Evo, Plenki je odlučio raspustiti Sabor. Znači, izbori samo što nisu. Sve što je progresivno, perspektivno, napredno, lijevo, sve što podsjeća na “bratstvo i jedinstvo”, na “šume i gore” skupilo se pod jedan kišobran – Grbinov kišobran, pun rupa kroz koje curi.
Naime, od 10 stranaka pod kišobranom čak devet same na izborima ne prolaze izborni prag. Ali, zato će Peđa Grbin njihovim tzv. “čelnicima” osigurati visoka mjesta na izbornim listama, na štetu svojih SDP-ovaca, kako bi likovima, koji su već dosadili svima svojim ispraznim politikantskim blebetanjem i nadalje osigurao saborsku pozornicu i odličnu mjesečnu lovu kroz naredne četiri godine. Kruh bez motike.
Neke zapadne demokracije ne poznaju tzv. predizborne koalicije. Stvar je jasna. Hajmo na izbore pa kad vidimo koliko tko vrijedi u narodu onda idemo u koaliciju. Kod nas je to način kako održavati na političkom respiratoru već odavno pročitane političke mrtvace.
U Srbiji se igra kolo dok Rada stoji sa strane i gleda. Netko vikne: “Ajd’ u kolo, Rado”. Kasnije treba puno truda i uvjeravanja da to nije bio poziv drugarici Radi na put u Colorado! Tako će i Peđa tek vidjeti koga je sve pozvao u kolo!
I tako sada hrvatska lijeva intelektualna elita, podržana ljevičarskim medijima, čeka pucanj startnog pištolja. Navodno se startnim pištoljem ne može nikoga upucati ni ozlijediti. Kad birači uvide tko sve želi voditi ovu državu, onda će, kad se prebroje rezultati glasovanja i kad se vratimo u realnost, biti pucnjave tj. pucanja “od bijesa”. Možemo! je krenuo i prije pucnja startnog pištolja pa je kao Zagrepčanku godine odmah proglasio svoju “tetu” Sanju Sarnavku “aktivisticu za ljudska prava”.
Ne zna se samo je’l će to ona biti ove ili iduće godine i ne zna se zašto to priznanje baš pred izbore. U svakom slučaju “srećan 8. mart” drugarici Sarnavki.
Dražen Travaš na fejsu bira svoju osobu godine – Maju Sever. On Maji čestita “srećan 8 mart” uz komentar jednog blogovca: “A sve što majka rodi i ferata vozi, je*ente živote prevrnuta kornjačo.” To je Draženu diglo tlak na nekih tristo i više. Naša Maja je poslala “nesvrstanu” poruku za Dan žena: “Neću ružu, hoću revoluciju!” Čitam komentar Ivana Kuntića: “A da ide u Ukrajinu dizati revoluciju ili u Izrael?”
Peđa Grbin je u zadnji čas prešao na vjerničku stranu poručuje: “Molim gospu da se dogovore.” Nakon što je Peđa onako sjajno otpjevao “Čavoglave” sad se počeo pozivati na svoje poznanstvo s Gospom. Prema “Telegramu” IDS mu je okrenuo leđa, a šef splitskog SDP-a ga izdao.
Kad smo već kod “Telegrama”, on nam javlja: “Povjerenstvo za sukob interesa potvrdilo Telegramovo otkriće da si je skandalozni šef HRT-a isplaćivao naknade koje mu ne pripadaju.”
Pitat ćete u čemu je kvaka? Pa u tome što ljevičarski Telegram denuncira još ljeviji HRT. To je samo dokaz da su skinute rukavice i da više nema tepanja i glađenja. Sad u igru ulaze “pravi igrači na pravim mjestima”. Sobe za plakanje se farbaju. Opet se očekuju izljevi radosti i ljevičarske iskrenosti pod parolom “đabe si farbao…” Ljevica je podigla Peđu iz mrtvih pa sad izlaze na izbore sa živim mrtvacem!
