Godinama u svojim kolumnama piljim čitatelje o staljinističkoj dominaciji lijevih medija u zemlji Hrvatskoj. Svi dnevni listovi, svi tjednici, osim Hrvatskog tjednika, sve televizije s nacionalnom koncesijom u vlasništvu su ljevičara. Čak i “Sportske novosti”.
Njihova nova “ljubičica bijela” sad se zove Peđa Grbin. Zoran Milanović im je pao u očima jer nije uspio sa svojim ustavnim udarom na izborima. U svim TV-kućama Peđa i sateliti su oličenje borbe protiv korupcije, likovi koji nam garantiraju da će u roku odmah pohapsiti sve iz dosadašnje državne vlasti kao i Ivana Turudića te im objesiti čelične utege oko nogu te ih baciti u “rijeku pravde”.
Zanimljivo kako su ljevičari duboko uvjereni da samo oni, tj. njihova lijeva, valjda manjinska, vlada može uspješno savladati korupciju u zemlji.
To, naravno, nisu u stanju napraviti bez podrške, sve ljevijeg Mosta. Međutim, neka desna vlada, recimo HDZ-a i Domovinskog pokreta, po njima to neće nikako napraviti. Zašto bi lijeva, manjinska, vlada bila ikakav jamac promjena kad im je glavni cilj samo dokopati se vlasti, čak i nakon što nisu u svoje namjere uspjeli uvjeriti većinu glasača?
Zašto bi Domovinski pokret, ako uđe u vladu s HDZ-om, a što je očito bila većinska volja birača, bio manje vjerodostojan korektiv relativnom pobjedniku izbora da će se intenzivirati borba protiv korupcije? Uostalom, korupcija nije jedina hrvatska boljka. Mnogo veća i opasnija je pad nataliteta i depopulacija.
Ma, naravno! Borba protiv korupcije je samo dudica kojom mame naivne i koju serviraju javnosti kako bi se oni koji su izgubili izbore ipak dokopali vlasti. Ljevičarski mediji na sva usta galame o tome da sada sve stranke, desne i lijeve, moraju srušiti HDZ s vlasti.
Pazite, stranku koja je dobila 61 mandat na izborima, a sve lijeve stranke zajedno nemaju toliko mandata. Nikako desna vlada, samo će nas lijeva spasiti. No, usprkos dealu koji su ljevičari još davnog 5. kolovoza 1995. godine sklopili s medijskom orjunom, Hrvatska je na izborima rekla jedno veliko “NE” Peđi Grbinu i jugo-nostalgičarima.
Tko će od Milanovića zatražiti mandat?
Usprkos fijasku oni su žilavi i bodri jugo-lažovi. Tupe stalno o vlastitoj pobjedi jer je navodno dvije trećine građana za njih glasovalo. Gledam u osinjaku jugo-nostalgičara na televiziji N1 kako gostuje drugarica Ivana Kekin. Tema je već ofucana: Tko će od Milanovića zatražiti mandat za sastav nove Vlade?
Ivana je zatreptala okicama i mudro prozborila: “Ona stranka koja je dobila najviše glasova na izborima otići će na Pantovčak i zatražiti od predsjednika…” i tako dalje.
Lijevi aktivist-voditelj na N1 je “znatiželjan” pa je malo provocirao našu Ivanu: “Koja je to stranka?” “Pa to je SDP”, bubne Ivana i ostane živa i zdrava. SDP je dobio skoro 20 saborskih mandata manje od HDZ-a, ali ona vidi SDP kao relativnog pobjednika izbora. Tako su oni za “progresivnu” Ivanu pobjednici, ako ništa drugo, a ono moralni…
Ivana je draga i simpa, samo se bojim da bi mogla zamijeniti Katarinu Pejović. Novinarskom trutu na N1 nije palo na pamet zapitati Ivanu po kojoj je to Don’tovoj metodi 42 više od, recimo, 61. Njega valjda ne bi nimalo iznenadilo ni da Ivana i Peđa u duetu ispred kamera N1 otpjevaju “Čavoglave” na albanskom!
