IMOTSKI PRAVOPIS: Europa je potvrdila, Plan 21 je laž, bio je tek luksuzno pakirana bofl roba

Sadašnja politika ima svoju računicu a za ostalo ju nije briga. Kao što ju nije briga ni za prijedloge Predsjednice. Oni nju ne smatraju svojom Predsjednicom. Pitajte ih i uvjerit ćete se!

Piše: Nedjeljko Kaveljević Ždero

Započeo je još jedan kukuriku igrokaz između svetih brda Pantovčaka i Banskih dvora. Analizirajmo može li se postići izlaz i nacionalno pomirenje predlaganjem dobrih rješenja koje se smatra racionalnim i ispravnim. Kako raspravom i uvjeravanjem pridobiti obje strane ako jedna od njih već ima sve što joj politika može dati, već ima u rukama (i pod nogama) državu, ima vlast i moć.

I tu stranu rasprava ni malo ne zanima, ta strana već ima stečenu prednost i nju već duže vrijeme ne zanimaju ni sloboda ni jednakost svih, pa čak ni ostvarenje najosnovnijih prava ‘nekakvog’ hrvatskog čovjeka. Sadašnja politika ima svoju računicu a za ostalo ju nije briga. Kao što ju nije briga ni za prijedloge Predsjednice. Oni nju ne smatraju svojom Predsjednicom. Pitajte ih i uvjerit ćete se!

U vremenima političkih igrokaza teško je razumjeti politiku. Politika, naravno, nije tek puka matematika! To znamo! Politika je i filozofija života, filozofija postizanja zacrtanih ciljeva, ona je umijeće mogućeg, ona je i vođenje rata drugim sredstvima, ona je uređivanje društvenih odnosa prema ‘svom političkom i svjetonazorskom modelu’ mada taj model često zna biti suprotan zdravom razumu i tako dalje… Ostaje pitanje: Kako razumjeti i kako demontirati takvu politiku? U ovom slučaju pitanje je još teže. A doista je nužna hitna demontaža trenutne promašene kukuriku isključive politike?

Ranije smo mi obični ljudi imali svoje živote u kojima smo radili svoje poslove, mislili svoje misli i nismo se željeli bavili politikom. Uspostavljali smo odnose s drugim ljudima, ponekad iskreno suosjećali i s vrlo različitim političkim svjetonazorima, živjeli manje ili više sretno po logici ukrštanja životnih staza, a ono što se nazivalo vladavinom i politikom, događalo se negdje drugdje. No danas se politika počela baviti nama, ušla je u naše poslove i postala sastavni dio svakodnevnice. Truje polako naše živote, dira naša osnovna i neotuđiva prava, pravo na rad, pravo na odgoj djece i tako dalje. A mi, mi svake četvrte godine opet sebi biramo gospodare. Dopuštajući im da nastavljaju izigravati važnost i  nadmenu svemoćnost, igrajući se bahato sudbinom države i sudbinom naroda. Dopuštamo im da nas ponovo prevare i da nam u luksuznoj ambalaži podmeću bofl robu.

Laž u hrvatskoj politici ima raznovrsnih lica ali uvijek samo jedno opravdanje: Pod svaku cijenu ostati na vlasti! Sadašnja anacionalna vladajuća politika nam je uvalila luksuzno ambalažiran “PLAN 21” i oholo zasjela na vlast. Kad su se glasači probudili ostali su paf ošamareni bofl ponudom ispod luksuzne ambalaže. No svejedno, njihova politika i dalje pokušava djelovati tako da svoje evidentne neuspjehe medijski pretvara u uspjehe a svoj nerad i nesposobnost medijski opravdava izlikama, naslijeđenim kosturima i dugotrajnom krizom, sakrivajući medijskim podvalama svoje krupne laži i sitne lopovluke svojih istomišljenika. Današnja vladajuća politika nema stvarnih uspjeha. Štoviše ona je totalno neuspješna. Ništa, što je obećavala luksuzno ambalažiranim kukuriku planom, nije ostvareno. Samo je odvelo hrvatsko društvo do još dublje krize kojoj nema kraja.

Predsjednik Sabora Leko na pitanje o prijevremenim izborima odgovara: – u tom smislu, izbori mogu biti dobri, ali kad se ponudi što donose i koji je program za budućnost. Volio bih da se pojave programi koji građanima nude razvoj i stabilnost, neposrednu i dugoročnu! – kazao je on, te ponovio – za izlazak iz krize nužan konsenzus, kako bi se donijela rješenja koja bi potrajala kroz nekoliko mandata. Misli li veleuvaženi Leko da “PLAN 21” nudi ikakav razvoj. Isplati li se “PLAN 21” uopće, kamo li dugoročno ostvarivati!?

Pa, ima li uopće kraja tome (?) ostaje esencijalno pitanje. Ima, treba otvoreno reći, laž u politici i lažna politika su jedno te isto, takva laž se mora iskorijeniti. Svi su izgledi, i nadati se je da neće ostati samo na izgledima, da se laž ove lažne (i lažljive) politike bliži svom kraju. Svemu izrečenom o trenutnoj hrvatskoj vladajućoj politici treba dodati staru pametnu imotsku – politika je kurva! Razmislite, kad ste o politici razmišljali kao o poštenom poslu. Kladim se vrlo rijetko. Ali i lijevi mediji su kurve koje ta politika nadzire. Sprega dviju vrsta kurvi na naš put stavlja nove (metaforičke) balvane koje hrvatski glasač teže uočava od nedavnih stvarnih balvana koje smo s puta
maknuli.

