sabor prilikom usvajanja Odluke o promjeni Ustava kad je izbrisana zvijezda petokraka, a socijalistička Hrvatska preimenovana u Republiku Hrvatsku.

Lopovi danas izgledaju kao pošteni ljudi. Pošteni su zbog toga prisiljeni izgledati kao lopovi kako bi se razlikovali….

Tajna uspjeha migranata

Jedanaest najvećih britanskih gradova ima muslimana za gradonačelnika. Velika Britanija ima 66 milijuna stanovnika, od toga je oko šest milijuna muslimana. To je manje od 10 posto. Usprkos tomu, osvojili su gradonačelnička mjesta u svim većim gradovima, uključujući i London. Međutim, ako se gleda šire, Europska unija danas gotovo u svim državama ima zapanjujuće visok postotak migranata. Samo u Nizozemskoj ih je oko 70 posto.

Kad je riječ o gradonačelnicima muslimanima ipak se nazire razlog. Kroz dugačku povijest britanskog carstva doselili su se u Veliku Britaniju, djeca mnogih završila su prestižne britanske fakultete, ušli su u poslovne i statusne krugove i sad ubiru plodove.

Kod nas je pak priča povijesno išla malo drugačije. Prvo je srednjevjekovno hrvatsko kraljevstvo izgubilo Bosnu, koja je pod Turcima postala pretežito muslimanska. Potom ih je Pavelić pokušao pridobiti na svoju stranu uzrečicom da su “muslimani cvijet hrvatskog naroda”.

Tito se itekako potrudio da to ne bude tako te im je dao vlastitu republiku. I što je to proizvelo? Danas imamo jedan narod, jednu čvrstu vjeru koja nije sklona trulim europskim političkim kompromisima pa si stoga polako, ali sigurno krči put prema vrhu. Netko će se zapitati kojem vrhu?

Uz sve brojnije migrante koje razne divlje agencije nekontrolirano uvoze u Hrvatsku iz pretežito muslimanskih zemalja, a zbog mudre politike kojom se naše ljude niskim plaćama natjeralo u inozemstvo, svake godine nam se doseljava sve više migranata, a među njima i sve više muslimana. Tako će se i kod nas za koju godinu pojaviti svi oni problemi s migrantima koji danas već drmaju vlade u Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji…

Sin pita oca jel’ točno da se naš planet zove zemlja ? Da, točno je! Zašto, kad na njemu ima više vode nego zemlje?

Netko mi je poslao sliku nogometne reprezentacije Kanade iz 1984. i sliku iste reprezentacije iz 2024. Godine  1984. bilo je u repki 11 bijelaca Kanađana, a 2024. 11 crnaca Kanađana. Ispod slike je humoristički naslov: “Rezultat globalnog zagrijavanja.”

Na zadnjem Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru klima se tek počela zagrijavati. Ni na tek završenom nogometnom prvenstvu Europe u Njemačkoj još nije bilo nikakvih rasnih problema. Ali klima se i dalje zagrijava. U međuvremenu se potiho pojavio jedan drugi – sukob kraljevina. Konzervativci protiv tzv. Nove demokracije. Finale su igrale dvije Kraljevine – Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Ranije su već bile ispale iz natjecanja druge dvije kraljevine – Nizozemska i Danska. Ni nekadašnja Kraljevina Srbija nije imala sreće k’o ni naši kralja Zvonimira junaci…

Prije ovog zadnjeg nogometnog prvenstva obećali su nam vedriju nogometnu budućnost. Očito su gledali krivu prognozu.

Ljeto je zapeklo pa je novinarski stigla sezona kiselih krastavaca. Evo tek nekih crtica da nas malo razvesele i rashlade u ovo pakleno vruće vrijeme. Recimo, Vedrana Rudan se vratila iz Beograda bez novih uputa za Radu Borić i 6. ličku.

Iz Srbije su ne tako davno u Dvor na Uni vraćene tri i pol tone zemljišnih knjiga koje su komšije u ono vrijeme odnijeli, valjda da ih prevedu na ćirilicu…

Zalaganjem ministra pomorstva Olega Butkovića “cesta duga godinu dana sagrađena je za pola godine…”

Zbog nezapamćene suše ovog ljeta sladit ćemo se uglavnom sušenim grožđicama, sušenim smokvicama i sušenim šljivama iz prošlogodišnje berbe.

Evo zašto im smeta Luka Modrić

Robertu Bajrušiju sinula je “sjajna” ideja koju je odmah pretvorio u poruku. Loša ideja, a poruka još gora. Kaže Roby: “Joe Biden i Luka Modrić su veliki. Ali su se radi budućnosti obojica trebali maknuti.”  Roby pogađa k’o prstom u stražnjicu.

