Današnja kolumna razlikovat će se donekle od dosadašnjih. Ne mislim vas previše “kilaviti” mojim verbalnim naklapanjima i nepotrebno vas uvjeravati kako svijet nije ravna ploča kad ni naše Ploče nisu baš ravne.
Danas pišem u stilu “destilirane istine”. Kao da sam izvjestitelj Tanjuga ili Hine, dva ljevičarska izvora te vrste istine.
Sud za “ljudska prava” se napokon demaskirao. U slučaju ”Češka” časni je Sud stidljivo priznao: “Obavezno cijepljenje nije kršenje ljudskih prava”.
Obrazloženje? Kao da ga je pisalo osamnaest ljevičarskih udruga u pismu Zoranu Milanoviću: “Ne može se smatrati nerazmjernim… zaštitne mjere kao pravne obveze… u ime društvene solidarnosti ….”. Frazetine!
Ni George Orwell u svom kapitalnom djelu “1984.” nije išao tako daleko. Eto, kad je opći, viši interes u pitanju, svi si vi svoja “ljudska prava” možete zabiti u jedno mjesto. Sud misli na vaše dobro. To je uglavnom poruka Suda svim antivakserima ili, kako kažu moji Ličani, antiksaverima!
Lijek protiv ove “pandemijske” gluposti otkrio je John Kabat Zinn kad je napisao: “Ne možete zaustaviti valove, ali možete naučiti surfati!”
Slučaj ‘Zec’
Rory Yeomans, britanski povjesničar postavlja najlogičnije pitanje u domeni ratnih zločina: “Kako je moguće da zločin prođe bez kazne ako ratni zločini ne zastarijevaju?”.
Odgovor na to, suštinski jednostavno, pitanje zna Slavenka Drakulićpišući priču “Tišina šume” o epskom zločinu nad obitelji Zec.
Slavenka je u toj priči oslobodila svu svoju inventivnost. Po njoj su južni Slaveni, ili kraće Jugosloveni, na daleko poznati. Ona je naravno bila očevidac tragike. Sjedila je u autu u kojem su bile Aleksandra i majka Marija, inače Hrvatica, katoličke vjere. Ona zna da je među ubojicama bilo i Srba. Ona zna da je obogaćena seljačina opasnija od osiromašenog urana. Ona ima relevantne podatke da je zločin bio etnički…
Ubijen su bili Srbin, Hrvatica i njihova kćer. Sledila se kad je jedan od muškaraca rekao “koliko smeća u ovoj šumi”, a drugi se glasno nasmijao: “A što sad?” Ima li smisla još jednom ponoviti, za nju izlizane “ustaške” fraze, o četiri stotine i dva djeteta koja su ratne “drakule” smaknule u njenom “građanskom” ratu?
Ima li također ikakvog smisla podsjetiti ju na samo četiri godine starijeg “ustašu” od godina koje je imala kćerka obitelji Zec, a koji je bio smaknut na Ovčari? Ili podsjetiti ju na jedan cijeli razred od dvadeset i šestero djece koja su bila ubijena samo u Slavonskom Brodu? Oh, Bože, kad ćeš nas riješiti tih jeftinih farizeja, bivših Titovih partizana, a današnjih “lovaca u žitu” koji vide samo svoju stranu istine?
Ljudi čiji idol je etablirani ratni zločinac i osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić koji je osnovao stranku koja je danas koalicijski partner HDZ-a. U Slavenkinom uratku nema ni riječi o povezanosti svih tih događaja, recimo, s klasičnim kriminalom. Međutim, Slavenka je hrabra jer zna kako će s takvim poluistinama dobro proći u Hrvatskoj jer mi imamo čuvare “revolucije”, našu političku i medijsku lijevu falangu koja tetoši takve kao majka novorođenče.
