Dok je svijet na rubu globalnog sukoba na Bliskom istoku i dok polako klizimo prema trećem svjetskom ratu, u Lijevoj našoj je na štih došla jeftina trivijalizacija blisko-istočnog sukoba.
Ostarjeli, trbušasti i pomalo senilni Titovi pioniri, tobože nesvrstani, pušu u svoje samoupravne trube. Sve su to “nesvrstani” koji su se već davno svrstali, samo na krivu stranu. Kako ne mogu otvoreno pokazati koliko im je drago što su Arapi napokon “krenuli” u obranu svojih “ljudskih” prava, uporno pokušavaju dokazati kako je i autogol ustvari ipak gol.
Sve je dozvoljeno kad je u pitanju omražena država Izrael koja je navodno onemogućila Palestince da uživaju u svojoj državi. Dopušteno je upasti preko granice, ispaliti bezbroj raketa po izraelskim gradovima, krenuti u lov na izraelske taoce po cestama i kućama, ubijati i masakrirati žene i djecu…
Međutim, kad Izrael na to odgovori, nastaje klasično kmečanje i zapomaganje nad tragičnom sudbinom Arapa. Židovski fašisti i ubojice, hoće nas istrijebiti na našoj zemlji, itd.
Istina. Ta je zemlja do 1948. g bila arapska kada je Ben Gurion, uz podršku UN-a odnosno zajednice svih naroda, nakon svih pogroma Židova u drugom svjetskom ratu, osnovao židovsku državu Izrael.
Svjetske su se sile složile da se Izrael osnuje kao država upravo na tom tlu gdje se nalazi i danas jer je još prije tisuću i više godina prije Isusa to bila židovska zemlja. Od samog svog osnutka ta je država židovska enklava okružena vječnim neprijateljima Egiptom, Sirijom, Jordanom, Libanonom…
Ljevičari kukaju i zapomažu
I da je problem samo u teritoriju on bi vjerojatno i bio u nekoj fazi i rješiv. Ne, problem je u samoj židovskoj državi. Ona za Arape jednostavno mora nestati.
I dok ljevičari kmeče i zapomažu kamo će se sada evakuirati milijuni Arapa s pojasa Gaze jer je Netanyahu pozvao civile da se sklone na jug, uopće ih ne zanima kamo bi trebalo otići, po ideji Hamasa, Hejzbolaha i ostalih militantnih skupina, deset milijuna Židova koji već više od pola stoljeća žive u Izraelu. Valjda te ljude treba pobacati u more da bi se zadovoljila arapska mržnja na Židove u Izraelu. Uglavnom, izraelske kopnene granice su neprijateljske granice.
Pred svijetom je Armagedon. Vojske se okupljaju na simboličkom mjestu ispod planine Megido po scenariju koji je od davnine označen kao kraj svijeta. Preostaju nam samo molitve…
Davno je Truman Capote napisao da je više plača zbog uslišanih molitva negoli zbog neuslišanih
Ustvari, kad se malo vratimo u prošlost i uključimo dijalektički materijalizam, sve se svodi na borbu za demokraciju. I Izrael i Hamas i Hezbollah su duboko uvjereni kako su baš oni jedini pravi borci za demokraciju. To što će u toj borbi ostati bez života i imovine tisuće i tisuće ljudi, koga briga. Ameri to znaju nazivati “kolateralna šteta”, a Hamas sad ne pušta civile iz Gaze da pobjegnu na jug i tako izbjegnu granatiranje i smrt već ih sili ostati kako bi im bili živi štit. Krajnje neljudski! Gdje su tu ljudska prava o kojima ljevičari tako rado laprdaju?
Danas svi vjeruju demokraciji i za nju se navodno bore. Svi osim velikog Platona. On je još u četvrtom vijeku prije Krista objasnio što je srž tog pojma: “Vidiš li prijatelju ona tri čobana? Sve dok oni mogu nadglasati mene i Sokrata i zbog toga donositi odluke, ja u demokraciju ne vjerujem.”
Čovječanstvo je kroz povijest isprobalo razne vrste političkih uređenja od plemenskog, despocija, autokracija, oligarhija… Demokracija je moderni sveti gral. Nesavršena je kao i sve ljudske tvorevine i često ju izobličavaju pod plaštem borbe za nju.
