HODAK: Odlučio sam za koga ću glasati na ovim izborima! I zašto baš za Škoru

Korona, izbori, novo “demaskiranje” Škore, shizofrene rasprave je li premijer dirao “Đoku” u Zadru ili nije. Političari krstare Lijepom našom obećavajući što im god padne na pamet, kao pojma nemaju što birači misle o njima… Meni pak nije baš najjasnije zašto se svi ljute na političare. Pa oni ionako nisu napravili ništa…

Gledam na fejsu zgodnu sliku iz Zadra. Đole, Plenki, Ivanišević, Nikolina Babić, predsjednica teniskog saveza… Ispod slike piše: “Svečano zatvaranje turističke sezone u Hrvatskoj…”. Već! Kako vrijeme leti! Vrijeme prolazi, a korona dolazi. Opet nas jobovski strpljivo upozoravaju da je razmak bitan.

Jedan od kandidata za Sabor iz “muške kvote” daje “fino” obrazloženje na fejsu: “Na primjer, bitno je jel’ žena budala ili bu dala!”.

Dva nedavna izborna ciklusa su iza nas. EU izbori i predsjednički. Na brojna pitanja čitatelja mojih kolumna uvijek sam davao odgovor kome ide moj, u biti nevažan, glas. Znači u ovoj izbornoj utrci žena i ja glasat ćemo za Škoru.

Zašto baš za Škoru?

Zato jer jedino njegovim uspjehom na izborima možemo se napokon nadati da će se u Hrvatskoj politički artikulirati jedna snažna desnija opcija koja bi mogla, ako Plenki opet ne napravi politički protuprirodni blud, iz Banskih dvora pomesti Pupovca, HNS, Radina, Kajtazija, lijeve umirovljenike koji uvijek glasuju za SDP, a povećane mirovine očekuju od HDZ-a.

Ponavljam, moje mišljenje o Škori kao pojedincu je potpuno irelevantno, ali kao homo politicus znam da jedino on iz predsjedničkih izbora nosi “kapital” od skoro pola milijuna glasova.

Očekujem da će sada taj broj još narasti za aproksimativno 200 do 250 tisuća tako da Domovinski pokret postaje jedini relevantni mogući partner HDZ-u kod slaganja nove Vlade. Ovo do sada bio je klasični politički protuprirodni blud! HNS koji se kao lišaj prilijepio uz SDP, preko njega ušao u Sabor, s potencijalom ispod jedan posto, potom se rascijepio i prilijepio uz Plenkovića pa dobio resor obrazovanja i graditeljstva.

S druge strane imate Radina koji je bez jednog glasača postao čak i potpredsjednik Sabora. Neću nabrajati dalje jer nelogičnosti i političke trgovine je bilo i previše. A sve to navodno zbog osiguranja stabilnosti! Napokon, ako Škoro i Domovinski pokret dobiju respektabilni broj mandata u Saboru i postanu nezaobilazni partner za razgovor o koaliciji s HDZ-om, onda će konačno HDZ-ova buduća Vlada morati uvažavati i stavove onih konzervativnih birača koje je ušutkala ili istjerala iz svojih redova.

Svi naši “intelektualni proleteri” iz Jutarnjeg, Večernjaka, Slobodne, Novog lista te drugih javnih i tajnih TV kuća uporno, poput engleskih lovačkih hrtova, tragaju iz dana i dan za Škorinom Ahilovom petom. Škoro je ima kao i svaki političar. Iz HDZ-a su preko medija plasirali prvo kako Škoro nije bio sudionik Domovinskog rata. Grozna optužba onih koji su u ratu krvarili četiri godine kao npr.: Milanović, Plenković, Josipović, Kolinda, Mesić... To su pravi heroji tog epskog rata.

Nakon “Oluje” vratili su se kućama sa šljemovima na glavama i još garavi od baruta bacili se u krevet da se napokon naspavaju. Jedino je Stipe odmah bio odjurio u Haag oko dogovora za svjedočenje protiv Gotovine i drugih. I to mu je kod Hrvata jako naškodilo pet, šest godina kasnije kad se kandidirao na predsjedničkim izborima. Da se po Ustavu mogao kandidirati još više puta Hrvateki bi ga vjerojatno i dalje birali za predsjednika.

