Nije li sve zlo i nasilje koje se stalno propagira i servira u medijima i u raznim video igricama dovelo do bolesne metamorfoze mozga tog mladića koji je svoje probleme s vršnjacima odlučio riješiti na ovako monstruozan način? Je li sva krivnja na njemu ili je u velikom dijelu i na nama kao modernom društvu koje u djeci sve manje razvija pozitivne vrijednosti, a sve više nasilnički mentalitet.
Vrhunac susjedske svađe negdje u Hrvatskoj: “Da ti nije mene, ni to djece ne bi imao.”
U svom tom crnilu Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu napokon je potvrdilo optužnicu protiv Marka Franciškovića zbog navodnog poticanja na terorizam iz. čl. 99. Kaznenog zakona RH. Samo usput, u toj “alkemijskoj” optužnici stavlja mu se na teret i “ignoriranje sredstava javnog priopćavanja”. Ako je “ignoriranje sredstava javnog priopćavanja” kazneno djelo, onda smo mi svi zajedno do “grla” u terorizmu.
A najgore vrijeme je tek pred nama. Vrijeme čekanja. Kad i gdje… Mudri sociolozi misle da je to sve loš utjecaj “zapada”. Možda? Meni kao laiku, koji je već pedesetak godina u “kazneno pravnoj sferi”, čini se da je taj “zlokobni” utjecaj zapada samo ofucana fraza.
U Domovinskom ratu izgubilo je život više od 400 naše djece. Zbog utjecaja “zapada”? Ma ne, nego zbog zločinačkog gena s kojim se svatko rađa, ali vjera, odgoj i kultura hrane od malena u čovjeku ono dobro, pa taj gen zakržlja. Kad svih tih pozitivnih utjecaja nema ili društvo hrani taj gen zla, on će sigurno jednog dana u nekoj prigodi eksplodirati . A onda je kasno.
Oni koji su klali na Ovčari, koji su tjerali civile u minska polja u selu Lovas, kad je poginuo 21 civil, nisu bili pod utjecajem “zapada”, nego tog zločinačkog gena. Zločinački gen se digao na zadnje noge. U jednom drugom slučaju, lik s automatskom puškom je ubio osmero ljudi među kojima je također bilo i djece.
Vučić sad post festum žali za smrtnom kaznom. Spomeni Hrvatekima smrtnu kaznu i oni se odmah dižu na zadnje noge. “Dajte, najte pa to je nehumano”. Za neka najteža kaznena djela skoro da nije. Amnesty International je objavio da su u 2020. g. pogubljene 483 osobe, a među njima 16 žena. Nastavi li se s odvratnim masovnim ubojstvima djece po školama diljem svijeta, smrtna kazna pokucat će ipak opet na kolektivnu svijest razmaženog liberalnog svijeta. Bit će doslovno iznuđena…
I dok se mi tu borimo sa svojim crnim mislima i svakodnevnim šokovima, ima onih koji misle na nas i žele nam podariti bar malo vedrine. To je, recimo, naš jedinstveni HRT. Za desetak eura mjesečno ona nam dovede na ekran, recimo, Viktora Ivančića, slavno pero “bivše Juge”.
Drugo “pero” je frend Bora Dežulović pa onda kao treće pero stiže i Ante Tomić… I tako, pero po pero, ispada “tri-per” na našem HRT-u. Na prvom programu, u Prime timeu nastupa Viktor Ivančić. Nisam gledao cijelu emisiju, ali oni koji jesu, zaslužuju u najmanju ruku Večernjakovu ružu. A Let 3 ima jednu zgodnu sliku s ružama. Sa zadnje strane albuma.
Hajmo, sad na vedriju hrvatsku stvarnost. Radnik oblijeće oko mašine koja mu je otfikarila uho. “Što bi, jado?”, upita ga kolega. “Ma tražim nešto!”, procijedi radnik. “Što tražiš?”. “Pa uho!”. “Kojeg će ti vraga sada kad je odsječeno?”, upita kolega. “Ma, imao sam cigaretu na njemu!”.
Kruži priča da muškarci u Hrvatskoj donose sreću ženama. Prvo je žena sretna s njim, a kasnije bez njega. Bravo mi muški!!!
