Uz takvu “vjerodostojnost” nije ni čudno što, usprkos raskošnih mogućnosti u ovoj našoj maloj i mladoj državici, mlađi Hrvati pakiraju svoje “pinklece” i sele van u nadi da ih u Irskoj, Njemačkoj, na Novom Zelandu čeka raj. Nijemci su, recimo, u lošijoj poziciji. Kad njima nije lako doma, nemaju državu u koju bi otišli zbog boljeg života, većih plaća ili veće socijalne sigurnosti.
Oni ostaju u Njemačkoj živjeti život bez nade. Sama providnost nas je spasila od takve njemačke sudbine. Hvala Bogu! Zato bismo svi morali na autima nositi naljepnice BiH. Bog i Hrvati!
Kad je papa Ivan Pavao II. poslao Hrvatima svoju legendarnu poruku “Ne bojte se!” nije još bilo ni korone, ni Stožera, a Milanović je tada bio tek ljevičar u usponu dočim je danas “lisica” koja kruži oko “našeg” kokošinjca.
Na subotnjem maskenbalu na špici slušam dvije zabrinute gospođe: “Kako da se ne bojim! Što ako zatvore trgovine s hranom pa budemo morale ići u lov? Ja uopće ne znam gdje žive ćevapi, a gdje ražnjići...”
Dvojica šminkera u ozbiljnim godinama glasno “razmišljaju”: “moja penzija je kao u žene menstruacija!” “Ne shvaćam“, prihvati drugi. “Baš tako, kad mi dođe traje mi jedno pet, šest dana, a nakon toga možeš me je**t “. E, kad bi oni bar znali koliko traju “menge” kod Nijemaca, Danaca, Šveđana…
Ipak, uz sve te nevolje, moramo naučiti prepoznavati simptome korona virusa kako bismo se “dobrovoljno” samoizolirali. Priča mi prijatelj, koji sve zna, da se simptomi korone mogu usporediti s onima koji se pojave kad vam se žena dočepa mobitela pa ga počne detaljno pregledavati. Odmah vas uhvati teško disanje, pretjerano znojenje, malaksalost, glavobolja, želučane tegobe… A kad vam počne postavljati pitanja, krene i suhi kašalj!
Naš premijer je ovih dana obznanio kako je vrsta “korone” trajno poharala i članove Domovinskog pokreta. Stranke za koju sam i ja glasao. Dosad sam bio čvrsto uvjeren da u RH ne postoji radikalna stranka koja bi zagovarala rušenje ustavnog poretka. Sada predsjednik Vlade optužuje tu stranku za politički ekstremizam. Čekam konkretne i pravno relevantne dokaze o tome, a ne samo rekla-kazala.
Čekam relevantan izvještaj SOA-e, na temelju podrobne analize svih dosadašnjih izjava raznih političkih i inih aktera, o tome tko sve i na koje načine radikalizira političku pozornicu u zemlji. Nisu to valjda samo Penava i Krišto.
Gledam razne dnevnike na televiziji. Za sada se može samo uočiti kako je lijeva medijska falanga bez pogovorno stala iza svog premijera i njegove izjave o osudi “desnog radikalizma”. Valjda je to i očekivano. Napokon, naš je premijer i došao i ostao na vlasti zahvaljujući demokratskim izbornim rezultatima. Međutim, isti je slučaj i s Milanovićem kojeg sada medijska falanga napada i ismijava kad javno govori jer misle da im se “otrgnuo s lanca”. Najblaže rečeno.
Da se odmah razumijemo. Protiv sam nasilja, osobito na institucije države. Pa to je napokon naša država. Kakva, takva, ali je naša. Vlast može biti dobra, slaba, loša… Ali državu simboliziraju njene institucije i to treba poštivati. Problem je, na žalost, što mnoge naše institucije vlasti tako slabo funkcioniraju da im građani više ne vjeruju… Recimo, pravosuđe. Kad čovjek čeka sudsku “pravdu” po desetak godina. Ili korupcija i klijentelizam koji nagriza sve strukture društva, a odgovor države je usporen i neadekvatan. Sve to i slično uzrokuje rast frustracija ljudi i osjećaj nezadovoljstva, posebno kod mladih. Sigurno je to jedan od bitnih razloga radikalizacije pojedinaca.
Meni se pak stalno mota po glavi pitanje jesu li možda i neki prošli politički i medijski ekscesi zaslužili biti izraz postupne radikalizacije političke scene u zemlji? Je li itko od vodećih pisanih medija i nacionalnih TV mreža ikada osudio cvrkutanje zastupnika Nenada Stazića “da njegovi nakon rata nisu svoj posao obavili do kraja”, odnosno “da su ga obavili ‘šlampavo'”.
