Godišnji odmori su u punom jeku. Prekrasni sunčani dani. Bez oblačka. Baš imamo sreću što je tako vruće. Tko se ono nekad žalio da mu je hladno? Sad neka uživa u suncu i vrućini.
Po noći na Bolu 32 stupnja. Zato molim moje rigidne desničare koji me prate kao i orijunaše, koji svaki ponedjeljak oštre svoje “plajvaze” iliti “hemijske” olovke, da dobro zapamte kolovoz ljeta Gospodnjeg 2021. godine kako ne bi iduće godine pisali i pričali o novim “nezapamćenim” vrućinama.
U politici vlada sezona “kiselih krastavaca”, ali u off-medijima to ne postoji. Sve je dobro, sve je ok. Najpoznatiji “druker” u Lijepoj našoj dr(u)ka i dalje. Žarko Puhovski: “Ne treba biti srpski radikalist da se egzodus nakon Oluje nazove zločinom”. Žare je barem dosljedan. Koliko su samo truda uložili Čičak, Banac, on i ekipa iz HHO-a pišući o ratnim zločinima Tuđmanove soldateske nakon Oluje i Bljeska i šaljući “belu knjigu” u Haag.
A Haaške “sudije” s knjižurinom na “đubrište istorije”. Dobro, sad će poslužiti tužiteljstvu BiH koje ne može prijeći preko “genocida” 14 naših generala koji su se usudili uzvratiti na “prijateljsko granatiranje” iz BiH “prekomjernim granatiranjem” preko Save.
Hrvateki su opet jednom u šoku. Kaj buju nas opet izručili? Objektivne projugoslavenske TV kuće odmah su “angažovale” kompetentne komentatore. Neki su nemoralni, a neki imaju dvostruki moral. Jednog sam već spomenuo k’o prvog na čelu kolone, a ostali briljantni umovi su Fred Matić, zvan “punjena ptica” pa Anto Nobilo i pomalo zaboravljena Đurđica Klancir.
To je ono što sam ja uspio pogledati, ali ne sumnjam da su “naši” elektronski mediji razgovarali na tu temu i s Vedranom Rudan, Krešimirom Beljakom, Nenadom Stazićem, Karleušom, Zdenkom Raukar, Hladnim pivom… Ukratko, sa svima kojima se nostalgija za Jugom uvukla duboko pod kožu, mada bez vidljivog hematoma. Npr.: Anto Nobilo je “advokatski” kratak. On misli da su nam oni iz BiH napravili uslugu. Da se malo “očistimo” od zločina. Zatim, Fred Matić. Malo ću preskočiti njegove nepročešljane misli. Stvarno je prevruće…
Tomašević je na grob pokojnog predsjednika položio vijenac
Đurđica je na N1 novo osvježenje. Bivša glavna urednica Globusa koja je pucala visoko, ali je promašila i ostala gotovo zaboravljena sve dok ju sada nije iz naftalina izvukao N1.
Ljuti se ona na Tomislava Tomaševića. Njegov zamjenik Luka Korlaet položio je vijenac na grob Franje Tuđmana. Problem je nastao baš kad pomislite da problema nema. Naime, zamislite, izabrani gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević je, putem svog zamjenika, na grob pokojnog prvog predsjednika Tuđmana položio vijenac na Dan domovinske zahvalnosti.
Međutim, Đurđa zna znanje i zna da su Tomaševića izabrali lijevi, pa što će on sada polagati cvijeće na tamo neki nebitni grob. Gledam Đurđu, sva se uvukla u se. Jedva je stajala, ali stara mržnja u njoj prema onome koji je stvorio ovu državu ne slabi. Ona smatra da su “glasači Tomislava Tomaševića očekivali odlučnije promjene – na idejnoj razini”. Đurđa nije bila u partizanima, ali joj još uvijek šumi u glavi. A neoprezni Tomislav treba hitno poslati vijenac i na grob Zorana Ercega, bivšeg Mladićevog snimatelja. Tako će zadovoljiti Đurđu i ostale razočarane ljevičare. Tuđman je našoj Đurđici bio nešto k’o “klasni neprijatelj”. Bio je, naime, za klasu bolji od nje i njezinih.
Iz Ministarstva zdravstva upozoravaju da u zdravoj državi mora vladati zdravstvo i jedinstvo. Prema tome svi na cijepljenje. Barem na drugu dozu…
Popularni nadbiskup Mate Uzinić u Indexu upozorava: “Rat nam je nametnut, ali to ne opravdava naše zločine”. Stara otrcana jugo-teza. Sve su žrtve iste. Milanović je shvatio.
