MALA smo, primitivna “kifla“ na rubu Balkana. Neobrazovani i zaostali. Učenici nam, kako to EU običaji traže, odlaze na natjecanja diljem kulturnog svijeta i onako neobrazovani, nesvjesni svog neznanja i obrazovanja donose zlatne, srebrene i brončane… medalje iz najrazličitijih predmeta. A naša kritička javnost bila bi zadovoljna i drvenim medaljama.
Kurikuralisti obično procijede – i ćorava kokoš nekad uspije… Dani nepovratno prolaze, a đaci još uvijek u školama uče po arhaičnim programima o nekakvom Marku Maruliću, Petru Hektoroviću, o Ribanju i ribarskom prigovaranju, Ivanu Gunduliću i Suzama sina razmetnog… sve neki likovi koji su pisali davno prije nego što su se rodili novi hrvatski velikani kao što su to Ante Tomić, Jurica Pavičić, Zoran Ferić, Johan Štulić… Zapravo, radi se o svojevrsnom teroru onih koji su rođeni prije “oslobođenja“, prije mitske 1945. g.
Tu još nekako možemo tolerirati Frica Krležu. I on bi danas sigurno bio žestoko protiv toga da ustašija mijenja ime trga njegovog šahovskog partnera Tita. Ali da nam na djecu utječu nacionalisti tipa Augustina Ujevića, Antuna Gustava Matoša, pa čak i Mile Budaka te Slobodana Novaka, to drugovi ne mogu dozvoliti. Jedan rat smo nespretno i pomalo nesretno izgubili, ali ovaj rat “drugim sredstvima“ ne smijemo izgubiti.
Negdje na fejsu sam nedavno pročitao programsku i pametnu misao pretencioznog ideologa hrvatske ljevice Vjerana Zuppe. Otpuhnuvši dim iz svoje famozne lule, Vjeran nam poručuje:
“Ljevicu ne zanimaju radnička prava već dominacija u kulturi, znanosti i obrazovanju… radnička klasa više nije snaga koja može pokrenuti velike društvene promjene, gledajući na imperativ promjena koje treba izvršiti u prvom je planu kurikuralna reforma.”
Zapamtimo ove riječi, kaže Tihomir Dujmović citirajući Zuppu. Zapamtila ih je zasigurno i Blaženka Divjak, aktualna ministrica obrazovanja. Dok je na čelu povjerenstva bio Boris Jokić, obožavatelj Che Guevare, Ministrica je bila u devetom nebu. Zasluženo. Onda se pojavio nesretni “poturica“ ustaške fizionomije i sve je otišlo do vraga.
Iza njega je, stjecajem povijesnih okolnosti, došao “auto-plagijator“ Barišić koji je, zanemarujući zahtjeve ogromnog broja hrvatske intelektualne elite tipa Nede Raukar, Rade, Sanje Sansvrake, Drageca Pilsela, kolumnista Jutarnjeg, “šeste ličke“ iz Večernjeg, na čelo Stručnog povjerenstva za obrazovnu reformu instalirao Jasminku Buljan-Culej. Možda je Jasminka i imala reference za to mjesto, ali falilo je nešto bitno. A to je moralno politička podobnost.
Za koju su naivni žitelji Lijepe Naše mislili da je davno završila na povijesnom otpadu. I počeli su demokratski protesti. Ujedinili su se svi ljevičari, ateisti, antifašisti s gledateljima Žikine dinastije u jedan unisoni plebiscitarni protest. Točno ispred mog prozora na Trgu kralja Tomislava. Gledam kroz prostor da vidim Blaženku Divjak kako se srčano bori za demokraciju, ali ju od mnoštva od par tisuća uspaljenih ljevičara ne mogu prepoznati.
Drugi dan čitam u lijevim medijima da se skupilo oko 25.000 grla. Iskreno impresioniran cifrom, pomislio sam da je Tomislavac bio pun, tu bi onda stalo oko 200.000 ljevičara.
Nakon nekog vremena gledao sam kroz isti prozor predstavu Carminu Burana. Nije mogla ni igla stati na trg od ljudi. Sutra sam čitao da je na predstavi bilo oko 8.000 ljudi. Isti dan sam otišao svom optičaru, ali frajer me utješio da još razmjerno dobro vidim. Dolaskom u vlast stare pro-hrvatske stranke HNS-a i evo naše Blaženke na čelo ministarstva. Odlazi Buljan – Culej, ali se odnekud pojavljuje rektorica Dijana Vican. Opet bez političke podobnosti.
Navodno po kuloarima kruži priča da je Tin Ujević veći pjesnik od Johana Štulića. Svašta. Ali Plenković joj drži štangu. Iz za sada nepoznatih razloga. Blaženka javno šalje poruke svim naprednim i antifašističkim snagama da će ona sama preuzeti mjesto retrogradne Dijane. Plenki poručuje da o tome ipak još uvijek on odlučuje. Demokratska javnost “prosto ne može da veruje“. Blaženki u pomoć, baš kao nekad Titu kod Drvara, pristiže “šesta lička“ u vidu Petre Maretić Žonje i Ive Boban Valečić iz Večernjaka.
