Bertrand Russell jednom je izrekao univerzalnu mudrost, barem što se tiče Lijepe naše: “Osnovni problem u svijetu je što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.”
Slobin ministar Ivica Dačić osvanuo je nedavno u Hrvatskoj. Iz usta mu izlaze samo bomboni. Došao Ivica da malo “odledi” odnose dva “bratska” naroda. Kao znak “dobre volje” odgođeno je suđenje hrvatskim ratnim pilotima.
Na domjenak SNV-a Pupovac je pozvao Plenkovića. I naravno, tu se očekivala tradicionalna hrvatska popustljivost. Neki to nazivaju običnim poltronstvom. O nestalim Hrvatima, ratnoj šteti, razminiranju, vraćanju kulturnog blaga ni spomena.
Drugo brdo, Pantovčak je preskočeno. Tamo nema dileme. Za to vrijeme oni samouvjereni služe se jezikom EU diplomatskih salona. Prestanite nam dolaziti, sa Žigmanom ili bez njega, pročitani ste. Kad ispunite osnovne uvjete o nestalima, ratnoj šteti, kartama za razminiranje i kad priznate da ste izvršili agresiju na Hrvatsku i BiH onda možemo razgovarati.
Do tada će prednost imati događaji u prijateljskoj i nesvrstanoj Zambiji gdje stranci ne mogu posvajati djecu. To se navodno ne odnosi na hrvatske državljane, što doista imponira.
‘Srbi žele vladati Balkanom, a u stvari su šaka jada’
Najrealniju ocjenu Vučićeve Srbije do sada je dao naš Predsjednik države: “Srbi žele vladati Balkanom, a u stvari su šaka jada.” Sad, baš kao 1943. godine, kad mi možemo do Berlina, Pariza, Beča bez putovnice i granice, treba “komšijama” jasno i glasno reći da više nemamo energije za lažna prijateljstva, usiljene susrete i isprazne razgovore.
Gledam na TV i čini mi se kao da neka članica Dačićeve delegacije “lepo masira” nekog uštogljenog hrvatskog diplomata: “Moram da vam kažem da mislim da je Kevin iz filma ‘Sam u kući’ zapravo Srbin. Da je Hrvat, zvao bi se ‘Mamin sinek’. A ja ‘moram da vam kažem’ da je knjiga Dinesh D’Souza ‘Velika laž’ dječja slikovnica prema muljanju i lažnim osmjesima starih prijatelja iz UDB-e i KOS-a. Političko ‘Ploveće kazalište’ plovi u novu farsu.”
Priča mi prijatelj da je nedavno na Marićevoj “Ćirilici” trebalo definirati pojam “šovinista”. Navodno je najviše pljeska zaradio ovaj odgovor: “Šovinist je osoba koja mrzi Hrvate više nego je to normalno.”
Pozdrav papi Benediktu XVI koji, da je ostao na čelu Katoličke crkve, proglasio bi već odavno Alojzija Stepinca svecem. Čovjek koji je napisao 66 knjiga, koji je samokritično ocijenio svoje psihofizičke mogućnosti i sam se povukao s trona, čovjek o kojem se pisalo kao o “pravom” papi, čovjek koji zaslužuje da ga se poveže sa izrazom “santo subito”- “odmah svecem”. Izraz je to koji je bio korišten nakon smrti Ivana Pavla II. 2005. godine prilikom njegova pogreba.
Ipak, iz Rima dolaze svježi vjetrovi i malo optimizma. Papa Franjo već je napisao svoju ostavku i predao je tajništvu Svete Stolice. Sam je kazao novinarima da su “vrata otvorena” za njegovo umirovljenje. Otvoreno i bez ljevičarskih ulizivanja, papa Franjo je dobar čovjek i papa. No, bio je puno bolji za Srpsku pravoslavnu crkvu nego za Hrvatsku katoličku crkvu. Skinuti s dnevnog reda kanonizaciju kardinala Stepinca zbog jeftine demagogije i očitih laži Porfirija i SPC-e, e to je gaf koji će morati objasniti i onima “gore”.
Vjerovati “velikom” Patrijarhu na riječ, usprkos onomu što je o srpskim lažima napisao Dobrica Ćosić, u najmanju je ruku odioznost, nepriličnost, pa čak i odbojnost prema komunističkim žrtvama, među kojima je kardinal Stepinac bio klasičan primjer.
