Hrvatska se vraća u normalu. Napokon je opet više uhićenih nego zaraženih. Milanović na Dan državnosti nije položio vijenac na Tuđmanov grob, siguran da 30. svibanj nije Dan državnosti. Petra Petter je na fejsu zatečena: “Je li ova izjava istinita?“. Naravno da jest. Predsjednik niže biser za biserom!
Policija radi i nedjeljom. Remetinec se puni. Narod se veseli. Došao je na naplatu vršak HDZ-ove hobotnice. Kad će kapitalci, nitko još ne zna. Valjda iza izbora! Ne zna se ni jesu li to samo HDZ-ovci ili i neki tuđi loši momci!
Eto, na primjer, Policijska uprava primorsko-goranska tereti šest riječkih “hadezeovaca“ za kaznena djela iz domene gospodarskog kriminaliteta. Dvije firme natjecale su se za posao vrijedan milijun i šesto tisuća kuna, to jest za postavljanje pozornice s krovom za otvaranje EPK. Jedna iz Srbije, a druga iz Zagreba. I kao što se i očekivalo, riječki “hadezeovci“ dali su posao srpskoj firmi.
Policija je nefleksibilna i kruta kad tvrdi da su “hadezeovci“ pogodovali srpskom “Studiju Berar Rental“ jer ta tvrtka nije dostavila dokaz kako nema prema RH dugova po osnovi poreza itd.
“Hadezeovci” iz Rijeke “prosto ne mogu da veruju…”. Pa kakovo je to bratstvo i jedinstvo ako ne možemo “komšijama” da damo priliku u ova teška korona vremena da nešto zarade? Šarmantna Emina Višnjić izjavila je “da ne zna na čemu bi se ta prijava uopšte mogla temeljiti…“.
Evo, još jedan napad na slobodarsku riječku kulturu! A izbori su pred vratima. Glavni glumci smo mi birači. Napokon smo došli na štih. Ovaj puta ne smijemo zaj**ati .
Moj zlobni teniski partner prof. Žukina misli da mi birači i nismo dobili Bog zna kakvu ulogu. To je kao kad dobiješ ulogu u pornofilmu da glumiš muža koji rano ujutro odlazi na posao…, a vodoinstalater, dimnjačar i ostali dolaze k tvojoj ženi kasnije.
Moj splitski “dopisnik“ Tonči Jelavić šalje mi jednu zgodnu misao Marka Twaina: “Političare i pelene treba mijenjati, često iz istog razloga“.
Ne bih se bojao da Bernardić, Beljak, Maras i Mrak-Taritaš preuzmu vlast, ali bih bio jako žalostan
Pita me moja kolegica iz ureda: “Šefe, jel’ se vi bojite pauka?” ”Ne!” rekoh. ”To je dobro jer vam jedan upravo diže auto!” Ne bih se ja bojao ni da mi je Milanović predsjednik, Bernardić premijer, Beljak ministar policije, Maras ministar pravosuđa i Mrak-Taritaš šefica USKOK-a. Samo bi bio jako, jako žalostan.
Uostalom, Ustav “zaostale“ Švicarske započinje riječima: “In Namen Gottes des Allmachten…“ ili ”u ime Boga svemogućega”. Znači, kad bi Lijevom našom vladala gore navedena ekipa jedini adut ostala bi nam molitva: ”U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga…“.
Ovih dana osjeća se nagla depresija među Hrvatekima. Tip se pita na fejsu: “Ima li život smisla bez presice Stožera…“. K’o da je pitao ima li života prije smrti? Ima, ima sigurno.
Dolaze dramatični, odlučujući izbori. Bernardić je već sastavio Vladu. U vrijeme recesije koju svi najavljuju, Bernardić, Beljak, Mrak-Taritaš i bratja bit će građanima čvrsto sidro dok tonu u retardaciju. Uz njega su sve antife, preživjeli sudionici Drugog svjetskog rata. Naime, na cijelom svijetu živi oko 17 tisuća vojnika koji su se borili u Drugom svjetskom ratu. Od toga njih više od pedeset tisuća živi u Hrvatskoj.