“Naš” Mate nije. Najblaže rečeno, čudno. Njemu ništa ne znači ni najnovija presuda iz Haaga koja je za udruženi zločinački pothvat okrivila Srbiju i SAO Krajinu te napose Slobodana Miloševića. Naš Mate ima ozbiljan problem. Naime, sada je jasno da se mora odustati od ofucane teze da se izdaju samo prijatelji ili knjige. Izdaje se na žalost i domovina. Sad kad je Haag napokon pravomoćno i konačno izdvojio Tuđmana iz društva Miloševića, Vučića, Izetbegovića i Mesića, javlja se Mate Uzinić i pada u moralni ambis zajedno s Indexom, Novostima, Nacionalom, mladim Izetbegovićem, Komšićem…
Tuđman je na izborima dobio mandat stvaranje demokratske države, ali je morao četiri godine ratovati da je sačuva. Index i Mate vjeruju kako je to mogao napraviti pjesmom, plesom i svetim misama, bez upotrebe oružja. I Buda Lončar je mislio kao naš Mate. U Lici kažu: “Lako je sagraditi kuću, ali teško je sagraditi dom”. Osobito ako je sve manje onih koji su za njega spremni.
Na fejsu se javio neki stari Ličanin: “Moj dida je heroj iz Drugog svjetskog rata. Sakrio je osamnaest partizana. Još ih nisu našli!”.
Promakla mi je zabrana ZDS-a
Ministar MUP-a je kategoričan: “ZDS je zabranjen i policija će uredovati”. Ljut sam na sebe kako mi je promakla ta nova zakonska zabrana. Kad je to izglasao Hrvatski sabor?
Znam za Opću sjednicu svih sudaca Visokog prekršajnog suda koja je, s ogromnim brojem glasova sudaca, donijela odluku da je ZDS iz pjesme “Čavoglave” zakonit i legalan. No, to će i tako biti malo tvrđi orah za ovu ili one iduće vladajuće garniture. Zato ćemo taj vrući krumpir ostaviti da se lagano hladi.
U fokusu javne pažnje je legendarna “Sinjska alka”.
Alkarsko vodstvo protiv narodnog tribuna Mire Bulja. Sve je sporno osim sparine. Sreća da je Stožer bio na godišnjem jer bi alkar i konj morali trčati odvojeno! Da su Mlečani onih godina znali što će zakuhati…, ali dobro, to je već jedna druga tema.
Jedan se na lokalnoj TV hvali: “Banka mi je omogućila da ponovno stanem na svoje noge. Oduzela mi je auto!”.
Ono što upada u oko je nešto što podsjeća na famoznu “Titovu štafetu”. Načelnik Borova nosi transparent: “Oluja, zločin koji traje…”. Iz komšiluka na dnevnoj bazi traje pljuvanje po Oluji. Pupovac: “Proslava Oluje izjednačava Hrvatsku i Srbiju…”. Žare Puhovski cinično o Oluji: “Domovinski rat nije temelj Hrvatske, Egzodus nakon Oluje je zločin…”.
Društvo osječkih arhitekata ima sjajnog šefa. Lik se zove Ivan Cingela. Voli Cingela fejs te je 5. kolovoza briljantno i lucidno objavio ovaj tekst: “Čestit dan pobjede nad etničkim nečišćenjem svima koji slave zločin”.
Cingela je i predavač, profesor, država ga plaća, a on tu svoju državu cijeni i poštuje kao što ste upravo čuli. Ne prođe dan da se neka orijunaška protuha ili neki štakor ne pojavi rokćući o Oluji, zločinu, egzodusu, a naš ministar policije pazi na zabranu ZDS-a tako da oni koji su četiri godine s tim pozdravom vodili rat mogu danas očekivati zahvalu u obliku lisičina… Apsurdistan!
Generali iz Oluje su većinom protiv HOS-a, protiv ZDS… Dokle će ići ta šizofrenija?
Jeste li čuli ikoga iz famoznog Generalskog zbora da se osvrnuo na kripto-komunističku inflaciju omalovažavanja Bljeska i Oluje? Je li itko ikada primijetio način funkcioniranje DORH-a, njihov brzi obračun s npr.: Merčepom i sličnima dok ratni zločinci s druge strane sjede i dalje mirno u strukturama vlasti u istočnoj Slavoniji. Zaista, dokle?
Cinik bi rekao: Slijedeća dva stoljeća su ključna…!
Zašto DORH nije do sada podnio ni jednu optužnicu protiv zapovjednika armije BiH?