Sjetite se samo mitske 1990. godine. Tada je bilo glavno pitanje tko će povesti zemlju prema hrvatskoj državnosti nakon skoro tisuću godina strane dominacije. Na sceni su bili heroji “Hrvatskog proljeća” Gotovac, Veselica, Đodan, Čičak, Budiša, Tripalo, Savka… Osim Savke i Tripala svi ostali su prošli Lepoglavu ili Gradišku staru.

S druge strane stajao je uvijek “namrgođeni” najmlađi Titov general – Franjo Tuđman. I koga je narod izabrao – zna se… Biografija Vlade Gotovca je bila za koplje sadržajnija od Tuđmanove, ali izbor je ipak pao na onog s “komunističkim” životopisom. Danas možemo samo raspravljati o tomu bismo li stvorili, održali i obranili državu u krvavom ratu od četiri godine da su na čelo države tada došli Gotovac ili Savka ili Čičak…? Ne bismo i točka!

Danas se čak osnivaju posebne TV emisije s ciljem da se dozna “istina” o Škori. Jedna takva je i “Budnica” Osječke TV. Moram priznati da su i mene vozili u Osijek i iz Osijeka, ali su prenijeli moj pozitivan stav o Škori. Sve što pišem u kolumni, bez i malo kompromisa, rekao sam i u “Budnici”. Nisu izbacili ni jednu riječ. Naime, emisija je ranije snimana pa su mogli izrezati dio, ali prema meni su bili korektni. Na tome sam im zahvalan.

Broje se krvna zrnca Kim Ann Škoro

U raznim medijima i na portalima su se čak brojala i krvna zrnca Kim Ann Škoro. Na to nije bilo nikakve povike uvijek budnih lijevih dušobrižnika jer po njima je Škoro desnica koju treba oblatiti što je moguće više. Škoru ne poznajem osobno. Prije 20 godina slučajno smo se sreli ispred “Singera” na Jelačić placu. Bok, bok, i to je sve. Ali moje zanimanje za njega postalo je intenzivnije nakon što sam prvi puta čuo najljepšu baladu Domovinskog rata – “Matu”.

Onaj tko napiše riječi i sklada glazbu za Matu ulazi, u najmanju ruku, u hrvatsku glazbenu povijest i takav ima veze s jugoslavenstvom isto kao i onaj tko je skladao “Čavoglave”. Sjetite se samo tko je sve 1991. g. pjevao hrvatski hit stoljeća “Moja domovina”! Između ostalih i Arsen. Važno je u politici shvaćati što je bitno, a što nebitno. Nebitno odbaciti, a podržati i isticati bitno. Naravno, znam kako ću, zbog čitanosti ove kolumne, biti proglašen Škorinim “plaćenikom”. Odmah želim reći kako me za to boli ona stvar. Ako u svojoj jedva dočekanoj državi ne mogu imati svoj stav onda je** takvo društvo.

Na kraju, onima koji prekomjerno “granatiraju” Miroslava Škoru poručujem kako Škoro ima mnogo sjajnih, kompetentnih i poštenih ljudi na svojim listama. Evo, navest ću samo dvije briljantne mlade žene. U 9. izbornoj jedinici na listi su Karolina Vidović Krišto i dr. Ljiljana Zmijanović. Krišto je na trećem mjestu, a dr. Zmijanović mislim na petom mjestu. Imaju više nego zanimljive biografije.

Karolina je rođena u Vukovaru. Diplomirala u Njemačkoj i radi na HRT-u. Magistra znanosti, a uskoro će i doktorirati. Poliglot, a zamjerila se “lijevoj demokratskoj javnosti” upornom i beskompromisnom borbom protiv pedofilije. Zašto baš protiv pedofilije? Pa ima četvero maloljetne djece, a oni malo bolje upućeni dobro znaju da iza homoseksualaca stupaju pedofili. U Nizozemskoj su osnovali stranku “Martijn” koja je od 2006-2010. g. bila registrirana pod nazivom “Stranka susjedske ljubavi, slobode i različitosti”. Naravno, uz deklariranu podršku hrvatskih “ljevičara”.

