Što je s pedofilima? I oni su djeca Božja pa su vjerojatno za sada tek kandidati da ih javno kao takve prihvatimo u nekim budućim zakonima. Imaju i oni pravo na obitelj. Hoće li već “zakonom o civilnim zajednicama” i oni biti obuhvaćeni? Tko će stati na stranu nas heteroseksualaca, napose nas rigidnih ognjištara i klerofašista? Možda netko s nebeskih visina. Papa Ivan Pavao II. ili netko treći? Ili da možda svi prijeđemo na pravoslavnu vjeru…?
Fejsom kruži upozorenje političarima: gubitak meke fotelje dovodi do tvrde stolice koja može uzrokovati grčeve, a vrlo često i – zatvor!
Hrvatska je trenutno pravi “švedski stol” za kolumniste bez obzira jesu li objektivni ili subjektivni, napredni i liberalni ili konzervativni i zadrti, ili su samo duboko misleći kao recimo Ante Tomić, Roby Bajruši, Goran Gerovac, Brane Pofuk, Snježana Pavić… Ako su desničarski zatucani i ne shvaćaju duboko umjetnički refleks riječke crvene “zvezde”, Ante Tomić će im objasniti tko su huškači, mrzitelji sveg crvenog, ucjenjivači, utjerivači straha među naše narode i narodnosti, zlostavljači, šmrkavci, mađarska potrčkala, narikače, “wannabe” gradonačelnici itd.
Očito je naša napredna i progresivna lijeva medijska falanga u sedmoj prijateljskoj ofenzivi. Naime, naši su mainstream mediji svi, baš svi, lijevi. Od opće percepcije donekle odudara tek Večernjak. Da bi popravili “opći dojam” naši su se “kršćani iz gornje ili donje Štajerske” odlučili na angažman dodatnih, novih lijevih igrača koji će unijeti svježu krv u njihovu novinarsku momčad.
Tako su angažirani Miljenko Jergović i Tonči Ivanišević da popune praznine u novinarskoj ekipi i pripomognu Žonji, Geri, Pofuku, Ivi Boban, Silveku Tomaševiću, Radmili Kovačević…
Tako će od sada dva “smokvina lista” koji zastupaju ponešto konzervativnije stavove zamijeniti nova dva energična i dična Jugoslavena. Eto nam tako od sada u Večernjaku Tončija Ivaniševića. Nakon Ferala i Slobodne, stigao je napokon u naš “kršćanski” Večernjak. Tonči Ivanišević nije orjunaš. On samo ne može prežaliti Tita, Jugu, bratstvo i jedinstvo. Tuđmana poštuje, čak više od Denisa Latina koji kad vidi marku s likom Tuđmana ne zna na koju stranu treba pljunuti.
Miljenko Jergović je pak “ime” koje je u orbitu “slavnih” novinara lansirala Jagna Pogačnik. Naš se Miljenko vratio jednom sa “studijskog” putovanja po Beogradu impresioniran Dražom Mihajlovićem. Tipom za kojeg kaže da je “trodimenzionalan”. U svom oduševljenju Dražom, odmah se očešao o “lešinu s Mirogoja…”. Ne treba previše truda da se shvati na koju je “lešinu” mislio. Uskoro se očekuje da i Ante Tomić, Roby Bajruši i Slavica Lukić dođu i unesu svježu, progresivnu krv u “kršćansku” momčad Večernjaka.
Tu se sada pomalo nazire jedan banalan problem. Tri, četiri dnevna lista, isto toliko tjednika, TV postaja, portala, svi su krajnje lijevi, a omjer domoljubno-konzervativnih prema progresivno-lijevima je još uvijek 70 prema 30%. Čitate li portale i blogove ljudi, razmišljanja su upravo suprotnog predznaka od onoga što mainstream mediji uporno forsiraju. To je zorno pokazao i referendum “U ime obitelji”.
Bojim se da će se naša lijeva medijska falanga morati uskoro, kako bi opstala, vratiti legendarnim “predstečajnim” postupcima i državom potpomognutom brisanju dugova jer čitalačke publike ima sve manje i manje. Previše ih je za samo 30% jugonostalgičara, orjunaša i tzv. progresivaca čije stavove tako zdušno zastupaju. Da nema korone i svakodnevnih vijesti Stožera, pljuvanja po Trumpu te javne prepirke Milanovića i Plenkovića, ne bi imali o čemu pisati.
