Okučani, dvadeset i šest godina od vojno-redarstvene akcije “Bljesak”. Kraj okupacije zapadne Slavonije. I jedna “ljuta” istina iz usta Zorana Milanovića: “Malo hrabrih ljudi se ovdje borilo, mi ostali smo bili na Zrinjevcu, u Ženevi…”.
Zoki je osobno pozvao generala Džanka na proslavu? Zašto? Naš general je bio jedan od zapovjednika akcije “Bljesak”. Možda zato što ga u ovih dvadeset i šest godina organizatori proslava nisu pozivali. Naime, potpukovnik JNA, a kasnije general HV-a, još je 2002.g. optužio generala Bobetka da je bio izravni zapovjednik sabirnog logora Dretelj gdje su navodno bili mučeni muslimanski zarobljenici.
General Luka Džanko trebao je uvijek biti nazočan na svim proslavama “Bljeska”. Prije svega kao sudionik akcije, a onda i zbog toga što je tamo mogao “uživo” vidjeti barem jednog Hosovca. On nema pojma tko je to HOS. Nije čuo za Srđ, Vukovar… Sreća da je Milanović prijatelj s Gotovinom, inače bi u svim legendarnim bitkama Domovinskog rata zapovijedao generalisimus Džanko.
Ovako ga Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH mora dovesti za rukicu na mjesto Pupovčeve nesreće. Tko tu za koga igra? K’o nogometna utakmica za “martinje” u Zagorju kad je sudac u 17. minuti primijetio da se igra bez lopte! Ili kako je Krleža još davne 1933. g. napisao: “Europa uvijek za nas ima pripremljen štrik…”. I tako danas briljantnu uvertiru “Oluje” igramo bez lopte. Ne zna se hoće li šef države dozvoliti da slavljenik HV-a sudjeluje u proslavi, a jednog od generala koji je zapovijedao akcijom godinama ne pozivaju na proslavu pobjede.
S obzirom na to da je proslava “Bljeska” pala točno na 1. svibnja, na praznik rada naših naroda i narodnosti, predlažem da svi zajedno odemo na “prvomajski grah”. Prditi možemo on line.
Iz briselskog “bunkera” javlja nam se glavom i bradom Tomislav Krasnec “glasnogovornik za zapadni Balkan” Ursule von der Leyen. Ona je Njemica, predsjednica Europske komisije. Tomica ima “oko Sokolovo” pa gleda i radi “beleške” o svim gafovima naših političara. Kad izađu iz novo-normalnog i političke korektnosti, Ursula von der Leyen hvata se za telefon i odmah zove Tomicu: “Herr Tomy, što to tamo radi vaš Milanović?”.
Naime, na virtualnoj listi za odstrel našeg Predsjednika Republike nalazi se sve više i više tzv. progresivaca, “poštenih“ komunista, drukera, etno-biznismena i drugih drugova koji su svaku drugu večer u “Otvorenom” na HTV-u, a ako im je to prekasno, onda u emisiji Nedjelju u 2 kod Ace Stankovića. Oni koji su u dobroj kondiciji, stignu još i na RTL i TV-Novu….
“Drugarska kritika” Zoranu Milanoviću ovaj puta glasi: “Milanović se ponio gore od svoje prethodnice, ali nitko se ne usudi ništa reći”. I sad naš Tomek ništ’ ne razme.
Kad je “rigidna” HDZ-ovka Kolinda uzela mikrofon naprednom novinaru jer je Hrvoje Krešić iznio neku “laž” sve je to tada odmah izašlo u “zeitungu”. No, kad je tolerantni i pastoralni Milanović “napao” na mirnog i objektivnog Sašu Kosanovića, pa kad je Zokiev glasnogovornik Nikola Jelić napao čuvenu novinarku HINA-e Sandru Bartolović, e sada o tome ni traga ni glasa u “zeitungima”. Sramotno. Ljudi nisu izašli na ulice ni kad je Zoki obrisao pod sa sramežljivim i samozatajnim drukerom Žarkom Puhovskim i s radišnom pčelicom Miloradom Pupovcem kao i sa ženskom ikonom Sarnavkovskom.
To jako ljuti i žalosti one koje drže naš štrik u Bruxellesu. Zapravo, objektivno gledajući, Milanović je utjerao strah u kosti našim ljevičarskim farizejima. Milanović je “imperija” koja uvijek uzvraća udarac. Polemika s njim je unaprijed izgubljena. Za to vrijeme tzv. zapadnim svijetom vlada teror “političke korektnosti”. Danas se skoro 54% posto ljudi u SAD-u boji da će dobiti “nogu” s posla ako kažu nešto u novinama, na internetu ili na fejsu, a što nije u skladu s famoznom “političkom korektnosti”.
