Tu su se uspeli na “Olimp” i Frljić, Tomić, Jergović, Vedrana Rudan, Igor Mandić… Sve je njih Zagreb svojim rafiniranim estetskim njuhom prepoznao i odmah prigrlio. Naime, nakladnik Domino prvi nas upoznaje sa sada već afirmiranim progresivcem i izdaje mu knjigu “Destruktivna kritika i druge pederske priče”.
Kako to kažu u BiH ‘malo me ufatilo’ pa još nisam naveo razlog koji je moju malenkost ponukao da trošim papir i tintu na novu lijevu zvijezdu. Još ga je 2009.g. prepoznala Slobodna Dalmacija kao sebi sličan pogled na nadolazeći svijet pa se Gordan spremno predstavio izjavivši: “Moja prednost je što sam peder”. Inače u Zagreb Prideu pozelene kad netko rabi tako neizbrušenu riječ za nešto tako fino i osjećajno kao što je pederluk. Zašto 2009.g. nisu skočili na homoseksualne noge kad je to Goran svima javno obznanio, nije poznato.
No, Gordan dobro zna da su Hrvateki apsolutno prijemčljivi na bilo kakvo pljuvanje, vrijeđanje, hračkanje, bljuvanje na ovu tvorevinu koju kolokvijalno zovemo RH, te je Goran tako ovih dana, nakon dugog razmišljanja, nadošao na zanimljivi zaključak. Kaže: “Hrvatska država je ostvarenje tisućljetnog sna hrvatskih go*vana”. Nadam se da vam Ante Tomić ne mora u posebnoj kolumni objašnjavati što zadnja riječ iz ovog Gordanovog manifesta znači.
Sada malo “zdrave” ognjištarske mašte. Kako bi se drugarski i sretno osjećao neki pripadnik 4. splitske, HOS-a, invalid Domovinskog rata… kad bi sreo okruglu glavu našeg Gordana zvanog peder i priupitao ga zašto on u svojoj debeloj glavi misli da je on govno jer se četiri godine borio za svoj san – Republiku Hrvatsku. Koja bi dreka nastala, možete samo zamisliti. Indeks, T-portal, Đurđa Klancir, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Riječki Pavelić, Vedrana Rudan zajedno bi s Dragecom Pilselom po stoti put iselili iz Hrvatske ustaške republike.
Na noge bi se digla i naša dika i ponos Lora Vidović koja upravo danas 30. ožujka o.g. u Večernjaku sirenski vapi: “Ne kažnjavanje mržnje širi netoleranciju”. Kad netko tresne i ostane živ pa kaže da je ova država “san hrvatskih govana” onda bi Lora namjestila smiješak Mona Lise znajući da je to samo metafora ljubavi našeg Duhačeka prema Hrvatekima. Naravno, žene se ne računaju. Kad je ne tako davno sličan “hrvatski vitez” Nenad Stazić izjavio da pobjednici 1945.g. nisu dobro i do kraja obavili svoj posao, Lora nije ni beknula. Valjda se još uvijek okolo raspituje što je “pisac” Neno zapravo htio reći.
Trebalo bi napokon složiti zgodan, edukativan kviz, recimo na RTL-u ili na N1, o izrekama svih pljuvatelja i hračkača po Lijepoj našoj. Napominjem, nagrade za pobjednike su još nakon Tuđmanove smrti podijeljene. Parovi bi se izvlačili dirigiranim ždrijebom. Gordan Duhaček protiv Vedrane Rudan, Ante Tomić protiv Gorana Gerovca, Hrvoje Klasić protiv Hrvoja Zovka, Markovina protiv Jakovine, Pofuk protiv Stazića itd. Bojim se da bi tu pobjednika dobili tek nakon produžetaka. U sudačkoj nadoknadi.
“Retrogradni” Mladen Mohenski na fejsu je malo ogorčen ovim Goranovim pljuvanjem po Hrvatskoj pa piše:
“Da mi netko kenja da smo fašisti, itd itd! Živimo svoji na svome, ne ulazimo na tuže teritorije, države, nismo okupatori, kolonizatori, ne ubijamo po svijetu, od Palestine, Falklandskih otoka, Iraka, Libije, Afganistana, Vijetnama, Koreje. Nismo imali robove da nam izgrađuju zemlju, ne uzimamo ljudima naftu, vodu, prirodne resurse!
Ne branimo drugima barjake, orlove, ništa, ne guramo nos u njihova dvorišta samo želimo biti svoj na svome! Ali imamo političare koji su tzv. ljigavci, uvlakači, a Crkva osim učenja vjere, dobiva od nas novac, a puna je k’o brod… A najveće zlo je mali čovjek koji šuti, šuti! Imamo Hrvatsku, bogatu…, ma imamo mi kurac, izgledamo k’o dres Milana! Raskuhane boje platna crveni i crni.
A konce vuku izvana i isušuju bogatstvo i jedan narod koji se topi, topi. Koliko nas ima čistih, autohtonih Hrvata, koliko imamo kvadrata zemlje, obale, mora, šuma, a ima sirotinje, a ovi gore nam ne daju…Tjeraju i ubijaju, mladost, narod. Sad će biti izbori i drek ništa…”.