Dramatičan naslov na 6. strani subotnjeg broja: “Ministrica Blaženka Divjak već je dva puta bila spremna dati ostavku“. Ali ni jednoj nije uspjelo. Samoubojstvo iz zasjede! Rigidni dio HDZ-a je protiv toga da progresivna Ministrica dođe na čelo Povjerenstva za strategiju obrazovanja. Dok se Boro Jokić, obučen u majicu sa slikom Chea, ne vrati u borbu za istinske vrijednosti u obrazovanju dotle će naši đaci i dalje učiti o književnicima i pjesnicima koji nisu ni dana proveli u NOB-u.
Treba se zapitati u kojem je bendu svirao Tin Ujević, ili u kojem je klubu igrao Matoš? Umjesto toga neka idu na maturu sa “Hrvatskim Ustavom“ Ante Tomića, da nauče što je to “Muškarac bez brkova“, da uče o trans-seksualnim odnosima koje je Zoran Ferić tako plastično opisao u priručniku “Anđeo u ofsajdu“. Ne ode li Vican, ostavku će podnijeti ili Plenković ili Blaženka. Stvarno dolazi vrijeme krajnje neizvjesnosti. Nešto kao ili Trump ili Kim Jong-un. Dotle će znanstvena elita živjeti u nekoj vrsti srednjovjekovnog mraka.
Ostavku je već podnio znanstveni savjetnik Ekonomskog instituta u Zagrebu, dr. sc. Paul Stubbs. Čovjek je u misiji da homo balkanicusa poduči lijevim svjetskim manirama. Čim je kardinal Josip Bozanić završio u bolnici Paul je s puno pijeteta na svojoj Facebook stranici napisao “Die you, evil S of a B.“ ili u prijevodu ”Umri, zli kurvin sine“.
Paul je inače član Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Spreman je uvijek podučiti nas vještinama “tehnološkog razvoja“! Član je ljevičarske udruge “Zagreb je naš.“
U RH je od 1993.g. i od tada djeluje u tzv. civilnim društvima. U vojnim društvima nije aktivan. Osnovao je i “Centar za mirovne studije“ što god to značilo. Ukratko rigidni ljevičar kojeg su istomišljenici objeručke prihvatili, on njih “znanstveno savjetuje“ i ne znajući da u ovoj religioznoj i zaostaloj zemlji živi oko 90% katolika koji neće pasti u trans od sreće kad naš engleski ljevičar majku kardinala nazove ni više ni manje nego kurvom!?
Je li se je tom prilikom oglasila ministrica Blaženka Divjak i možda zaprijetila ostavkom? Navodno jest! Ulica priča da će smjesta podnijeti ostavku ako “ognjištari“ iz Ekonomskog instituta dirnu dragog Paula. Uspije li uhvatiti korijene, kurikularna reforma, kako su je zamislili Jokić i Blaženka, možemo uskoro očekivati dr. Voju Šešelja na čelu Hrvatskog filozofskog društva. Ah, dobra stara vremena…
Antoine de Rivarol je napisao jednu zanimljivu istinu: “Postoji samo jedan moral kao što postoji samo jedna geometrija: te dvije riječi nemaju množinu.“ To bi netko trebao bez puno buke prišapnuti našem Paulu, Blaženki…
Ima zlobnika, smutljivaca, uglavnom neobrazovanih desničara koji vole tobože superiorno pljuckati po hrvatskom mentalitetu. Te je taj mentalitet poltonski, kmetski, snishodljiv, pomirljiv i iskompleksiran prema BBBB-u. Ne prema Dinamovim navijačima nego prema Beču, Budimpešti, Beogradu i Bruxellesu. Ne mogu se odlučiti što mi više diže tlak.
Ovo pljuckanje s visoka prema Hrvatekima ili tvrdnje “uglednih“ gostiju u HRT-ovom “Otvoreno“ da smo od 1991. do 1995. vodili “pravedni obrambeni“ rat. Od Vukovara do Oluje RH je vodila isključivo oslobodilački rat.
Strateški cilj dr. Franje Tuđmana bio je osloboditi zemlju od jugo-komunističkog jarma koji nam je 45 godina visio kao uteg oko nogu. I točka. A što se tiče tobožnjeg dvospolnog mentaliteta, svjedoci smo ovih dana da je to jedna od niskih podvala zatucanih ognjištara.
U slučaju “Pravilnika o inspekcijskom nadzoru voća i povrća“ hrvatska vlast nas je učinila ponosnima. Neće se zemlje CEFTA-e ponašati prema nama kao da smo mi tabula rasa. Plaćat ćete od sada umjesto 90 kunića 2000 kn. za špricane i nezdrave vrste voća i povrća. Kad Hrvatska svoje voće i povrće izvozi u “svete“ zemlje omiljene nam EU onda i mi plaćamo približno toliko. Da smo principijelni i da imamo gard prave države vidi se po tome da sve smeće koje uvozimo iz “svetih zemalja“ naplaćujemo kao i “novoj Jugoslaviji“ koja se digla na zadnje noge.