Politika takozvane ljevice je mirno dopuštala da deset godina Stipe Mesić ne poštuje zakon o lenti. Deset godina je Mesić kršio zakon. On je to radio iz svojih prizemnih pobuda, najviše iz patološke mržnje prema Franji Tuđmanu. Ali i slijedećih pet godina je, (inače profesor prava!) Ivo Josipović, također nastavio kršiti zakon o lenti. A sve te godine ‘njihovi mediji’ o tome šute. Jeste li to ikada pročitali u nekom dnevnom listu, na primjer u Jutarnjem, ili vidjeli da o tome govori itko na televiziji, na primjer na HTV-u? Niste, naravno. Jesu li njihovi novinarski bardovi, Jelena Lovrić, ili njihov, inače imotski krkan, Ante Tomić ikada to problematizirali. Nisu nikada! Nikada, mada sebe i dalje vole prikazivati istinoljubcima i čistom savješću građanskog društva.

Oni o kršenju zakona svojih mentora nisu ni pisnuli. Istovremeno inzistirajući na dosljednoj provedbi dvojezičnosti u ranjenom Vukovaru! Kakvo licemjerno shvaćanje poštivanja zakona. A rijetke pokušaje nekog novinarskog pera koje na to upozori odmah su difamirali i etiketirali graktanjem, unisono građanski kidišući na takvoga ‘reliktnog nazadnjaka’, ustrašeni tobožnjim povratkom u mračne devedesete. Nikada ne spominjući  da je sav mrak došao prije devedesetih, došao od tamo od kud je došao i njihov mentalni sklop.

Dakle, nema više vrdanja sa semantikom! Zaključili smo, politika je kurva! Ona nikada ne govori istinu niti poštuje uljuđenost. Ona nikada nije predstavljala mjeru minimalnog poštovanja barem prema instituciji prvog Predsjednika zaslužnog za stvaranje države kamo li prema nama samima. Ona nas je trajno podcjenjivala. Nije ljevičarsku politiku briga za hrvatski narod. Ona ima sebe i svoje medije! Ona preko svojih medija kreira novo, takozvano većinsko javno mišljenje na vrlo vješt, svakodnevan i svakovrstan, kapilarno perfidan način.

Nije više problem u semantici, problem je u odredljivosti zastupanja i imanja stava o državi, o naciji, o odgoju, o granicama. O prostoru, o vlasništvu, o moralu, o etici…

Ovdje je riječ jesi li kršten ili nisi? Riječ je o građanskim pokušajima uljepšavanja njihove mizerne prošlosti i redovitoj pojavi međusobnog dodjeljivanja ordenja! U tim suludim pokušajima prepravljanja i lakiranja vlastite prošlosti pokušavaju samo sebi osigurati bolju budućnost. Moja baba Gabeličuša kaže: Nikad ne zaboravi, sinko, koji put obaći mjesto svoga krštenja, ono će ti, sinko, pomoći u shvaćanju politike. A babino mišljenje je nepokolebljivo.

Odlazim opet u mjesto moga krštenja. Od velike je važnosti što sam kršten Podbablju Gornjem, a ne u Donjem kako neki i dalje zlobno tvrde, mada su nekadašnja razlikovanja Gornjih i Donjih mjesta krštenja postala nebitnim. Čak je i razlikovanje mjesta Donje i Gornje Glavice u zanimljivom i osebujnom sinjskom krajoliku napokon postalo jednako nevažnim, skoro irelevantnim, koliko god bi se na ovu činjenicu mogli naljutiti najiskreniji, i u ona nekadašnja teška vremena najveći domoljubi, inače Gornjoglavičani, poštovane Veselice.

Budući da sam kršten, mnogi me suvremeni politički pojmovi pa i onaj o regionalnom liderstvu Hrvatske, nikad nisu posebno oduševljavali mada su se posredstvom ‘naših domaćih lijevih’ medija bili uvriježili. Obilaskom mjesta vlastitog krštenja i meni je sinulo pa sam i sam u liderstvo iskreno posumnjao! Pa nisam ni ja neki zaostali relikt koji strši mimo sveg naroda tek da strši!? Takav moj revidirani stav o regionalnim liderima rođenim na ovim ‘miroljubivim’ prostorima evoluiralo je do neprepoznatljivosti. Postajem sve uvjereniji da moje mišljenje o liderima nije više tako usamljeno. Sada mnogi iskreno sumnjaju u tako nesebičan raspored snaga na ovim zemljopisnim, i, istaknuti se ovdje zbog jasnoće mora, geografskim prostorima.A o Hrvatima i hrvatstvu, te okolnostima zbog kojih se mnogi od nas više javno ne izjašnjavamo Hrvatima, uz duboko poštovanje iskrenih misli njemačkog književnika H. M. Enzensbergera o njegovom njemstvu, govorit ćemo neki drugi put. I sam ja sam sretnu okolnost da sam rođen Hrvatom morao prihvaćati kad god je bilo moguće, a često nije bilo, a ignorirati kad god je bilo potrebno, a bilo je i toga.

Za danas još samo jednu riječ moje babe Gabeličuše: Mjesto mog krštenja, Podbablje Gornje, zadržalo je osebujnu i čudesnu mudrost razumijevanja svih politika u što se lako možete uvjeriti ako imate sreću poznavati našega Juru Trutina, koji vrlo uspješno, kroz mnogobrojne sportske Scile i Haribde vodi jedan od najboljih boćarskih klubova, BK Cetinu. Bez primisli, molim, iako cetinski kraj ima i takvih likova kojih bi se rado odrekao!