Uglavnom, uspješna novinarka jednog je lijepog dana zbog svojih stavova odletjela s HTV-a na ulicu. Direktor Radman zaključio je da je borba protiv pedofila jedan od oblika “klerofašizma”. Godine bitke i sud ju je vratio u “Katedralu duha”. Svako jutro dolazi na posao, ne dobiva radne zadatke, odlazi kući i prima plaću.

Za to vrijeme HRT-om drmaju Denis Latin, Maja Sever… I zato treba Karolinu Vidović Krišto izabrati u Sabor. Zbog naše i vaše djece. Usput rečeno, 26. lipnja “Stranica potpore Karolini Vidović Krišto” s više od 40.000 tisuća potpore je ugašena na Facebooku. Spužvica radi k’o mrav.

Dr. Ljiljana Zmijanović je doktorica je znanosti, nezaposlena, braniteljica iz Domovinskog rata s oko 500 dana u borbenom sektoru. Bila je pripadnica HOS-a. To je bilo malo nezgodno ministru Ćoriću koji ju nikako nije htio za direktoricu Nacionalnog parka. Za njega, čiji dida je bio opozitnog svjetonazora, HOS-ovci su očito nešto nepoželjno.

Međutim, ponavljam po stoti puta za sve one koji imaju tvrđu glavu, HOS je postao regularna jedinica HV-a odlukom Ministarstva uprave u vrijeme Vlade Ivice Račana. Ali “Žikina dinastija” u HDZ-u i na ljevici prosto ne mogu da veruju da je to moguće. Kako bre HOS da bude regularan? Kakva je to država? Samo u pravoj demokratiji, u Srbiji, Draža Mihajlović ima ulicu u Kragujevcu, a četnički pokret je sudski rehabilitiran.

Nasuprot tomu, u “Lepoj njihovoj” 500 dana u borbenom sektoru je Ljiljani prepreka za zaposlenje u NP Krka. Osim što je već 12 godina radila u NO Krka i imala bogato radno iskustvo, Ljiljana je kao hrvatska braniteljica imala, sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja, prednost pri zapošljavanju pod uvjetom da ispunjava sve ostale natječajne uvjete. Nakon što je upravni sud uvažio tužbu dr. Zmijanović naš dragi ministar opet je imenovao na mjesto ravnateljice istu osobu koja je, u svojoj skromnosti, istodobno bila članica HDZ-a i HNS-a. Nećeš ti iz HOS-a u NP Krka! O, zemljo Hrvatska!?

Ako u jesen ove korona-godine ne vidimo u Saboru RH Karolinu Vidović Krišto i dr. Ljiljanu Zmijanović onda će građani iz Splitsko-dalmatinske županije i 9. izborne jedinice moći uživati samo u Anki Taritaš Mrak, Sabini Glasovac, Daliji Orešković, Morani Foretić, Ikači Baniček, Radi…

Hoće li nakon ovih “povijesnih” izbora Hrvatska biti imalo sretnija? Sumnjam… Sjetih se jedne misli koju je izrekao Ovidije: da je Troja bila sretna, tko bi znao za Hektora? Uostalom, u sretnoj zemlji, kao što je Švicarska, tko zna kako se zove predsjednik švicarske vlade?

Sarajevski sindrom

Sanda Alić se na fejsu pita: “Ove koje sada zdušno brane prava silovanih žena, jesu li ikada razgovarale ili dale podršku silovanim ženama u Domovinskom ratu?”

Naravno, naši antifašisti se ne bave takvim trivijalnostima. Nova Hrvatska agenda je antifašizam. S njim je najžešće obračunato baš u Hrvatskoj. U sedam ofanziva “bežanije” pred nadmoćnim neprijateljem. Ali zato je partizane krenulo u Bleiburgu i na križnom putu… I danas se to slavi. U Italiji, u kojoj je nastao fašizam, ne postoji “Dan antifašizma”. Ne postoji ni u SAD-u, ni u Engleskoj, a ni u Francuskoj, Belgiji i Nizozemskoj nema dana “antifašizma”. Ni u Titovoj Jugi 22. lipnja nije se slavio kao dan “antifašizma”.