Što običan katolički puk misli o takvim postupcima pape Franje najbolje se vidjelo po komentarima na fejsu povodom smrti pape Benedikta XVI. U oko 80 posto komentara napomenulo se kako odlazi “pravi” papa. Usprkos tomu mi katolici želimo mu dobro zdravlje i bolji vid.
‘Teška vremena’
Friedrich Nietzsche je napisao: “Mudar ne kažnjava zato što je netko loše postupio, već zbog toga da ne bi loše postupio.“
Gordana Sprajc javila se na fejsu: “Zašto je raji lakše otić’ u Irsku nego na Markov trg?” Zanimljivo pitanje! Bojim se da će nakon dolaska eura odlazaka biti sve više i više. Toliko grabeža, varanja, lakomosti, jeftinih izgovora, stare demagogije, novih laži, sve samo kako bi se ulovilo u mutnom sad kad se kuna upokojuje i instalira loše dizajnirani euro. Težak je taj razvod od kune. Nažalost, stara je istina da ako želite svaku večer spavati s drugom ženom, morate se razvesti od prve…
Kažu da dolaze teška vremena. Vagati će nam se svaka riječ.
Mir Božji, Hristos se rodi! Kao na dodjeli Oscara, na pravoslavni se Božić, u režiji Milorada Pupovca, skupilo sve što je progresivno, liberalno i “dobronamjerno”. Samo su još falile bratstvo-jedinstvene suze. Pupi je pred “suhim zlatom” smrtno ozbiljan poručio: “Važno je da se utiša govor mržnje i svako Za dom spremni”.
Zavladalo je “opšte” oduševljenje, naročito kod naših branitelja. Oni su, derući se i urlajući ZDS četiri ratne godine naganjali Pupija i njegovu braću braneći svoju domovinu. ‘Novčić u lebcu’ pronašao je, a tko bi drugi nego, naš premijer. Skoro je pao u nesvijest od iznenađenja. Slično k’o nekad Sanader.
Hajde, sad onako apstraktno, zamislite da je neki ogorčeni branitelj došao, ‘pomoz’ Bože”, u priliku da lomi ‘lebac’. Što bi on našao? Zlobnici i desničari odmah bi znali. Našao bi možda mali slatki metak! Mora da su se branitelji koji su slučajno gledali to “Ploveće kazalište” ozbiljno zamislili. Pa što nam to nije nitko rekao u ona vremena dok smo izlagali svakodnevno život za domovinu. Da smo tada znali kamo sve to vodi odmah bi tada urlali “od Triglava do Đevđelije”. Rezultat bi bio isti.
Dok se u Zagrebu raspojasano slavilo “bratstvo i jedinstvo” dotle se u Vinkovcima slavilo sve isto kao i u Zagrebu, ali s tom razlikom da su na glavama bile četničke kokarde. I u glavama. Te kokarde su stvarno čudo, ako je nemaš na glavi ona se onda skloni u glavu i čeka neku novu “krsnu slavu” da izađe.
Ivica Granić je pomalo začuđen gromkom šutnjom na Pupovčevu poruku pa piše: “Meni je interesantno kako na skupu nije bilo ni jednog Hrvata da mu se suprotstavi ili ja samo greškom nisam rođen u Hlebinama.” Dobro došao u klub!
Uglavnom, došla su vremena da će se za nekim sadašnjim veličinama umjesto da se pusti suza, pustit će se voda.
‘Vratili smo se na ono što smo bili još od ratova s Turcima’
Netko duhovit poslao mi je na fejs sliku Marije Terezije s tekstom: “Donijela je u Hrvatsku značajne reforme (prvenstveno obrazovne) ali i krumpir. Krumpir se primio.”
Javio se opet iz polu-ilegale Tram 11, polu-smiren i polu-nabrijan. Opet provociraju radničku klasu i naprednu inteligenciju. “Bog i Hrvati. Euro je svodnik ružnih kurvi, bijelo je u surli, utrka tko će upucati više kuna, ucrvani crvi pjene se na usta, urliču kuno umri, zbogom kuno, pali se respirator, u Savi pliva štakor, u Saboru okupator“. Pjevaju nadalje: “Da mi kompa bude Mažuranić, buraz Ante Starčević, prijatelj Marulić…”, “Zbogom kuno, od svih nas što mijenjamo runo, zbogom kuno znaš da te volimo puno, ha, ha…”
Za sada nema reakcije na najnoviju pjesmu Tram 11. Možda je sva hrvatska “reakcija” dolaskom Dačića i Prfirija te energičnom intervencijom Pupija ušutkana.
