Kad su me na improviziranoj tribini Anja Šovagović, Petra Petter i Josip Jurčević, po dogovoru(!), počeli hvaliti na sva zvona, spustila se tako jaka kiša s tučom da je izgledalo kao da je pao snijeg. Tako je još jedan moj “književni trijumf” bio otpuhan sa scene u meteorološki ambis. Pitanje: mislite li vi da je to slučajno?
Korona je navodno “kihnula”, nogomet se vratio na scenu zajedno sa sucima. Kod nas i u Europi. I pazite sad! U Portugalu prvi gol nakon Covida-19 postigao je igrač zgodnog imena – Jesus Corona. Mislite li da je i to slučajno!?
Sad je jasno zašto je nastao “turistički” slogan ‘Hrvatska, tamo gdje je more bistrije od naroda’. Naime, na portalu Novac.hr javljaju da je u Hrvatskoj smrtnost od Covida-19 samo 0,125 posto, a koštalo nas je 40 milijardi kuna. Bolest navodno nije bila opasnija od gripe… Hm! Ako se “slučajno” u jesen vrati bit će nam gore nego što je sad Trumpu s “mirnim prosvjednicima”.
Dnevno umire čak desetak branitelja
Dragutin Junaković na fejsu javlja: “Naježite se! U prva četiri mjeseca ove godine umrlo je 1085 branitelja. Čak desetorica dnevno!”.
Ovoga puta bez jeftine ironije. Je li to slučajno?! Ili je onima koji su izborili i stvorili ovu državu dosta svega?
Možda ih boli ona stvar za HDZ i SDP, za Bojnu Čavoglave, Visoki prekršajni sud, profesore ustavnog prava, Ustavni sud, “Kuću ljudskih prava” Gorjana Tozija, Radu i Danila Šerbedžiju, za Slavicu Lukić, Roberta Bajrušija koji je “pao u nesvest” kad je čuo da Marko Perković Thompson može mirno pjevati svoje ‘Čavoglave’ kao u zadnjih 30 godina.
Goran Gerovac se ne može pomiriti s odlukom “Visokog ustaškog suda”… Večernjakov ultra lijevi ‘Obzor’ je na aparatima. Slavica Lukić još diše. Teško je, preteško za B.a.B.e, Centar za mirovne studije, Documentu, a najteže je za druga Miranda Mrsića.
Mirando je visoko kvalificirani “pravni stručnjak”. Osobito za neplaćanje poreza i zastare gonjenja za to djelo.
On, onako pošteno, “partijski”, šalje poruku sucima “Visokog ustaškog suda”:”“Možda ti ljudi nisu ni završili pravo ili im je umni kapacitet narušen pa su za ludnicu spremni?!”.
Sad su odjednom na površinu isplivali svi koji su Oluju doživjeli kao “ustaški dernek” i koji su se “smrzli” na oslobađajuću presudu našim generalima u Haagu. Sve je to gomila tzv. antifa što u naravi predstavlja samo smokvin list za rigidne komunjare, orjunaše tipa Igora Mandića, Borisa Dežulovića, Ante Tomića, Vedrane Rudan, Denisa Latina, Gorana Gerovca, Brane Pofuka… Nije im lako. A i inače ih treba duboko žaliti. Izgleda da su HOS-ovci, koji su poginuli s usklikom ZDS, poginuli, po mišljenju našeg Ustavnog suda i antifa, protuustavno.
Presuda o pozdravu ZDS gorki je pelin za antife
Hajmo se malo držati prava. Sutkinje Anđa Čorluka, Ivana Mašić i Mirjana Margetić odbile su žalbu PU šibensko-kninske i pozvale se na ustavno načelo zakonitosti po kojem “Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo”. To uostalom tvrdi i čl. 7 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe.
Gdje je i kojim domaćim ili međunarodnim propisom pozdrav ZDS normiran kao kazneno ili prekršajno djelo? Nigdje! Sutkinje su se čak pozvale i na presudu Europskog suda za ljudska prava u slučaju Vasiliauskas. U njoj se ne dopušta suđenje po analogiji ni retroaktivno kao ni ekstenzivno tumačenja pravnih normi na štetu okrivljenika. Znači vijeće Anđe Čorluke oslonilo se na praksu ESLJP, a naše antife, kriptokomunisti i poraženi u Bljesku i Oluji oslonili se na “duboko umno oranje” Miranda Mrsića.
