Za ljubav često kažu da je slijepa. U SAD idu korak dalje pa tvrde da je ljubav jedna vrsta duševne bolesti. Čini mi se da su u pravu. Dokaz je to odlazak Tita u Povijesni muzej ili kako se to akademski kaže u ”ropotarnicu povijesti”. Komšije bi rekli “na đubrište istorije“.
U izvrsnoj kolumni “Životinjska farma“ Borislav Ristić u Večernjaku piše: “Njih dvjesto cijeli je život mukotrpno radilo kako bi osnovali 23 udruge, i sad bi jedan povijesni revizionist htio sve to poništiti oduzimajući im 45 milijuna kuna prihoda?“
Potpisujem, osim cifre od 45 milijuna kuna. I 45 milijuna eura je premalo koliko nas koštaju “duševni bolesnici“ koje plaćamo. I tako crveni, do ušiju zaljubljeni u maršala, demaskirali su i povijesno razgolitili i njega i sebe.
Sneška Banović cmizdri i ujedno misli što se nije moglo pričekati još tih tričavih 700 godina. Nisu pomogle ni sovjetske zastave, ni crvene zvijezde, ni ogroman broj od 123 nabrijanih i bijesnih antifa. Da nije stigao autobus iz Pule bilo bi ih manje od 80. Bez Ostojića (Ranka), Josipovića, Bere i desetak SDP-ovaca, maksimalno 70.
Nedi Urši Raukar ne ide u glavu kako su to drugovi dopustili da se maršalov trg zamjeni “ustaškim“ Trgom Hrvatske Republike. Možda drugovi nisu bili budni? Iznenadila ih je “proustaška diverzantska skupina“ Hasanbegović, Esih i Glasnović. Kad je prvi šok prošao, odmah je nastupila izlizana mantra: što se bavite ustašama i partizanima? Brinite o gospodarstvu da nam mladi ne odlaze iz zemlje, da Slavonija… itd.
Na fejsu ognjištari uzvraćaju: “Tko vam brani baviti se ekonomijom? Prestanite plakati za Titom, organizirati gay prideve, razmišljati o zajedničkim klozetima za muške i ženske, tražiti ukidanje vjeronauka u školama, progoniti ljude koji se zalažu za život i eto vam prostora za ekonomiju“. Naravno da je jednonogi diktator aut.
Hajmo se sada, umjesto ekonomijom, baviti malo pločama. Tu imamo dijapazon za svakog pravog antifu tipa Zorana Pusića, Nede Raukar, Dubravke Ugrešić, Mire Furlan, Frljića, Štromara, Pofuka, Gerovca, Jelene Lovrić, Matije Babića, feralovaca, 6. ličke i gledatelja Žikine dinastije. Tako imamo ćirilične ploče, HOS-ove ploče, nadgrobne ploče, šperploče i luku Ploče.
Neki koji nisu shvatili sofisticiranost hajke na ploču u Jasenovcu, pišu po fejsu:
“Koliko je HOS-ova ploča bila sukladno zakonima i legalno postavljena u Jasenovcu, a jeste. Zašto je skinuta?” Kako mali Ivica zamišlja načelo zakonitosti u RH, lijepo i smireno je odgovorila Anka Mrak-Taritaš na tri “pobjedonosne“ stranice u Večernjaku. Kaže naš(a) Mrak:
“Vlada je legalizirala ustaški pozdrav, a slučaj ploče HOS-a je kao da nacistička ploča ne može u Dachau, a može u Muenchen“, Iva Puljić-Šego se nije htjela šegačiti i podsjetiti predsjednicu liliputanske stranke GLAS da je nacističku ploču legalizirala vlada “starog ustaše“ Ivice Račana odnosno njegovo Ministarstvo uprave. U to se gospođa Anka ne bi ”štela mešati”.
Na ploče se vraćamo nakon male pauze. Iva, sva ozarena, nudi Anki loptu na 11 metara i uz prazan gol. “Kaže predsjednica da je to starohrvatski pozdrav?“ Misleći na ZDS. Što je naša Anka odgovorila jasno je i onima koje politika uopće ne zanima. Ustaški pozdrav… Tito na čelu kolone…to predsjednica jedne države ne izjavljuje…ona je predsjednica svih Hrvatica i Hrvata…trebalo bi možda pokušat s anonimnom anketom u Indexu, Telegramu, Novostima, organizatorima derneka “Antifašizam je moj izbor“… koliko je KGK njihova predsjednica.
I Šego odmah poentira: ”Mislite li da je predsjednica time zapečatila šanse za drugi mandat…“ Drage Iva i Anka. Kako sam nadobudno tvrdio u ovoj kolumni (što se može provjeriti u roku od 5 minuta) da će KGK tijesno pobijediti Josipovića, Trump u USA tijesno pobijediti Hillary, a Bandić tijesno u Zagrebu tako i sada kategorički tvrdim da će se KGK prošetati kroz izbore za drugi mandat. I to između ostalog jer je napokon netko osjetio bilo ovog naroda. Onih 70% koji jesu i ostat će dominantni “na ovim prostorima“.
