Ako se pitate što još možemo očekivati od “zelenih džihadista”, odgovor za sada glasi “Klupe na po cijelom Zagrebu, ofarbane duginim bojama”. Ognjištarima se pak više sviđa crna boja. Meni smeđa, prirodna. Pitam se kad će se postaviti klupice za nas koji više volimo “onu stvar”? “Možemo” se načekati.
“Dobili smo rat za četiri dana, u roku srednjoškolske mature, opalili ‘vritnjak… k’o fol trećoj armiji u Europi….’, onda su agresorske zvijeri abolirane, zbrinjene, a hrvatski sokolovi proganjani, zatvarani, marginalizirani, umirovljeni, tisuće i tisuće sa slomljenim srcima pokopani… Komunisti i dezerteri iz mišjih rupa s figom u džepu preuzeli vlast i već više od dvadeset godina pljačkaju, prodaju, izdaju, raseljavaju, uništavaju Hrvatsku i hrvatski puk i pune svoje džepove….”
Ovih dana, točnije 19. svibnja, bila je obljetnica referenduma o samostalnosti na kojem je 94 posto stanovnika Hrvatske glasovalo za suverenu i samostalnu državu hrvatskog naroda. I to je živa istina bez obzira što Dejan Jović tvrdi da je taj postotak iznosio između tri i 11 posto. Taj tip danas svoja “statistička” znanja “prodaje” studentima vojnog učilišta dr. Franjo Tuđman u Zagrebu.
Možda bi Ustavni sud referendum ’91. proglasio neustavnim
Kamo su nestali svi ti ljudi koji su na referendumu 1991. g. htjeli samostalnu i demokratsku Hrvatsku? Cinici bi rekli “E, da je tada postojao današnji sastav Ustavnog suda tko zna kako bi taj referendum završio!”.
Možda bi pitanje jesmo li za samostalnu RH proglasili neustavnim. Ili bi možda utvrdili da se tim pitanjem ruši ustavnopravni poredak SRH.
Svjedoci samo stalno novih i novih nebuloza. Upravo su nam “ratni gubitnici” poslali optužnice za ratne zločine koje su navodno počinili naši piloti (Vladimir Mikac iz Ptuja, Zdenko Radulj iz Osijeka, Željko Jelinić iz Pule i Danijel Borović iz Varažnina), oni isti koji su s jugo migovima prebjegli na našu stranu. Nakon trideset godina došlo komšijama iz dupeta u glavu i evo nama nove poltronske groznice.
Istodobno, naša aktualna vlast u Ministarstvu obrane (Banožić) ne priznaje bilo kakve zasluge pilota Ivana Selaka jer ga je navodno uvrijedio. Usput, naši “prijatelji” iz tužilaštva u Srbiji “organizovat” će suđenje našim pilotima u tzv. odsustvu. Za koliko samo srpskih ratnih zločinaca naš DORH ima i imena i prezimena, čak i kućne adrese, ali nikako da se sjete provesti “suđenje u odsustvu”.
Sjetite se npr. “Štuke”, tipa koji živi u Subotici, javno se hvali kako je upravo on ubio našeg heroja Jean-Michel Nicoliera, ali od suđenja u odsustvu u Hrvatskoj ni traga. Poltronski mentalitet prekrio je sve političke strukture u Lijepoj našoj.
Komšića bi netko trebao javno pitati zašto je pola milijuna izbjeglica iz BiH bježalo “agresoru” u Hrvatsku
I dok nam iz Srbije šalju “svježe” optužnice, famozni Aca Stanković zove u svoju jugo-emisiju Željka Komšića, bošnjačkog predstavnika iz BiH da nam prenese “svoju istinu” o Hrvatskoj za koju on čvrsto drži da je bila agresor u BiH. Uzbudljive perverzije! Tog “druga” bi ipak netko trebao imati hrabrosti priupitati javno zašto je preko 500.000 izbjeglica iz BiH bježalo k agresoru u Hrvatsku, a ne u prijateljsku Srbiju.
Naravno da ga Aca nije podsjetio na deblokadu Bihaća koji bi bez HV-a postao nova Srebrenica. Mogao ga je možda radoznalo priupitati i što je s više od 350 koncentracionih logora za bosanske Hrvate koji su bili “svečano” otvoreni u rekordnom roku. Međutim, Acu je više zanimalo što Komšić misli o Milanoviću i njegovom angažmanu oko zaštite interesa Hrvata u Bosni. Pravo pitanje, ali krivom čovjeku! Komšić ionako brine samo o interesima Bošnjaka u BiH, za Hrvate ga baš boli ona stvar. Nisu ga oni izabrali. Ako se na nekoga može primijeniti staro rimsko pravilo “persona non grata” u Hrvatskoj, onda je to Željko Komšić.