Split diše hrvatski usprkos Ivi Begi
Domaća nogometna liga se igra dalje, ali prvak je već poznat. Hajduku ostaju sjajni juniori, finalisti Lige prvaka. Ali to nije sve. Međunarodni centar za sportske studije (CIES) svaki tjedan objavljuje analize iz svijeta nogometa. Nedavno su objavili učestalost dosuđenih kaznenih udaraca po zemljama. Slobodna Dalmacija javlja da je u obzir uzeto 75 zemalja diljem svijeta. Tu je Hajduk zauzeo sjajno drugo mjesto na svijetu. Od siječnja 2020. g. Bijeli dijele drugo mjesto s egipatskim Zamalekom. Za oba kluba dosuđeno je 43 penala u njihovu korist.
Moj Štujo s Bola tvrdi da je Hajduk najopasniji iz prekida. Osobito kad je prekid unutar 16 metara. Hajduk s Lekom i Zama-Lekom… Bilo kuda, Leko svuda! Liga više nije u žiži javnosti. Sve je manje-više odigrano i riješeno. Ostao je verbalni onanizam.
Recimo, onaj bivšeg Hajdukovog “mesara” Ive Bege koji je svoje orjunaško srce izložio na fejsu. On mrzi sve što je iz Zagreba. Dinamo, Mladost u vaterpolu, Cibonu u košarci. Kaže da kad zagrebački klubovi igraju sa stranim ekipama, on navija iliti zavija za strance. Orjuna je puna mržnje na sve hrvatsko, a to je dokaz više da komunizam nije više ozbiljan problem u Lijepoj našoj. Problem ove nacije su jugoslavenstvo i orjunaštvo.
Tako imamo plastičan primjer da je Jakša Račić, imenovani četnički povjerenik od 1929.-1933. g bio splitski gradonačelnik. Bio je to davni istomišljenik našeg današnjeg Ive Bege. Ante Žanetić, svojedobno jedan od najboljih svjetskih igrača, i Frane Tente, mladi heroj koji je ubijen zbog hrvatske zastave na Marjanu, su dijametralno suprotni pojmovi od orjunaša Bege.
Dok se Hrvatekima upali lampica, obično nestane struje.
Konačno sjedinjenje sjevera i juga dogodilo se s legendarnom 4. splitskom brigadom. Šušak, ministar obrane, lakonski i šturo je rekao: “Sve su naše brigade herojske, ali samo je jedna 4. splitska”. Nema više Šuška ni Tente ni Žanetića. U Splitu se mnogi ponovno vraćaju Miljenku i Leposavi Smoje, liderima jugoslavenstva. No, ono što hrvatski korpus čini mirnim su članovi 4. splitske brigade. Niču svakodnevno hibridne udruge, nekakve udruge Domovinskog rata i antifašista u kojima se susreću general HV-a Luka Džanko sa Stipom Mesićem i Ivom Josipovićem… Kao da se dvadesete godine prošlog stoljeća polako vraćaju u Split. Čista jugo-romantika.
Naime, Organizacija jugoslovenskih nacionalista osnovana je bila 25. siječnja 1921. g. baš u Splitu. Ime je kasnije promijenila u “Orjuna” i to u svibnju 1922. g. kada je i dobila novi statut. I tako je Split od orjune, preko Žanetića, Vukasa, Frane Tente i 4. splitske kao i hrvatski orijentirane Torcide postao dominantni grad hrvatskog juga koji je sve više i glasnije disao hrvatski. On je to i danas usprkos Ivi Begi i njemu sličnim nostalgičarima. Frane Tente i 4. splitska žive vječno. K’o i Hajduk.
Neki u Dalmaciji misle da Knin nikada ne bi bio najtopliji grad u Hrvatskoj, da srpski lideri ne dolaze tamo svako malo dizati temperaturu.
Što mislite za koliko se u zadnjih 60 godina smanjio broj Hrvata u Srbiji? Nije puno, samo za 80 posto. Nestvarna brojka. To tvrdi Tomislav Žigmanov, ministar u srpskoj Vladi. Srbija po zadnjem popisu ima 6.647.003 stanovnika i samo 39.107 Hrvata. Samo u zadnjih deset godina broj Hrvata u Srbiji smanjen je za 30 posto.
Predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić otkriva u čemu je kvaka 22. U Srbiji živi više Hrvata nego što proizlazi iz popisa, ali su se oni izjasnili drugačije… Hrvati su poznato “sramežljiv” narod – ne bi se šteli zameriti domorocima. Zato su preko noći postali “bunjevci, šokci, jugosloveni…”. Lakše se živi s većinskim narodom. Strategija pritiska većinskog naroda na Hrvate je općepoznata i hrvatskim demografima. Dok je sve manje Hrvata u Srbiji, sve je više Srba u Hrvatskoj. Jel’ to neka nova, moderna verzija bratstva i jedinstva? Prepisana iz ne tako daleke prošlosti.