Tako danas u jednoj Americi možete ostati bez posla zbog krivo izgovorene riječi ili jer ne klečite kad se svira himna. “Novo normalno” stvara nova pravila korektnosti pa ste tako politički nekorektni i možete snositi za to posljedice ako se npr.: javno ne ispričavate zbog grijeha vaših pradjedova ili ako javno osuđujete prosvjedničko nasilje, palež dućana, rušenje spomenika, stvaranje heroja od narkodilera i uličnih bandi.
U takvom novo-normalnom ne čudi ni da se senzibilni Tomica Krasnec morao malo prilagoditi kako ne bi samo Saša Kosanović, Sandra Bartolović, Pofuk, Gerovac, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Vedrana Rudan, Miljenko Jergović, Žarko Puhovski, Krešimir Macan, Aleksandar Stanković… bili drage i zaštićene svete krave. Nema nedodirljivih. Zahvaljujući prvenstveno Zoranu Milanoviću. I to je valjda u neku ruku “novo-normalno”. Naravno, tu se treba čuvati svake radikalnosti.
Dvaput smo birali Mesića
To Milanovićevo novo-normalno znači da se i nadalje bez posljedica može napadati Skeju, HOS, ZDS, branitelje i njihove mirovine, famoznih dvije tisuće Tuđmanovih obitelji, HDZ-ovu privatizaciju (o onoj Markovićevoj iz 1989. g. ne smije se ni zucnuti)… To je po Krasnecu i Ursuli von der Leyen politički sasvim korektno!
Još je Platon rekao: “Ljudi nikog ne mrze više od onoga koji govori istinu“.
Kaže Damir Pešorda u Hrvatskom tjedniku: “Povratak maršala, Tomaševiću glavno komunalno pitanje“. Tomašević može biti miran jer mu obećanje da će podržati povratak Tita na najljepši zagrebački trg neće smetati u zagrebačkim izborima. Naime, narod koji je dva puta zaredom glasao za Stipu Mesića da bude predsjednikom države, prihvatit će vraćanje i svog “dobrog i osjećajnog” Maršala na trg koji mu pripada. Naša “ljubičica bijela” ubijala je u Španjolskoj, Rusiji, a naročito u Jugi.
U zapadnoj Europi postao je sinonim ubijanja ratnih zarobljenika, smiješi se sa svih lista ratnih zločinaca u XX stoljeću, a oni koji u sebi nose iste genetske karakteristike k’o i on udarnički rade na njegovom povratku. Usprkos tome što smo “njegove” na traktorima poslali u povijest.
Treba samo pogledati 6. Ličku koja se tiska oko Tomaševića. Ako bude izabran za gradonačelnika, njegovo će mjesto u Saboru zauzeti Urša Raukar. Tu su i Rada Borić, glumac Vili Matula – bivši član Centralnog komiteta SKH, Mile Kekin i ostala ljevičarska bratja koja još uvijek na dnevnoj osnovi cvile za komunizmom i Jugom i svojim svrstavanjem uz Novu ljevicu kontaminiraju ju komunističkom prošlošću i zločinima. Većina njih spominju se u Bijeloj knjizi SKH s dobro pogođenim naslovom “Cvijeće zla”. Ako ta ekipa osvoji većinu u Zagrebu onda oni koji su ih birali ne zaslužuju ni ovakav grad koji im je Bandić ostavio.
Slažem se s Pešordom. Bitka za Zagreb bit će žestoka. Ako Penava osvoji Vukovar, a Škoro shvati da Zagreb nije samo centar i trg Bana Jelačića te da glas nekoga k’o je 1945. g. s tifusom upao u židovski stan u centru vrijedi isto kao i onaj s Kozari boka, iz Seseveta ili iz Dubrave, onda bi možda mogli izbjeći deja vu. A taj deja vu bi bio da najljepši trg u gradu ponovno dobije ime ratnog zločinca Tita.
Kad smo već kod izbora u Zagrebu, ja sam na pitanja mojih čitatelja kazao da ću podržati Agramere i dr. Hermana Vukušića koji je na žalost “bacio koplje u trnje”. Kad je vidio tko se sve pridružio njegovoj ideji pa mu nakon toga okrenuo leđa, mom prijatelju se sve zgadilo. Udruga Agrameri bila je takvima k’o mater. Isisali su je do kraja… Vukušić je sada shvatio genijalnost američkog diplomata E. Harimana koji je, na pitanje novinara koja je najvažnija stvar u politici, odgovorio: “Zapamtite, gospodo, u politici su najvažnije samo dvije stvari. Prva je novac, a druga – druge se ne mogu sjetiti!”.
Stoga, psihiću Hermane, tvorcu simpatične istine da “nema zdravih nego samo nepregledanih…”, želim ti svako dobro do druge prilike.
Ministar pravosuđa Ivan Malenica odbio je zahtjev Zorana Mamića da kaznu odsluži u BiH. Ne kužim zašto? Kao Zenica je super luksuzan zatvor. Sve im je besplatno. Osigurano je čak i cjepivo Astra – Zenica. U Ministarstvu su “zapravo” bili u krivu. Zatvor je zatvor. Saga o braći Mamić će se jednog dana preseliti u bećarac, a kasnije u narodni ep. Borba dvojice braće protiv “korumpiranog” pravosuđa čiju percepciju više nitko ne može vratiti u mirne vode. I bilo bi bolje da se Mamićima dozvoli da kazne izdržavaju u Zenici i da to “ploveće kazalište“ odigra zadnju predstavu.