Gledam na fejsu sliku neprežaljenog bravara s cigarom u ruci i tekst: “Da sam ja nekada imao Jutarnji, Večernji, Slobodnu… nitko ni danas ne bi znao da sam umro…”
‘Jeckov je malo napustila memorija’
Profa iz Osijeka Mato Pavić voli postavljati logična pitanja. Njegovo glasi: “Postavlja se logično pitanje, a nakon što smo čuli svašta u vezi ubojstva članova obitelji Zec i posebno mldb. djeteta što je iznimno monstruozno, treba li država iz proračuna financirati one udruge koje su, reagirajući na riječi Z.M., u istu rečenicu i kontekst stavile Franju Tuđmana i Ratka Mladića?”
Ako u Saboru RH to pitanje postavi neki “rigidni” desničarski lik, recimo Branko Bačić, na njegovu provokaciju mogla bi mu odgovoriti Dragana Jeckov uz simultani prijevod na hrvatski jezik. Ali bez obzira na prijevod, naša draga Dragana upozorila nas je na jednu davno zaboravljenu ponudu iz davne 1902. godine kada nam je velikosrpski ideolog Nikola Stojanović u tadašnjem “Srbobranu” napisao “Do istrage (istrebljenja), naše i vaše”.
Danas je Draganu malo napustila “memorija” pamćenja pa je zaboravila da je do te “istrage” došlo kad su njeni okupirali hrvatska područja 1991. godine, a potom su odlepršali 5. kolovoza 1995.g. Sad ona “kmeči” o “gradovima zaboravljenih likvidacija”.
Dragana tvrdi da su Zagreb, Osijek, Karlovac, Vukovar gradovi zaboravljenih likvidacija, protjerivanja i zastrašivanja brojnih Srba koji su nijemo pali u zaborav. Valjda još od 1902. godine Dragana i razni drugi Dragani sanjaju “istragu” – našu ili njihovu. Jednog lijepog dana možda će ju i dočekati. Samo tada moraju biti svjesni kako ni mi Hrvati nećemo zaboraviti sve one likvidacije na Ovčari, u Škabrnji, Saborskom, Karlovcu… Ako baš tako žele “istragu”, možda ona i poteče mada bi za sve nas bilo puno produktivnije da oni konačno priznaju istinu o svojoj ulozi u Domovinskom ratu pa da se svi napokon okrenemo prema sadašnjosti i budućnosti…
Evo, za osvježenje, jedan nogometni vic. Prošli ponedjeljak Splićo ulazi rano ujutro u jedan zagrebački kafić. Gazda mu odmah s vrata napomene: “Molim te, nemoj danas o nogometu!””, “Ok. A može li o seksu?”, pita Splićanin. “Može!”, odahne gazda. “E, kako smo vas naguzili jučer u Maksimiru, aaa…!”, naceri se Splićanin.
Slučaj Marka Franciškovića i Natka Kovačevića
Pričaju navodno zlobnici kako su imovinske kartice Furija Radina i Rade Šerbedžije čiste i bistre. Njih dvojica ne posjeduju ništa osim Istre…
Dušan Miljuš iz projugoslavenskog Jutarnjeg u svom “Akcentu” detaljno i na zanimljiv način analizira obranu Marka Franciškovića kao i njegove poruke i metode djelovanja u nedavnom masovnom prosvjedu. Kako sam ovih dana preuzeo obranu Franciškovića, pregledavajući spis, vidio sam upozorenje suda o tajnosti svega što je izrečeno tijekom postupka. Zanimljivo je, međutim, kako je Jutarnji već naredni dan došao do obrane “inkluzivnog teroriste”.
Duško se drži zlatnih pravila iz Kovačevićevog filma “Balkanski špijun”, a koji mu se čini kao intelektualni putokaz kako je djelovao Marko Francišković. O tome kako i na koji način su Duško i Jutarnji prekršili pravila ZKP-a o tajnosti postupka nema u Jutarnjem, ali ni šire, nigdje ni riječi. Međutim, putokaz pravosuđu koji Jutarnji i Miljuš sugeriraju sadržan je u naslovu: ”Neki su spremni verbalno nasilje pretočiti u konkretno”.
I tako, trideset godina od osnutka države, eto nama i prvih optužnica za domaći terorizam. Francišković je svojedobno pravnom “inkluzijom” završio u Vrapču kao osoba “s posebnim potrebama”. Odlukom Ustavnog suda napustio je Vrapče, a sada je opet pravnom “inkluzijom” postao i terorist.
