Hodakov odgovor Srbima: Slavimo “Oluju” jer se veselimo pobjedama! I Vi bi da ih imate!

Već se pojavljuju “glasovi razuma“. Isti oni koji su 1993.g. tijekom rasplamsalog rata tražili od Tuđmana da odstupi jer ne vodi miroljubivu politiku. Antife imaju vječiti problem koji se, ukratko, zove – nedostatak zdrave logike.

PIŠE: Zvonimir Hodak

Godine 1945. tvrdili su kako prije Drugog svjetskog rata nismo imali ništa, a onda su došli Švabe i uništili sve. Danas Taritaši rezolutno tvrde da firmi koja im je uredila stan ne duguju ništa. Neki dan su platili polovicu nepostojećeg duga. Antife cijene Oluju, ali isključivo kao meteorološku pojavu.

Vesna Teršelič, slovenska heroina, dan prije proslave u Kninu podnijela je kaznenu prijavu protiv hrvatskih branitelja zbog ratnog zločina tijekom Oluje. Vrijeme podnošenja prijave joj je – taman. “Inicijativa mladih za ljudska prava“, preko svog koordinatora Nikole Puharića, traži od Vlade RH ispriku zbog kršenja ljudskih prava za vrijeme i nakon Oluje.

Peticija je pompozno uručena i Dragani Đukić iz Udruge SUZA koju čine članovi obitelji ubijenih i nestalih Srba u Hrvatskoj za vrijeme Oluje. Kakav li je to samo perverzni cinizam… Od 5. kolovoza 1995.g. pobijeđeni upravo slonovskom upornošću traže od pobjednika ispriku jer su pobijedili “nepobjedivog“ agresora. A taj agresor, osim Cerske bitke, i ne zna što znači pobijediti u ratu.

“Glasovi razuma“ s početka teksta ponovno podgrijavaju već recikliranu i ofucanu priču ”tko nas bre zavadi?” Slušajte Freda Matića, zvanog “punjena ptica“, kako daje 100 “evra“ onome tko mu od ustaša pristupi u Kninu. Thompsona suvereno proglašava “trećerazrednim pjevačem“.

Gledao je on film “Tko to tamo peva“ i slušao metropolita Porfirija kako ”peva” u Chicagu “Što se ono na Dinari sjaji“. Na kraju krajeva, slušao je on i Stipu Mesića kojem je bio savjetnik kako pjeva stare partizanske budnice “Evo zore evo dana, evo Jure i Zvone Bobana“.

Da je Fred u pravu dokaz je i potpora poznatog srpskog mirotvorca Ivice Dačića ili “Malog Slobe“ kako mu tepaju. On je pozvao i prozvao “Vladu u Zagrebu“ da preispita svoju odluku o sufinanciranju Thompsonovog koncerta u Slunju mrskog 5. augusta. Slobica je uvjeren da bi njegov nastup bio uvreda i poniženje za srpske žrtve.

Među “glasove razuma“ obavezno spada i Branimir Pofuk.

On je, kao što to obično biva, jednom uvrijedio dirigenta Vladimira Kranjčevića misleći da je on Silvije Kranjčević. Izgubio je na sudu i kad je dobio presudu i vidio koliko mora platiti odmah se ispričao Silviju, pardon Vladimiru. Sada nas podučava u subotnjem Večernjaku: “Isprika nedužnim žrtvama zločina počinjenih i u najpravednijem ratu pobjednika čini još boljim i većim“. Hajmo, jedan mali autoplagijat. K’o da je Brane rekao “vani je hladnije nego noću“.

Brane nas podučava svojim “glasom razuma“ pa bulazni: “Ako se od RH i njenih građana traži i očekuje (!?) da se na svoj Dan pobjede i domovinske zahvalnosti sjete i ispričaju ili barem s trunkom sućutnog pijeteta spomenu na nepravedno i zločinački oduzete živote i razorenu imovinu nedužnih ljudi, onda isto treba učiniti i u prigodi obilježavanja nekih drugih obljetnica, recimo Dana antifašističke borbe u šumi Brezovica ili antifašističkog ustanka u Srbu, ili kad se govori o Josipu Brozu Titu.“

Nakon ove pseudo-intelektualne ljevičarske kobasice nameće se sam od sebe slijedeći zaključak: naš Pofuk još uvijek vjeruje da je 27. srpnja 1941.g. bio antifašistički ustanak! Znanstvena fantastika! Bio je to “općenarodni ustanak“ srpskih četnika u kojem su pobijeni isključivo Hrvati.