Dok se predmet koji dođe na sud zove “sudski spor”, nema bržeg pravosuđa.
Pored napunjenih osamdeset i kusur godina, svako jutro pretrčim 10 kilometara, napravim 50 zgibova, radim 15 sati dnevno, zastupam tri firme, istovremeno pišem tri kolumne. Uz sve to nađem vremena za suprugu, prijatelje, tenis i humanitarni rad, Ništa nije teško kad čovjek – laže!
Moj frend B. Borovina ne laže kad kaže: “Moram biti pošten i priznati da zadnji dolazim u firmu na posao, ali zato prvi odlazim”. I zato je Đorđe Balašević pogodio u sridu: “Jeb’o nas k’o nas sastavi…”. Laku noć braćo Janezi. Shvaćam vas. Sve su to geni. Dana 5. kolovoza 1995. g. definitivno smo izašli iz Juge, ali Juga nikada nije izašla iz nas. Klasić rekonstruira povijest na temelju ‘udbaških bilježaka’
Čitam dr. Hrvoja Klasića, “istoričara” na Filozofskom faksu u Zagrebu. To je inače leglo “istoričara” tipa Klasić, Goldstein, Jakovina, Markovina… Hrvoje ležerno i superiorno opisuje zadnje dane Jasenovca. Dok Maks Luburić dolazi u Jasenovac, Hrvoje stoji sa strane i gleda. “Maks daje naredbu da se napušta logor i da se obračuna s preostalim zatvorenicima”. U tjednima i mjesecima prije, piše naš “očevidac” krenulo je spaljivanje i uništavanje dokaza, prije svega tijela ljudi koji su ubijeni.
Tijela se otkapaju i spaljuju u otvorenim lomačama, rade se ogromne(!!?) posude na koja se tijela stavljaju, naftom polijevaju i tako uništavaju, ali kreće i ubijanje ostalih i bacanje u Savu…. Dosad se mislilo da kosti čovjeka ne mogu izgorjeti ni na 1.000 stupnjeva za tri sata pa se dodatno melju kako bi mogli u urnu. Znači, stvarno ništa nije teško opisati kada si imao tu sreću da budeš “očevidac”. Ali ako rekonstruiraš povijest na temelju udbaških “beležaka”, onda kompromitiraš čak i svog rođaka Miku Špiljka, revolucionara i državnika.
Evo kako Oscar Wilde opisuje ljude poput našeg Hrvojice-istoričara: “Povjesničar je osoba koja daje točan opis događaja koji se nikada nije zbio.“
Davor Ivanković paničari u Večernjaku: “Vučić diže vojni proračun u 2021.g. za dramatičnih 44%. Što to Srbija smjera?”
Eto ti ga na! Rašomon. Zašto netko, umjesto da gradi dječje vrtiće, sadi bele lale i ljubičice bijele, troši lovu na sofisticirane ratne sustave poput ruskog Pancira-S? Mislim da se i naš legendarni “Generalski zbor” malo zamislio. Od traktorijade pa do ove godine komšije su pojačale svoj vojni potencijal za preko 90%. Hrvateki za 14%. Sad Srbi dižu za novih 44%. Pa ti razmišljaj.
Samo bez panike. Mi smo mirni. Naši vojnici su navek tu. Imamo ih oko dvanaest tisuća umjesto 200 tisuća koliko ih je bilo oko Okučana i Knina, ljeta Gospodnjeg 1995. g.
Prof. Ž. Žukina, moj teniski partner, boji se da nas Srbija ne misli možda opet napasti. Ha, ha, ha! Tko? Srbija? Ma hajde profa, uozbilji se! Da nas i napadnu, Buda Lončar je još uvijek tu, živ i zdrav. On će odmah na Vijeće sigurnosti i zatražiti embargo tako da neće više biti ni lovačke puške za našu armadu od dvanaest tisuća vojnika. Eventualno, uz Budine veze, mogu nam dozvoliti još deset tisuća olovnih vojnika. Ne spašava nas ni SS. Ni Srbija za svojih 400 hiljada ne može više kupiti od Rusa ni jedan Pancir-S. Ipak, tko zna. Možda nas komšije napadnu s vakcinom Astra – Zenica… Ovdje se pouzdajemo u Budu Lončara, a u Astra – Zenici imat ćemo braću Mamić.
Isus se za srpski Uskrs ukazao onima koji se htjeli kamenovati Vožda, rekavši legendarnu rečenicu: “Neka prvi baci kamen onaj tko je bez zločina.” Na to se ljudi postiđeno raziđu, a Voždu pade golem kamen sa srca.