Ipak najvažnije je da su Hrvati opet i ponovno postali europski graničari. Sad se opet možemo hvaliti kako smo još jednom u povijesti postali “Ante murale christianitatis”. Samo što sada Europa odnosno EU nije više baš nešto kršćanska. Više je liberalno-zelena. Vratili smo se na ono što smo bili još od ratova s Turcima. Očito kroz sva ova protekla stoljeća nismo baš puno napredovali.
Direktor tajne službe BiH, Sikret Mujkić sastavio je lucidnu analizu događanja prilikom iskapanja novčića iz srpskog leba i tranzicije istog u ruke premijera Plenkovića prilikom božićnog domjenka u Zagrebu.
Još su tri stvari ovih dana u fokusu znatiželjne hrvatske javnosti.
Prva, kako je transrodna osoba u “aferi Zambija” eskivirala kongoanske, zambijske i naše domaće zakone s obzirom da transrodni ne smiju posvojiti djecu ni u Hrvatskoj ni u Kongu. Zašto naši “slobodni i nesvrstani” mediji muljaju, šmrcaju, kašljucaju i boje se zagristi u tu kiselu jabuku. Bubnjar Mrzlog piva sjedi u zatvoru! Ma dajte, najte…
Druga vijest koja je razočarala liberalni svijet je da je Princ Harry ležerno priznao kako je ubio 25 ljudi. Nitko na to ne kašljuca, šmrca i sterilno okreće glavu niz vjetar. Ubio, pa što? Važno je da nije ubio ni jednog Britanca. On i dalje ostaje Vojvoda od Susseksa. I nadalje će se svakog jutra pripremati “princes krafne” za njegovu princezu, a “Gloria” i ostala revolucionarna jugo-štampa o tome će nas detaljno izvještavati.
Treća svima draga tema je “bratoubilačka” bitka u Dinamu. Davno je za nama draga pjesmica iz “samoupravnog socijalizma” pjevana u Zagorju za vrijeme, recimo, žetve: “Oj di name, ne buš prvi…” Čuvši tu staru “Dinamovu himnu” navijači Hajduka, Zvezde i Partizana rikavali su od smjeha. I onda je došla devedeset prva i dalje sve znate.
Treba samo čitati tko je sve živnuo, k’o sad ima osmjeh od uha do uha i sve će biti jasnije. Tko je UDB-a, a tko je KOS u ovoj bitci za istinu i prave vrijednosti? Po mojoj informaciji iz dva izvora pobjednici će, nakon produžetaka i penala, biti BBB-si. Čekaju strpljivo da “tekma” završi i onda će se tiho pridružiti “svojoj” strani pa nakon toga otpuhati drugu stranu.
U ovoj “tekmi” nema svakom po bod. Ili sve ili ništa. Previše je love u igri. A to što je “Dinamo” prvi na tablici s odličnim izgledima da osvoji još jednu titulu prvaka manje je važno. Nastalo bi dugotrajno veselje na mnogim stranama da Dinamo opet pričeka na titulu 24 godine kao u ona “loša stara vremena…”
Već sam jednom napisao: “Nije pametno zadržati istu narav ako izgubite snagu.”
Za jednu stranu moći će se lakonski kazati: za-pravo, bili su u krivu….
‘Sretni su k’o napuhanci razni liberali, eurofili, ali i jugofili…’
“Idemo dalje” govorio je nekad “dragi Ivo”. Bez kune koja je krvavo izborena, a mućki ubijena, sad ćemo sretno broditi u sve goru inflaciju s reklamama naše Vlade na TV-u koja nas uvjerava u sva dobra koja donosi euro.
Sretni su k’o napuhanci razni liberali, eurofili, ali i jugofili kao Puhovski, Vedrana Rudan, Ante Tomić, Dežurni Dežulović, Pofuk, Gera, Žonja, Latin, Marićeva ćirilica, svi iz 6. ličke i ostale pi*ke… Još jedan branik suverenosti otišao je u povijest. Sve što dolazi zvat će se Klasićeva, Jakovinina i Markovinina historija.
Umrle su i naše kune te otišle u raj. Dolazi 20 kuna pred vrata raja. Sv. Petar kaže – ulazi. Dolazi 50 kuna, sv. Petar opet kaže – ulazi. Dolazi 100 kn i hoće u raj. Može, veli sv. Petar – ulazi. Dođe napokon i 500 kn. Kamo ćete? pita sv. Petar? I mi bi u raj. Ne može! reče sv. Petar. Tebe na misi nikada nisam vidio!
Zvonimir Hodak: /Foto: press