Nestao zaseok Ivezić, svećenik Juraj Gospodnetić okrenut na ražnju, Borićevac i ostala hrvatska sela spaljena, sve živo pobijeno, a ljubitelj Beogradske filharmonije misli da bi se “s trunkom sućutnog pijeteta“ trebali ispričati četnicima i Talijanima što smo tom prilikom protjerani iz svojih domova i imali sreću da nismo baš svi završili u Botinjskoj jami.

Trebali bi iskazati i “trunak sućutnog pijeteta“ i prema “ljubičici bijeloj“ i njegovim opjevanim zločinima.

Brane je očito silno ponosan što je njegov idol visoko plasiran na listi najvećih zločinaca XX stoljeća. Između 8. i 12. mjesta. I to je “glas razuma“ na koji se nitko nerazuman ne bi trebao ljutiti. Njega naime treba samo žaliti. I ništa više. I što se mene tiče, Pofuk i Pofuci mogu se ispričavati svim agresorima, svim balvanašima, četnicima, šestoj Ličkoj i 11. Dalmatinskoj za sve pokolje od Hude jame do Jazovke… to je njihov mentalni problem.

Ako agresoru iz prošlog rata opet padne na sićušnu pamet granica Karlobag, Zadar, Karlovac i Virovitica onda im se Branimir Pofuk, Inicijativa mladih za ljudska prava, Vesna Teršelič, Mirovne studije, nevladine udruge, Velimir Visković, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Vedrana Rudan, Mile Kekin, Oliver Frljić, Rade Šerbedžija, Slavenka Drakulić, Dubravka Ugrešić, Boris Dežulović, Viktor Ivančić i ostali jugonostalgičari mogu odmah početi duboko i iskreno ispričavati za sve što će doživjeti u Lijepoj našoj. I ja se pridružujem tim isprikama. Iskreno! Onako usput!

Pomalo se čudim da tako senzibilan, tankoćutan i pastoralan antifa kao što je to ljubitelj Beogradske filharmonije, naš Brane Pofuk, ne zna za jednu notornu činjenicu o četničkoj meki u RH. Četnički spomenik u Donjem Srbu izgrađen je 1951.g, a obnovljen zahvaljujući “pijetetu“ Jadranke Kosor 2010. godine

Na tom mjestu do 1951. g. nalazila se katolička kapelica i katoličko groblje. “Ustanici“ su buldožerima sravnili sa zemljom kapelicu i groblje, navezli zemlju, stvorili umjetno brdo i na njemu postavili četnički spomenik ispred kojeg neprijatelji RH svake godine slave pokolje nad Hrvatima. I za taj barbarski čin još se nitko sve do danas nije ispričao.

Bertrand Russell je napisao: “Tragično je što su budale toliko sigurne, a mudri puni sumnje“.

Ivanka Toma misli kako je splitski HDZ-ovac Hrvoje Marušić “divlje i primitivno reagirao na mladež koja bi se ispričala za Oluju nazvavši ih “yugokomunističkom stokom koju bi trebalo streljati.“ Ivanka se s pravom krsti. Krsti se i Boris Vlašić i Z. Korljan.  Zgrožena je i Slobodna Dalmacija pa se pita: “Zašto pravna država još nije reagirala na orgijanje HDZ-ovca Marušića po Facebooku?!“

Nesretni Hrvoje Marušić, uz ovakve nesnosne vrućine, digao je temperaturu k’o da smo u Mostaru. Tamo je jučer bilo 80 stupnjeva. 40 na desnoj obali Neretve, a 40 na lijevoj. “Mladež“, mlada i naivna ali jugo-iskrena, želi ispriku jer smo Olujom slomili san o Velikoj Srbiji i spriječili novu Srebrenicu u Bihaću. Tu su u pravu.