Aldous Huxley je jednom napisao: “Ima ljudi koji se iskreno kaju samo zbog svojih dobrih djela. Za ona loša se ne isplati.”
Nakon zadnje odluke Ustavnog suda Peđa se pak povjerio provjerenim prijateljima iz “Telegrama” rekavši: “Ovo što su danas napravili je ispod svake razine. Ovo je gore od državnog udara”. “Popišali su se na sve nas jer su odlučili da bez obzira na to komu su ljudi dali glas, oni mogu, zato jer im se tako hoće, to promijeniti”. Duboka rečenica k’o da gledam film “Let iznad kukavičjeg gnijezda”.
No, Peđa ima još poruka za predsjednika Ustavnog suda. Kaže on u medijima: “Shvatio sam da bi taj gnjus bio spreman poništiti izbore da je rezultat bio malo drugačiji.”
Zamislite da recimo HOS-ovac Marko Skejo nazove predsjednika Ustavnog suda drug “gnjus”. Cijela ljevica bi dubila na glavi od protesta i zgražanja. Ovako, nikome ništa!
Drug Peđa može što ga je volja. On misli da su mu za to građani dali mandat. Ivana Kekin hihoće o pobjedi SDP-a, a Peđa, izgubljen u vremenu i prostoru, očekuje da “gnjus” i njegovi tu sjajnu pobjedu ponište.
Slušajući Peđu i logoped bi imao problema
Jel’ bi to drug Peđa najradije viknuo “ausmeš”, hajmo ponovno? Gašpar Šumiga, komentirajući na fejsu “mudre misli” druga Peđe, šalje Peđi “drugarsku” podršku: “Popišal’ se, a bogami i posral’, na vas Milanović”. I tako Peđa vjeruje kako je Ustavni sud obezvrijedio građane, građanke, a možda i “građevine” kako se pjesnički izrazio jedan naš bivši predsjednik hrvatske Vlade.
Stoga on šalje svim narodima i narodnostima u Hrvatskoj “revolucionarnu” poruku: “Poručujem im (Ustavnom sudu op.a.) da odmah sazovu novu sjednicu na kojoj će donijeti odluku koja glasi da jedini predsjednik Vlade smije biti Andrej Plenković, a donese li Sabor bilo kakvu drugu odluku mi ćemo je poništiti.” Koja “auto ironija”.
On je na neki način dezerter. Sam sebe izbacuje iz “kozaračkog kola”. Slušajući Peđu i logoped bi imao problema. I tako se debelo izreklamirani Peđa sa svojim satelitima našao nakon izbora sam na livadi.
Očito nije shvatio staru ličku mudrost: Kad bi na livadi sve djeteline bile sa četiri lista, onda bi i to bila obična livada.
Lapsus ili ne, ali meteorolog na TV svoju prognozu počeo je riječima: “O izgredima” vremena do sredine tjedna.
Sjećate li se novinara Globusa Davora Butkovića, žestokog borca protiv Franje Tuđmana i “rigidnih” desničara. Bio je toliko omiljen i popularan da se danas potpisuje k’o Ivan Violić. Javio se Ivan/Davor u Telegramu. Čovjek je i dalje dobronamjeran. K’o Savo Štrbac, sudija iz Zadra. Naslov njegova članka je: “Milorad Pupovac treba u Vladu, prvi je da izazove raskol u Domovinskom pokretu.“
Plenkovićeva kvaka 22 se sada sastoji u tome da HDZ ne može sastaviti vladu bez DP-a. A DP ne želi u Vladu sa Srbima. Pragmatičan zaključak okorjelog ljevičara koji je izgubio svoje ime i prezime. Međutim, zanimljiv je to način razmišljanja klasičnog jugo-novinara.
Njih još uvijek vodi ona stara komunistička špranca: “Kad bi HDZ uzeo u Vladu Domovinski pokret, a izostavio SDSS, u dobrom dijelu međunarodne javnosti to bi se prevelo slijedećom rečenicom: hrvatski premijer se udružio s ustašama i eliminirao Srbe”. Plenković to dobro zna.