Mladen je s pravom ogorčen. Tekst je iskren, onako iz duše. Naravno, i manjkav. Oni koji razmišljaju dijalektički uopće ga ne shvaćaju. Možete zamisliti Gerovca, Vesnu Pusić, Mesića, Josipovića, Jergovića… kako oni gledaju na iskaz “ne ulazimo u tuđe države…”. A agresija na BiH? Da vidljivo je iz aviona kako bi rekla Tanja Torbarina. Možda stvarno nismo smjeli izvršiti “agresiju” na BiH. Da smo bili mudriji i pustili da se preostali Hrvati u Hercegovini i drugdje jednostavno pokolju, otjeraju ili odnarode, danas bi bili bez povijesne mrlje. Malo bi nas sudili u Hagu zbog Vukovara, Dubrovnika, Škabrnje, Zadra, Saborskog, Petrinje, Gline… ali tu bi drugovi “sudije” ponekad malo i zažmirili na jedno oko.
Vesna Teršelič je navodno otkrila da su srpski civili za vrijeme i nakon Oluje bili jako šikanirani, a kao kruna svega, i razoružani.
Svi oni koji, kad je riječ o demokraciji u RH, upotrebljavaju tvrde i neprimjerene glagole, ovih dana su poprilično posramljeni. Drugovi iz Kumrovečke škole znaju nešto o legendi kako je Euristeja dao Heraklu da kao peti od dvanaest zadataka očisti Augijeve štale. Heraklo je zatim razbio dva zida i tako preusmjerio rijeke Alfej i Penej prema štalama i one su bile očišćene. Od smrada, nereda i korupcije.
U tu antičku legendu danas s ponosom možemo uvrstiti i HDZ-ove ministre Ćorića i Kuščevića. Izvršen je već legendarni izbor ravnateljice Nacionalnog parka Krka i Vlada je imenovala ravnateljicu “po kriteriju stručnosti, a ne stranačke pripadnosti” zacvrkutaše ova naša dva ministra. Na tu poželjnu fotelju zasjela je Nella Slavica. Potpuno zasluženo i sukladno HDZ-ovim kriterijima.
Protukandidatkinja Ljiljana Zmijanović nije nimalo impresionirala ministra Ćorića. U imenu nije imala dva “ll” kao naša Nella. I što je još gore, nije mogla dokazati da je članica HDZ-a i HNS-a istovremeno. Osim toga, Ljiljana nije mogla dokazati ministrima da je magistra ekonomije. I tako su ministri očistili Augijeve štale tako da su s prljavom vodom izbacili i dijete.
Naime, dr. sc. Ljiljana Zmijanović može si s pravom postaviti pitanje zašto je ona provela u borbenim jedinicama u Domovinskom ratu skoro 500 dana? Još kao studentica u Opatiji 1991.g. ušla je u HOS, dobila dozvolu za držanje i nošenje oružja i našla se na ličkom bojištu. Ljiljana nije mogla ni trebala dokazivati da je magistra ekonomije jer je doktorica znanosti. Ali ni famozna Nella, barem do sada, nije dokazala da je magistrirala. Po zakonu javne ustanove kojima je osnivač država kod zapošljavanja ako kandidati ispunjavaju podjednako sve uvjete moraju dati prednost nezaposlenim dragovoljcima Domovinskog rata.
U konkretnom slučaju dr.sc. Zmijanović ima čak znatno bolje uvjete od Nelle.
I što sad drugovi i drugarice u HDZ-u? Pogledajte malo rječnik stranih riječi i nađite što znači “shame society” iliti ”kultura srama”, ili što znače riječi “attainder”, “blemish”, “blot”, “disgrace”, “infamy” i na kraju stup srama –”be ashamed”.
Ostanimo samo na kulturi srama. Zapošljavanje kod nas podsjeća na kultni film John Hustona “Džungla na asfaltu“. Pa ipak ono što se dogodilo dr. sc. Ljiljani Zmijanović nije se dogodilo ni u džungli. No, ni Ljiljana tu nije bez grijeha. Koji ju je vrag tjerao da, kad je buknuo “građanski rat”, ode ravno u HOS. Bilo bi joj pametnije da se upisala u Građanski n.k. Dinamo. Danas bi možda bila predsjednica uprave. Naši ministri napravili bi i sebi i stranki uslugu da su šutjeli, ali to je najteže…
Još je glasoviti Terencije rekao: “Qui quae vult dicit, quae non vult audiet ili tko govori što hoće, čut će što neće”.
Povodom Bandićevog “doktorata“ javio se uvijek ne cijepljeni i ne izliječeni partizan Jurica Pavičić. Naslov njegovih “Vijesti iz Liliputa” je pomalo ofucan. Naslov članka je “Sveučilište za fake news”.