Kate bi moglarazljutiti časne partizanske nasljednike
Tu se kontra Platona i demokracije, ali pod njenim plaštem, smjestila i naša Kate Peović iliti “Kate šmajser”. U jednom biznis tjedniku Kate nam je pokazala svoj raskošni antitalenat za biznis.
Kaže ona: “Privatno vlasništvo treba ukinuti, tržište suspendirati, a kapitalizam prevladati…”. Hrabro ili budalasto!?
Pitam se hoće li se s time složiti npr. njena lijeva kolegica Zdenka Urša Raukar? To bi moglo izazvati novi raskol na hrvatskoj ljevici. Zdenkin odgovor mogli bi saznati tek kad prebroji sve svoje nekretnine ili ih preko noći proglasi društvenim vlasništvom. Kate bi mogla jako razljutiti i one časne partizanske nasljednike koji žive u nekadašnjim “židovskim” stanovima u centru Zagreba. Zar bi to ponovno uvedeno “društveno vlasništvo” trebalo predati Kati i njenoj Radničkoj fronti na upravljanje? Kako su oni upravljali s društvenim dobrima po komunističkoj metodi svi mi malo stariji znamo jer smo to proživjeli.
One mlade, naivne i neobrazovane još bi mogla zavesti svojim ljepljivim komunističkim idejama, ali to bi onda doista značilo da su Hrvati jedan od najglupljih naroda. Znam da ljudi obično ne nauče puno iz povijesti, iako se ona naziva učiteljicom života, ali povjerovati Kati i Radničkoj fronti stvarno bi značilo da idemo kvragu! Kad je naše Kate prvi puta objavila sliku svoje babe u partizanskoj uniformi s pištoljčinom do koljena, odmah je bila izabrana u Sabor po načelu “bolje nešto od nečega, nego ništa od ničega”. I sad bi “ništa od ničega” suspendirala vlasništvo, tržište, kapitalizam i vratila komunizam. Stvarno tužno i žalosno.
Navodno je izdana monografija “Veterani o erotici”. Pravi naziv bi trebao biti “Priče iz davnine.”
Milanović (ni) je shvatio
Željko Trkanjec i dalje trkelja. Nakon što je Hamas “akcijom kao iz udžbenika” počeo loviti civile i odvoditi ih kao taoce u podzemne tunele u Gazi, naš je Željko pao u laganu ekstazu pa piše: “Hamas može proglasiti pobjedu. Akcija kao iz udžbenika.” U kojem udžbeniku je naš Željko pročitao da je lov na obitelji, djecu, ljude na ulici, u trgovinama… nešto pobjedničko, nešto što se može slaviti? Ljevičari, vrijeme je da se uozbiljite!
Naravno, kad Bibi uzvrati ovim teroristima na krvavi način onda će započeti novinarsko kmečanje i pozivanje na “međunarodno” pravo… Prvi je to shvatio predsjednik Milanović upozorivši Izrael da je svaka osveta nedopustiva. Zar ono što su napravili Hamasovci nije bila osveta puna mržnje na Izraelce? Koja hipokrizija.
Trkanjec može slaviti “pobjeduv s Hamasom, ali nakon toga će uslijediti krv, suze i katarza. Židovi su sve to prošli u Drugom Svjetskom ratu, Hezbolah i Hamas to tek čeka. Umjesto pobjede dolazi im horor. Kod nas je horor, hvala Bogu, još uvijek samo na TV-u. Zato treba što više gledati noćni TV program, koji je toliko hororiziran da je nemoguće pronaći film poslije kojeg je moguće zaspati. Stoga se prije spavanja preporučuje čitati komentare Željka Trkanjca jer čitajući ih zaspete dok kažete keks.
Je li je Gogolj “Mrtve duše” pisao dok je još bio živ?
U Hrvatskoj je na sceni opće ljevičarsko “zombiranje” Hrvateka po formuli – objektivan si samo dok si naivan. Postavljaju se neka pragmatična pitanja. Ako ne-daj-bože Izrael izgubi rat, implicirali li to i mogućnost povratka nekih od Židova u tzv. “židovske stanovev u centru Zagreba. Ne daj Bože! Pa jedva smo četrdeset i pete istjerali ustaše iz tih stanova i uselili “naše”, pa sad da moraju opet van.
