Stjepan Gmaz mi je poslao svoju knjigu “Moj križni put”. Dramatično i istinito. Koliko je tisuća knjiga sa sličnim tragičnim sadržajem moglo biti tiskano u ovoj “Lijepoj Našoj”. Ono što je preživio Stjepan Gmaz gotovo djeluje nerealno. Ako ste nezadovoljni sa svojim životom, pročitajte ovu knjigu i siguran sam da ćete odmah promijeniti mišljenje.
Nakon Drugog svjetskog rata međunarodno-pravno priznata su samo dva genocida. Prvi je onaj počinjen u građanskom ratu u Ruandi kad su pripadnici naroda Hutu ubili 800 tisuća pripadnika naroda Tutsi. Drugi je ovaj u Srebrenici u kojoj su srpski vojnici ubili više od osam tisuća Bošnjaka.
Nedavno je to potvrđeno i rezolucijom UN-a. Slika “začuđenog” Vučića obišla je svijet. Međutim, genocid kojeg je preživio Stjepan Gmaz od 1945. godine pa do 1949. godine, a koji opisuje u svojoj knjizi, nitko na žalost nikada nije pravno priznao. Oni koji su preživjeli najcrnju godinu u hrvatskoj povijesti mogu jedino, kao Gmaz, u vlastitoj nakladi pokazati vlastiti Armagedon.
A sada ne mogu zaobići komentar na pojavi jugo-zastave s petokrakom na zagrebačkoj paradi “ponosa”. To je bio ove godine ipak vrhunac ljevičarskog peederluka. Zastava koja simbolizira vrijeme pedesetogodišnjeg komunističkog mraka i agresije JNA na Hrvatsku vijorila se u masi onih kojih su i ove godine smatrali da moraju cijelom Zagrebu dati do znanja što rade u intimnosti. Možda su to oni mladi koji su netom ranije uz istu zastavu slavili rođendan (dan mladosti) Josipa Broza Tita u Kumrovcu. Da nije gnjusno, bilo bi samo jadno.
Kod nas kao da su ostaci 45-godišnje komunističke diktature “uklesani” u kamenu. Moderna komunistička Bašćanska ploča. Nakon tog “incidenta” s jugo-zastavom neki novinari su upitali za komentar predsjednika Vlade. Njegova je reakcija bila “rigorozna, oštra i skoro prijeteća”. On je, naime, taj besramni čin diplomatski nazvao “nelogičnim i bizarnim”!
Kad netko zapjeva pjesmu “Lijepa li si…” odmah reagira policija i prekršajni sudovi, a kad se neki jugo-bolesnici pojave na javnom mjestu s jugo-zastavom, pod kojom je u Srebrenici počinjen jedan od dva genocida, onda je to samo “nelogično i bizarno”. Ne treba nikada zaboraviti kako se pod tom zastavom od 1945-55. godine u Hrvatskoj masovno ubijalo. Po slobodnoj procjeni oko 500 tisuća ljudi. Stvarno je to “nelogično i bizarno”!
Uostalom, u pravu su i oni koji izjavljuju kako ta zastava nikada nije u Hrvatskoj zabranjena kao što je npr.: HOS-ova zastava s natpisom “Za dom spremni”. Nije zabranjena ni zastava Hoda za život, ali ju Tomašević nije dopustio izvijestiti u Zagrebu u vrijeme Hoda za život. Ovu jugovićku zastavu navodno nije vidio.
U zamišljenoj situaciji, recimo da su se među sudionicima Hoda za život našli HOS-ovci u crnim majicama i sa svojom zabranjenom zastavom. Kakav bi to skandal bio o kojem bi tjednima brujali svi ljevičarski mediji od Telegrama, Indexa, Jutarnjeg, Večernjeg, Slobodne… Sanja Modrić, Ivanka Toma, Robert Bajruši i cijela plejada naših dušebrižnički nastrojenih novinara.
Tada premijer ne bi smio olako prokomentirati da se radi tek o nečem “nelogičnom i bizarnom”. Ovakvo nenormalno stanje je kao bolest okarakterizirao Željko Glasnović svojom definicijom ustaše, fašiste, nacionaliste, ekstremiste, ognjištara, katotalibana, klerofašista, ‘rvata, homofoba i ostalih poslastica kojima ljevičari časte svoje neistomišljenike.
Kaže Glasnović da su svi kojima se pripisuju nabrojani nazivi osobe koje se ne slažu s ljevičarima k’o što su Roby Bajruši, Ante Tomić, Boris Dežulović, Branimir Pofuk, Goran Gerovac… Nitko od njih nije ni spomenuo jugo-zastavu u centru Zagreba, a kamoli to osudio.