U svijetu živi 17 tisuća boraca Drugog svjetskog rata, od čega 50-ak tisuća u Hrvatskoj
Kad smo već kod Drugog svjetskog rata, prisjetih se jednog raritetnog detalja. Naime, zadnja bitka u tom epskom ratu odigrala se na prostoru Bosanske Posavine, a postala je poznata kao bitka za Odžak. Započela je 19. travnja i potrajala sve do 25. svibnja 1945. godine. Evo napokon bitke koju su partizani dobili. Oko pedeset tisuća “malobrojnih i slabo naoružanih“ boraca NOB-a uspjeli su, nakon fratara na Širokom Brijegu, sedamnaest dana po svršetku rata slomiti otpor onih koji su savršeno znali što znači pasti u partizansko zarobljeništvo. Ova bitka je razlog čestih evociranja partizanskih herojskih podviga.
Tako jedna od čelnica “Retard“ iliti ”Restart” koalicije Anka Taritaš Mrak kaže: “U najtežim trenutcima jedrenja pjevala sam partizanske pjesme…“. Mira Bartolić ima “retrogradni“ komentar: “Kaj, dok jedri pjeva po šumama i gorama, zbilja prigodno“.
No, dobro, to je demokracija usprkos rezoluciji Vijeća Europe o komunističkim zločinima. Nek’ si naša Ankica popeva… Tko pjeva zlo ne misli. Navodno. Netko je napisao da smo pravno retardirana država
Puno je ljepša i humanija priča ona o Dani Lukajiću, bivšem zapovjedniku logora Manjača pokraj Banja Luke. U tom je logoru otkrivena masovna grobnica s 450 ubijenih logoraša. Usprkos tome i “budnosti“ našeg DORH-a, Dane je punih jedanaest godina obilazio sve partizanske derneke u Hrvatskoj i BiH, sve dok ga naša granična policija nije napokon lišila slobode. Vjerojatno iz “nehata“. Netko je napisao da smo pravno retardirana država. Samo se ne mogu sjetiti tko…?
Neki cinik na fejsu cvili: “Loša je vijest da smo u govnima, a dobra je da ima za sve“.
O čemu bih pisao u mojim kolumnama da nema “Obzora“ i progresivnog lijevog urednika Gorana Gerovca, popularnog Gere: “Kad vam netko zaželi “sretan Dan Republike“ padne li vam na pamet 30. 5. ili 29. 11.?“ Što u tom slučaju padne našem Geri na njegovu revolucionarnu pamet više je nego jasno iz “robovlasničkog“ teksta.
Gerina kolumna je iz mitske 1941. godine: “Nikada robom“. Sjećate se monumentalnih parola: “Bolje grob nego rob“? S vremenom su je Gerini partizani, pritisnuti od “nadmoćnog “neprijatelja, malo preoblikovali u “Bolje rob nego grob.“ Naravno, Gera ne zna za to jer nije bio ni u 6. Ličkoj ni u 11. Dalmatinskoj. Doduše ni predsjednik boraca NOB-a Habulin nije bio ni rob ni grob jer je rođen 1959. godine.
Evo jedan ljupki primjer tifusarskog virusa za koji ni dan danas nema cjepiva niti će ga ikada izumiti.
Tko se na prijevaru dokopao hrvatske države?
Kaže drug urednik: “Oni koji su se, mogu slobodno reći, na prijevaru dokopali hrvatske države grčevito brane pozicije s kojima…“ itd. Gera dijalektički podučava nas neuki narod i to svojim stilom nastavnika predvojničke obuke koji piše drvenim plugom. Hajmo pogledati tko se to “na prijevaru“ dokopao hrvatske države?