Kaže drug komesar Jure: “U normalnim okolnostima, sveučilište bi trebalo biti institucija koja će ljudima objasniti da zemlja ipak nije ravna, da je cijepljenje civilizacijska dobrobit, a da ZDS nije postojao do 1941.g. No, Sveučilište u Zagrebu aktivno je sudjelovalo u fabrikaciji političke, strukovne, historiografske i meritokratske laži. Počasni doktorat Milanu Bandiću nastavak je tog smjera”.
Kad bi se našem partizanu Juri barem jednom omaklo da napiše nešto što nije tako izrazito obojeno kričavom, drečećom crvenom bojom. On naravno spada u prvi ešalon ofucanih, umornih i depresivnih boraca protiv ZDS. Moramo ga shvatiti, ali ne i žaliti. Čovjek se sizifovski bori protiv nečega što je u ovoj zemlji već davno pobijedilo. Pozdrav je to kojim se grmjelo na Kninskoj tvrđavi 5. kolovoza ljeta Gospodnjeg 1995.g. Jure ne može iz glave otjerati staru, žilavu pticu KOS. Ona kljuca li kljuca.
Pred par tjedana objavio sam faksimil dopisa dvojice domobrana koji žive u SAD-u. Da se ne ponavljam, pismo završava sa ZDS, a pismo je s početka 1936.g. U vrijeme dok se tek spremao pakt između Staljina i Hitlera (koji je potpisan 1939.g. u Moskvi). Tada su Pavelićevi izgledi da ga Musolini instalira u Zagrebu bili isto tako realni koliko je realan progon ZDS iz memorije i vokabulara onih koji su ovu Hrvatsku izborili u Domovinskom ratu.
Pet godina prije nego je Slavko Kvaternik proglasio NDH, hrvatski domobrani su pozdravljali našoj orijuni mrskim ZDS. U nečem se moram, iako teška srca, složiti s komesarom Jurom: “Sveučilište u Zagrebu aktivno je sudjelovalo u fabrikaciji političke, strukovne, historiografske i meritokratske laži”.
Pa naravno Jure, to je sveučilište dalo počasni doktorat bravaru ili šloseru Brozu, ratnom zločincu sa 570.000 ubijenih na duši. Sjetite se Milana Kangrge i njegovog prijatelja “filozofa” Vojislava Šešelja koji je devet godina bio član Hrvatskog filozofskog društva zajedno s Gajom Petrovićem, Žarkom Puhovskim, Rudijem Supekom…
Te historiografske laži i danas se bez skrupula plasiraju. Što drugo rade “istoričari” poput Klasića, Jakovine, Markovine, Perice, Goldsteina. Recimo samo Ivo Goldstein – on si je zadao nemoguć zadatak. Opravdati masovna smaknuća Titova režima bez suđenja, suda i presuda zato jer se radilo o “neprijateljima naroda”. Pljačkalo se i ubijalo, žene, djecu i starce bacalo žive u jame i zakapalo. Sve to ubijanje Goldstein i njemu slični pokušavaju opravdati bolesnom logikom kako se radilo samo o “osveti za Jasenovac”.
Presumpcija nevinosti za njih je akademska floskula. Takvi lijevi farizeji normalno je da se ježe na simbol HOS-a bez obzira što su ga ozakonile i SDP-ova i HDZ-ova Vlada. Bandić i njegov počasni doktorat samo je lakmus papir da se demaskiraju ti tobožnji borci za “ljudska prava”, a u istinu stare i mlade komunjare koje ne mogu prežaliti dvije osnovne osi njihovih života: Tita i 5. kolovoz 1995.g. Sad utopistički traže novu jugu u Lijepoj našoj. Znate kad će to dočekati? Nikad… a možda ni onda.
Znam da se ponavljam, ali moram ponovno citirati Abrahama Lincolna koji je jednom rekao: “Bolje je šutjeti i biti smatran budalom nego progovoriti i odstraniti svaku sumnju”.
Nije trenutno lako našoj lijevoj medijskoj falangi. Specijalni izvjestitelj Mueller iznevjerio je recimo Željka Trkanjca u Jutarnjem. Ništa od smjenjivanja. Sad se treba koncentrirati na drugi predsjednički mandat. Željko ima ideju. Treba oformiti “ozbiljnu” politički platformu koja bi izvrgla ruglu Trumpovo “rasističko brbljanje”. On misli da je to jedini mehanizam za pobjedu.
Za naše Trkanjce, Šarićke, Bajrušije, Vlašiće, Pofuke i ostale romantičare koji ne mogu zaboraviti lijepe liberalne sekvence između Billa i Monice u hodnicima Bijele kuće samo jedna poruka: oboružajte se strpljenjem i čekajte da vam Trump pije krv na slamčicu sve do završetka njegovog drugog mandata. Neka vas tješi da ste uz CNN, Hillary Clinton, našmrkani Hollywood… i vi zaslužni što mu je već sad drugi mandat osiguran. To vam je k’o u tenisu – tko zna pobjeđuje!
Nagradno pitanje: tko će ove godine dobiti Nobelovu nagradu za mirotvorstvo? Hrvatska radnička klasa!
Foto:press