Krsti se i Jurica Pavičić koji je onako usput i “otkucao“ Marušića kao autonomaša. I svi naši neizlječivi yugovići, orijunaši i kriptokomunisti zazivaju pravnu državu. K’o poljoprivrednici kišu. Koje nema k’o ni “njihove“ pravne države. Naime kaj? Ma da se na prvi pogled radi o težem obliku verbalnog delikta, strijeljanje i sl., u stvari je na djelu klasična ljevičarska farizejština i dvoličnost. Idemo redom.

Neki dan je u “Antifašističkom Vjesniku“ izašla slika kardinala Bozanića koji je bio na pretragama u bolnici. Iznad slike pastoralni naslov pun ljubavi: ”Umri Josipe, ti to možeš!“ Duhovito i liberalno.

Što se tiče naše Slobodanke i Jurice Pavičića treba podsjetiti da u tim novinama piše drug Ante Tomić. Koji je svojevremeno specifičnom duhovitošću podoficira JNA “satra“ desničare. Da ne citiram i ne tražim po Googleu, naš Antiša je od prilike napisao: treba sve desničare dovesti na stadion u Maksimiru pa onda uzeti mitraljez i ta, ta, ta. Možda je tekst i nešto drugačiji, ali smisao je isti.

Je li se netko sjeća sveopćeg zgražanja na to orgijanje svima nam dragog Ante? Ivanka, Vlašić, Pavičić, Slobodna nis ni tada ni danas izustili ni ”mu”… Sjeća li se tko mladog SDP-ovca iz Dubrovnika koji je na svom profilu napisao da je velika šteta što Mig 21, koji je pao kraj Velike Gorice, nije pao 5. kolovoza na Čavoglave?

Sjeća li se itko od uvaženih antifa novinara slučaja profesora s filozofskog faksa Mate Kapovića: “Serem vam se na vaš Bleiburg“. Ili kad si je HNS-ovac Gordan Bičak umislio da je “bič Božji“ pa je odrapio kako su “Hasanbegović, Stier, Esih te njihov družba, dokaz su kako partizani na Bleiburgu ni u poslije ratnoj Jugi nisu posao obavili kako treba… Previše je te fašističke bande ostalo na životu…“

Očigledno da su nas ljevičarski falangisti još davno podijelili na ”njihove i naše”. Za naše cvile, sikću i zazivaju pravnu državu. Svaku ustašku kapu pretvore u ustaški pir, a 25.svibnja u Kumrovcu ne primjećuju na tradicionalnoj ”vampirijadi” zastave države pod kojom je pao Vukovar, pod kojom su ranjenici odvedeni na Ovčaru, zastave pod kojima je granatiran Dubrovnik, Gospić, Karlovac, Zadar…

Oluja im je trajna i uzbudljiva crvena krpa. Izaziva jal i bijes iz godine u godinu. “Treća armija Evrope“, a popušila k’o mali piša…. Treća armija zečeva, misli Sloba. Bljesak je završio za dva dana. Oluja za četiri.

Ni Nijemci 1941.g. nisu bili tako brzi i efikasni. I to boli. Izaziva ozbiljne psihičke poremećaje. Pobijedili ste, ali se za to ispričajte. Malo morgen!!!

Jesmo li mi devedesetih upali u Vojvodinu i proglasili Hrvatsku krajinu? Jesmo li mi palili i rušili srpske crkve, odvodili zarobljene u hrvatske logore, ubijali ranjenike po bolnicama. Ne smeta vas što Rade živi na teret poreznih obveznika na Brijunima i što ih je okupirao svojim predstavama, ali vas smeta Thompson ma gdje da treba pjevati jer uzima honorar. K’o da Lepa Brena, Ceca, Bajaga i ostali pjevaju besplatno.

Thompson je dragovoljac koji se borio i s puškom i pjesmom. I u oba slučaja je pobijedio. Ne-domoljub je jer je navodno tražio honorar za pjevanje u Slunju. Koja kretenska logika. Na stranu što od 1995.g. do danas nikada nije uzeo honorar za dan Domovinske zahvalnosti. Ali što i da jest?

