Čuli ste za slavnog glumca Chucka Norisa. Ideološku histeriju koja se valja Hrvatskom ne bi razriješio ni on. Nedavno je pio vodu iz slavine na eks. Onda znate što Chuck sve može. Ali mu ne bi bilo ni na kraj pameti stati pred Pupovca, Klasića, Jakovinu, Markovinu, Dežulovića, Trkanjca, Bajrušija, Pofuka, Antu Tomića i razne jugo-nostalgičare, orijunaše i kriptokomuniste koji su zaglušujuće glasni u Lijepoj našoj.
Išli ste s njima u školu, posuđivali su od vas gumicu i olovku, prepisivali su od vas, tražili da im šapćete, sa znanjem uglavnom dupe-glava režim im je omogućavao školovanje i u inozemstvu, a sad od vas traže da glasujete za njih na izborima.
Oni i danas paze da mladi ne skrenu s puteva NOB-a. Napose brinu za mlade maturante iz Dubrovnika i Slavonskog Broda koji su na fotografijama ismijali tu histeriju lova na “ustaše” i borbu protiv “neuništivih” partizana.
Današnji mladi su sretni da su završili srednju školu i naslikali su se puni veselja. Jedan je digao desnu ruku u zrak, druga djevojka je digla tri prsta na obje ruke, treći su podigli obadvije ruke u zrak, a četvrti lijevu ruku. Kakav šok za drugove, naše dušobrižnike! Drugovi, je li ovo moguće? Odmah u “aps” i maturante i razrednicu!
Međutim, mladi su samo jasno i nedvosmisleno pokazali da im je i najgora Hrvatska bolja od najbolje Juge. Iako su mladi, nisu oni politički slijepci pa da ne vide čime se bavi današnja Hrvatska, ona koja jeftino prodaje svoju neovisnost za šaku eurića. Već su nam u stranom vlasništvu mediji, banke, hoteli, trgovački lanci, voda, valuta… Pa, sretan vam Dan (ne)ovisnosti!!!
E, zato, da se Turci ne bi dosjetili jadu, naši dežurni prodavači magle odmah skaču kao opareni na mlade koji ironiziraju njihove jugo-simbole. Dobro je napisala Sanda Alić: “U redu je raditi na sebi, ali treba početi od biblioteke, a ne od teretane”.
A naši jugo-cenzori vrište na maturante iz Slavonskog Broda jer su obukli (zamislite!) crne majice, slične onima koje nose HOS-ovci. Treba ukinuti crnu boju! Istodobno su izašle slike i onih maturanata koji su bili obučeni k’o Titovi pioniri, crvene marame, plave kape, jugo-zastave. Ali na to je zavladao medijski i politički muk. Nije bilo nikakvog komentara. Naslovnica Hrvatskog tjednika dala je odgovor. Jasan i prodoran: “Oni su najbolji dio Hrvatske. Oni će braniti Hrvatsku”.
Pitam se hoće li danas-sutra braniti Hrvatsku suradnica HAZU-a dr. Maša Kolanović, potpisnica sarajevske Deklaracije o zajedničkom jeziku kojom se negira postojanje hrvatskog jezika u BiH. Možda je ona jedna od “osoba koje menstruiraju” u ultra lijevim strankama. Hrvatsku će se, ne daj Bože, opet morati braniti od ovog histeričnog i šizofrenog svijeta. A to će raditi, kako kažu “prljavci”, i opet “hrvatska sirotinja” dočim će naši jugovići, orijunaši, antifašisti i fašisti uvijek biti na drugoj strani – uz strance.
Da je sve relativno pokazuje i ova osmrtnica izašla negdje u travnju ove godine u Lici.
“Obavještavamo sve prijatelje, rodbinu i poznanike da je dana 10. travnja 2022. godine vječni i zasluženi mir našao naš plemeniti Joso Puzigaća”. Slijedi Josina slika i daljnji tekst: “Pogreb njegove žene Mande je u subotu 15. travnja 2022.g. na mjesnom groblju u Lovincu.”
Đorđe Balašević je bio i ostao ikona hrvatskih poltrona. Kad su agresorski tenkovi bili posipani “belim lalama” dok su žurili prema Vukovaru, “naš” Đole je pokazao svoje pravo lice. Ismijavao je Hrvatsku i Sloveniju prizemnim humorom, ponosan na Slobodana Miloševića i JNA. Kasnije ga je napustila “memorija pamćenja” pa se više nije sjećao ni svojih izjava ni Ovčare i strijeljanih šesnaestogodišnjih “ustaša”.