Hrvatsku je okupirala ljevica. Smeta joj “Hod za Život”, agresivno nasrće na one koji “kleče” i mole, apsolutno podržava abortus, smatra se zaštitnikom LGBTQ+ populacije itd. Gledajući te glasno kokodakajuće ljevičarke svakodnevno na malim ekranima nameće se sam od sebe zaključak: kad čovjek gleda izgled i ponašanje tih koji su zdušno i glasno za abortus, možda abortus, da su ga njihovi roditelji pravodobno napravili, i ne bi bio tako loše rješenje.
Koja je razlika između Dalmatinca i Zagorca? Dalmatinci idu na Bačvice, a Zagorci od bačvice do bačvice….
Linić je prodao dubrobačke hotele Štroku
Dok je naš Zoki tumarao Brazilom dotle se Linić hitno sastao s novim glavnim državnim odvjetnikom Ivanom Turudićem. One koji su zaboravili podsjećam kako je Linić bivši ministar financija u Milanovićevoj Vladi. To je onaj koji je prodao “Dubrovačke hotele” Goranu Štroku za pet milijuna maraka mada su bili procijenjeni na 38 milijuna. Bio je doduše i Milanovićev ministar, ali hotele je prodao još dok je bio ministar u Račanovoj Vladi. I tako je prvi na sastanak našem novom Glavnom državnom odvjetniku stigao SDP-ovac Linić.
Peđa Grbin se o tome još nije oglasio. Valjda zato jer još uvijek predano radi na ostvarenju svog predizbornog obećanja građanima da će prvo smijeniti Turudića. O čemu su Turudić i Linić razgovarali nije baš jasno rečeno na odmah potom sazvanoj presici DO-a, ali siguran sam da nisu razgovarali o “Dubrovačkim hotelima” ili o financijama Stephena Nikole Bartulice i o njegovoj kući na otoku Prviću. “Telegram” je zapeo za Bartuličinu kuću na Prviću i pun je brige za financije od kojih Stephen živi, kao da mu želi naći novu kuću na nekom drugom otoku – na Golom otoku.
Jedna stara mudrost glasi: “Više će vam nevolje donijeti višak novca nego manjak.“
“Nećak Mike Špiljka”
Vraćam se po tko zna koji put na mog omiljenog “istoričara” Hrvoja Klasića, poznatijeg po nadimku “nećak Mike Špiljka“. Stari prekaljeni borac protiv revizionizma i fašizma, ali nikad protiv komunizma, ima privilegiju da su mu otvorene stranice svih novina, piše scenarije, režira dokumentarce itd. “Netjak Mike” je uglavnom pravi, iako već pomalo oronuli borac za partizanske “povijesne istine”.
Odškolovan na “istinama” Milana Kangrge i Mladena Zvonarevića naš Hrvojica dijeli lekcije i lijevo i desno. Jedan od rijetkih novinara koji je javno primijetio blefove našeg “Netjaka Mike” je Žarko Ivković iz ljevičarskog Večernjaka. Svi koji se činjenično i znanstveno ne slažu sa Klasićem, Jakovinom i Markovinom su po kratkom postupku prozvani revizionistima.
Stoga se Ivković javno pita: “Je li revizionist i poljski povjesničar koji je ispravio broj žrtava Auschwitza? Radi se o poljskom povjesničaru Franciszeku Piperu koji je istraživanjem utvrdio da su nacisti u Auschwitzu pobili 1,1 milijun ljudi, a ne četiri milijuna ljudi kako su poljski Klasići tvrdili. I nitko normalan nije nakon tog otkrića tvrdio da Holokausta nije bilo. Taj podatak je na kraju kao relevantan preuzeo i Yad Vashem.”
Hrvatska ima relevantne povjesničare koji su evidentna manjina i hrpu pseudo-istoričara koji oko sebe vide samo ustaše, revizioniste i političke bolesnike koji nikako ne mogu shvatiti genijalnost “Ljubičice bijele”.
Takvi imaju isključivo pristup svim medijima, guraju svoje ljevičarske nosove gdje god mogu, obožavaju Tita kao istinskog demokratu i slično. Za njih tisuću sedam stotina jama napunjenih kostima ubijenih nakon Drugog svjetskog rata ne znači ništa. Dakle, takve povijesne činjenice i dokazi Jakovinu, Markovinu, Klasića i Goldsteina ne zanimaju jer je to za njih tek desničarska podvala.