Moraš biti politički naivac, a da ne skužiš kako je Neno iskreno žalio što u Bleiburgu, Hudoj jami i na marševima smrti nije bilo ubijeno barem dvostruko više ljudi. Brojka od pola milijuna ubijenih bez suda njemu je “šlampavo obavljen posao“”pa je bio kao malo razočaran. Tko je ikada javno zamjerio zastupniku u Skupštini Grada Zagreba Mati Kapoviću, sveučilišnom “profesoru”, na akademskoj analizi u kojoj je poslao poruku “serem vam se na Bleiburg…”
Ili, recimo, nedavna izjava Mile Kekina koji, je gotovo ušao u Sabor, poručio je javno: “Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete, moji su dobili ’45.”. To su bili oni koji su pola milijuna ljudi poslali bez suda i pravde pod zemlju i u čije ime je JNA harala Hrvatskom. Ni za takav govor mržnje od falangista nije bilo ni “mu”. Ne sjećam se da je bilo tko u Obzoru ili Magazinu ostao iznenađen i uvrijeđen “mudrim” razmišljanjem Kreše Beljaka kako je njegova UDB-a pobila premalo klerofašista… Javio se jedino splitski glazbenik Toni Aničić koji mu je javno poručio: “Ti nisi naš, nisi naš od glave do pete, tvoji su izgubili ’95.!”
Je li itko u lijevim medijima kritički analizirao biografiju jednog Bude Lončara i Mike Špiljka? Jesu li naši lijevi mediji osudili izjave iz vrha HDZ-a u predizbornoj kampanji kako Škoro liježe sa Srpkinjom? Jesu li o tome kao o uzroku radikalizacije društva ikada zucnuli, recimo, jedan Robert Bajruši, Goran Gerovac, Pofuk, Slavica Lukić… Koliko se sjećamo, tada je vladao s njihove strane samo muk i sramotna šutnja. Očito ni političkim elitama ni lijevoj medijskoj falangi nije bio nikakav govor mržnje koji bi mogao radikalizirati društvo kad je Milorad Pupovac na sva usta galamio o 11.000 prekrštene srpske djece početkom devedesetih čime je potvrdio teze Slavka Goldsteina o 1941. godini koja se vraća, a svojim mentorima s istoka samo potvrdio da je RH nova NDH.
Nedavni kopernikanski obrat u javnim nastupima Zorana Milanovića poslužio je Arsenu Bauku za jednu “zdravu” ideju kako se zakonski obračunati s mrskim ZDS-om. Naš Bauk komunizma koji baulja Hrvatskom je otkrio u Slobodnoj da je kamen temeljac svih govora mržnje u Hrvatskoj kolebanje države oko zabrane ZDS. Ima takvih i sličnih ispada koji su se događali kroz proteklo vrijeme na pretek i cijela ova kolumna ne bi mi bila dovoljna da ih sve pobrojim.
Dakle, oni koji liju “krokodilske suze” zbog “radikalizacije” Lijepe naše u isto vrijeme traže i nastoje zabraniti pozdrav pod kojim se borilo, umiralo, jurišalo pa na kraju i pobijedilo u Domovinskom ratu za samostalnu RH. Da ne spominjemo razne jugo provokatore koji su do 5. kolovoza 1995. uzbuđeno čekali da se na “belom” konju pojave Kadijević, Adžić…i ostali đenerali, osloboditelji od ustaša, klerofašista i antikomunista…
Kad su im te nade potonule u Kninu i oko Knina, u roku odmah su se počeli uvlačiti u “nevladine udruge” te preuzimati elektroničke i pisane medije, a nije im strana ni vlast ako se uspiju uvući. Tako su svoj rat protiv Hrvatske nastavili sve do ovih dana. Kad već službena politika ukazuje i najavljuje kako će se oštro boriti protiv radikalizacije Hrvatske, ne bi li se onda trebala boriti i protiv izjava i postupaka (uzroka) koji su doveli do navodne “opće radikalizacije društva”?
Selo, negdje duboko u Škotskoj. Okupljenim klanovima se obraća William Wallace: “Imam za vas dvije loše vijesti! Prva loša vijest je da je naš lord uveo ‘pravo prve bračne noći!'” “Ali, to je nemoguće! Pa svi znaju da je lord peder!”, pobuni se puk. “Što nas dovodi do druge loše vijesti…”, nastavi Wallace.