Popularni radio “Laganini” svakodnevno “šiba” Đoku, ali za Thompsona i Čavoglave nisu ni čuli. Očito je on za njihove profinjene uši bljutava “kuruza”. Kad se jednog lijepog dana Đole preselio na drugi svijet, ostala je iza njega, između ostalih, i supruga Olivera. Ona je romanopisac. Svečana dvorana Filozofskog fakulteta u Osijeku bila je nedavno puna znatiželjnika i poklonika pok. Đoleta. Htjeli su ponovno čuti i prisjetiti se “Panonskog mornara” koji je obožavao Tita i Miloševića.
Večernjakovi urednici “mnogo vole” Đorđa i Oliveru. Stoga su na prezentaciju Oliverine knjige poslali svoju novinarku Suzy Lepan Štefančić. Međutim, Olivera joj je slomila srce kad joj je skresala da joj ne pada na pamet “fotografisati” se za Večernji list. “Pišete ružno o meni…”, rekla je navodno “famozna” autorica knjige “Planeta dvorište”.
Ovaj događaj je samo jedan u nizu sjajnih dokaza provincijskog mentaliteta i poltronstva novinara Večernjaka i Filozofskog faksa u Osijeku, ovaj puta prema Oliveri Savić. Selo moje malo… “Mi volemo Đoleta preko Olivere i tužni smo što ona ne ‘vole’ nas”.
‘Pravi komunisti sve dijele ravnopravno…’
Obzirom da Hrvateki trenutno razmišljaju o “vladi nacionalnog spasa“ koju bi sklepali Možemo, Most, SDP i SDS, možda bi, uz ostale kandidate, trebali razmisliti da ministarstvo kulture ponude drugarici Oliveri. Možda se onda pristane uslikati s Branimirom Pofukom.
Oscar Wilde je davno napisao: “Pravi komunisti sve dijele ravnopravno. Obično imaju toliko grijeha koliko i imovine.“
Negdje pred otprilike 15 godina nazvao me je novi mladi istražni sudac sa Županijskog suda u Zagrebu. Pokrenuta je bila neka istraga protiv desetak osoba, uglavnom iz Zagreba. Kad sam se pojavio kod njega u sobi odmah me utješio: “Vaš je osmoosumnjičeni, nema pritvora…”.
I to je tako trajalo ni-više-ni-manje njego petnaest godinica. Mladi istražni sudac je danas već uvaženi sudac Vrhovnog suda RH-e, ali i moj klijent R. B. je također pokazao da ni on nije mačji kašalj. Naime, s osmog mjesta u optužnici uspio se probiti na prvo mjesto.
Na “optužnom vijeću” su se godinama lomila koplja oko toga jel’ optužnica uopće suvisla da bi na kraju, nakon puno ispravaka, optužnica ipak nekako bila potvrđena tek na trećoj sjednici. Moj branjenik, inače teški invalid, uredno je petnaest godina dolazio na istražna ročišta i pred optužna vijeća kao i na bezbrojna ročišta glavne rasprave. Usput je dva puta pročitao Kafkin “Proces” kako bi lakše razumio zašto ga se u stvari tereti.
Predmet je započeo u Zagrebu, pa je bio premješten u Zalatar, pa se opet preselio na Županijskom državno odvjetništvo u Bjelovaru, a sudilo mu se na Županijskom sudu u Zagrebu. Neki sudci su u međuvremenu umrli, odvjetnici, kao ja, ostarjeli, a optuženik je postao časni umirovljenik s mirovinom s kojom može izdržati do desetog u mjesecu. I onda je jednog dana napokon svanuo lijep proljetni dan.
Županijsko državno odvjetništvo je pažljivo analiziralo predmet i nakon petnaest godina donijelo odluku da odustaje od gonjenja u tom predmetu. Moj klijent R. B. je došao k meni u ured pomiješanih osjećaja. Kako je kroz svo to vrijeme borbe s državnim odvjetništvom i sudom postao pravi pravosudni vuk, iskreno rečeno, mislim da će mu sada pomalo i faliti ta uzbudljiva dugogodišnja ročišta i sjedenja u kafiću. Koliko li smo samo puta prepričavali i “gatali” hoće li biti osuđen ili oslobođen, koliku bi mogao dobiti kaznu zatvora…
Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu upravo sada radi tzv. troškovnik. Sve troškove obrane, vještačenja, dolazaka svjedoka itd. plaća RH. Dobro, past će mu i nekakva lovica, no nije sve u novcu. Rekli bi neki: Ima nešto i u nekretninama i u zlatu.
To ipak nije primjenljivo na mog klijenta R.B-a. Ne kaže se bez razloga da je pravda spora, ali zato (ne)dostižna! I što je posebno zanimljivo, nitko nije zbog svega toga čak ni pocrvenio. A moći pocrvenjeti u pravi čas zna biti vrlo korisno.
Prilikom posjete Sloveniji otkriveno je da predsjednik Biden uvijek u pripremi ima dva aviona za slučaj da mu jedan pobjegne. Inače, navodno je američki predsjednik, uz mnoge kurtoazne izjave, zamjerio Sloveniji na njenom brzopletom odvajanju iz Češke, s kojom je mogla održati kontinuitet perspektivne Češko-slavonske republike.