Upalim TV, a na njemu Beroš i Capak, kupim novine u njima Capak i Beroš, u autu slušam radio, opet Beroš i Capak. Sad se ne usudim pogledati ni pornić…
Počele su ovrhe da malo ublaže koronu. U tu svrhu svi napredni, liberalni i moderni državni sustavi, kao što je naš, imaju Finu. Uspio sam izguglati tek tri države koje još uvijek imaju takvu instituciju: Rusiju, Sjevernu Koreju i Hrvatsku. U Rusiji se Fina zove Sibir. Ovršenima i blokiranima je sigurno najvažnije da se što prije počne s deradikalizacijom društva. Tu je njihova šansa…
Rađa Fata, a kraj nje stoje Mujo i Haso koji s baterijom svijetli. Rodi Fata prvo dijete, pa drugo, treće… Na to će Mujo Hasi: “Gasi brzo bateriju, vidiš da idu na svjetlo!”.
U sjeni žestokog UFC dvoboja Plenković-Milanović, svidio mi se jedan fini, izbalansirani komentar Ivanke Tome u njenoj “Pro et contra” kolumni u Jutarnjem od 20. listopada. Postavlja pitanje: “Hoće li Plenković imati hrabrosti i postati prvi premijer koji je razoružao Hrvatsku?” Dobra ideja, osobito ako angažira Budu Lončara. Ako je mogao uzeti za savjetnika Matu Granića onda bi mogao i Budu. I onda smo, dok kažeš “britva”, razoružani.
Dok Srbi gomilaju rusko oružje i troše lovu na naoružanje, mi naivno vjerujemo (odnosno ljevičari) kako će nas braniti NATO. Valjda jednako uspješno kao što je obranio svoju članicu Grčku kad je Turska oružjem i vojskom anketirala pola Cipra. Ivana je dobro detektirala sve naše slabosti.
“Duh iz boce” pustio je Tomislav Karamarko koji nas je svojom nesnošljivom osobnom retorikom vraćao u Drugi svjetski rat pa se radikalizirala društvenu scena. Promovirao je Penavu, Brkića, Hasanbegovića, Culeja, dopustio šator u Savskoj, prijetnju plinskim bocama kao i prijetnje Mirjani Rakić koja je na kolegijima na HRT-u iznosila “istinu” o Tuđmanu kao ratnom zločincu. Još mi je sad neugodno što je sve ta dama iz 6. ličke propatila…
Ivanka kuži da je bitan kućni odgoj. Hitno zabraniti ulazak u škole vjeroučiteljima koji falsificiraju povijest kao da ne postoje Klasić, Jakovina i Markovina koji su za to zaduženi. I na kraju “majka svih pobjeda” je zabrana ZDS. To treba, po Ivanki, podvesti pod kazneno djelo. Kaže ona: “Poklič ZDS nema nikakvu drugu do fašističke simbolike, niti ju je ikada imao. I u vrijeme kad su ga koristili pripadnici HOS-a to je bio ustaški pozdrav i nije bio prihvatljiv”.
Briljantna analiza koju bi na kraju godine Hrvoje Zovko i njegovi jugovići trebali nagraditi kao tekst godine. Kakav Ante Tomić, Jurica Pavičić, Pofuk, Gerovac, Jergović…ovo je sigurno Ivanina godina. Čestitam unaprijed!
Međutim, u Lijepoj našoj ne može bez mitskog “ali”. Naime, drugovi i drugarice, sve što je predložila, obrazložila, začinila i zasladila u svojoj kolumni imali smo i u četrdeset i pet godina komunizma. Vjeroučitelji nisu smjeli falsificirati povijest i morali su biti daleko od škola, ZDS je bio kazneno djelo. Hrvati su bili razoružani “do zuba” što nam je “dobro došlo” kad smo se suočili s agresijom, a “komšije” na Baniji i Kordunu, u Kninu i u dalmatinskim manastirima bili su naoružani do zuba. Još kad nas je Buda Lončar “razoružao do daske”, imali smo sve ono što Ivanka Toma sad ponovno zaziva.