“Veliki demokrat” Joe Biden je Trumpu na zadnjim predsjedničkim izborima putem tzv. “poštanskih glasova” maznuo pobjedu. Biden je već bio položio zakletvu i uselio se u Bijelu kuću, a “poštanski” glasovi za njega su još stizali i stizali… Tek da se nađu, onako za svaki slučaj.

Ovih dana je Trump trebao biti poslan u “vječna lovišta” pa bi onda Joe (mada potpuno senilan) i dalje ostao u Bijeloj kući ili kako to kaže Roby ostao “velik”. Toliko velik da mu sa svih strana stižu poruke da se povuče iz politike. Čak i od Demokrata.

Kako je Roby Bajruši uspio usporediti našeg Joea s Lukom Modrićem, e to mi nije previše jasno. Luka je ove godine osvojio s Realom prvenstvo Španjolske, Europski kup prvaka i kup Španjolske. Uz sve to, Na prvenstvu Europe Luka je u našoj repki bio uvjerljivo najbolji igrač. Po Bajrušiju su Biden i Luka svoje dali pa nogometno-politički mag Robert Bajruši šalje obojicu u “pemziju”. Roby je, znano, tvrdi ljevičar, nešto kao muška Rada Borić. Ili tako nekako.

Što se poznavanja nogometa tiče, naš Robi ima dvije lijeve noge. Stoga ne čudi da je Roby uvjeren kako Bidena i Luku povezuje to što su pregaženi od nepobjedivog protivnika – a to je vrijeme. Zgodan je to način da s Bidenovim godinama i njegovim pretencioznim inzistiranjem da izbori drugi mandat barem pokuša kompromitirati Luku Modrića. Međutim, to je čisti ćorak! Modrić je ovih dana potpisao novi ugovor s Realom iz Madrida.

To je svjetski poznati klub koji je 15 puta osvojio Ligu prvaka. I tako je, Bajrušiju za inat, Modrić ne samo potpisao produžetak ugovora nego je Real donio odluku da Luka postane kapetan kluba. To će itekako “raznjupati” našu nogometnu orjunu u i izvan medija.

Oni već dulje vrijeme imaju sveti cilj i zadatak – poslati u nogometnu mirovinu Luku Modrića. Te im je star, te im je izrauban, potrošen, te je pun love, vila, kuća, automobila, pa jel’ mu treba još? Sve u poznatom stilu i s poznatom parolom “Luka malo govno, da Bog da sve izgubili…”

Ali, uzalud vam trud svirači! Najbolji nogometni klub svih vremena Real sklapa novi ugovor s Lukom imenuje ga kapetanom momčadi. Hahaha! Pati baby, pati…

Što se Joe Bidena tiče, ako se u međuvremenu dok pišem ovu kolumnu još nije sam povukao iz utrke za novi predsjednički mandat,  sad je već potpuno izvjesno da u Bijelu kuću ponovno stiže Donald Trump – noćna mora ljevičara.

Kad je budućnost Joe Bidena ipak sad već potpuno jasna k’o dan, onda bi Bajruši odmah u paketu riješio još i Luku pa će njemu i njegovim istomišljenicima tada i gubitak Demokrata pasti nekako malo lakše. Jel’ tako, druže Roby?

Nezavisni novinari, kako to lažno zvuči…

Čitam “vigilare.info” objavljuje: “Sramotna realnost: Velika analiza pokazuje da ‘hrvatske’ tiskovine otvoreno promiču ‘srpski svet’. U razdoblju od 1. svibnja do 30. lipnja ove godine “vigilare.info” analizira što o ‘srpskom svetu’ pišu Večernjak, Jutarnji list, 24 sata i Slobodna Dalmacija. Analiza se odnosi na razdoblje od samo dva mjeseca.

U tom razdoblju Večernjak je donio 119 članaka o Srbiji i 26 članaka o Jugoslaviji. U razdoblju od 1. lipnja do 30. lipnja objavljeno je 146 članaka o Srbiji i 19 članaka o Jugoslaviji. Da smo dobro “informisani”, stvarno jesmo! Bratski list “24 sata” u istom je razdoblju donio 133 članka o Srbiji i Jugi… Evo, zašto je trebalo prodati hrvatske tiskovine srpskim vlasnicima, a i one koje su još u hrvatskom vlasništvu moraju se prilagoditi. Za one sve malobrojnije koji još uvijek kupuju novine, (a u koje se ubrajam na žalost i ja), postavlja se očito pitanje: zašto kupovati srpske novine?

Poznati se u korizmi odriču svega i svačega. Mi smo se odrekli Hrvata u BiH.

Slovenski “Oče naš” završava s “oprosti nam dugove naše” uz skrušeni pogled u hrvatsko nebo.

Dvije voditeljice zabavno-turističke emisije razvijene su kao jadranska obala, ali na žalost nisu i (tako) razvedene. Što se tiče mojih kolumna žena me pročitala. Sad skupljam prašinu na polici.

Zvonimir Hodak/Foto: Maxportal