Kako to da naši “progresivci” sad najednom ne mare za europsko pravo o ljudskim slobodama? Naravno, zato jer ne podržava njihove ideološke okamine. I na kraju ove čaše “gorkog pelina” za antife i orjunu treba napomenuti i mudracima na Ustavnom sudu i svim profesorskim lijevim lišajevima koji su se prilijepili na proračun RH da njihov politički stav nitko nije ni zatražio, niti su oni pozvani da samoinicijativno budu svjetonazorski “policajci duha” u Hrvatskoj. Zakone u ovoj mladoj demokraciji donosi isključivo Hrvatski sabor. I zato sada samo cmizdrite, šmrcajte i gutajte tablete protiv tlaka…
Ta priča je bar za sada završena i za Goldsteina, Klisovića, Mršića, razne Jakovine, Markovine, Klasiće, Bage, Bajage, Mrak Taritašice, Beljake, Staziće… Dok vi promijenite zakon mi ćemo promijeniti vas. Hajd’ zdravo drugovi! Vidimo se 5. srpnja na izborima!
Najviše reže oni koji leže…
Dan je sve duži, a noći sve kraće. Ne znam je li i to slučajno.
Lijevom političko-nostalgičarskom krdu pompozno se priključio i Mile Kekin. Još jedan koji se ponosi što su: “Moji pobijedili četrdeset pete…”. A moji su pobijedili devedeset i pete! Kad smo kod glazbe, možda je najprimjerenija ona “Uzalud vam trud svirači… za druge su (već davno) dunje žute…”.
Koalicija “Možemo“, sastavljena od Nove ljevice, Radničke fronte, ORAH-a, Zagreb je naš… sve bi dala da “može”.
Podsjeća me na “biseksualnu” koaliciju kao u onom vicu: biseksualci “bi”, ali “ne mogu”. Navodno su prvi ozbiljniji skup održali u “Komediji”. Radi Borić, Kekinu i ekipi nedostaje samo netko s etabliranom jugo-aurom. Recimo, netko “težine” Branimira Pofuka, ljubimca Gorana Gerovca.
Evo, baš čitav jednu dijalektičku misao našeg Brane: “Narod kojem je Thompson važniji od Šerbedžije na najboljem je putu da umre od zaglupljenosti i nestane”.
Dakle, mudri, uravnoteženi i odmjereni Pofuk misli i piše kako je Rade Šerbedžija mjerilo opstanka Hrvata kao naroda. Je li ova izjava nakazna, groteskna, tragikomična, imbecilna ili samo bizarna? Ja bih rekao – prostačka. Bez obzira što ne predstavlja psovku.
Nedavno je Macron, francuski predsjednik, arogantno otpisao Sjevernu Makedoniju i Kosovo iz pristupnih pregovara za ulazak u EU. Potom su u Bruxellesu, na nekom ručku ili večeri Plenki i Gordan Radman (nisam siguran tko točno) uspjeli “smekšati” Macrona pa su “pristupni pregovori” za Sjevernu Makedoniju i Kosovo opet u igri u europskim diplomatskim salonima. Ne znam opet tko, ali netko iz vrha makedonske političke nomenklature, srdačno se zahvalio Hrvatskoj za tu diplomatsku gestu. Potom je Goce Sedloski, jedan od najboljih makedonskih nogometaša svih vremena, završio kao trener Dinama II. Purgeri bi rekli “sve pet”.
Da, ali u makedonskoj Vladi radi i djeluje, negdje u području kulture, izvjesni Gorjan Tozija. Znači državni rabotnik. Tako nas Gorjanče na društvenim mrežama “hvali” na sva usta i naziva nas “fašistima i ustaškim smradovima, a predsjednik HDZ-a je zapravo Pavelić”.
