Buran nogometno-politički tjedan u “socijalističkoj” Republici Hrvatskoj. “Sudije” su dosudili čak dva “penala” za jedan klub koji je na “indexu”… Nečuveno, ali ne neviđeno. Ante “Gugl” je na nogama.
Naravno, samo slijepci, a takvih je puna Hrvatska, ne vide krajnji cilj ove sirove harange. Dalić i repka. Boli njih ona stvar za “Osijek”, za Tomasa… Odmah je sklepana i javno objavljena “anketa” navijača iz Osijeka prema čijim rezultatima Osijek ne želi Dalića i reprezentaciju u Osijeku.
Točno ono što Orjuna želi još od 2018. g. Sjećate se parola “Dabogda sve izgubili”, “Modriću, malo go*no”… To je tipična politika “divide et impera”. Međutim, da bi pobijedio moraš nešto znati o nogometu. Bijes i mržnja nisu dosta.
Ante “Gugl” je odmah zatražio da se devet klubova “ispiše” iz “tramvaj” lige pa da klub koji je na “indeksu” igra sam sa sobom. Njima je pun k…. svega. Gdje bi oni igrali, odlučit će osječki i solinski gradonačelnici. Mađarska ili Italija? Možda Grčka. Tamo je preko sto navijača kluba koji je na “indeksu” u “ratnom zarobljeništvu”. Tamo čak i za staklenu bočicu bačenu u glavu protivničkom igraču prijeti doživotni zatvor.
Drugi dan u svim emisijama svih televizija pojavio se “predsjednik” svih sudaca i “objasnio” kako su oba penala regularno dosuđena. U TV studijima je nastao opći smijeh, valjalo se po podu. Ha, ha, dva penala za “Mamića i ekipu”.
U prošlom su prvenstvu “sudije” za jedan naš popularni klub u pet prvenstvenih kola dosudile čak sedam penala. I nitko nije ni muknuo da tu ima nešto sumnjivo. Sve je bilo po pravilima “struke”. Međutim, sada Ante “Gugl” radi k’o singerica. Otkrio je da je N.K. Šibenik postao filijala N.K. Dinama i da je “protuprirodni blud” završio tako što su Šibenčani ispali iz “prve lige”.
“K’o s vragom tikve sadi…”, podučava nas zaboravljivi Ante. Naime, u prošloj nogometnoj sezoni N.K. Šibenik je pobijedio Dinamo dva puta i izbacio ga iz Hrvatskog nogometnog kupa. Tako je bio omogućio Antinom klubu da se “prošeta” do “Rabuzinovog sunca”.
Očito je sve otišlo predaleko. Treba žurno donijeti propis da klub koji je na indexu ne može biti prvak sve dok njegov zadnji navijač koji je zarobljen u grčkom zatvoru ne izdrži kaznu zatvora. A nekima tamo prijeti i doživotni zatvor…
U mnogim nogometnim klubovima vodeće funkcije obnašaju bivši komunisti. Drago mi je što su dosljedni. Ne daju se krstiti argumentima…
Hajmo malo na politiku
Hajmo mi sad malo na djevičanski “čistu” politiku. Još nekoliko mjeseci i izbori su pred vratima. Hrvati su od starih vremena poznati k’o politički šmekeri. Bi li mogla osoba koja je u šumi završila srednju “maršalsku” vladati Hrvatekima četrdeset i pet godina da oni nisu duboko proniknuli u njegove “genijalne” misli. Tko ne bi glasovao za “čovika” koji demaskira “sudije” da se drže zakona “k’o pijani plota”? Još je davno drug Staljin, nakon poduljeg razmišljanja, došao do jedine izborne istine: “Nije važno tko za koga glasuje, važno je tko broji glasove.”
Gradom kruži priča da su neki nestrpljivi novinari s dna struke nazvali središnjicu stranke koja je najbliža pobjedi radeći anketu na temu tko će pobijediti na sljedećim izborima. Tajnica stranke je navodno odgovorila kako je nažalost netko prošlu noć provalio u prostorije stranke i ukrao točne rezultate skorih izbora.
Čitam na fejsu da je sve otišlo kvragu kad su ku*ve počeli nazivati starletama, šnajdere stilistima, mlatimudane influencerima, potrčke asistentima, političare uglednicima, a nastranosti različitostima…
Nedavno je galeb brutalno napao premijera. Na fejsu je “otkrivena bista” na kojoj piše: “Narodni heroj – galeb Šime!”
Povijest Zagreba počela je 8. maja 1945.