I na kraju, procesna kvaka: Županijsko državno odvjetništvo Zagreb podnijelo je sucu istrage zahtjev protiv Marka Franciškovića i Natka Kovačevića za određivanje istražnog zatvora zbog kaznenog djela iz čl. 99. KZ-a, tj. poticanja na terorizam. “Teroristu” Franciškoviću određen je istražni zatvor, a “terorist” Natko Kovačević pušten je na slobodu time da se jednom tjedno mora javiti policiji.
O kakvom terorizmu je ovdje riječ? O kojem poticanju? Previše se ljudi okupilo na Trgu bana Jelačića? Dosta takvog terorizma!? Ali zato je tu Jutarnji i Duško Miljuš da nam osvijeste u kakvoj se “opasnosti” našla Lijepa naša.
Brižni Duško podsjetio nas je usput i na pok.Danijela Bezuka pred Banskim Dvorima. Ja pak podsjećam na slučaj koji se dogodio skoro isti dan kad i Bezukov. Radnici HEP-a radili su na dalekovodu. Došao mirni “turist” i bacio bombu na njih. Jeste li ikada pročitali u Jutarnjem kako se zvao naš “turist“ i kako je završio kazneni postupak protiv njega, tko je od radnika preživio, jel’ to imalo uzročne veze sa čl.99. (u vezi s člankom 97. stavak 1. toč. 2. i 4.) KZ-a… To je valjda bio samo “izuzetni“ ekces, a ovo na Trgu bana Jelačića je bilo istinsko “poticanje na terorizam”.
Pravosuđe nam je stvarno s posebnim potrebama. Zašto se toliko dramatizira i promovira baš slučaj Francišković, zašto treba uperiti reflektore baš na njega, intelektualca, oca petero djece? Jutarnji nas uvjerava kako je ono što je izgovorio na Trgu mislio i konkretizirati.
Profa s Filozofskog faksa, za razliku od Duška Miljuša, misli da su optužbe za poticanje na terorizam protiv Franciškovića klimave. Tko tu koga drži za gušu, tko koga “terorizira”? Vlast Franciškovića i Kovačevića ili obratno? Je li legitimno pozivati na medijski rat?
Tvrditi da je RH u rukama stranaca, puna korupcije, svakodnevno izložena iseljavanju? Sve su to općepoznate izjave i drugih. Srećom, pravno bi teret dokaza trebao biti na Državnom odvjetništvu. Još uvijek, dok Europski sud za ljudska prava ne odredi drugačije.
Vedrani Rudan kada je ‘Zoki’ u pitanju iz usta ispadaju samo žabe
Mnogi nisu bili u partizanima, a ipak im šumi u glavi.
Popularnost Zorana Milanovića ruši, barem na fejsu, sve pred sobom. Oduševio je i “decentnu Beograđanku” Vedranu Rudan kojoj inače, kad je Zoki u pitanju, iz usta ispadaju samo žabe. Ovaj puta je zacvrkutala: “Čovjek je teško bolestan i problem proizlazi iz toga što nije u bolnici”. Vedrana nije jasno naznačila o kojoj se bolnici radi, ali nekako predosjećam da se radi o bolnici na kraju zapadnog dijela Zagreba. Možda Vedrana u toj bolnici ima dobre kontakte na osnovi vlastitog iskustva.
Zoranom je “oduševljeno” i osamnaest progresivnih udruga civilnog društva. Dobro poznati “usisivači” proračunske love GONG, CMS, Documenta, Ba.B.e, Zelena akcija, zeleni Džihad, Centar za podršku žrtvama i svjedocima…. svi lijevi, ljeviji i najljeviji.