Ivanka je valjda za monolitno društvo u kojem je sve zabranjeno što vođa (ljevičari) ne proglasi dopuštenim. I eto idealnog društva za kojim Ivanka plače. Na kraju, da razjasnimo mali misterij koji naša buduća “velika svećenica” jugonostalgije nije objasnila. Kad je to Tuđman 1992. godine zabranio poklič ZDS? Nikada nisam vidio ni čuo da je predsjednik Tuđman zabranio pozdrav koji su od 1991. do 1995. godine koristili branitelji i koji se tako i našao u “Čavoglavama”. Trebat će malo jači igrači od novinarskih “intelektualnih proletera” (kako ih je još 1914. godine nazvao Lav Trocki) da se promijeni povijest i sjećanje naroda. Ako to ne bude išlo, jugokomunisti će promijeniti narod…
“Govor mržnje na fejsu”: Dva tipa s harmonikom. Viši upozorava nižeg: “U nedjelju treba vratiti sat natrag”. “A znaš gdje si ga ukrao?”, upita niži. Pojavi se i slika Ive Sanadera koji govori: “Ja sat ne vraćam…”.
U verbalnom ratu između Milanovića i Plenkovića ovaj drugi dobio je snažnu podršku od jednog “intelektualnog proletera” – Branimira Pofuka, predstavnika Beogradske filharmonije u Lepoj njihovoj. Naslov u stilu “Non pasaran”: “Podrška premijeru Plenkoviću u borbi protiv gnijezda govora mržnje, ali uz jedan važan uvjet”. Notorni lijevi “stokilaš” Brane nudi Plenkiju “pero laku” podršku.
Brane Pofuk vjerojatno već po tko zna koji put nabraja što je sve jadan “proživio” u ovoj državi-ustašiji. Invalidi u Savskoj, plinske boce, Karamarko i Brkić još uvijek čuče u nekom kutu…brrrr! Sad kad u redakciji ima Jergovića i Ivaniševića vratila mu se krv u obraze.
Podsjeća Pofuk Plenkija kako je u 2014. godini dva puta bio gost Bujice, pa kako je tada u emisiji dao podršku Ivanu Penavi za gradonačelnika Vukovara. Hrvatski tjednik, Kolinda, intervju, obvezne plinske boce kao metafora destiliranog terorizma, bijeli križevi, bijeli miševi, Karamarko, Zlatko Hasanbegović kao ministar kulture… Maženje i gajenje ustašofilije i šovinističkih ispada svake vrste prema Srbima…
I zato premijeru podrška uz jedan važan uvjet: da svoju izjavu korigira…u svoje ime i u ime HDZ-a, pa treba reći: vratit ćemo se u ta gnijezda govora mržnje da vidimo koliko smo mržnje posipali…itd. Kao da govori sekretar rajonskog komiteta SK iz Mesničke ulice. Umjesto kontra-punkta moglo bi stajati “kontra-mozga”. Ustrajni borac protiv “govora mržnje” sipa izlizane kriptokomunističke floskule.
Je li ikada naš Pofuk čuo neki govor ljubavi? Na primjer “serem vam se na Bleiburg” ili svog frenda Stazića koji je zabezeknuto priznao da su njegovi “šlampavo odradili posao” ili još jednog zaljubljenog u Beogradsku filharmoniju, Krešu Beljaka, koji se čudi zašto UDB-a nije skinula malo više “neprijateljske emigracije”?
Je li ikada čuo govor “ljubavi” Denisa Latina o Tuđmanu i njegovoj dilemi na koju stranu treba pljunuti da se zalijepi marka s Tuđmanovim likom? Ili, recimo, šarmantnu JNA izjavu Mile Kekina koji priznaje samo “njegovu” pobjedu 1945. godine, a 1995. godinu i 5. kolovoza ne može ni izgovoriti?
