Imotski pravopis: Doviđenja, druže Zorane

Kao i sve presudne povijesne događaje, tako je i moju Tročlanu – Veliku – Antifašističku – Koaliciju, (TVAK), od raspada spasilo samo nebesko proviđenje, premda u prvi mah može izgledati da je nju u život vratilo tek nekoliko slučajnih, gotovo banalnih događaja.

Ovako je bilo. Prvo mi je u Glavni ured došao naš hadeze koalicijski partner, s misterioznim sjajem u očima i gotovo uplakan, i veoma, veoma razočaran. Sjeo je, kratko odahnuo, obrisao uplakane oči i odmah ispalio.

– Ma zamisli ti, on je, od svoga Zokija, već dobio i drugo pismo, a ja od mojih još nijedno! Nevjerojatno! Da čovjek ne povjeruje! 

Nisam nimalo htio riskirati objašnjavanjem da je pisanje pisama zapravo vrlo staromodan, i politički davno ‘prevaziđen’, način komuniciranja s podanicima.

Dok sam smišljao kako utješiti ucviljenog hadeze partnera, jednako zajapuren, u Središnjem uredu koalicije pojavio se i esdepe partner, jednako ljut i također odmah ispalio svoje:

– Ma zamisli ti što on, meni, starom socijaldemokratu, opet piše! Tko? – upitao sam najmirnije što znam! A on, moj esdepe partner, i buduća uzdanica moje koalicije, jedva procijedi: ”Naš Zoki!”

Tada mi se potvrdilo da, kao i sve presudne povijesne događaje, određuju više sile kroz formu običnih svakodnevnih slučajnih događaja. Važna uloga moje Velike tročlane antifašističke koalicije našla se na mjestu gdje se naš domaći univerzum sudara s paralelnim političkim svjetovima, premda se do jučer činilo da bi prekrasnu ideju o obnavljanju TVAK-e zamalo mogla uništiti banda okrutnih činjenica koje neumoljivo govore o pretjeranom i prebrzom rastu naše zajedničke Hrvatske!

Dok se svima činilo da tako brzo rastemo, između golih činjenica i brojki nastavila je hodati odjevena utvara goleme premijerove narcisoidnosti koja, umjesto da se prikloni slici realnog stanja, srlja nebulozno i ide dalje u nepovratnom smjeru, bauljajući po bespućima vlastite neodređenosti, između evidentnih golih činjenica i maglovitih misli, nudeći svojim sljedbenicima odjeću od političke magle, pišući im pisma u kojima govori kako mu je bilo teško i naporno četiri godine voditi cijelu državu Hrvatsku!

Sjeli smo zajedno s esdepe partnerom i jednoglasno zaključili: Mora se odgovoriti na Zokijevo pismo. Nakon nekih desetak minuta navođenja raznih razloga zbog čega bi trebalo, ili ipak ne trebalo, davati ikakav značaj tom pismu kao ni dosadašnjoj nemuštoj politici sročili smo odgovor.

Zasluga TVAK- a je tek u završnoj redakturi najbitnijih misli našega esdepe partnera, očišćenih od psovki i nepriličnih izraza, koje ćemo ipak sačuvati kao dokaz u budućim ozbiljnijim analizama i proučavanju socijaldemokratske platforme sadašnjeg SDP-a! Evo sažetog teksta našeg odgovora iz glave i usta mog uvrijeđenog koalicijskog esdepe partnera.

Dragi druže Zorane, hvala ti za tvoju veliku brigu za malog čovjeka. hvala za tvoju brigu za svaku hrvatsku obitelj, hvala za tvoju brigu o mladim školovanim ljudima! Nadalje, hvala ti u ime svih ‘neukih’ poginulih prijatelja, vitezova Domovinskog obrambenog rata, hvala za tvoju brigu za sretno preživjele invalide, hvala, druže Zorane, za tvoju brigu za udovice poginulih branitelja, hvala na svemu što si, ti i tvoji suradnici, s našim dičnim SDP-om, učinio u protekle četiri godine! No ipak ne, ne mogu te, druže Zorane, više slijediti! Ne mogu, druže Zorane, a evo objasnit ću i zašto.

