HODAK: Za partizanske gebise iz Brezovice ZDS je pretvrd orah

Siguran sam da se još sjećate onih ne tako davnih dana našeg “ponosa i slave” kad se slavilo oslobađajuću presudu Haškog suda u slučaju Gotovina i Markač. Dan prije konačne odluke žalbenog vijeća Haškog suda u slučaju Gotovine i Markača jedna novinarka Jutarnjeg lista proročki je najavila urbi et orbi da će “sutra biti zabijen zadnji čavao u lijes Tuđmanove države…”.

Kada je, dan kasnije, Theodor Meron pročitao oslobađajuću presudu Gotovini i Markaču naša Sneška Pavić se doslovno smrzla.

Simetrija između tog događaja koji je tisuće ljudi izveo na Trg Bana Jelačića i pobjede Hrvatske nad Škotskom koja je opet tisuće natjerala da oduševljeno slave na “Jelačić placu” je više nego očita.

Gotovina i Markač pobijedili su Haški sud, jugo-nostalgičare i orjunaše… Svi oni, koji su ovih dana pljeskali kada je u Brezovici Plenković držao govor, a antifa iz publike mu riknuo “Je*o ti Stepinac mater…”, trebaju ipak biti svjesni da Hrvatska neki dan nije u Glasgowu pobijedila samo Škotsku nego i stotine tisuća Jugoslavena, titoista i komunjara koji su dan prije utakmice s veseljem otpratili Dalića i “Vatrene” u nogometnu povijest.

Index je likovao da “hrvatska ispada”, Jurica Pavičić se uludo nadao: “Srušimo kult hrvatske reprezentacije jer ubija jedini pravi nogomet, onaj klupski…”. Slikovitije rečeno, svi su takvi opalili svojim ideološkim opankom nogom u tur Vatrene, Dalića, Modrića i sve nas zajedno. Međutim, Index, Jurica Pavičić i zadrti jugovići zakucani su Modrićevim pogotkom u mrežu iz koje se nikada neće iskoprcati.

Tko bi to trebao i mogao “srušiti kult hrvatske reperezentacije”, kako to orijunaški sanja naš Jurica u Globusu? Možda onih preko milijun u Zagrebu koliko se skupilo na dočeku Vatrenih iz Rusije? Pokušali su i tada sabotirati radost i veselje građana kad su preko raznih režisera i redatelja isključili struju kako bi na taj primitivan način onemogućili Thompsona i njegovu “klerofašističku” pjesmu “Lijepa li si”…

Dalić i Vatreni idu dalje, na žalost onih iz Brezovice, kao što ide dalje i “Tuđmanova država…”. Ono što je opasno, što može prerasti u narodni potres iznad sedam stupnjeva Richtera je bahatost i arogantnost onih koji su 5. kolovoza 1995.g. dobili “šimecki” u svoj debeli jugo-tur, a danas se ponašaju kao da je Hrvatska njihova prčija.

Kad u “legendarnoj” Brezovici ponosni antifa kliče premijeru: “Je.. ti Stepinac mater”, a nikakve političke ni medijske reakcije na to nema, onda to samo uvećava frustracije domoljuba i poziva na oprez. Kolega Davorin Karačić se čudi: “Kočijaško, neodgojeno ponašanje Ive Goldsteina je itekako zapaženo i bitno kod masmedija u Hrvatskoj. Zato o tome ništa ni ne govore, niti događaj spominju. Neodgoj i primitivizam je ‘rezerviran’ isključivo za drugu stranu”.

Sad samo malo mašte. Zamislite da se Plenki ukazao u Brezovici i veličao prvi odred u “ovom dijelu Evrope”, a neki Skejo ili neki HOS-ovac mu prekune majku ili Stepinca. U takvoj bi situaciji potres od sedam stupnjeva Richtera bio valcer prema antifašističkom deranju, zgražanju i padanju u nesvijest. Jutarnji, Večernji, Bajruši, Gerovac, Pofuk… sami bi se ponudili da sliste odvratnog klero-fašistu ili će oni “odumrijeti umjesto države”. Biografija provokatora bila bi objavljena u svim našim medijima do u treće koljeno pa i na CNN-u.

E, kad je to u stvarnosti zaurlikao neki antifa, onda je nastao politički i medijski muk. Nitko ni da bi čmrknuo!

“Hasanbegović izrekao tvrdu istinu”

Govoreći prigodno uz jamu Jazovka, Hasanbegović je izrekao tvrdu istinu. Istinu koju uostalom svi znamo: “U Brezovici se okupljaju duhovni, mentalni i stvarni nasljednici, baštinici i izdanci ideologije koja stoji u pozadini ovih egzekucija…”.