Je li se 5. kolovoza novine daju kupcima besplatno? Je li pivo besplatno, benzin, karte za kino i da ne nabrajam dalje. Besplatni su samo infantilni ljevičarski savjeti “šeste ličke“ u našim dnevnicima: ispričajmo se komšijama! Valjda zato što su nam ostavili iza sebe 15.876 poginulih, 2.959 ranjenih dragovoljaca i branitelja, 8.000 poginulih civila, 404 ubijena hrvatska djeteta, 1.044 hrvatska djeteta ranjena, 7.169 ranjenih hrvatskih civila i 500.000 prognanih Hrvata. I sve to u obrambenom ratu.

I sad bi se Pofuk i Teršelička ispričavali. Cmizdrite za Titom, to je ionako vaš problem, a ne naš. Indeks neki dan javlja: “Njemački list čudi ukidanje Titova trga. Zašto se odričete svojeg najpoznatijeg državnika?“ Nitko ne postavlja pitanje zašto su se Nijemci odrekli svog najpoznatijeg državnika Hitlera.

I tako ne prestaje virtualni, medijski svakodnevni rat sa orjunom, jugonostalgičarima, kriptokomunistima, udbašima, petom kolonom itd. No, taj rat, osim u medijskom prostoru, ne mogu u stvarnosti nikada dobiti. Lex Trump to zorno dokazuje. Svi veliki mediji bili su protiv njega. Sve velike televizije, osim Foxa, bile su za Hilary. Pobijedio je zahvaljujući društvenim mrežama i tzv. off-medijima kao što su Facebook, Twitter itd. To se sad evidentno manifestira i kod nas.

Nema više Butkovića, sada piše pod pseudonimom. Jelena Lovrić kad i napiše istinu nitko joj ne vjeruje. Vjeruje se društvenim mrežama. One polako preuzimaju kreiranje javnog mijenja. Agencije za napumpavanje rejtinga “omiljenih“ političara smatrale su Kolindinu kandidaturu za Pantovčak izuzetnim ekscesom koji joj tobože nije trebao. Za Josipovića je bio skoro “ceo svet“. Osim, naravno, hrvatskih birača.

Još je gore bilo sa referendumom “U ime obitelji“. Svi, baš svi tiskani i elektronski mediji, predsjednik države, kompletna vlada, većina u Saboru bili su protiv Željke Markić. Rezultat referenduma je bio 70 prema 30%. Kako bi rekao Ćiro: komforna pobjeda. U svim ovim slučajevima društvene mreže odigrale su odlučujuću ulogu. I sve bitniji postaju komentari na fejsu , twitteru u odnosu na razno razne Vlašiće, Pofuke, Tomiće, Pavičiće itd..

Dok DORH po općem uvjerenju selektivno vadi predmete iz svojih “frižidera“ dotle su ti isti predmeti već davno prokomentirani na Facebooku. Bez bojazni da će ih “progutati mrak“ makar u pitanju bila i Anka Mrak.

I kad se četnici krste i “prosto ne mogu da veruju“ zašto Hrvati slave Oluju onda pogledajte komentare na društvenim mrežama jer samo tamo možete osjetiti bilo naroda. Jedan od zadnjih glasi otprilike ovako: Slavimo zato što smo normalan narod koji se veseli svojim pobjedama.

Srbi nemaju što slaviti. Poraze nastoje pretvoriti u pobjede, ali nisu baš u nekoj naročitoj formi. Ne ide im još od Kosovske bitke pa sve do Oluje. Stoga ostavimo komšije s gorkim okusom i čirevima u želudcu neka se “leče“, a mi slavimo uz Čavoglave i Thompsona.

Možda nije točan citat, ali treba priznati da je u ovom stavu sublimirana sva mudrost post ratnog stanja u RH. I nema izgleda da ovakav jednostavan, istinit i pomalo cinčan komentar pročitate u bilo kojim dnevnim novinama RH.

Confucius je napisao:“ Plemenit je čovjek spreman na pomirenje, ali se ne ponižava. Hulja se ponižava, ali nije spreman na pomirenje”. S vremenom se to počelo odnositi i na države.

Zvonimir Hodak: /Foto: arhiv