Umjesto da naš SDP nastavi naš socijaldemokratski put na svetim načelima Dimitrija Tucovića, potom drugova Lenjina i Plehanova, pravednog sovjetskog boljševizma, pa sve do nedavnih vremena i velikih mudrih riječi našeg velikog vođe Broza, koji je u najtežim trenucima znao pronaći najbolja rješenja, ovdje ću te samo podsjetiti kako nam je On na pitanje čime da grijemo goleme hladne ustaške ili židovske stanove u koje su naši preci uselili 45 mudro rekao: Snađi se druže!

To nam je davalo snage i tako smo mi radili! Pa smo, slijedeći velike misli voljenog vođe, za početak ložili noge klavira ili buržoazijine starinske vitrine i vrlo nazadne pa i demodirane kapitalističke stilske stolove kao i neprijateljske nam intarzije! Uh, kako je to staro drvo dobro grijalo! Snalazili smo se!

Neću dalje detaljizirati o tim velikim vremenima nego ću te samo podsjetiti na isto velike misli na koje se i naš slijedeći, ali nažalost pokojni vođa, druga Ivica, često pozivao i slijedio ih svojim odlučnim možda, te tako rješavao sve goleme prijepore i podvale raznih kapitalističkih bezdušnika. A ti si nas, druže Zorane, ostavio na vjetrometini raznih evropskih kasapina nezaštićene i uskraćene za blagodati socijaldemokratskih tekovina naše revolucije bez ikakvih uputa kakvu nam je znala davati naša voljena Kominterna.

Evo tek nekoliko tih mudrih misli koje su nama dugo bile vodilja na našem putu! Mudrih misli maloprije spomenutih korifeja antifašizma, socijaldemokracije, i napokon demokracije; “čovjek sa puškom može ‘kontrolisati’ sto ljudi bez nje”. “Laž izrečena dovoljno puta postaje istina”. “Ukoliko želimo državu onda ne može biti slobode, jer ukoliko bude previše slobode tu neće biti prave države”! “Istina je da je sloboda vrijedna; istina je toliko vrijedna da je se mora pažljivo podijeliti”!. “Ponekad historija očekuje da je netko malo gurne”!

Također te podsjećam, druže Zorane, da je i F.M. Dostojevski rekao da bez ljepote čovječanstvo ne može preživjeti, a ja ti, potaknut tom Fjodorovom mišlju ponavljam: čovječanstvo bez socijaldemokracije ne može preživjeti. Nema života bez socijalizma!

Ne mogu više s tobom, druže Zorane, jer nisi na mnoge stvari, druže moj, na vrijeme mislio, pa je na javni ugled našeg SDP-a negativno utjecala unutarstranačka borba i  osobni sukobi, među kojima je najteži bio između tebe i donedavnog potpredsjednika Vlade i ministra financija druga Slavka, koji je, nakon iznimno dugotrajne rasprave na Glavnom odboru SDP-a izbačen iz naše partije! No ostao je gorak okus koji ističe veliku podijeljenost vrha naše stranke koja se očitovala s jedva 50 glasova “ZA” i 47 “PROTIV” isključenja.

Zato, druže Zorane, ja, obični čovjek, domoljub i rodoljub, tebe, i takve kao što si ti, više ne trebam! Vi ste sebi samodovoljni. Od sada ću se aktivno pridružit onomu tko će mi znati vratiti svetost prave izvorne socijaldemokracije, njezine socijaldemokratske ljepote u njezinu neokaljanom i najizvornijem obliku. socijalističkom obliku! Pozdravlja te tvoj izrazito domoljubni socijalistički i antifašistički drug! I dojučerašnji tvoj sljedbenik.

Neka te sreća prati, druže Zorane!

Ilustracija: Croative