Orjuna je pobjeđena, ali još nije izumrla
Približava se 1. travnja. Pitanje je kako se piše prvi dan travnja? U Jugi se pisalo “Prvi april” dok su nas tada varali komunisti, a danas se piše “Prvi travanj” dok nas varaju naši…. Iz Beograda se ne javlja samo Vedrana Rudan i orjuna već i redatelj Lordan Zafranović. Režiser poznat po filmovima “Okupacija u 26 slika”, “Pad Italije”, “Večernja zvona”, “Krv i pepeo Jasenovca”…
Naš Lordan u Beogradu montira svoj novi film “Djeca Kozare” koji se bavi logorom Jasenovac. Ništa novo! Stara špranca naših orjunaša. U Beogradu uvijek ima love do krova za Lordana i slične likove koji falsificiraju hrvatsku povijest. Stari orjunaš kao da je pao s “kruške” pa izjavljuje: “Mi o Jasenovcu nismo imali pojma. Komunistička vlast je zbog bratstva i jedinstva to skrivala i ja sam slučajno došao do tog područja…” Pa gdje je taj lik živio? Komunisti i Tito su valjda zbog “bratstva i jedinstva” sakrivali žrtve Jasenovca.
I to tako što su odmah nakon 1945. godine počeli tvrditi da je u tom logoru ubijeno oko 700.000 tisuća Srba, Židova i hrvatskih komunista. Za tih “700.000 ubijenih” primili su do 1952. godine milijune maraka i dolara sa zapada. Malo ih je njupalo što se “Stari” nikada u svojih četrdeset i pet godina vladavine nije pojavio ni jednu sekundu u Jasenovcu da oda počast tim silnim žrtvama. Izmisliti 700.000 tisuća žrtava, primiti za tu laž tešku lovu i onda se šepuriti na mjestu prijevare, bilo je previše i za Broza. I kao i u Jugi, i danas je nekim ljevičarima i komšijama Jasenovac vječni izvor prihoda.
Kaže drug Lordan: “Snimali smo dokumentarac i ušao sam u taj logor. Sedam, osam dana smo bili bolesni od svega toga što je čovjek tamo napravio…”
Zamislite, 700.000 ubijenih, a nigdje toliko kostiju. Po drugu Goldsteinu su ih navodno Hitlerovi fašisti “drobilicama usitnjavali” pa ih zato nema. I tako dok se studenti Pravnog faksa iz Zagreba “k’o guske u magli” gegaju prema Beogradu dotle orjuna radi pravi biznis snimajući filmove. Pula već čeka Lordana kao pobjednika…
Jadni Lordan jadikuje: kako je “morao je promeniti državu i dan danas nemam svoju zemlju” , “smatram da se ništa nije promenilo od 1941. i 1942. godine…” Ipak jest, Lordane!
Mi smo ovdje, za razliku od četrdesetih, stvorili vlastitu državu i dobili rat našim brigadama i našim oružjem. Orjuna je pobjeđena, ali još nije izumrla. Ona se još i danas trza, doduše na respiratoru, ali se grčevito drži medija i portala kao npr.: “Dnevno hr.” koji, nakon promjene vlasničke strukture, stoji na dispoziciji likovima kao što su Lordan Zafranović, Vedrana Rudan….
‘Uzalud vam trud svirači’
Ima jedna pjesma koja njima najbolje pristaje: “Uzalud vam trud svirači, za druge su dunje žute”. Najprije je Diogen Leartije tražio vatru, a onda su njega tražili vatrogasci…. Antički filozofi bavili su se vatrom, vodom, zemljom i zrakom. A naši još nisu spoznali da nema većeg grijeha od gluposti. Možda se pojavi i nova predizborna parola Nožemo iliti Možemo! “Ne ostavljaj za sutra ono što možeš učiniti prekosutra!”
Valentin Ćorić se vratio iz Haaga nakon 16 godina robije. Upravo mu je izašla knjiga u kojoj, između ostalog piše: “Protiv mene nije bilo svjedoka i dokumenata, samo nekoliko krivotvorenih papira koje su napravili bijedni Hrvati. To je cirkus, a ne pravda. Sudac Agius nije me pustio na slobodu nakon dvije trećine izdržane kazne iako su svi suci u Haagu bili za to nego je otišao u Mostar gdje je primio zahvalnicu bošnjačke strane za presudu protiv nas šestorice.”