Da završimo s pločama. Koje smo mi ploče mogli donijeti iz Domovinskog rata? Kaže jugo adolescent Zoran Pusić: “Da je pozdrav koji koristi HOS na njihovu sramotu i sramotu cijele Hrvatske…” Na fejsu se pitaju: “Je li sramota cijele Hrvatske i to što ni jedna postrojba u Domovinskom ratu nije imala pozdrav: ”Smrt fašizmu-sloboda narodu“?
Je li sramota što ni jedna postrojba nije imala ime neke proleterske brigade…? Je li sramota što ni jedna postrojba nije imala ime npr. ”Drug Tito“? Zašto su pobjedničke brigade uzimale imena Tigrova, Puma, Vukova… a ne “slavna“ imena Save Kovačevića, Rade Končara, Marka Oreškovića, Ive lole Ribara ili kako Mađari kažu ”Janoš Bećar Pecaroš”.
I na kraju jedno pitanje svima nama: zašto još nigdje nije osvanula ploča na kojoj piše “5. kolovoza 1995. g“? To je dan kad je RH postala država u punom smislu te riječi. To je dan pobjede, ali je istovremeno i dan državnosti u punom smislu.
Na fejsu su neumoljivi. Zašto će nakon skidanja HOS-ove ploče u Jasenovcu HDZ-ovci operirati mandule kroz dupe? Zato što se nitko ne usudi otvoriti usta!
Slovenija nas blokira u namjeri da postanemo članovi Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD). Naravno, blokiraju nas zbog arbitražne presude. Slovenci su jedinstveni za razliku od Hrvata. Evo te jedinstvenosti u praksi. Miha Pogačnik, jedan je od vodećih slovenskih eksperata međunarodnog i europskog prava i od 2001.g. do 2008.g. glavni slovenski pregovarač o granici s Hrvatskom.
Evo što kaže dr. Pogačnik: “Kao profesor međunarodnog prava moram naglasiti da arbitražna presuda uopće ne postoji, ona je ništavna jer su bila kršena kogentna imperativna pravila međunarodnog prava. Zato je paradoksalno da se Slovenija i Hrvatska bave presudom koje nema.“
Mađari nas blokiraju jer su ljuti na nas zbog MOL-a i Hernadija.
Pomorska sila BiH se ozbiljno ljuti jer želimo na svom teritoriju izgraditi Pelješki most. Vjerojatno misle da bi bilo primjerenije da Pelješki most gradimo između Bihaća i Velike Kladuše.
Srbija nas blokira jer nismo s njihovom meteorološkom službom unificirali pojmove kao što su bljesak i oluja. Mi te pojmove pišemo s velikim slovima što Dačića, Vučića i Vulina jako ljuti.
Crna Gora nas blokira jer se još uvijek nismo odrekli Prevlake iako s njima nismo nikada u povijesti ratovali. Barem nas je tako podučio svojevremeno Stipe Mesić.
Makedonci nas blokiraju jer smo zavrbovali njihovog Veličko Georgijev Kerina da zajedno s ustašama 9. listopada 1934.g. ubije kralja Aleksandra. Zato smo godinama učili kako je nesretni monarh na samrti prošaptao ađutantu: “Čuvaj te mi Jugoslaviju“.
Međutim, ađutant je kasnije također na samrti prošaptao ono što je njemu stvarno kralj prošaptao: “Upucaše me bre p….im majčina.“
Kad još Česi doznaju da usijane glave žele uzeti ulicu Tomašu Masaryku, blokirat će nam obalu sa svojim legendarnim ”luft madracima”… Sve u svemu nismo baš omiljeni i svima dragi kao što si cimer-fraj iznajmljivači umišljaju.
Evo još jedne sa fejsa: Mi Hrvati smo zajebani ljudi. Nema k’o nas nije zajebao.
Zagrepčanin Tomislav Mihaljević postao je glavni direktor jedne od najprestižnijih klinika u SAD. Mladi post-doktorand na Fakultetu elektronike i računarstva “mijenja svjetsku avio-industriju“ jer je izmislio sustav FTC (Fault Tolerant Control) kojim se modelira magnetsko polje u generatorima te se može zaobići kvar i maksimalno koristiti neoštećene dijelove uređaja.
Dimitri Krainc diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađen je jer je otkrio kako propadaju neuroni kod Parkinsonove bolesti. Trenutno vodi kliniku za neurologiju u Chicagu.
Ivica Đikić svaki mjesec otkrije lijek protiv raka koji se još nije ni pojavio.
Profesor Pavuna je jedan od vodećih fizičara u Švicarskoj, Profesori Damaška i Banac se napravili sjajne karijere na Yale University.
Dr. Fran Supek dobitnik je 1,5 milijuna eura vrijednog projekta Europskog istraživačkog vijeća (ERC) namijenjenog znanstvenicima na početku samostalne karijere. To su Hrvati Kojima se svi ponosimo!