Znamo sindrom “snjegovića” kojem se svaka gruda snijega čini k’o rodna gruda. Tako se i našim nasljednicima partizana svaki stan u koji su uselili u svibnju 1945.g. čini k’o roditeljski stan. Kako je Hrvatska prva u EU po duljini života djece s roditeljima, ova partizanska “dječica” stvarno su se udomaćila u roditeljskim stanovima.
‘Kako su četničke cajke pokorile Hrvatsku’
Uostalom, bolje je živjeti sto godina kao milijunaš nego deset dana u bijedi.
Da se slučajno dogodi “dan iseljenja”, mislite li da bi naša prija Aleksandra Prijović rasprodala pet zagrebačkih Arena? Zlobnici iz Hrvatskog tjednika prate to “događanje narodav člancima “Muzika za hrvatske idiote” ili “Kako su četničke cajke pokorile Hrvatsku kad već nije mogla njihova čizma.”
Ima ponešto istine u tvrdnji Andreje Černivec da “na koncerte cajki u Hrvatskoj odlaze oni Hrvati kojima je i najgora Jugoslavija uvijek bolja od bilo kakve Hrvatske”. Naivniji misle da je najezda cajki opći napad na hrvatsku kulturu. Debelo je to pretjerano jer nitko mladima, koji gotovo svaki vikend po klubovima slušaju i urliču uz cajke, nije to nametnuo. Sami su to odabrali. Zašto? Kako? Imamo državu, ali zadržali smo, kako je rekao Tihomir Dujmović, “teški zadah jugoslavenstva”.
Uostalom, Višnja Strenja nas želi malo ohladiti pa kaže kako i nije sve baš potpuno crnilo. Ima tu kod naše Prije i ozbiljne poezije. Tako citira tekst jedne od pjesama:
“Pijana u gradu, pun mesec diže mi pritisak, iza dobre žene se krije ozbiljan manijak. Znaš da mi mnogo prija kad si grub i nemaš stila. Oko mene vazduh, na tebe miriše. Sve je mračno i vrelo i tako požudno. U glavi slika tvoja na krevetu dok ležim gola…“
Čista nepatvorena poezija! Kakav Tin Ujević, Arsen Dedić… Dobro! Nije ni u doba naše mladosti svaka pjesma bila poezija, ali bar nisu zavijale “pevaljke”. Uz svu našu domaću i stranu zabavnu glazbu stvarno je kulturološki fenomen da Hrvateki, napose oni mladi, toliko žude za srpskim pevaljkama i cajkama!
Zanimljivo da o tome nema nikakvog znanstvenog istraživanja. Pitam se hoće li nam i poezija postati kao tekstovi iz ovakvih pjesama? Bolje je izdati knjigu ovakve ili slične poezije nego domovinu…
Kad smo već kod apsurda, stari Grunf ima jednu duboku misao: “Tko u braku ne poludi, taj stvarno nije normalan.”
U “herojskoj Rijeci desničarske su stjenice “zauzele” dva nebodera. Prije toga je “crvena zvijezda” zauzela jedan krov nebodera. Riječani su tako stalno pod nekom okupacijom. I dok se Riječani bakću sa stjenicama, politika i ljevičarski mediji otvorili su sezonu lova na novog “teroristu” koji je na tekmu Hrvatska -Turska u Osijeku unio na stadion slovo U. Protiv tog slova borili smo se četiri godine. U Ukrajini baš ne vole slovo Z. Sve mi se čini da ćemo uskoro morati mijenjati abecedu i baciti u koš slova U i Z.
Stariji će se sjetiti kako je nekada Carla del Ponte trpala u isti koš Mladića, Karadžića i Gotovinu. To je igra na jedan koš koja je postala popularna zahvaljujući našoj Carliti.