Zna li možda da je njegov novi redakcijski kolega nazivao “Oca domovine” lešinom s Mirogoja? Slineći oko Beogradske filharmonije i njenog dirigenta srpskog ministra, je li se ikada osvrnuo na Hudu jamu, agresiju JNA na Hrvatsku, Ovčaru, Škabrnju, Nuštar…? I da ne nabrajam više. Kao navijena stara izlizana gramofonska ploča on, u stilu jugo “neprijateljske propagande”, stalno sanja o istrebljenju ustašluka, lova na govor mržnje, vječno čekajući da nas napokon netko dođe osloboditi svih onih koji ne misle kao on i njegovi.
Tvoja podrška Plenkoviću je samo “ubod komarca”. Plenković i Milanović morat će prije ili kasnije sjesti i naći izlaz iz krize i “stečaja” koji nam prijeti, a za to će im obojici trebati malo pametnija podrška od ove. A što se branitelja tiče, nikada ih se nećete riješiti.
Šuška se da će svi muževi koji provedu mjesec dana u izolaciji sa svojim ženama, dobiti sva prava kao i branitelji.
Milan Ivkošić me podsjeća da je 11. listopada bila obljetnica presude kardinalu Alojziju Stepincu. Stepinac je bio srpski dragovoljac sa Solunskog fronta. Proganjali su ga ustaše, sudili partizani, a SPC tom srpskom dragovoljcu blokirala kanonizaciju kod pape Franje. Čin kanonizacije podržali su i Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. Za sadašnjeg papu je patrijarh Irinej “veliki patrijarh” pa je time indirektno ocijenio i Stepinca.
Indikativno je da je većina hrvatskih biskupa vatikansko-srpsku musaku strpljivo prihvatila iako sve podsjeća na “talijansko-srpsko” savezništvo u sjevernoj Dalmaciji u doba Drugog svjetskog rata. A to je završilo farsom. Naime, i četnici i njihovi saveznici Talijani završili su 8. svibnja 1945. godine kao pobjednici tj. na strani saveznika. Ali tada je počeo lov na Hrvate…
Hude jame, križni putevi, egzekucije bez suda i presuda te divljanje petokolonaša. Bojim se da smo zbog svojih izdajstava i izdajica kao narod idealni za trajni križ i patnje.
Ulazi Hrvat u kafanu u Sarajevu. “Molim jednu kavu!” reče. “Nema!”, odbrusi konobar. “Kako nema? Pa što piju svi ovi ljudi?”, pita Hrvat. “Kahvu!”, opet odbrusi konobar. “Pa zar to nije isto?”, nervozno će Hrvatek. “Pa je l’ isto da ja tvoju ženu povalim ili pohvalim?”, zbrza konobar i ode.
I na kraju evo nekoliko crtica kako je veselo u Lijepoj našoj. Svećenik te tresne autom i pobjegne, stigne Hitna pa te opljačka. Djeca pucaju po zgradi Vlade. Ministar zdravstva ne stane da pomogne ranjenom policajcu. Muž državne odvjetnice čuva JANAF-ov novac u garaži. Ministar pravosuđa ruča s USKOK-ovim optuženikom. Osumnjičenici kupuju grobove u aleji velikana. Predsjednik premijera naziva jazavcem, a premijer predsjednika šmrkavcem.
Novinari su uvijek korak ispred USKOK-a, osuđenici su korak ispred suda, a u trenutku presude mole se u Međugorju. Vozači prisluškuju ministre. Mrtvi uskrsnu prije izbora. Krizni stožer još nije siguran jesu li maske štetne ili korisne. Capak mjeri razmak između stolova dok se ministri gužvaju u malim privatnim klubovima. Da ne bi netko nešto ružno rekao o Lijepoj našoj….
Čitav ovaj zadnji komentar prepisan je s Fejsa, uz isprika autoru, ali ne znam ga. Poslan mi je sa zamolbom da ga objavim. Činim to jer je potpuno istinit. Zar nismo zemlja smješka? Nismo, to je Japan, mi smo smiješna zemlja!
Bivši ministar zdravstva Vili Beroš, koji je u istražnom zatvoru zbog sumnje na korupciju u…
Domagoj Juričić, nekadašnji predstojnik ureda Kolinde Grabar-Kitarović, je u podcastu Krešendo Nove tv ispričao kako je…
Dragan Marković Palma preminuo je u 65. godini nakon kratke bolesti. Osebujni bivši gradonačelnik Jagodine…
Komentiraj