O tome govori jedna zgodna anegdota. Ustašoidni Petar Oreb je tamo tridesetih godina dobio zadatak da ubije kralja Aleksandra. Kad je, prateći kralja prilikom njegovih posjeta Hrvatskoj, vidio koje ga ovacije prate, isti je, zbunjen, odustao od atentata. Atentat u Marseilleu 1934.g. uspio je jer je atentator bio Vlado Georgijev Kerin, pripadnik makedonskog VMRO-a.
Ustaški pomagači Mijo Kralj, Ivan Rajič i Zvonimir Pospišil osuđeni su na dugogodišnje kazne zatvora. Vlado Georgijev Kerin nije bio zbunjen… Kralj je navodno prije smrti uspio ađutantu samo prošaptati: “Čuvajte mi Jugoslaviju!”.
Kasnije je ađutant na samrtnoj postelji navodno priznao da je kralj zapravo rekao: “Upucaše me, bre, pi**a im majčina”. Koja vam se verzija čini istinita, odlučite sami.
Hrvatska nikada nije bila na Balkanu, ali je bila pod Balkanom.
Umro je Tomislav Držić, moj prijatelj iz djetinjstva
Naš kvart je bio “zapadni kolodvor”, daleko od elitnih kvartova kao što su Pantovčak ili Novakova. Družili smo se. On i njegova pokojna sestra djelovali su “protunarodno” pričajući ofucane viceve “protiv naroda i države”. Onda je počeo pisati u novinama, što je “ekipu” iz kvarta činilo ponosnom. Kasnije je mene put odveo u SAD i tamo sam doznao da je lišen slobode i završio u Lepoglavi.
To je taj famozni čl. 133. bivšeg saveznog Kaznenog zakona kojim se prijetilo, zbog kojeg se hapsilo i uništavalo živote i zdravlje hrvatskih ljudi i intelektualaca. Jedan od tisuća i tisuća koje je zločinački režim “ljubičice bijele” trajno uništio i eliminirao iz javnog života bio je i Tomislav Držić. Kapaciteti Tomislava Držića bili su nemjerljivi u odnosu na današnje projugoslavenske medijske elite tipa Ante Tomića, Žarka Puhovskog, Viktora Ivančića, Borisa Dežulovića, Juricu Pavičića, Roberta Bajrušija…
Tomislav se tvrdo držao svojih životnih načela zbog kojih je i robijao. Kad se danas tu i tamo iz svojih partijskih bunkera javljaju Titovi pioniri s frazama o Jugoslaviji kao zemlji sretnih ljudi, zlobno se tješim prisjećajući se 1991. g. Naime, kad je zagustilo, naglo su se prorijedili.
Nakon dugo vremena ponovno su se srela dva partijska druga. Od čuda, obadva su se prekrstila!
ChatGPT ili umjetna inteligencija. Što slijedi iza nje? Je li to dolaze četiri jahača apokalipse u novoj, modernijoj verziji? Hoće li svijetom zavladati nepozvana masa umjetnih budala? Je li sve bliže dan kolektivnog suicida? Čitam o sve široj primjeni umjetne inteligencije na raznim područjima. Međutim, zastrašuje njena moguća primjena u ratu.
Radi se o oružju koje samo odlučuje koga će i kada ubiti. Promislite, oružje inteligentnije od ljudi, samostalno donosi odluku da sje*e, recimo, Ruse u Ukrajini. Sjajno! Ali što ako je Hrvatska na redu? Ili Republika Srpska. Umjesto, kako pjevaju Minđušari, “vojska srpska sve će da vas smrska”, pametno oružje se okrene prema Banjoj Luci.
Putin je pred par godina proročanski izjavio: “AI je budućnost, ne samo za Rusiju nego i za čovječanstvo. Tko postane lider na tom području, postat će vladar svijeta.”
Još 2016. je 30.000 znanstvenika potpisalo peticiju kojom traže prekid istraživanja autonomnog oružja. Shvatili su dvije važne stvari: prvo, to oružje bi moglo razviti svoju volju i drugo, moglo bi pasti u pogrešne ruke. Točno! Zamislite da to oružje padne u ruke Zelenskom ili Kurtiju.
Zvonimir Hodak/Foto: Maxportal