Naš narod kaže da čovjek ne mora biti kokoš da bi shvatio koje je jaje mućak! I tako, jugofilstvo caruje na HRT-u. Počelo je sa reprizom “Žikine dinastije”, a valjda završava ovih dana prezentacijom lika i djela bošnjačkog lobiste Željka Komšića na tom istom HRT-u.
Ljevičarima je šarena klupica In
I dok nam Komšić prodaje bošnjačku bozu, naši su lijevi intelektualni proleteri u medijima “zinuli” su od čuda kako je moglo doći do devastacije novo postavljene klupice duginih boja s početka ove kolumne. Sline o klupici k’o da je novorođenče, a ubojstvo Grge kojem je skoro sedam mjeseci više ni ne spominju. Sad je ljevičarima “klupica” in.
Nama ognjištarima je pak in Hod za život i njegov defile kroz centar Zagreba s desecima tisuća ljudi, uglavnom mladih, koji su nosili parole i transparente o zaštiti života nerođene djece. Međutim, za ljevičarske medije svih oblika taj događaj je bio pravi “fuj”! Ipak, uz sav njihov “talent” za prešućivanje tog događaja tj. cenzuru (na koju su već dobro navikli još iz vremena Juge), Hod za život “prošao je kroz život” naših kriptokomunista k’o vrući nož kroz maslac. Dostojanstveno, masovno i s pozitivnim porukama, ostavljajući iza sebe snuždene feministkinje.
To je ekipa koja je kroz (do sada jedino dopušteni) referendum, onaj “U ime obitelji”, ugradila u Ustav RH definiciju braka. Kad se jedan jedini puta dalo narodu da iskaže što misli, omjer je bio 70 posto prema 30 posto u korist jasne definicije braka. Kad bi stavili na referendum pitanje počinje li ljudski život od začeća ili tek kad se dijete rodi, rezultat bi vjerojatno bio sličan. Ljudi nisu guske u magli. Povijest nas uči da su to najčešće političari.
Međutim, naš sadašnji Ustavni sud silno se trudi povlađivati ljevičarskim i liberalističkim stavovima, vjerujući valjda kako na taj način propagira neku naprednjačku sliku Hrvatske u Europi. U “maršalovo” vrijeme Ustavni sud su zvali “groblje slonova”, a danas bi ga mogli zvati parapolitičko tijelo ili naš Usud…
Zlobnici kažu kako naša Ministrica kulture navodno ima govornu manu tako da dok govori guta “Hrvatsko slovo”.
Potpuno je izvjesno da su “romantična vremena” Bljeska i Oluje definitivno otišla u povijest. Onu povijest koju proučavaju Klasić, Jakovina, Markovina, Višeslav Aralica… Embargo na naoružanje u Hrvatskoj još je na snazi. Buda Lončar budno pazi. Malo je progledao kroz prste kad je Grički top nedavno ponovno počeo udarati “točno u podne”.
“Narod može krivo izabrati, dokaz za to sam ja”
Zahvaljujući našim “korisnim budalama” pobjedničke brigade od 250.000 dobro naoružanih i uvježbanih vojnika sveli smo na nekih 10.000 tisuća loše plaćenih rezervista. Dotle Vučić preskače naše “potencijale” za čitavih 70 posto. Kina i Rusija rade i zarađuju, a Hrvateke nitko ne može uvjeriti da dolaze je**na vremena.
Krivo smo birali. Milanović je iskren i direktan kad kaže: “Narod može krivo izabrati, dokaz za to sam ja…!”.
Ostaje nam naravno NATO. Čarobni mušketir koji pazi na nas. Problem je jedino u tome što još nitko nikada nije čuo ni vidio NATO na djelu. Ni njegovu taktiku ni strategiju u nekom konkretnom slučaju. Grčka je npr. članica NATO-a. Cipar je dio Grčke. Jednog lijepog i sunčanog dana Turska, također članica NATO-a, zauzela je polovicu Cipra. NATO nije reagirao pa je tako i dan danas.