Danas, gledajući u sve te “časne” antifašiste, a u biti tvrde nekadašnje komuniste, ne mogu a da cinično i zlobno ne upozorim na ime Hannah Arendt. Židovka, jedna od najznačajnijih politologinja prošlog stoljeća, protivnica svih totalitarizma, žena koju je proganjao Gestapo i od kojeg je morala pobjeći u SAD, a koja je nakon Drugog svjetskog rata kazala: “Nitko nema moralno pravo nazvati se antifašistom tko istodobno nije i antikomunist”.

Slažem se! Točka!

Ovih dana pročitah na fejsu kratku i jezgrovitu izjavu ženske osobe imenom Thea: “Znam da je to nekima sporno, ali ova država temelji se na Domovinskom ratu”. Slažem se i opet – točka!

Na tragu Hannah Arendt je i Marija Slišković koja zdravorazumski rezonira: “Razlučite antifašizam od komunizma i neće biti problema. Razlučite nostalgiju za komunizmom i Jugoslavijom i netrpeljiv odnos prema državi Hrvatskoj i neće biti problema…”.

I na kraju, da ne bi netko pomislio kako ne poštujem dan 22. lipnja. Svim Hrvaticama i Hrvatima, svim ognjištarima, rigidnim desničarima i klero-fašistima (kako ih nazivaju naši mediji) čestitam 22. lipnja 1593.g. – dan pobjede Hrvata nad Osmanlijama kojom za zaustavljen prodor Turaka od Siska prema Zagrebu.

Zabrana pozdrava ‘Za dom spremni’

I ove godine se u Brezovici valjda planiralo kako i kada osvojiti Zagreb. “Možemo” je izvidnica. Nešto kao moderna politička inačica “trojanskog konja”. No, glavni mozgovi kao Goldstein, Kraus, Nobilo, Franjo Habulin (prvoborac NOB-a rođen 12 godina nakon Drugog svjetskog rata), Klasić, Markovina, Katarina Peović i slični kreću u osmu neprijateljsku ofanzivu.

Prvo je na redu zabrana pozdrava ZDS. Međutim, za njihove antifašističke “gebise” to će biti ipak malo pretvrd orah. Što ćemo sa 250.000 tisuća onih koji su od 1991.  pa do 5. kolovoza 1995. godine s tim znakom na usnama jurišali, ginuli i dali povijesni vritnjak okupatoru? Drugovi i drugarice, za drugog su dunje žute! Možete dobiti samo žuticu. Ako je, s obzirom na svoje godine, već nemate. Predstava sa zabranom ZDS igra se dosta dugo, suptilno i prepredeno. Svi koji predstavu nisu vidjeli, tvrde da je nešto neviđeno.

Počela je turistička sezona. Odmah je i korona nestala. Češki su turisti nahrupili u grad Hvar koji oni od milja zovu “Karlovy Hvary”.

Farizeji svih zemalja uozbiljite se! Robert Bajruši piše u Jutarnjem od 23.lipnja pod naslovom: “Stekli su se uvjeti za povijesni iskorak zabrane ustaških simbola”. Sad bi netko u nekoj, uvjetno rečeno, demokratskoj zemlji novom malom Pukiju citirao Rezoluciju Vijeća Europe 1481/2006 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima.

No to pomalo sliči na onu prastaru izreku: ne bacaj bisere pred svinje. Kad ste i gdje ikada pročitali da su ljevičarski likovi kao što su Bajruši, Gerovac, Pofuk, Klasić, Goldstein, Lalić, Jakovina, Markovina… zatražili, predložili ili barem spomenuli komunističke zločine? Otkopano je 1750 masovnih grobnica u čitavoj današnjoj RH.

“Zašto se hrvatska ljevičarska krema godinama pravi gluha?”

Međutim, to je za njih samo klero-fašistička fikcija. Samo u Jazovku bačeno je bilo 814 žrtava. Ali za te izopačene umove to je bila samo “pravedna osveta” za Jasenovac. Već sama statistika godinama pruža jasnu sliku tko su bili i što su radili komunisti. Staljin, Mao ce Tung, Tito, Pol-Pot, Castro… pobili su zajedno tri puta više ljudi od Hitlera.

U čemu je onda problem da se kod nas ne možemo odlijepiti od tog razdoblja i njihovih današnjih protagonista te osuditi javno i izričito komunizam i sve njegove zločine? Zašto se hrvatska ljevičarska krema godinama pravi gluha i slijepa na milijune komunističkih žrtava? Mislim da su tomu samo dva razloga.