Što se tiče “optužnica” iz BiH, postavio bih jedno pitanje kao pravni praktičar. Zašto, naime, hrvatski DORH do sada nije podnio ni jednu optužnicu protiv zapovjednika armije BiH? Inače, i brucošima na pravnom fakultetu je jasno da ove BiH “optužnice” treba odmah poslati DORH-u koji može donijeti samo dvije odluke. Započeti s kaznenim postupkom protiv prijavljenih ili odbaciti kaznenu prijavu. Ako taj odbačaj BiH kaznene prijave postane pravomoćan, onda čitava montaža pada u vodu. Nastupa tzv. “res iudicata” ili prevedeno “presuđena stvar”. To znači da je predmet završen i ne može se o njemu ponovno suditi po načelu “ne bis in idem” odnosno “ne dva puta o istome”…
Ali, da vas ne gnjavim dalje pravom. Ova čestitka iz BiH za Velu Gospu može i mora završiti baš ovako. To je najmanje što možemo učiniti za naše ljude u BiH koji su se zajedno s armijom BiH borili za svoju državu.
Na društvenim mrežama kruži snimka Alke iz 1989.g. Na snimci, koju je na fejs stavio prof. dr. Josip Jurčević, ore se partizanske pjesme, veliča lik i djelo “ljubučice bijele” teške 120 kila, Alkarsko društvo je isto k’o i danas, samo nema Mire Bulja. On se spremao za dolazeći rat, a alkari su se bavili Alkom Vujicom… hoće li pjevati na Alki ili ne.
Naša vodeća, glavna i najpopularnija nacionalna manjina ne zna što je to godišnji odmor. Najprije je nastala “opšta” konsternacija jer ove godine na proslavu Oluje nije došao mirni i izbalansirani Boris Milošević. Teoretičari “bratstva i jedinstva” su se smrznuli. Boris se jasno deklarirao u odnosu na Bljesak i Oluju. To je za njega “gesta za koju treba imati dobar želudac”… Nazdravlje!
Svaka, pa i najkilavija vlast “na ovim prostorima” zahvalila bi se našem Borisu i poručila mu ono što je Ivan Hrstić stavio kao naslov svoje kolumne: “Tko se na Dan pobjede u Kninu osjeća kao stranac, ne mora ni dolaziti”. Kad smo napokon umirili “široke narodne mase” da Borisov ne-dolazak ne znači da nas naši vladajući manjinci opet mrze, dogodio se novi “incident”.
Profa, ambasador, “poviesničar”, nesuđeni akademik Ivo Goldstein pronašao je kamenčić u svojoj lijevoj cipeli. Tzv. špičoki. Njega žulja “konstitutivnost” srpskog naroda u Hrvatskoj. Wow! A ja sam, kao pravi lički ognjištar, bio uvjeren da Srbi nikada nisu bili konstitutivan narod u Hrvatskoj. Čak ni u Jugoslaviji. Oni su, istina Bog, bili vladajuća nomenklatura na “ovim prostorima”, što su, usput rečeno, i danas, ali lege artis ni ustavno ni zakonski nisu bili konstitutivni narod.
Prosvijetli me da znam povijest Hrvata kao prof. Goldstein, prof. Klasić, prof. Jakovina, prof. Markovina…
Sjetih se jednog krasnog stiha genijalnog Rajka Dujmića koji počinje otprilike ovako: “Dragi Bože, k’o Boga te molim…” prosvijetli me da znam povijest Hrvata kao prof. Goldstein, prof. Klasić, prof. Jakovina, prof. Markovina…
I još nešto Bože, objasni nama zatucanim klero-fašistima kako je moguće da su svi fašiti, nacisti, ustaše, alkari otišli k tebi na divan o svojim grijesima, a nama si ostavio rigidne komuniste, udbaše i orjunaše da nam “odgajaju” mladež i truju atmosferu koja je već ionako dovoljno zatrovana emisijom stakleničkih plinova.
Naravno, i smušenom desničaru kao što sam ja, jasno je da od molbe Bogu neće biti baš ništa. Bog nas je davno podučio “pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći”.
Ivo Goldstein podsjeća na jedan lik iz filma “Istočno od raja” snimljen po romanu Johna Steinbecka za kojeg se ili u filmu ili u kazalištu govori: “Što su ga manje uvažavali to se on više pravio važan”.
Čude se Hrvateki što dvostruki četnički vojvoda Bora Đorđević, zvani Čorba, pjeva u Celju ogrnut Hajdukovim šalom. Dolazi polako vrijeme da i Bora razveseli Branimira Pofuka koncertom u Zagrebu i Splitu. Pulska Arena je već rezervirana. Spriječiti ga može samo naš Stožer i epidemiološki uvjeti. Što se tiče društvenog stanja svijesti naših dragih trudbenika, Bora Čorba, četnički vojvoda, je pred vratima. Bora ante portas… A Thompson će i dalje pjevati u Livnu. Što u načelu nije loše…
Pade mi na ognjištarsku pamet jedna stara škotska poslovica, neprimjenjiva u Hrvatskoj, ali je treba za svaki slučaj citirati: “Never forgive, never forget”, odnosno “nikada oprostiti, nikada zaboraviti”. Bože, ti Škoti… koji čudan narod.