Ovih je dana održan u Maksimiru koncert “Progledaj srcem” na kojem je bilo oko 60.000 vjernika. Sve je prošlo bez i najmanjeg incidenta. Pitali, a koga će drugog nego Jadranku Kosor, poznato partijsko-kumrovečko đače, što misli o koncertu. “Užas!” samo je procijedila naša mudrica. Dakle, po njoj je na tom koncertu, u organizaciji katoličkog Woodstocka, bilo 1200 živih sudionika “užasa”.
Evo dva paralelna svijeta. Ovih je dana u “etnički čistom” Zagrebu gostovala i Jelena Karleuša. Elegantna, decentna, suptilna i sa stilom… Pjeva nam ona “…i dalje sam mega mačka… U Mostaru sam se dobro najela…”. Naša bivša oktroirana premijerka spremno je demaskirala samu sebe…
‘Srbi bi iz opanaka odmah ravno u EU’
S druge strane, Vučićeva “lepotica ili lepotan” tj. Ana Brnabić kmeči u suzama: “Hrvati etnički očistili državu… ne postoji čišća država u EU…“. Potpisujem. Oni bi iz opanaka odmah ravno u EU. E, moj brale, ne ide to tako jednostavno. Malo koketiraš s EU, malo s Putinom pa ćeš odmah kupiti briselske činovnike da te puste u EU preko reda. Vučić je došao čak do Gline kako bi nam poručio da su jednu trećinu Hrvatske etnički očistili, ali ne mi nego oni, i to u doba Domovinskog rata.
Njihova glupost izaziva samo blagi osmjeh, ali kod nekih i bijes jer ne znamo “dostojno” odgovoriti. Zna samo Milan Ivkošić iz Večernjaka: “Srbija je bila i ostaje zločinački miljenik Europe, ali i takva je dobila po gubici. I opet bi.”
Neke ankete pokazuju da je Zadar preuzeo od Splita vodstvo na tablici gradova s najviše narkomana. Sumnja se da je vodstvo postignuto uz pomoć dopinga.
Znam da sam dosadio i Bogu i vragu s Pofukom, Gerovcem, Trkanjcem, Tomićem, Bajrušijem.. i da ih ne navodim sve. Naime, svi dnevni listovi, svi tjednici, osim Hrvatskog iz Zadra, u njihovim su rukama. Neki se i ljute. Dajte konkretne prijedloge? Koje?
Moj branjenik Marko Frančišković je u prosincu prošle godine završio u Remetincu. Tamo leži i dan danas. Tražio je na mitingu na trgu Bana Jelačića promjenu vlasti, ukazao na poznate metafore koje služe da se jedna vlast zamjeni drugom. I evo optužnice za čl. 99 KZ-a RH – poticanje na terorizam. Ni manje ni više.
Kao dokaz su, između ostalog, umetnute u optužni akt čak i njegove fotografije s oružjem u rukama. Zaboravili su jedino objasniti da su to fotografije iz Domovinskog rata u kojem je navodni “terorista” sudjelovao kao dragovoljac. Akademski obrazovani dobrovoljac, a danas terorist jer se ne slaže s aktualnom vlašću. Plodan je pisac i pjesnik, otac petero djece i na skupu na Trgu bana Jelačića nešto je konkretno predložio: “Raziđite se mirno, bez ekcesa, bez sukoba s policijom, budite dostojanstveni itd.” Za naš DORH je to eklatantan primjer terorizma.
Znam, ima dosta vas koji bi voljeli i željeli da se i ja pridružim Marku. Bojim se da sam malo prestar za tako privlačne promjene. Ostajem kolumnist i odvjetnik. Kome se ne sviđa, ima zaista širok izbor. Moj savjet vam je: izađite masovno na izbore i sami si izaberite vlast koju želite. A meni ostavite “mog” Robija Bajrušija. A njemu su na milost i nemilost svojedobno bili ostavili Franju Tuđmana. Dobro!
Mogli su pok. predsjednika “ostaviti” Trkanjcu, Slavici Lukić, Borisu Vlašiću, Tomiću, Pavičiću i kompaniji, ali bi ishod bio isti. Ista, stara, galvanizirana mržnja prema “krivoustom”generalu i akademiku koji je dobio rat u kojem su oni bili na krivoj strani… onoj gubitničkoj. Sad međutim ipak ponovno vladaju, ali im je ipak ostao gorak okus. Kaže Roby pomalo tronut: “Tuđman će uvijek biti opisivan crno-bijelo. Ali nikada realno. I to je šteta”.
Zastupnica Sandra Benčić govori i gestikulira u Hrvatskom saboru nepropisnom brzinom, ali je štiti zastupnički imunitet.
Zvonimir Hodak /Foto: press