S druge strane profesorica Blaženka Divjak je napravila karijeru onog časa kad je protestirala na Tomislavcu protiv rigidnih desničara koji su blokirali Obrazovnu reformu koju je pokrenuo njen favorit Bora Jokić. Ona smatra da reforma mora izazvati osmjeh na licima đaka. Ne samo osmjeh nego i salve smijeha kad “napredna omladina “ shvati da su Marulić, Krleža, Augustin Ujević, Slobodan Novak druga YU-liga u odnosu na Antu Tomića, Zorana Ferića, Johana Štulića, Dubravku Ugrešić, Slavenku Drakulić itd. izgubili rat 5. kolovoza 1995., ali ovaj jednako važan rat ne smiju izgubiti.
Radnička klasa je “tigar od papira“, s tim tigrom ne možemo doći u dominantnu poziciju u RH. Zato se moramo izboriti za Obrazovnu reformu misle od prilike naši ljevičari. Trebamo daleko više Jakovina, Klasića, Perica i Markovina… progresivnih drugova. Što više Kapovića, Budaka itd.
Evo, ”Dubravka Ugrešić kojoj je”, prema upućenima, ”prije dvije godine za dlaku izmakla Nobelova nagrada za književnost“ piše reklamni agent Denis Derk u Večernjaku. Kaže Duba: “Dublin slavi Joycea, a Zagreb Tuđmana“.
Možda je lijevorukoj Dudi izmakla za dlaku Nobelova nagrada, ali vjerojatno za dlaku s konjskog repa. Crvenoj Ugrešićki je promaklo da Dublin slavi i George Bernard Shawa, irskog dramatičara kojem 1925.g. nije “za dlaku“ izmakla Nobelova nagrada nego ju je dobio.
Zašto ga spominjem, a Dubravka ne. Zato što je veliki pisac za života bio tvrdi poklonik Benita Musolinija. I zamislite nije zbog toga bio osuđen i u roku 24 sata nakon presude i strijeljan kao na primjer Mile Budak. “Ako volite gušću jetru, to ne znači da morate upoznati gusku“ rekla je Maragaret Atwood autorica maštovitog romana “Gazela i kosac“.
Ja autoricu “Lisica“, našu Dubravku, nisam upoznao. Evo zašto to ne bih ni želio. Kaže ona: “U Dublinu su dva mosta, jedan je od njih savršenstvo, a zovu se po Jamesu Joyceu i po Samuelu Beckettu. A u Zagrebu se pristojan aerodrom zove po čovjeku kojeg ćemo pamtiti po rečenici da je sretan da mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka”.
Hrvati pamte Tuđmana po tome što je stvorio ovu državu. A baš to mu Duda ne može oprostiti.
Po nesuđenoj “nobelovki“ Zagrebački aerodrom bi se trebao zvati po Anti Tomiću ili Oliveru Frljiću ili možda čak po njoj. Sad je jasno i zadnjem slijepcu zašto se lijevi ideolog Vjeran Zuppa s toliko zagriženosti zauzeo da Obrazovnu reformu dobije ili Jokić ili Divjak. Na radnike više ne računaju. Možda i zato što su ih radnici već davno “pročitali.“ Oni pak gušću jetru moraju imati na stolu. Za gusku ih i onako boli glava.
Pričaju da je tamo pedesetih godina prošlog stoljeća neki neoprezni zastupnik u Hrvatskom saboru rekao za Bakarića da je idiot. Naravno, osudiše ga na dvadeset godina i tri mjeseca. Kod izricanja presude nesretnik zapita predsjednika vijeća: ”Dobro, dvadeset godina sam očekivao, ali zašto ova tri mjeseca?” Sudac odgovori: “tri mjeseca za uvredu druga Bakarića, a dvadeset godina za otkrivanje državne tajne!“
Ne kužim ni pok. akademika Ranka Marinkovića ni Zlatka Hasanbegovića. Što to imaju protiv Tomaša Masaryka? Tri puta je čovjek bio predsjednik Čehoslovačke. Nema ulicu u Bratislavi, ali ima u Zagrebu i Beogradu. Veliki zagovornik srpske dominacije i stvaranja Jugoslavije.
U jednom eseju o južnoslavenskoj ideji Hrvate je nazvao “nižom vrstom Srba“.
Žestoki je bio zagovornik Jugoslavije koja se raspala kao i Čehoslovačka. Znači politički vizionar tipa Sneške Banović i 700 godina Traga Maršala Tita. I sad bi nama i Denisu Kuljišu uzeli ulicu. Sad samo malo mašte. Da je vidoviti Tomaš, onako apstraktno rečeno, negdje rekao da su Srbi niža vrsta Hrvata, bi li Tomaš dobio ulicu u Beogradu?
Točan odgovor pošaljite Denisu Kuljišu u Jutarnji list. Kriteriji su kod Tita i Masaryka sadržani u pridjevu-poznati. Tako crveni Ninić iz Šibenika kaže: “Drug Tito je najpoznatiji Hrvat“. Masaryk je najpoznatiji Čeh. Hitler najpoznatiji Nijemac. Bolje ne dirati Tomaša. Da nam jedno jutro ne osvane Pupovac…
Tamo negdje u jesen 1945. u razredu učiteljica pita: “Što je bilo prije, kokoš ili jaje?“ Javi se mali Mate. “Prije je bilo svega.“
Foto:press