Dobro kažu Zagorci: “Ak’ je do svedoka, krava je naša”. Svi su oni skočili na svoje rahitične ljevičarske nožice i poslali otvoreno pismo Milanoviću. Nisu vjerojatno imali ni za marku pa su ga poslali onako otvoreno! Da su i kupili marku, ne bi je znali zalijepiti jer ni dan danas ne znaju na koju stranu marke moraju pljunuti! Tu bi im mogao pomoći naš Denis Latin koji je prvi prokužio taj krucijalni problem…
Denis je inače urednik “Otvorenog” na HRT-u pa je sad malo jasnije kako je Hrvoje Klasić dobio “nagradnih” dvanaest epizoda o NDH-u….
“Objektivni” turbo-ljevičari, osim love, traže i da se objektivno revalorizira lik i djelo Franje Tuđmana i Ratka Mladića. Pošteno! Jedan naš i jedan vaš… Zaista, već po stoti put moram se blago i cinično nasmiješiti. Stvarno smo država s “posebnim potrebama” jer godišnje trošimo milione kuna na svoje mrzitelje.
U isto vrijeme, selektor rukometne repke Šoštarić “cvili” da nije mogao odvesti na svjetsko prvenstvo u Španjolsku uobičajenih 20 igračica jer “jedna igračica košta sedam tisuća eura”. Zato je doveo samo šesnaest. A “Ba.be” i slične ljevičarske civilne udruge, kojima su ruke teže od nogu, “saugaju” godišnje milione i usput kombiniraju tko je veći zločinac Tuđman ili Ratko Mladić…
Ako je za suditi po našim ljevičarskim nevladinim udrugama, Milanoviću se loše piše. Sve što je jugo-nostalgično, progresivno, orijunaško, partizansko… unisono je zakmečalo – dosta, Milanoviću! Ogorčen je i Dražen Lalić. Dok je on završavao doktorat o Torcidi, pa mu je budnost malo popustila, Milanović se odmetnuo.
Sad kad je Lalić opet progledao, sinulo mu je odnosno bljesnulo: “Milanovićevi birači se srame. Neka bude faca i otvoreno obznani da se sada zalaže za neke druge vrijednosti”. Lalić, Rudanica, Pofuk, Puhovski, nevladine udruge, Denis Romac, Pupovac, Roby Bajruši, Ivanka Toma, Željka Godeč…
Bože, koliko razočaranih i frustriranih likova Milanovićevim izjavama. Možda se i Milanović sve više i više srami njih? No, bez obzira tko se srami koga i tko više, a tko manje, Milanoviću se smiješi drugi mandat…
Iz Bruxellesa Augustin Palokaj javlja: “Europski socijalisti izvisili – ostaju bez ijedne čelne funkcije u EU”. Za razliku od EU, kod nas naši bivši komunisti i njihovi potomci i dalje drmaju Hrvatskom.
Međutim, iako možda nemaju čelnih funkcija, ljevičarske ideje Europskih socijalista sad je preuzela EPP grupa na čelu s Uršom van den Lyden. Ideje su toliko nakaradne za Europske pučane da je čak i Tomislav Krasnec, jedan od “njihovih”, zacvilio iz briselskog bunkera: “Ne samo da bi nam ‘zabranili’ Božić nego i to da se nazivamo Europljanima”. Jel’ to znači da naš Tomica još ima skrupule? Ostali se pitaju: je li to bila zla namjera ili samo nevina pogreška?
Pa i komunisti su nam zabranili Božić
Dok se mi bavimo Milanovićem, za kojeg Marko Biočina tvrdi: “Neugodna je istina… Milanović je izveo najveću prevaru birača u povijesti…”, dotle EU-Uršula i naša Urša rade sto na sat kako bi nas pretvorili u ateističke anacionalne liberale. Božić je tek početak. Hrvatski poltroni se u sve to “ne bi šteli mešati”. Pa i komunisti su nam zabranili Božić, a onda smo se zajedno s njima susretali na polnoćki!? Oni zapisivali i brojali, a mi popevali… Vidite kak’ se s nama Hrvatekima može!
Priča se kako su navodno, po najnovijem Pupovčevom otkriću, srpske paravojne snage za vrijeme i poslije Oluje bile jako šikanirane, a kao kruna toga, i razoružane!
Zvonimir Hodak/Foto: press