Duhovi u RH su se zbog toga uzburkali. Mnogima je bilo drago, a mnogi su izjavu i osudili. Gorjanče se, onako komunistički, propeo na zadnje noge i poručio da “on ima pravo boriti se protiv anomalija i fašizma u svim državama svijeta” i da ga u tome neće spriječiti to što je direktor Agencije Vlade Makedonije! U javnosti su se pojavile poruke Danila Šerbedžije koji podržava “prvoborca” Toziju te mu drugarski tepa: “Bravo Medo (Tozija)!” i “Nema predaje! Bravo Danilo!”.
Baš u to idilično vrijeme kad je Danilo poslao plamene pozdrave Toziji u borbi protiv “nadmoćnog” neprijatelja u Hrvateka, hrvatska ministrica kulture imenuje našeg Danila u HAVC-u povjerenikom za film RH. Usput rečeno, naš povjerenik u HAVC-u odlučuje kome će se godišnje dodijeliti za snimanje filmova do pet milijuna eura hrvatskog javnog novca. Naš Danilo i frend Gorjan na dnevnoj bazi tepaju onako partizanski jedan drugom: Danilo je Dendy, a Tozija Medo. Dirljivo do suza. Medo je producent filmova oca i sina Šerbedžije i zajedno “uživaju” u HAVC-u.
Sjetimo se samo našeg legendarnog Hrvoja Hribara, direktora HAVC-a, i financiranja skandaloznog antihrvatskog pamfleta “Masakr u Dvoru”. E, sad se u emisiju “Tko želi biti milijunaš” uključio glavom i bradom i Rade Šerbedžija poručujući Toziji “da ne podnosi ostavku i da se nastavi obračunavati s fašistima i desničarima i da će vrijeme pokazati da imamo dovoljno snage da se obračunamo s desničarskim revizionistima…”.
I tako je klan Šerbedžija izašao iz ormara na sunce.
Talentirani hrvatski filmaši kao Ivona Juka i Zrinko Ogresta mogu čekati “odavde do vječnosti” da dobiju od HAVC-a novac za snimanje filma. Sjetite se koliku je lovu samo dobila ona šarmantna haringa koja je Milanoviću u Mostaru ljupko poručila “Marš u Hrvatsku”.
Što netko više pljucka po ovoj državi to naši politički poltroni više grabe u državnu blagajnu, futrajući BiH-haringu i filmski ograničenog Toziju. A Ivona Juka neka čeka nekog novog ministra kulture kao u djelu “U očekivanju Godota”. Dotle će šefovi HAVC-a spašavati makedonskog “Vojnika Ryana”.
Tonči Jelavić, iz Splita, pita na fejsu: “Što učiniti da svi ljudi budu sretni?” Zagonetku je riješio Staljin. Pobiti sve nesretne. Ostali će biti sretni što su ostali živi.
Thompson će navodno ipak “propjevati” u Mariboru. Uvodna pjesma započet će s “Za hišo – pripravljeni!”.
Samo da se naše antife ne dignu na zadnje noge. A kako će to tek podnijeti Mirando Mrsić koji je još jadan i zgrožen?
Mirni prosvjedi naoružanih protivnika
Što sve jedan antifa može doživjeti u državi Hrvatskoj? A što tek u SAD-u? U “mirnim” prosvjedima zadnjih tjedan dana u SAD-u pokret “antifa” je izbio u prvi plan. Denis Romac u Večernjem od 5. lipnja piše: “Za razliku od drugih lijevih snaga, antifa ne preza od nasilja”. Međutim, naša “lijeva medijska falanga” tjednima nas izvještava samo o “mirnim” prosvjedima kojima je na čelu žestoki i dobro naoružani protivnik globalizma “antifa”. Par bijelih idiota, umjesto da se udobno smjeste u “električnu stolicu”, izbacilo je na površinu ekstremne ljevičare, dobro naoružane i spremne na “mirno nasilje”. Dobro, barem su crnci spremni na kompromis.
Nakon što je u “mirnim” prosvjedima ubijeno petero ljudi, a jedan od njih je i crni policajac, afroamerički milijarder Robert Johnson traži: “Crncima platite za sve patnje – to je 14 tisuća milijardi dolara”. Zgodan zahtjev. Pada mi na pamet da se i mi Hrvati ogrebemo po istom principu.