Prvi je ideološka zatucanost, a drugi je identificirala dr. Vlatka Vukelić, profesorica povijesti na Hrvatskim studijima, rekavši: “Tzv. antifašisti nikada se nisu borili za Hrvatsku, nego protiv nje…”. Zato shvaćam čovjeka koji je danas 24. lipnja ljeta Gospodnjeg 2021. sam sebi postavio pitanje svih pitanja: “Evo, ubijte me, al’ ne kužim jesu ovi iz ’91, koji su pod zvezdom petokrakom ubijali Hrvate i razarali Hrvatsku, fašisti ili antifašisti?”.

Odgovor, međutim, zna Hrvoje Klasić, naša “povijesna klasa”. On kaže: “Bio sam u ratu 1991. godine, ali pravi hrvatski branitelji su partizani. Njihova hrabrost i entuzijazam su nemjerljivi, to su ljudi koji su s 18 i 19 godina išli u rat. To je neusporedivo s 1990-ima…”.

Ovaj nabrijani um nas tjera da se malo trgnemo. Takav lik obrazuje naše buduće povjesničare. U pitanju su nove povijesne spoznaje s famoznog Filozofskog faksa. Prva je da smo dobili rat jer je u njemu je “učestvovao” i rođak Mike Špiljka. Drugo, partizani su išli u rat s 18 ili 19 godina, a danas ih vodi tip koji se rodio nakon rata.

To su bila vremena… Tito im je bio putokaz. “Stari” je stupio u spolni odnos s Pelagijom kad je imala trinaest godina. Kasnije, kad je već ostarjela, oženio ju je u 14-toj godini. Zato slovenski povjesničar Pirjevec, njihova inačica Klasića, u zanosu citira “Starog”:

“Svaka moja žena bila je djevica i naivna ovca kad sam je upoznao”. Koja nekrofilija maršira Hrvatskom i Slovenijom. No pustimo Sloveniju i njihovog Giuseppe Pierazzia, kako se pred četrdeset godina potpisivao Jože Pirjevec, danas žestoki titoist, o čemu dokumentirano piše dr. Bojštan Marko Turk u zadnjem Hrvatskom tjedniku.

Vratimo se mi našem Robyju Bajrušiju koji je nadahnut idejom zabrane ustaških simbola. Nakon toga hitno dolazi na red povratak Trga Maršala Tita, pa akademije povodom godišnjice proglašenja RH odlukom ZAVNOH-a u svibnju 1944.g… I tako redom. I tako će Ognjen Kraus, Goldstein, Klasić, Bajruši, Gerovac, Pofuk… pomesti Domovinski rat, naše ‘Tigrove’, ‘Vukove’, ‘Pume’, naše heroje koje će ZDS koštati konačne pobjede u četverogodišnjem ratu s četničkim agresorom. Dok su agresori od svog vožda tražili “salatu”, mi smo imali danas zabranjeni ZDS.

Vrijeme će brzo pokazati dokle ta šizofrenija zabrana može ići. Možda je mali putokaz u zadnjoj izjavi Tomislava Tomaševića da se od vraćanja Trga Maršala Tita za sada odustaje jer to nije trenutno “politički prioritet”.

Hrvati sliče Dalićevoj repki

Dao Bog da živimo u “uzbudljivim vremenima”. A živimo… Dokaz tomu je i “mudar” prijedlog “prvoborca” Nobila o naplati kazne od 10.000 “evra” svakome tko gukne ZDS. Kako još nismo uveli euro, ispada da ćemo za ustaški pozdrav morati plaćati ustaškim kunama. Iako bi Ante sigurno pristao da se uvede neka progresivna ideološka konverzija tako da se kazne naplaćuju već sada u eurima. Možda bi on skupljao taj novac kao još jedan svoj hobi.

“O tempora, o mores“, promucao je Ciceron.

Ratni gubitnici dijele kazne ratnim pobjednicima! Kad se Tuđman odlučio za kunu u zraku je još uvijek visio strah od (danas još samo) apstraktne lustracije. Stoga su tada antife, zbog uvođenja kune, dobile samo malo rjeđu stolicu.

Danas svatko svoj život upropasti onako kako misli da je najbolje.