Vraćam se na “old story”, na našeg Miljenka Jergovića, Iliju Jandrića i da ne nabrajam sve silne BiH progresivce koji su od hrvatske “agresije” na slobodarsku BiH zbrisali (!?) u Hrvatsku. To je zanimljivo proučavati i s dnevnopolitičkog aspekta, ali i sa psihijatrijskog. Gdje još toga ima? Valjda po onoj izreci dr. Hermana Vukušića, “nema zdravih, ima samo još nepregledanih”.
Konkretno, drug Ilija Jandrić javlja se tu i tamo na N1 TV. Tada se i TV ekran odmah proširi lijevo zbog njegovih lijevo progresivnih proporcija. Javio se tako naš Ilija ovih vrućih dana s upozorenjem: “FB grupa Stari Zagreb, uz priče i fotke iz povijesti grada, širi i ustašku propagandu. Nakon što sam takav sadržaj prijavio adminu blokiran mi je pristup grupi”. Znači, Ilija je odmah “nadležnima” odcinkao ustaše, ali umjesto “apsane” za ustaše, Iliji su blokirali pristup grupi.
Ako ćemo drugarski i principijelno, drug Ilija je u pravu. Povijest Zagreba počela je 8. maja 1945. g. Tog dana je u prazni grad ušla 45. srpska divizija pa su klanja i strijeljanja mogla početi. Nisu se zaustavila sve do “Rezolucije Informbiroa” 1948. kad su se malo usporila u strahu od Staljina. Dovoljno morbidno i bez Ilije Jandrića.
Ilija mudro drži prst i upozorava: “Da se zgražavate nad nasiljem, ustaškim grafitima, ZDS-om i huliganima barem upola kao što se zgražavate nad nepokošenom travom u Zagrebu, bili bismo zdravije društvo…”. Pa bili bismo zdraviji prvenstveno onda kad bi svaki od nas skinuo bar desetak kila, a neki i dvadesetak.
Ljevičari stvarno sliče na golubove. Ima ih jako puno, ničemu ne služe, a kad napokon odu, ostave sve zas*ano.
Svjedok obmane
Oko pola milijuna izbjeglica iz BiH slilo se u “ustašku” Hrvatsku u bijegu od “ustaške agresije”. Tanja Torbarina je tada napisala da je više izbjeglica poginulo od “ležećih policajaca” na našim cestama nego od rata u BiH. Sad, na kraju, razni Jandrići, Golsteini, Kapovići, Markovine, Jergovići, Rudanice, Šerbedžije, Tomići, Dežulovići, Ivice Ivaniševići i slični, zahvaljujući dobrom životu u toj “ustašiji”, stalno pljuju po Hrvatskoj dok ih progone fantomske “ustaše” koji im se stalno prikazuju na svakom mjestu i u najrazličitijim situacijama. Vaše stalno laprdanje o NDH i ustašama još je devedesetih riješio dr. Franjo Tuđman.
A Tuđman je bio partizanski general. Vidite, njemu nije bilo dozvoljeno da 8. maja 1945. g. uđe u Zagreb, a mi danas dozvoljavamo svima. Jel’ tako Ilija?
Svojedobno sam bio prvi hrvatski odvjetnik koji je branio naše optuženike u Haagu. Problem mi je tih godinu dana bio pronaći svjedoke obrane. Da sam onda čuo za Iliju Jandrića odmah bih ga predložio za “svjedoka obmane”.
Napokon smo i službeno dobili “Šetalište Ankice Lepej”. To nam je dar našeg dragog i milog Možemo! Uostalom, to je ta demokracija.
Marino Mikulić nije, najblaže rečeno, oduševljen demokracijom. Evo njegovog razmišljanja:
“Siromašni će htjeti imetak bogatih, a demokracija će im to dati. Mladi će htjeti biti uvažavani k’o stari, žene će htjeti biti kao muškarci, stranci će htjeti prava starosjedioca, a demokracija će im to dati. Lopovi i prevaranti će htjeti važne državne funkcije, a demokracija će im i to dati. A kad lopovi i prevaranti konačno demokratski preuzmu vlast, nastat će gora tiranija nego u vrijeme bilo koje monarhije i oligarhije.”
Dobro, možda je pretjerao, ali ova naša demokracija je stvarno nekada jadna, da ne kažem nakaradna.
Kad političari donesu teške odluke, narod ih jedva nosi.