Tu kvadraturu kruga majstori iz Sjeverno-atlantskog pakta nikada nisu uspjeli razriješiti. Neće danas više Vučić poželjeti zauzeti npr. Glinu. Nema više Raškovića i balvana. Danas je Vukovar naš, a granica Virovitica-Karlovac-Karlobag sada se čini samo kao mutna fikcija zadnjeg ravnogorskog četnika. Ali što ako nas povijest opet pošalje na popravni i jednog lijepog dana se neki drugi Vučić opet zaželi Gline?
Shvaćamo li mi uopće koliko je nacionalna sigurnost i vlastita moć obrane važna za svaku, a napose za jednu tako izloženu državu kakva je Hrvatska? Napose u situaciji kad u njoj demokratski slobodno djeluju brojni orijunaši, jugo-nostalgičari i razno razni medijski petokolunaši koji ovu državu ionako samo trpe kao neku privremenu nepogodu.
Nakon iznenadnog rata u Ukrajini, sve europske države su odjednom shvatile koliko je važno osigurati vlastitu opstojnost. NATO i Amerika ne mogu biti jedini vojni štit europskih država kao što je to bilo nužno neposredno nakon Drugog svjetskog rata jer je Europa bila poharana. EU je još vrlo daleko od bilo kakve suvisle “zajedničke” vojske koja bi bila stvarni jamac sigurnosti svih članica. Tako opet sve ostaje prvenstveno i bazično na samim državama.
Iskreno govoreći, priznajem kako ni ja osobno ne vjerujem ovim svojim crnim prognozama. Ipak, nedavno smo izašli iz krvavog rata u kojem nam nitko iz EU-a i SAD-a nije tako otvoreno i obilno pomagao kao danas Ukrajini, već dvadeset godina nakon rata saniramo gospodarske posljedice rata i komunizma te nastojimo dostići korak s razvijenim zapadnim svijetom. Stoga, da nam neki megaloman ne bi ponovno pokušao oteti dio teritorija i more, trebali bi biti itekako oprezni i spremni!
U mirnom Splitu tvrde kako u atentatu bombom serijske izrade ne treba odmah vidjeti seriju atentata…
Ovih dana čitamo u lijevoj medijskoj promidžbi o novom političkom skandalu, i to epskih razmjera. Naime UDB-a, KOS i OZNA doznali su da je Plenki, zamislite, telefonirao Glavnoj državnoj odvjetnici. Wow, to se još nikada nije dogodilo ni jednom predsjedniku Vlade u RH. “Tko je on?”, grme Jutarnji, Večernji, Slobodanka…
Već smo zaboravili tko je kome išao na razgovor kad je “dragi Ivo” krenuo na zapad. Kosorica Bajiću ili on k njoj. Ali da predsjednik Vlade RH nazove Zlatu Hrvoj Šipek, a da prethodno nije dobio zeleno svjetlo od Kajtazija, Pupovca, Grbina, Benčićke, Ahmetovićke, Oreškovičke…, e, pa to je stvarno nečuveno!
Lijevo kokodakanje
Na njihovu žalost, ovo lijevo kokodakanje palo je brzo u drugi plan jer su nam u međuvremenu komšije poslale optužnicu protiv naših pilota da su negdje u Bosni “bombardovali” kolonu izbjeglica iz “genocidne Oluje”. Stoga je jasno i glasno u Slobodnoj Dalmaciji Višnja Starešina postavila pitanja koja se nameću sama od sebe:
“Mladen Bajić i Dalibor Cvitan vjerojatno znaju zašto su se kao državni odvjetnici RH odrekli istrage za zločine na Ovčari u korist Haaga i Beograda. Zašto su se ugovorom odrekli nadležnosti za zločine nad hrvatskim ratnim zarobljenicima u srpskim logorima na tlu Srbije? Zašto su godinama odbijali vidjeti ulogu KOS-a u tim zločinima? Zašto su srpsku agresiju u Hrvatskoj u optužnicama kvalificirali kao unutarnji sukob? Zašto su hrvatske zapovjednike optuživali po objektivnoj zapovjednoj odgovornosti…”.
Poltronska politika prema Haagu
Da li ima itko tko bi vjerovao kako su Bajić i Cvitan donosili te odluke samostalno, bez uplitanja dnevne politike, predsjednika Vlade, predsjednika RH… Možda ima, ali samo u Hlebinama. Kao i obično, mi smo naguzili sami sebe svojom poltronskom politikom prema Haagu, Bruxellesu, pa i prema Beogradu. I zato nam se smije ubojica “Štuka” i “srpski svet”. Na kraju svog osvrta u Slobodnoj, Višnja Starešina pomalo depresivno zaključuje: “Nitko politički relevantan nije im dosada postavio ta pitanja”. Siguran sam da i neće.