Hrvati imaju svoj način. Upravo drastično sliče Dalićevoj repki prije zadnje utakmice. Smušeni, mlaki, neborbeni. Sve dok voda ne dođe do grla. Onda se dogodi 5. kolovoza nekog vrućeg ljeta odnosno neki Glasgow…

Kad smo već kod Glasgowa, javio se Saša Leković: “K’o da mijenja šarafe na stojadinu”. Saša je duhovit i ciničan. Doduše više izgledom nego tekstom.

On “ismejava” Dalića zbog njegovog prečestog usklika “hvala Bogu”. Tu je Sašica u pravu. Zašto zahvaljivati Bogu dok postoji lijepa izreka “fala drugu Titu što smo ‘pobedili’ kapitalističkog neprijatelja, fala i drugu Miki Špiljaku, revolucionaru i državniku’ na ovoj pobedi koju mu posvećujemo preko druga Hrvoja Klasića…”.

Dalić bi trebao malo više razmišljati o zadobivanju simpatija naših antifa. Neka se samo sjeti Jazovke i drugih jama u kojima se i u budućnosti mogu naći neki klero-fašisti. Zapravo, u svima, osim u “Jami” Ivana Gorana Kovačića.

Kad nam konačno pokažu zube, morat će sami potražiti dobrog zubara…

“Našeg ‘humorističkog podoficira’ nervira Zoki”

Napokon je “odmetnik” Zoki Milanović došao na “zub” najvećem od velikih – Anti Tomiću, dobrom duhu hrvatskih pseudo-humorista. Ante je još od rođenja hitno “operisan” od humora. Kako bi rekao Dalić, “fala Bogu”, operacija je uspjela! Antiša je još kao dječarac usisao duh naših orijunaša koji su s drhtavih usnica mucali: “I nakon Tita, Tito”.

Ali dobili su Tuđmana! Sada visoki podoficir JNA podgrijava nikada nestalu bol i tugu zbog odlaska naše “ljubičice bijele” u društvo Staljina, Mao ce Tunga, Hitlera…. U novinama se javio tužnim naslovom “klasnog optimiste”:

“Milanovićeva monodrama – I poslije Tuđmana Tuđman”. Naime, našeg “humorističkog podoficira” nervira Zoki “kad se početkom tjedna u Bruxellesu zapjenio k’o “Faks helizim” jer u nekakvom sporednom međunarodnom dokumentu nije spomenut Daytonski sporazum i anđeoska istina o tri jednakopravna naroda”.

I sad naš podoficir nastavlja lupetati punom parom: “Predsjednik se u ovome, kao i u mnogočemu drugome, želi istaknuti kao odani nasljednik Tuđmanovog političkog djela…”. Kad bi Tomić razmišljao glavom, a ne JNA čizmom, onda bi se prisjetio da kad je Milanoviću na TV-sučeljavanju bilo postavljeno pitanje Tito ili Tuđman, on je, nakon razmišljanja od jedne sekunde odgovor je bio Tito.

Međutim, kad je Predsjednik klepnuo po Puhovskom, Sarnavki, Pupovcu, Jutarnjem i ostalim lijevim perjanicama, e sad “imperije uzvraća udarac” preko našeg iznenađenog i uvrijeđenog Antiše. Ovaj uradak našeg Ante dokazuje da operacija protiv humora kod njega ipak nije uspjela 100 posto. Hajde, fala Bogu!

‘Šlag na antifašističku tortu’

A sada malo o “šlagu” na antifašističku tortu. Održana je proslava Dana državnosti Slovenije. Janez Janša je tom prigodom s proslave izbacio zastavu Saveza boraca NOB-a. Tanja Fajon, slovenska kopija našeg Habulina, koja se zalagala za zabranu Thompsonova koncerta u Mariboru, iz protesta nije došla na svečanost, što je jako “rastužilo” Janšu.

Prije par dana Plenki je u Brezovici, pod istim takvim zastavama slušao antifašističke vulgarnosti o svojoj majci i Stepincu i umiljavao se antifama. Među gostima su bili i drugovi po oružju iz Slovenije. Eto opet usporedbe. Naši “bacaju” zastavu HOS-a u “smeće”, a Slovenci zastavu Osvobodilne fronte (OF) u povijest.

Hajde, bar je Denis Romac iz Večernjaka to spomenuo i ostao svim time malo zbunjen. Što se to dogodilo Janezima od Janeza Janše?

Jedna me stvar ne prestaje mučiti. Na koga je 1860. godine mislio Fjodor Mihajlovič Dostojevski kad je napisao svoje legendarno djelo “Idiot”? Nešto se o tome divanilo i na Ustavnom sudu, hvalilo Stipu, možda bi trebalo napraviti nekakav neslužbeni spisak.

Ne znam…