Možda oni kojima je otac Škorinog “Mate“, kad je došla devedeseta, rekao “sad ili nikada“ ili možda oni koje su klali na Ovčari, a možda i onaj klinac od 16 godina kojeg su na Ovčari strijeljali?! Da nije možda kradljivac onaj Francuz iz HOS-a kojeg je priklao drug Štuka koji sad negdje u Subotici pije nikšićko pivo? Što je sa “prevarantima“ iz Borova Sela? Njih dvanaest je bilo dokrajčeno letvama. Što je s maloljetnim prevarantima, s 405 djece koja su izgubila život prilikom te krađe…?
Gera nas superiorno, u stilu sekretara Rajonskog komiteta iz Mesničke, uvjerava: “I izbori koji dolaze bit će neizrecivo glupi i neće donijeti ništa više od prizemnih dvoboja mizernih taština iza kojih ne stoje nikakve ličnosti“. Tu se prvi put slažem s Gerom, Pofukom, Žonjom, Ivanom Jakelić… Izbori su zaista neizrecivo glupi.
Zna Gera kako su se u pravoj jugo-demokraciji odvijali istinski izbori. Kad su Gerini nekada organizirali izbore šest mjeseci prije izbora znao se pobjednik! Tu nije bilo “mizernih taština“. Bravar je bio krajnje ponizna i samozatajna osoba. Svirao je glasovir, mačevao, pušio kubanske cigare, nosio maršalsku bijelu uniformu, slikao se s američkim glumcima i bez imalo taštine dotjerao do desetog ratnog zločinca XX. stoljeća. Gera se ljuti: “Nećete čuti…ni jednu duhovitiju misao… ”.
Pun Goli otok jer je ‘Bravar’ cijenio humor
Ore Gera svojim drvenim plugom. Po njemu je “Bravar” izuzetno cijenio humor. Stvarno je bio duhovit, napose kad je rekao: “Ima sudija koji se drže zakona k’o pijani plota…“. U Bravarovo vrijeme mogao si umrijeti od smijeha ili od metka. Njegov briljantni humor osjetila je i 22-godišnja Jenna Lebl, novinarka iz Beograda, židovskog porijekla. Kao dijete preživjela je nacistički logor.
U redakciji je posvjedočila kako joj je jedan kolega ispričao vic da je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom natjecanju u cvijeću jer je uzgojila ”ljubičicu bijelu od 100 kila”. Nakon što ju je neki redakcijski udbaš odcinkao, odveli su je u zatvor UDB-e u Glavnjaču, pa u Ramski rit, pa u Zabelu, Grgur i na Goli otok. Evo kako je kroz pet zatvora od travnja 1949. do kolovoza 1951. godine. Gerina Yuga cijenila i razvijala humor na Golom otoku, Grguru, u Glavnjači… Naravno, onaj tko opravdava i podržava takva zvjerstva, njemu je sad sve “neizrecivo glupo“, sivo i bez zdravog humora.
Ima tog komunističkog “humora“ koliko vam srce želi. Recimo, onaj vic da će “prije Sava poteći uzvodno nego što će Hrvatska postati država”. Ili u siječnju 1946. godine kad je bila izrečena presuda protiv željezničkog službenika Hot Nahod (Mehmeda i Paše), starog 33 godine, oca jednog djeteta. Optužen je bio da je na zidu jedne prostorije na željezničkoj stanici u Sunji napisao: “Nije šala, posralo Maršala, Ozna pita tko je posro Tita?” Osuđen je bio na dvije godine zatvora s prisilnim radom na Okružnom sudu u Petrinji. Da rikneš od smijeha. Bilo je u Gerinoj Jugi stotine i stotine takvih i sličnih “duhovitosti“. A danas je sve tako dosadno i glupo. Svatko priča što hoće. Gdje li su nestala dobra stara vremena?
Dosjetke s Facebooka
Ljuti se lik na fejsu: “Uhitili Anu Karamarko i Josipu Rimac sad kad ja nisam u zatvoru. Je*emti zemlju. Koje sam ja ku**eve sreće, mene će zatvoriti kad i Anku Taritaš Mrak i Radu Borić…“.