Nova afera skoro je poharala Hrvatsku. Student je htio prijaviti korupciju na stomatološkom faksu, ali mu stomatolozi nisu dali da otvori usta!
Volim čitati one “nediplomatske” kolumne Davora Ivankovića u nedjeljnom Večernjaku. U njima Davor ne poziva na mir, toleranciju, bratstvo i jedinstvo… On samo konstatira u staroj zagorskoj pučkoj maniri “kaj je, je…”. Evo dva primjera. Prvi: “Prije će prestati rat Ukrajine i Rusije nego onaj između Plenkovića i Milanovića”. Drugi: “Od hrvatskih političara, gori znaju biti samo hrvatski birači”.
Vremena su, najblaže rečeno, čudna. To je čak svojedobno bio zaključio i poznati “hrvatski Srbin” Ivo Andrić koji je navodno rekao: “Dođu tako vremena kad je bolje sjediti kraj onoga koji je prdnuo nego kraj onoga koji je kihnuo!”.
Kad je neka “frka” u Hrvatskoj, naši medijski jugovići odmah okreću broj Josipa Juratovića u “Nemačkoj”. Jura je automehaničar po zanimanju, ali i DPD-zastupnik u Bundestagu. Naravno, on je ljevičar. Svojedobno je otvarao izložbe o Titu, svom uzoru, a sad je “politički analitičar” po Robertu Bajrušiju i onima sličnog mentalnog sklopa.
Ljevičari dobiju zbg Hrvata u BiH
Čim je sklopio zadnju getribu, Jura je Robyju odmah dao očekivanu “analizu”: “Milanović nije, a niti treba biti, čuvar Hrvata u BiH”. Bravo Jura! Zašto čuvati Hrvate u BiH! Oni su nebitni za sigurnost RH. Jura kuži Ustav RH. Ustav jasno kaže da je ustavna obveza RH brinuti o hrvatskom korpusu u BiH. Milanović je izabrani predsjednik RH i djeluje sukladno Ustavu RH.
Ali Jura duma da je to mogao samo drug Tito. Zanimljivo kako ljevičari dobiju ospice čim se neki političar stvarno i javno zauzme za interese Hrvata u BiH. Toleriraju one koji to rade samo verbalno, pričajući kako treba razgovarati, dogovarati se, zalagati se…. Ali mrze one koji stvarno žele pomoći Hrvatima u BiH. Bio to Tuđman nekada ili Milanović danas. Blago si ga Jutarnjem, Večernjem, Slobodnoj i “kupusovom listu” kad imaju našeg Juru za “vanjskopolitičkog” analitičara.
Kako sad stvari stoje na Eurosongu, priča se, da bi na idućem Eurosongu mogla pobijediti Finska!
Borislav Ristić u svom “Pogledu kroz dvogled” nudi novu analizu tragičnog rata u Ukrajini. “Umjesto obrane Ukrajine, cilj rata postaje demokratizacija Rusije”. Zgodna utopija.
Nađite mi i jedan primjer u povijesti ratovanja u kojem su se diktatori, agresori, napadači i razarači ujutro probudili, obrijali i otišli na svetu misu. Vratili se s mise i suznih očiju naredili da se održe novi demokratski izbori koje će nadgledati međunarodni promatrači s Jurom na čelu… Uvijek će na tim fingiranim izborima pobijediti oni iza kojih stoje ti isti diktatori, agresori i slični likovi.
Iza Fidela Castra obvezno dolazi Raul Castro, iza Tita Slobodan Milošević, iza Putina možda Sergej Lavrov … Kod nas Hrvata, za one koji smatraju Zokija razaračem uljuđene demokracije, čuči čitav niz onih koji bi “demokratizirali” zemlju nakon nestašnog Zokija. Meni se nekako čini da bi najbliži tom cilju bio, recimo, Krešo Beljak ili Kajtazi…
Gradskom Vodovodu je iz “Možemo” upućeno pitanje zašto gradska vodovodna mreža gubi skoro 50 posto vode? Odgovor je stigao isti dan. Zato jer svaka mreža propušta.
Zvonimir Hodak/Foto: maxportal