U ovoj Davorovoj musaki sadržana je paradigma čitave ljevice u Lijepoj našoj, galvanizirana u glavama Butkovića, Ante Tomića, Vedrane Rudan, Roberta Bajrušija, Borisa Dežulovića i ostalih. Nastavlja naš Ivan/Davor: “A Plenkovićeva vlast si ne smije dopustiti da baš ta jedna nacionalna manjina završi u opoziciji jer bi to bilo strahovito loše za Plenkovićev međunarodni status kao i za položaj Republike Hrvatskoj u EU.”
Naravno to je laž i spin, ali dobrodošao jugofilima. Ivan/Davor zaboravlja krucijalnu stvar da je Hrvatska vodila Domovinski rat i u njemu pobijedila Srbiju, JNA i jugonostalgičare na vojnom polju. Jasno je da “međunarodna javnost” sve to dobro zna i uvažava, a da “lažnjaci” poput Butkovića i Telegrama imaju smisla jedino u “Ćirilici” Miodraga Marića i u srpskom svetu. Ovo je klasičan primjer kako ljevičari, orjuna i jugo-nostalgičari traže ulaz u bezizlaznu situaciju.
Jedan praktičan savjet našim jugovićima: nije pametno zadržati istu narav kad izgubite snagu.
Šteta što su ljevičari trenutno zaokupljeni pisanjem scenarija za film “Spašavanje vojnika Matanića” jer, da je on svojom kamerom bio na našim biralištima, danas bi imali “gardistu Josipa Broza Tita” k’o predsjednika i države i Vlade i Sabora.
Tko bi tada uvjerio Peđu Gbina da gardist nije oprao pod s njim. Za sada Peđa još uvijek naivno vjeruje kako je to učinio samo s HDZ-om, Domovinskim pokretom i ostalom “ustašijom”. Zlobnici iz Hrvatskog tjednika ne staju pa najavljuju: “Ide vrijeme, prođe rok, eto vraga, skok na skok”.
Bože, kako je Davoru kad je sam sa sobom u sobi?
U suludom nastojanju da se s gubitničkim rezultatom preuzme vlast, naši ljevičari izmišljaju različite spinove ne bi li razjedinili Domovinski pokret jer su svjesni kako je on ključ za sastavljanje nove desne vlade. Iako sam siguran kako se iza scene na tome žestoko radi, ipak vjerujem da je bilo kakav raskol u Domovinskom pokretu za sada nemoguć ili bar još vrlo daleko.
A ako se i dogodi, oni pojedinci koji bi, privučeni sirenskim zovom vlasti, love i pozicija, izdali jedinstvo Domovinskog pokreta bit će na stupu srama cjelokupne javnosti. Izrugivali bi ih ne samo svi iz lijeve oporbe nego bi izgubili svako poštovanje i kredibilitet i među svim onima građanima koji su im dali svoj glas. Zato, prebjezi, žetončići, moralne hulje, pazite se… Nema nikakve “velike” ideje u koju bi mogli zamotati svoj izdajnički drek.
Nakon ovih “igara prijestolja”, ostat će nam opet samo mudrost i vizionarstvo Antuna Gustava Matoša izrečeno u njegovoj pjesmi iz davne 1908. godine:
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.
(A.G.Matoš; Stara pjesma)
Pazite, to je rodoljubna pjesma iz 1908. godine koja je tako aktualna i dan danas u Hrvatskoj. Što se je promijenilo? Država, izborena ratom, ali i dalje nema mira i hrabrosti među hrvatskim maslinama.
Sjetite se pokojnog teroriste Osame bin Ladena koji je godinama bio skriven na nepoznatom mjestu. Zato su američki avioni godinama bombardirali nepoznata mjesta.