Oni su uvijek spremni preuveličavati žrtve Jasenovca, nikad spremni objasniti svjetski fenomen o 750 tisuća ubijenih, a da nigdje nema svih tih kostiju, Titovu čvrstu odluku da nikada ne stupi nogom u Jasenovac i druge nelogičnosti. O istini šute, a laži o njemačkim drobilicama podvaljuju kao istinu. Svaka čast Katedri povijesti Filozofskog faksa u Zagrebu.
Nešto za naše “istoričare”. Bivši “sudija” Okružnog suda u Zadru, četnik Savo Štrbac, danas je Direktor agencije Veritas i uživa u visokoj hrvatskoj mirovini. Svojedobno je izjavio: “Za Bobetka bi bilo najbolje da se preda, a za nas bi bilo najbolje da se predao prije rata.“
Naše Jude
Za vrijeme suđenja Slobodanu Miloševiću, na pitanje brojnih stranih novinara, zašto nitko iz Srbije nije transkripte njihovog predsjednika dostavio Haagu, odgovoreno je: “U Srbiji je zadnji Juda (alias Vuk Branković) poginuo na Kosovu.” Naše Jude su izdržljivije. Evo, još nam danas prodaju muda pod bubrege.
Navodno je ministar zdravstva Vili Beroš izjavio da će 700.000 pacijenata ocjenjivati bolnice. Moje pitanje glasi: hoće li ih rušiti ako ne prođu na ocjenjivanju?
Čitam dnevne novine. Jutarnji javlja: “U imotskom otkrivaju spomenik ‘Mercedesu’. Sjetih se da je nedavno u Imotskom zavladala depresija. Naime, neki se Imoćanin vratio iz Njemačke nakon trideset godina sa Škodom! Što ti je život! Svi su se zbog toga osjećali k’o jadnici, a nisu ni znali tko je Viktor Hugo.
Evo i jedne političke vijesti: “Ruski brodovi i podmornice stižu na Kubu.” Sad samo još treba naći novog Kennedya i Hruščova. Trump pomalo sliči i jednom i drugom. On je navodno iznevjerio ženina očekivanja. Očekivala ga je kasnije. Sad mu se sudi.
U Jutarnjem čitam: “Pitanje tko financira LGBTQ+ aktiviste, a tko Željku Martić?” Odgovor. “Zagreb Pride živi od stranih donacija. Hod za život od građana i države.”
Moramo biti duboko zahvalni “stranim donatorima” za financiranje naših LGBTQ+. Željka Godeč je ipak u tom financiranju uočila “neravnotežu”. Naime, nju zabrinjava što je udruzi Željke Markić iz proračuna 2020. bilo uplaćeno 109.000 kuna, a Zagreb Prideu samo 15 tisuća kunića.
Uz svo strano sufinanciranje, ovo je stvarno nepravedno u odnosu na LGBTQ+ aktiviste. Kako će se homi*i održati na svojim krhkim nogicama sa samo bijednih 15 tisuća dodatne love iz Vladina ureda? Željka ne prihvaća takvu “neravnotežu” koja je duboko nepravedna. I prema “dubokom grlu” smo svojedobno bili nepravedni.
Rusi su imali Oktobarsku revoluciju čiju obljetnicu slave veličanstvenom paradom. Što slave Nijemci svojim veselim i razuzdanim Oktober festom? Oni slave to što nisu imali Oktobarsku revoluciju… A mi? Svake godine na godišnjicu Oluje gotovo nigdje se ne vijore zastave, pa Dan domovinske zahvalnosti neslavno slavimo k’o dan Domovinske nezahvalnosti…
Gojka Drljaču u subotnjem Jutarnjem treba pročitati: “Jesmo li pomalo nesvjesni prešli u novu dimenziju, neki drugačiji svijet gdje naše individualno i kolektivno ponašanje sve češće uvjetuje ‘deep fake’ informacije…”
Umjetna inteligencija, iskrivljena stvarnost i sva ta nova čuda, kamo to vodi? I što danas znači pojam ”čovječanstvo”? Drljača je zabrinut. Ja nisam. Uvijek postoji izlaz i nada. Recimo, evo, put izlaska iz inflacije je, hvala Bogu, pred nama potpuno ravan mada je uzbrdica jako visoka.
Dok se naši građani u korizmi odriču izobilja i zloće, hrvatski predsjednik odrekao se finoće…
Zvonimir Hodak/Foto: Press