Fascinantno! Bio sam prvi Hrvat koji je branio Blaškića u Haagu i još onda sam napisao: “Nizozemska je specifična po tome da je tamo kopno na nižoj razini od mora, a sud u Haagu je ispod bilo koje razine.”
Sudac Agius dolazi u BiH primiti priznanje za presude protiv Hrvata!? Taj ne bi mogao suditi ni našu HNL ligu. Ili možda ipak bi…?
‘Pišem ovu kolumnu već 15 godina’
Mogao bi računati na pozitivnu recenziju od recimo Sneške Pavić, novinarke Jutarnjeg, koja je ušla u povijest jugo-novinarstva. Da vas podsjetim. Dan prije izricanja drugostupanjske odluke Haškog suda naša proročica Sneška napisala je da će ta odluka biti zadnji čavao u lijes Tuđmanove države. I “pogodila” k’o prstom u pekmez!
Radilo se o žalbi Gotovine i Markača protiv rigidne prvostupanjske presude. Dan kad su jugofili vjerovali da će Haški sud zakucati zadnji čavao u “lijes” Tuđmanove i naše Lijepe naše, pretvorio se u trijumfalni dan i kasnije nezapamćeni doček Gotovine i Markača na Trgu Bana Jelačića.
Bilo je to slavlje slično onom kad se nogometna repka vratila sa Svjetskog prvenstva u Moskvi. A Sneška je ušla novinarsku povijest jer je definitivno potvrdila da je ljevica u Lijepoj našoj antihrvatska, projugoslavenska i prosrpska.
Sneški sve to može potvrditi i Dragan Markovina svojim prvim romanom s temom “Februar 1945”. Uz novinare “intelektualne proletere” tu možemo odmah i bez dileme pridodati i naše dične i omiljene povjesničare kao što su Jakovina, Markovina, Klasić…
Već je dosadno nabrajati ih. Zajednička im je crta uvijek ista. Laž i falsifikat nije problem. Sljedbenika tih lijevih karijerista ima kod nas na bacanje. Tako npr.: i fra Drago Bojić, bosanski franjevac, traži svoje mjesto u gomili intelektualnih proletera. Sonornim glasom, iskren k’o Krešo Beljak, naš Drago otvara svoje srce pa kaže: “Smeta mi što Katolička crkva laže o Stepincu, što neće da kaže sve o tom čovjeku. Ne želim mu biti sudac niti smatram da bi itko od nas… Ali, kad se govori o njemu treba reći sve. Podržao je NDH.”
Znači, za fra Dragu je Stepinčev glavni krimen i ujedno kardinalna greška što već 10.travnja nije otišao u partizane i čekao u miru svoj metak 11. travnja. Danas bi bio “heroj” u “Februarki” Dragana Markovine. Ono što mene iskreno fascinira je činjenica da su svim pljuvačima na ovu državu Hrvatsku otvoreni svi legalni kanali za hračkanje.
Pišem ovu kolumnu već 15 godina. Po zadnjem elektronskom testu tjedno je pročita oko 250 tisuća ljudi. Izdao sam dvije knjige i dobro znam što sam sve prošao da bi u tome uspio… Da sam izdao domovinu bila bi za mnom jagma od Ljevaka do lijevih izdavača.
Trka kao za velikim “književnim” i “publicističkim” djelima Markovine, Bojića, Dežulovića, Tomića, Zafranovića, Dalibora Milasa, Sanje Sarnavke…
Još nisam čuo da je netko pokušao nagovoriti, recimo, Luku Mišetića, briljantnog branitelja Ante Gotovine, da napiše knjigu o tome što je sve morao poduzimati kako ne bi bio zabijen “zadnji čavao” u Domovinski rat, njegove heroje i u noviju povijest Lijepe naše. Da Mišetić nije uspio danas bi i u Hrvatskoj partijska likvidacija bila “prirodna smrt”.