Zato evo jedne zgodne priče iz “davnih vremena”. Istinite i provjerene. Vito je bio Hrvat i predsjednik omladinske organizacije u Metalnoj industriji “Vaso Miskin Crni” u Sarajevu. Godina je 1948. Godina razvoda između Tita i Staljina. Vitu politika nije zanimala, a predsjednik omladine postao je jer je bio odličan radnik. Udarnik.

Jednog dana došli mu na posao dva druga. Jedan je imao u ruci notes. “Kako si Vito?”. “Dobro, drugovi, a vi?”. Onaj s notesom reče: “Vito razmisli prije nego odgovoriš. Tito ili Staljin?”. Vito malo promisli. “Čini mi se da je Staljin jači…”. I onako drugarski iskren reče – Staljin. Na to jedan od dvojice priđe malo bliže Viti i skoro šaptom mu reče: “Vito, još ništa nismo zapisali. De, razmisli još jednom!”.  I Vito napregnu udarnički mozak, ali zaključak je isti. “Kako god okreneš Staljin je jači muro”, zaključi Vito.

Drugi dan došli na posao po Vitu. Nisu mu dali da popije ni sok. I tako naš Vito ode 2,5 godine na Goli otok. Kad je stigao na Goli otok, zatvorenici su mu napravili tradicionalni “tunel” kroz koji je Vito morao proći. I svatko ga je opalio ili šakom u glavu ili batinom u rebra, ali Vito, onako plav od modrica, izdrži bez problema. Onako mlad i jak pomisli: “Ako su mogli izdržati svi, mogu i ja”.

Sreo je tamo i pravnika iz firme. Jadan slab, bez socijalističke svijesti, ubilo ga prenositi kamenje s jednog kraja otoka na drugi i ubrzo je umro. Žao bilo Viti što mu nije mogao više pomoći jer bi ga straža zbog toga mogla na mrtvo prebiti. Prošle 2,5 godina i evo Vite opet u Sarajevu.

Ostario Vito… Otišao i Tito, došle neke nove države. Vito je i dalje apolitičan. Popije kafu sa svojom rajom. Kad ga jednog dana uz kafu jedan zapita: “Svašta si prošo, moj Vito! ‘Ajd’ reci kad je bilo bolje: za vrijeme Tita ili danas”. Vito k’o iz puške odgovori: “Za vrijeme Tita”. Svi ga začuđeno pogledaše. “Zašto bolan, Vito?”. “Zato jer smo za vrijeme Tita ovako ili onako svi išli na more…”.

Znači ne postoji samo Stockholmski sindrom. Postoji i Sarajevski sindrom. Ali Vito je bio Hrvat. Hrvatski sindrom? Pitajte malo o tome Igora Mandića, Antu Tomića, Gerovca, Pofuka, Vedranu Rudan, Borisa Dežulovića, Katarinu Peović… Svi su oni oprostili Hrvatima sve zločine koje su počinili nad drugim narodima i narodnostima i ostali živjeti u “klerofašističkoj RH”.

Sjetio se Vito svog predsjedavanja savezom omladine u “Vasi Miškin Crni” u Sarajevu.

“Dok sam naučio vezat kravatu, proš’o mi je mandat”.

Evo za kraj još malo osvježavajućih misli koje je napisao Alain Cavaille: “Imam 65 godina i umirovljen sam, što me čini starim idiotom. Razmišljam, ne gutajući sve ono što mi tisak diktira, što me čini reakcionarom. Obožavam gledati poluodjevene žene, što me čini pornografom. Cijenim svoj francuski identitet i svoju zapadnu kulturu, što me čini ksenofobom. Želim živjeti sigurno i vidjeti delikvente u zatvoru, što me čini gestapovcem. Vozim na dizel, što me čini zagađivačem. Vjerujem da je obrana zemlje briga svih građana, što me čini militaristom”.

Alaien je doista poseban i nadasve duhovit. Na žalost takvi s ljudi rijetki. Kad bi na livadi sve djeteline bile s četiri lista, bila bi to jedna obična livada.

Zvonimir Hodak/Foto:press