Čitam na fejsu: “Inteligentni ljudi ostaju budni do kasno i imaju manju potrebu za snom. Dugo godina sam mislio da me je*e nesanica…kad ono inteligencija”. Već tradicionalno pred izbore buknu afere, privođenja, istražni zatvori…slučajno? Ličani, tradicionalno lišeni akademskih manira, vole reći: kad slučaj hoće i mrtvac prdne! Vjetroelektrana Krš-Pađene u blizini Knina najveća je u RH. Vrijednost tog projekta je 237 milijuna eura ili 1,8 milijardi kuna. Vau… Kako Hercegovci kažu: IMT ili imal’ mene tute…
I sad zamislite one “inteligentne“ koji nemaju potrebu za snom. Ma kakav san. Tko može spavati uz 1,8 milijardi kuna. Piše Davor Ivanković, jedan od ”najmilijih“ novinara Gorana Gerovca, u nedjeljnom Večernjaku o prvom “velu“ koji je skinut s projekta Krš-Pađene. Piše i o lišavanju slobode “autsajdera“, zgodničkoj Josipi Rimac koju se tereti za “sitniš“ od 45.000 eura.
Davor uzburkava maštu svojih čitatelja o još pet do šest prozirnih vela koja će se tek trebati skinuti s te investicija-afere. Hoće li, pitam se? Iza nje, naime, stoje vrlo zvučna i moćna imena. To je inače druge najveća investicija u RH, odmah iza Pelješkog mosta. Gordan Malić, istraživački novinar svojedobno je “ušao duboko“ u novčane transakcije u projektu Krš-Pađene. Naslov jednog članka mi se posebno svidio: “Zaustavi se vjetre…!“ Oni koji imaju manju potrebu za snom jednim ovakvim projektom osigurali su sebe i svoje nasljednike. Zato “žena kran“ iz Rijeke koja je platila za spot od tri minute tvrtki iz Srbije 550.000 kn može mirno otići na spavanje u 21 sat…
Honore de Balzac je napisao: “Bogatstvo je zamka: ono što vjerujemo da posjedujemo, to posjeduje nas!”
Borci s mitskom crvenom zvijezdom
U Obzoru je izašao zanimljiv intervju s Goranom Tribusonom, akademikom, dobitnikom ovogodišnje Nagrade grada Zagreba. Još su zanimljivija razmišljanja našeg akademika o zemlji koja ga tako voli i nagrađuje: “Mi smo zemlja tihih zgarišta. Ovdje je stvoren stav da je samo mrtav partizan dobar partizan”. Goran je stari roker. Ide na koncerte Rolling Stonesa i misli da su partizani zaslužili malo bolji status od ovog kojeg imaju u RH. Misli na one borce s mitskom crvenom zvijezdom na kapi i ramenima. Romantično, Sutjeska, Neretva…
Međutim, istu takvu zvijezdu imali su i kršni momci koji su klali po Vukovaru i odvodili ranjenike iz bolnice na Ovčaru. Iste partizanske uniforme, iste činove. Partizanske uniforme, a četničke brade. Identične uniforme sa sjajnom zvijezdom koje su od 8. maja 1945. godine ubijale po Zagrebu, tako da danas Zagreb doslovno leži na kostima i kosturima. To su naši ”oslobodioci” koji su oko 3000 ljudi, žena, djece i staraca žive bacili i zazidali u Hudu jamu.
Naravno, naš akademik u to ne vjeruje. Na žalost, postoji dugačak film, ali i depeša koja je bila poslana u Beograd: Druže Maršale, zadatak je izvršen…
Zato hvala Gradonačelniku i Gradskoj skupštini Grada Zagreba što nas je i ove godine svojim nagradama podsjetila tko kod nas može i treba dobiti nagradu. Šteta što Gradska skupština nije bila pokrovitelj bitke na Sutjesci. Podsjeća me na čovjeka koji je htio na dijetu, a nije izlazio iz debele hladovine.