Nedavno je u Saboru netko naivan pokrenuo inicijativu da se zabrani javno isticanje petokrake. Spomenuo sam već u prošloj kolumni kako je ta inicijativa već na početku odmah neslavno propala. Valjda i stoga jer većina naših zastupnika zna da smo do države došli jer smo rođeni pod sretnom zvijezdom. Naša cajka Aleksandra bi to popratila svojom pjesmom: “Ti dobro si i zlo, ja palim se na to”. Koliko se još njih pali na cajke, crvenu zvijezdu…?
Gledam na HTV-1 u večernjim satima razgovor s ljevičarskom jugo-zvezdom Borom Dežulovićem. Čovjekom koji je prvi 1991.g, ušao s četničkom JNA u Vukovar. Je li ga itko išta pitao o tome? Nije! Čovjek koji piše u Novostima Milorada Pupovca, a koje financira Vlada RH. Čovjek radi k’o crv iliti k’o riječka stjenica.
U zagrebačkoj školi na prvi dan škole Ljeta Gospodnjeg 2030. Učitelj proziva: “Musafa al Zaru?”, “Ovdje!”, “Ahmed el Kabul”, “Ovdje”, “Fatima el Jusuf”, “Ovdje” “Sar Abla Zic”, tišina.
“Sar Abla Zic” ponovi učitelj. Opet tišina.
Javi se curica iz zadnje klupe: “Oprostite učitelju, mislim da sam to ja. Samo moje ime se čita Sara Blažić”.
Lov na ‘narodne neprijatelje’
Dana 15. listopada 2023.g. uvodi se komunistički demokratski red. Počeo je lov na “narodne neprijatelje” Osječko-Baranjske županije. Naime, grupa navijača je za vrijeme tekme Hrvatska – Turska pjevala “ustašku budnicu”. Na TV-u država konkludentno daje do znanja da je dosta zaj***cije. Pa nismo se četiri godine borili za slobodu izražavanja da si sad, kak’ vele Zagorci, sva’k popeva kaj god ‘oće. Sjetite se kako su u komunizmu ljudi završavali u zatvorima jer su si htjeli popevati, recimo, Vilu Velebita.
Naravno, znamo da postoje prekrasne pjesme kao što su “Po šumama i gorama” i od “od Triglava pa do Đevđelije”, ali nije jasno zašto to navijači ne žele popevati. Ovi tek uhićeni “ekstremisti” radije krešte “Korak ide za korakom” pa sad koračaju u pratnji policajaca u pritvor.
Tako sada imamo u Osijeku novi stadion, a stare pjesme dok budni drugovi policajci pažljivo prate “K’o to tamo peva”. Nadam se da je Pupi zadovoljan. Oko dvadeset “pjevača” već leži u pritvoru, a narod kaže “tko leži, taj ne bježi”.
Ipak, TV-Nova nije javila je li privedena i Marija Vidović, operna pjevačica koja je prije početka tekme otpjevala himnu “Lijepa naša”. Odmah mi je bila sumnjiva. Zar nitko od odgovornih drugova nije za vrijeme pjevanja upozorio “pjevačicu” da se ta pjesma s istim riječima i istom glazbom izvodila i u vrijeme NDH.
Uostalom, neka ta operna pjevačica proba pet puta rasprodati Arenu. Očito naš narod ne ferma opere. Još davno, u vrijeme samoupravnog socijalizma, legendarni Đimi Stanić je dao “stručnu” definiciju opere koja glasi: bolje tri tripera nego jedna opera. Na sljedećim utakmicama repke Vidovićku može sasvim uspješno na lijevom krilu zamijeniti naša Kate šmajser. Ona ionako ima tako snažan glas da se čuje u svim ljevičarskim medijima, a to znači u gotovo svim medijima!
Čuveni srpski akademik Jovan Deretić otkrio nam je kako je opera kao glazbena forma nastala baš u Srbiji, točnije u Šapcu. Tako je u davnim vremenima živio neki kamiondžija Pera koji mnogo lepo pevao. Jednom kad se u kafani popeo na stol i zapevao, oduševljeni ljubitelji opere digli su ga u zrak i uzviknuše: “O Pera, alaj ti vera!” Kažu da je u Srbiji tako nastala o-pera.
I na kraju poruka orjunašima: “Nije dobro zadržati istu narav ako izgubite snagu.“
Zvonimir Hodak/Foto:Hina/mp