Naime, čitam zanimljiv članak Davora Velnića. Autor tvrdi da je likvidacija Navaljnog u sovjetskoj Rusiji ustvari bila “prirodna smrt”. Zanimljivo. Znači da je smrt šest stotina svećenika ubijenih u par dana od “oslobođenja” 1945. godine zapravo umrlo “prirodnom smrću”.
“Mrtvozorniku” Draganu Markovini to je promaklo pa da i to uvrsti u svoju “povijest”. Tako će dramska nota njegove “Februarke” ostati neokrznuta. Do zuba naoružani svećenici i goloruki partizanski osloboditelji. Pitanje koje se neprekidno pojavljuje: Ima li smisla graditi most nekome tko ne želi prijeći na drugu stranu?
U ova nesigurna vremena kad sve pametne države jačaju svoju obrambenu moć i moderniziraju vojsku, samo u Hrvatskoj naša lijevo-liberalna elita ismijava ponovno uvođenje obvezatnog vojnog roka. Krasan predizborni stav i program! Misle li doista ti pametnjakovići da snažna vojska ne služi tomu da se građani osjećaju sigurnima?
Stoga Davor Ivanković u nedjeljnom Večernjem s pravom konstatira: “Igrati se zbog izbora sa statusom zemlje koja je sada među najsigurnijima na svijetu je zabrinjavajuće. Posebno kada i lider SDP-a Peđa Grbin bagatelizira HV i vojni rok poput uzora s Pantovčaka. Odnos Sandre Benčić prema HV-u zastrašuje, jer ona ozbiljno brka pojmove kad kaže da bi mlade trebalo tesati ne kroz vojni rok, već kroz civilnu zaštitu. Pa, Sandra, potresi i poplave nisu ono zbog čega vojska postoji!”
“Šefe, do kada ćemo osvajati Europu?”. “Do Čavoglava!”. “Zašto ne i dalje!?” “Nismo ni prije”.
Nisam dugo spominjao nogomet. Damir Pešorda u Hrvatskom tjedniku pogađa u “sridu” kad kaže: “Cilj promjena u Dinamu i afera VAR slamanje je hrvatskog nogometa”.
U predstojećim vremenima tih pikanterija bit će sve više i više. Damir smatra da je vrhunac tempiran pred Europsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj u lipnju ove godine. Dobra je to i točna procjena. Kako kažu Zagorci “Bumo videli”. No, da su Zlatko Dalić, Luka Modrić i ekipa već dugo na nišanu jugo-nostalgičara, e to vide čak i hrvatski politički slijepci. Srebro i pola milijuna razdraganih građana na zagrebačkom Trgu previše je bolna slika za jugofile. Dalić je tema i meta sve dok je uspješan.
Sudac Bruno Marić je ostao bez “glave”. Tko je sljedeći?
Navodno je u trenutku inspiracije jednom Ivan Zvonimir Čičak izjavio kako treba osnovati i udrugu za zaštitu ateista. Moj dodatak glasi – i jugofila. I za kraj vrhunski cinik Marcel Holjevac koji kaže da se “u Austriji ne radi nedjeljom jer tamo nema molitelja na trgovima”.
Uz tekst ide i slika iz Graza. Trg ispunjen ljudima koji kleče i mole se. Doduše, nisu “katolibani”, ali su “talibani”. Njima nitko ne “bubnja” i ne protestira kao u Hrvatskoj. Čudno kako se to tamo nitko ne usudi.
Da su ovu budućnost mogli vidjeti Austrijanci u vrijeme opsade Beča u XVII. stoljeću vjerojatno bi odbacili oružje i rekli “nema smisla”. A kako bi reagirali “naši” “Antemurale Christianitatis”? Hvala Marcelu što me je podsjetio.
U prvom homoseksualnom braku vjenčala se dva Mladena. Prisutni su im oduševljeno klicali: “Bravo Mladen(c)i”.
Zvonimir Hodak/Foto: pxll