Pojavila se zgodna objava na fejsu. Hrvate u Kanadi zanima: Tko je vama omiljeni autor? Miljenko Jergović, Ante Tomić, Vedrana Rudan, Zoran Ferić… Ja bih još dodao i Juricu Pavičića, Boru Dežulovića i Ivicu Ivaniševića. Ako naši Kanađani pod “omiljeni autor” misle na književnike, onda je Kanada očito jako, jako daleko od Hrvatske. Meni se čini da su oni očito čuli samo za “šaku jada”.
Evo primjera: kad je doista pravi književnik Slobodan Novak u nekoj polemici napisao nešto pozitivno o pok. Franji Tuđmanu, odmah je na to reagirao notorni Jurica Pavičić, “književni kritičar” u Udruzi “Naš Hajduk”, i javno nazvao Novaka kretenom. Tako ti “književnici” komuniciraju s onima koji misle drugačije. A pravi veliki hrvatski književnici kao Aralica i Novak misle malo drugačije od Tomića i Rudanice.
Zanimljivi su komentari na fejsu iza tog pitanja Hrvata iz Kanade. Većina je puna hvale za pobrojane “književnike”. Tako npr.: Antonija Cvitić kaže: “Ovo nisu nikakvi autori, a pogotovo ne hrvatski…”. Ivan Zelić: “Petero, a svi za lustraciju”. Živko Naglić: “Čudovište iz Miljacke…” i tako u nedogled. Katica Pavkić Špiranec ima čak i prijedlog: “Hrvatski autor je i dr. Mile Budak koji se planski zanemaruje, a po mnogima djelima (roman “Ognjište”) je u rangu Krleže.”
“Književnik” Jurica Pavičić je član udruge “Naš Hajduk“. Mnogi i ne znaju da je ogromna razlika između Torcide i te udruge. Prije svega svjetonazorska. Torcida je hrvatski nastrojena i žestoko navija za Hajduk i Hrvatsku. Naš Hajduk pak samo “navija”, ponekad i zavija, prema istoku.
Uzalud ste krečili, drugovi
U Jutarnjem od 9. rujna Jurica Pavičić se sručio na Dinamo, Šukera i prošla prvenstva kako bi sve to demaskirao. Naslov je bio “Nogomet, ili kako iza fasade uspjeha stoji duboka močvara”. Nije poznato je li to stav “Udruge naš Hajduk” ili redakcije Jutarnjeg, ali sigurno je Pavičićev.
U svakom slučaju takvi su stavovi ispod razine jednog navijača, a kamoli novinara, da ne kažem “književnika”. Uzmimo samo mali dio osvrta koji se odnosi na Šukera. Opisuje Davora Šukera kao “mračnu marionetu” braće Mamić. Po čemu? Šuker je bio najbolji strijelac Svjetskog nogometnog prvenstva. U Dinamu nije imao funkciju. Ukratko, za Šukera koji bio u “Izvršnom odboru UEFE” zna čitav nogometni svijet, a sad po njemu pljucka igrač “s dvije lijeve noge”.
Sad mi se nameće jedno pitanje: čemu trošiti tintu na bucmastog lijevog smetala koji se razumije u “balun” k’o Mare u kruti k…. ?
Više sam već puta jasno naglasio kako se bliži kraj Dinamove dominacije u prvenstvima. On se sve više nazire, ali kao sporedni razlog. Pravi krucijalni razlog “nogometnog rata” je nogometna reprezentacija Hrvatske i Zlatko Dalić.
Međutim, opet ponavljam po ne znam koji puta u ovim mojim kolumnama: “uzalud ste krečili, drugovi! Uzalud ste crtali svastike i uzalud ste Modrića nazivali ‘malim govnom’. Psi laju, a karavana je odavno prošla… Dokaz su i tobožnji “navijači” Osijeka koji su se tobože anketom izjasnili da grad otkaže gostoprimstvo repki. Fake navijači, bez imena i adresa, ali s jasnim motivom.
Možda bi Jurica i Ante mogli zajednički obaviti javnu promociju tih fantomskih protivnika repke i Dalića. Teoretski da, ali u praksi za to treba imati muda. Stoga, uzaludan vam trud svirači, za druge je Dunja žuta. Za vas je zelena i kisela…
Orjuna je žilava i zaljubljena u sebe. Oscar Wilde je rekao: “Voljeti sebe početak je doživotne romanse.” U slučaju Orjune, ništa više…
Upravo sam primio poruku: “Firma koja se zalaže za ravnopravnost spolova, hitno traži četiri žene za istovar osam kamiona cementa.“
Preko vikenda se očekuje više od 30 stupnjeva Celzija pa bi trebali osnovati poglavarstvo u sjeni.
Zvonimir Hodak/Foto: Maxportal