Hajmo, sad se malo izvucimo iz ove “balkanske” močvare i otiđimo do Vatikana. Naš popularni papa Franjo beatificirao je prvog milenijalca, Božjeg influencera Carla Acutisa, ali zamislite, bez da je za taj čin dobio mišljenje Srpske pravoslavne crkve… Patrijarh Irinej Gavrilović je sigurno zgranut. Tako su se lepo dogovorili oko Stepinca, a sad njihov pop proglašava svetim ustaškog infuencera… “Ustašama” ipak nikada ne treba verovati. Napokon, oni ne vjeruju ni u “crvenu zvezdu” koju Irinej “duboko ceni”.
Duboko je cijene i u crvenoj Rijeci. To je ona legendarna crvena zvijezda koja je postavljena na vrh riječkog nebodera u znak sjećanja na 2800 partizana koji su “oslobodili” Rijeku. S tom kriptokomunističkom pričom ne slažu se jedino činjenice. Poginulo je oko 350 partizana i Rijeka nije postala “naša” zbog njih nego zbog dvojice istarskih svećenika Bože Milanovića i Miroslava Bulešića koji su na mirovnoj konferenciji u Parizu dokazali da su Hrvati većinsko stanovništvo u Istri. Partizani su im zahvalili na klasično partizanski način. Miroslava Bulešića su zaklali u župnom dvoru.
Dva donedavna kandidata za čelno mjesto u SDP-u Peđa Grbin i titoista Željko Kolar u duetu brane zvijezdu s pučkoškolskim floskulama: “Ako umjetnost neće provocirati, tko će?” Kolar, želeći onako zagorski “podboltati” tu laž, nudi objašnjenje: “Petokraka je mogla biti instalirana i u Krapini”. Kad se laže, nek’ se laže bar sa stilom. Već će se nekak’ “zrihtati” u Krapinskom muzeju da i krapinski neandertalci mašu zastavama s “črlenom zvezdom” i ukucavaju po zidovima parole u čast Zagorcu Jožeku Brozu. Onako, usput rečeno, je li itko ikada iz “crvene Istre” inicirao odavanje javnog sjećanja i priznanja svećeniku Miroslavu Bulešiću koji je svoj život žrtvovao samo da Istra postane dijelom Hrvatske? Dobro, to je već u sferi znanstvene fantastike.
Pišući romansiranu biografiju Bude Lončara “istoričar” Tvrtko Jakovina nam poručuje: “Ako ste lijeni, glupi, nesposobni, pa i zločinci – štiti vas nacionalizam!” Ali pitanje je tko štiti Tvrtka Jakovinu? I dokle će hrvatsku modernu povijest revidirati i falsificirati trio Klasić, Jakovina i Markovina…
Nakon slučaja Zavadlav i Bezuk počela je serija pretresa kuća i stanova “desnih ekstremista”. Da hrvatska policija i SOA znaju gdje bi se RH mogli jeftino i pragmatično naoružati jasno je i potpuno apolitičnim osobama. Možda ima nešto oružja i u Negoslavcima, Borovu Naselju, Boboti…, ali tu su Pupi, Slavica…pa bi se odmah digla dreka do neba kako “ustaše” grubo narušavaju ljudska i manjinska prava u Hrvatskoj. Oni, za razliku od nas Hrvateka, dobro znaju latinsku poslovicu: “Si vis pacem, para bellum“. Ako želiš mir, pripremaj se za rat.
Približava se 18. studeni pa je mnogima u Hrvatskoj pala magla na oči i priviđao im se Stipica Radić uz besjedu: “Nemojte se, guske moje, opet prenagliti. Iz balkanske je magle najteže odmagliti!”
U Hrvatskoj je trenutno klasičan slučaj viška testosterona i manjak sivih ćelija. Austrija i Slovenija tvrde da je Hrvatska crvena. Čak i neovisno o epidemiji RH je crvena još od Tuđmanove smrti. Samo u crvenoj Hrvatskoj Pupovac može nazvati zločin u Škabrnji “činom”. U “pomirbi” u Varivodama spominje se razoružavanje “srpskih civila(?)” Uskoro će se postaviti pitanje u Saboru, zašto nemamo zastupnika crnca. To, drugovi, smrdi na rasizam…
Proširuje se navodno krug osoba koje mogu doći na vjenčanje. Na prvom mjestu je suprug.
Sad malo o ženama bez kojih nam nema života. “Svaka žena je bespomoćna dok joj se ne osuši lak na noktima”, rekao je Burt Reynolds.
“Tko u braku ne poludi, taj stvarno nije normalan”, usudio se izustiti princ Charles.
“Nisam primijetio da mi se žena davi. Urlala je kao i obično”, potužio se Veljko Rogošić.
“Ja sam sve svoje probleme sa ženama riješio!”, uskliknuo je Elton John.
“Nije zanimljivo ono što vam žene kažu, zanimljivo je ono što vam prešute”, napisao je legendarni Shakespeare.