Sjećate se “Antemurale Christianitatis” iliti predziđa kršćanstva? Recimo, zašto za to ne bismo tražili od Austrougarske (ili njenih nasljednica) bar deset tisuća milijardi dolara? S tom lovom bi svi u Zagrebu mogli ugraditi kondenzacijske bojlere i napraviti barem polovicu novih dimnjaka. Zatezne kamate počele bi teći od 1519. godine kad je papa Lav X. donio o tome pravomoćno “rješenje”.
No tko čeka ponekad i dočeka. Naši “intelektualni proleteri” iliti novinari čekaju skoro pet godina da se “dragi” Donald Trump posklizne na nekom tankom ledu.
Upravo je sramotno navijanje, izmišljanje i lansiranje izmišljotina o “mirnim prosvjednicima” koji usput pljačkaju sve do čega stignu i prebijaju sve oko sebe. Korona, kretensko ubojstvo i val nezaposlenosti doveli su do istinskog kaosa pa razni Beškeri, Tomaševići, Bajruši, 6. lička iz Večernjaka i 11. dalmatinska iz Jutarnjeg uživaju. No, predugo sam živio u SAD-u da ne bih bio siguran kako će “ljubimac” naše lijeve medijske falange Trump pronaći način i vratiti život u normalu. Možda uz malu pomoć Federalnih rezervi, vojske… A naši dopisnici iz Rima, sve bivši partijski sekretari Vjesnika, morat će čekati drugu priliku da zapjevaju: “Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska”.
Evo, što žene na fejsu misle o muškarcima: “Muškarac uvijek donosi sreću! Prvo si sretna s njim, a kasnije bez njega!”.
Počelo je nogometno prvenstvo Hrvatske. Ni VAR ne pomaže. Sucima frcaju glave k’o na kuglani. Potvrdilo se u praksi da je Hajduk najopasniji iz prekida, osobito ako je prekid na jedanaest metara!
Vraćamo se u normalu. HDZ opet ima neke probleme poznate još od vremena “dragog Ive”. Vjetroelektrane, love nešto manje nego za Pelješki most. Milijardu i osam stotina milijuna kunića. Dragi naš HDZ! Pukle “mjere” baš na Josipi Rimac. Hm!!! Plenki je jako ljut. Potpuno suprotno “demokratskim” standardima traži da se pronađe “krtica” koja radi k’o mrav. Kako to da Jutarnji najprije objavi tko ide u buksu, zbog čega i tko ga tereti pa tek onda policije ide u akciju?
‘Hapsi sve, ali ne naše!’
Plenki traži da “institucije” ipak malo “rade i svoj posao” te da reflektore upere prema suradnicima naših medija. E, time je dirnuo u osinjak. Obersnel se silno naljutio. Zna on što je trodioba vlasti i da Plenki ne smije uprti prstom u EPK. Upozorava da je Rijeka EPK – europski projekt. Dokaz je taj što je posao oko tribina i pozornice dobila tvrtka iz Srbije, a oni preko Drine uvijek su naginjali Europi. Naravno preko Hrvatske, iz koje bi se vraćali kući nakon dvjesto do tristo godina. Zlobni Marcel Holjevac piše: “Hapsi sve, ali ne naše”. Naši su, naime, uvijek kulturni. Kultura hapšenja tradicionalno je vezana za HDZ i “desničare”, a sad bi Plenki mijenjao jednu sjajnu dugogodišnju tradiciju. Žena “kran” iz prijestolnice kulture čudi se k’o pura dreku. “Sve je transparentno, kaže. Za tri minute filmića preko pola milijuna kuna.
Inače, kod nas žene dominiraju na političkoj sceni. Između Anke Taritaš-Mrak i Zdravke Bušić ja biram Karolinu Vidović Krišto! Osim što je zgodnija, zaslužila je elokventnim i nadahnutim nastupom u ‘Bujici’.
Javljaju iz Beograda da će izaći iz tiska zapisi Slobodana Miloševića iz Haaškog zatvora. Naslov je: “Život i izručenje”.