Još uvijek nepoznati odgovor na jedno pitanje “pere” našu cijenjenu javnost. Što će biti sa “starim”? Ostaje li i dalje u “Kući cvijeća” ili ide doma u Kumrovec gdje ga čekaju Alka Vujica i Bora Dežulović. Njegova unuka Svetlana Broz komentirala je ideju o preseljenju i “prisjedinjenju Ljubičice bijele” s nevoljenom domovinom Hrvatskom. Njojzi je otac rekao “Ne u tu ustašku tvorevinu”. Starom su uvijek bli bliži Srbi od Hrvata, pa mu je valjda i sada draže odmarati među četnicima. Tamo nema ekscesa k’o u “ustaškoj” tvorevini u kojoj Sava teče uzvodno.
Tamo su sve neki fini ljudi. Tu i tamo (više tamo) u Novom Sadu i Pančevu “turiste” iz “ustašije” malo prebiju na sred ulice, slome im pokoje rebarce, a naši liberalni i “objektivni” mediji to prešute. Međutim, ako bi se, ne-daj-Bože, nešto slično dogodilo u “ustaškoj tvorevini”, e tu su dežurne narikače Dragana Jeckov i Anja Šimpraga koje bi odmah reagirale, uz Dežulovića, Tomića, Pavičića, Bajrrušija i kameru Dalibora Matanića.
Jedan onako muški i odvratno šovinistički vic. Žena je kompletna teologija. Raj za oči, pakao za dušu i čistilište za džep…
Tužna vijest iz Poljske. Poljaci su odlučili srušiti oko pet stotina spomenika iz vremena komunizma. Oni se očito na sve načine obračunavaju sa svojom komunističkom prošlošću. A Hrvateki? Kod nas je kulturocid srušiti neki komunistički spomenik. Logično, kad nam djeca komunista diktiraju vrijednosti i na vlasti i u oporbi. Kad bi Peđa i ekipa došli na vlast, bojim se da bi, ne srušili, već obnovili barem pet stotina spomenika partizanima, napose onima koji su zaslužni za “herojstva” u Bleiburgu i okolici u svibnju 1945. godine.
Malo sam surfao internetom i naletio na Ninu Mogorovića. Nino nas obaviještava: “Vodeći jezikoslovac i jedan od tvoraca novog zakona o hrvatskom jeziku, akademik Stjepan Damjanović izjavio je u Jutarnjem listu: Ćirilicu treba uvesti u škole.”
Akademik Štef je duboko promislio i sad obrazlaže svoj umni izum: “Za sedamdeset godina Hrvati neće razgovarati istim jezikom.” Jaka logika druga akademika. Znači, za 70 godina trebat ćemo biti pripravni govoriti razne azijatske jezike. Valjda to misli zbog velikog broja migranata koji danas rade u Hrvatskoj jer Hrvati neće te poslove ili su pobjegli van. Međutim, siguran sam da će tu ćirilica imati odlučujuću ulogu.
Uz ovakve akademike jasno mi je zašto se Hrvatska akademija rijetko oglašavala u svezi zakona o hrvatskom jeziku. Koliko to već godina neki akademici žive “izgubljeni u prijevodu”? Tuđman je jedva uspio uvjeriti svoje “kolege” da Juga ima svoju akademiju u Beogradu, a da bi se naša trebala ipak preimenovati u ”Hrvatsku akademiju”.
E, kad bi se barem naši akademici brinuli za hrvatske kulturne i nacionalne interese kao što to rade Srbi u svojoj akademiji! Tada bi ovakav prijedlog da ćirilicu u RH treba ponovno uvesti u školske programe bio samo “izuzetni eksces” jednog izgubljenog jugo-nostalgičara, a ne opasna najava što se tamo iza brda valja.
A ekscesne slučajeve najbezbolnije rješava vrijeme koje ljude odnosi kao rijeka. Stoga za sada ljubitelji ćirilice i Savo Štrbac ostaju na čekanju dok se Peđa i ekipa ne zbroje i ne objave konačnu pobjedu – ćirilice! Kad naš Sava konačno postigne da mu se otvore vrata Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti mogao bi ga ubiti – propuh!!
Zvonimir Hodak/Foto: FaH