Poljoprivrednici su oduševljeni ministrom Tolušićem tvrdeći da je on jedini ministar u zadnjih 25 godina koji je pokušao zaštititi proizvođače. Ali kako kaže uvijek odlični Borislav Ristić u Večernjaku: “Naivnom Tolušiću dogodila se Jugoslavija“. Juga se zamrznula kao Walt Disney i automatski se odmrznula k’o u nekom filmu stave i užasa. Srbija, BIH, Crna Gora i Makedonija, na mig Angele Merkel, spremno skočiše na zadnje noge.
Kosovo je k’o stara mudra država zadržala neutralnost. Ne igra bez razloga pola Kosovara u ”švajcarskom fudbalskom timu”. I Hrvatska je k’o nekad ušla u ring sa zemljama zapadnog Balkana čvrsto uvjerena da je pobjeda njena. Baš k’o Usein Bolt ovih dana u Londonu. I dok su navlačili rukavice borcu iz Lijepe naše, a on mrmljao sebi u bradu “ne bute mene j…..“, borac iznenada kihne. Kihne i Hrvatska u ime dobro susjedskih odnosa i sve se vrati na onih legendarnih 90 kunića.
Mogli smo recimo kao prava država, članica EU i NATO pakta, povisiti takse bar na 100 kuna. Ali tko zna kako bi to nova Juga primila. Koliko bi hrvatski turisti koji ljeti pohrle u Vrnjačku banju morali čekati na granici. Bakir Izetbegović, iziritiran povećanjem takse na grincajg već se oglasio: “Izgradnja Pelješkog mosta predstavlja rušenje suvereniteta BiH“.
Bosanski smisao za humor. Suverenitet države u kojoj Srbi drže 49 % teritorija. Između ostalog i Srebrenicu.
Države gdje strani namjesnici tenkovima zatvaraju hercegovačke banke, u kojoj su stranci suci Vrhovnog suda BiH, a da ne znaju i jednu domaću riječ osim “edan čevabo bitte“. Zemlja je to u kojoj Bošnjaci biraju hrvatskog predstavnika u Predsjedništvo BiH, zemlja u kojoj bošnjačka većina ne priznaje hrvatski narod kao konstitutivni suvereni narod države nego planira s dragom EU-Angelom urediti tzv. građansku državu u kojoj će Hrvati biti svedeni na razinu Molenbeka u Bruxellesu.
Nakon ovakve gotovo samoubilačke hrabrosti hrvatske političke nomenklature, što dalje? Prava Pandorina kutija. Bakir će “zamoliti“ da ne gradimo Pelješki most dok se ne riješi arbitražni postupak pred slovensko-nizozemskim arbitražnim sudom. Ne pristanemo li… ma kako ne bi mi pristali! Pa nećemo opet voditi “pravedni obrambeni“ rat zbog jednog mosta. Ako dođe od komšija zahtjev da se do okončanja arbitraže hrvatskim zubarima zabrani ugradnja zubarskih mostova treba zadržati hladnu glavu i ući u strogo kontrolirani kompromis.
Pogledajte neodgovornog Trumpa. On bi odmah “ognjem i mačem“ na miroljubivu socijalističku Sjevernu Koreju. Na zgražanje Šerićke i članica ”šeste ličke” u Večernjem i Jutarnjem nezgrapni Trump prijeti jer je atomski Kim Jong-un poslao miroljubivu poruku da će poslati četiri dalekometna projektila na američki otok Guam sa 170.000 stanovnika. I Trump odmah pali vatru.
Srećom, imamo političare koji ne pale vatru. Nama vatru pale “turisti“ iz drugih republika ”nove Juge”. Pa neka oni odgovaraju za stotine požara na našoj obali, a ne naša koalicija.
Johann Wolfgang Goethe je rekao: “Podcjenjivati neprijatelja prije pobjede je glupost, a nakon pobjede podlost.“
Što je novo na Facebooku? Jedan od komentara: “Smrt fašizmu, smrt Kardinalu, smrt Thompsonu i braniteljima, smrt ustašama, desničarima “i eto te u Centru za mirovne studije. Još dobiješ stotine tisuća kuna da “obrazuješ“ mlade Hrvate! Super.
Marcel Holjevac postaje znatiželjan: “Zašto 1991. niste uhitili Thompsona radi “Za dom spremni“? Zašto onda niste istraživali tko “remeti javni red i mir neprimjerenim pozdravom?”.
U načelu meni je dovoljno vidjeti za koga su Krešimir Macan, Puhovski, Gordan Bosanac, Vegeta Labelo Vojković, zeleni, cili UZMP na čelu sa kragujevačkom fake N1 televizijom, RTL tv duginih boja… pa da znam PROTIV čega sam ja. Izbor jednostavan”.(Dražen Travaš).
Kao antička ptica Feliks(!) pojavio se na F.B. Stipe Petrina. Sam protiv svih. Tuđmana je već sredio. Sad je na redu župan.
Prekršajni postupak protiv Paula dr. Stubbsa zbog govora “ljubavi“ o kardinalu Bozaniću. Predlaže se da za vrijeme svake mise ne smije prići Kardinalu bliže od pola metra…(autori nepoznati). Barem meni.
