U Jasenovcu je prošli tjedan bilo svega samo ne odavanja pijeteta žrtvama! Jasenovac je sličio razuzdanom predizbornom skupu s kojeg se šalju govori mržnje, lažna obećanja i vrlo zakašnjela borbenost u zaštiti Domovine!
- Piše: Nedjeljko Kaveljević Ždero
Zoranu Milanoviću ni ovaj put nije bilo dovoljno mada već četvrtu godinu zaredom upropaštava hrvatsku ekonomiju, školstvo, zdravstvo, kulturu, promet, poljoprivredu, sport… i sve drugo što se upropaštavati dalo, nego je, s trenutne pozicije premijera, opet upropastio, ne prvi put, priliku da s komemoracije u Jasenovcu pošalje poruku razuma, pomirenja i oprosta! Ne, i s tog mjesta on šalje poruke nalik borbenom pokliču kozačko-hunskih i sličnih ratnih hordi pa mjesto iskazivanja ljudskog pijeteta pretvara u poligon za obračun sa svim neistomislećima! S govornice ispod spomenika, s polja koje je natopljeno krvlju žrtava šalje nove svoje poruke pune mržnje, nesnošljivosti, pune prijetnji!
Umjesto da barem jednom zatomi svoje borbene porive i ovaj put se odupre silnoj želji za ostankom na vlasti pod svaku cijenu on nepotrebno izvodi frljićevsku predstavu, farsu punu sumnjivog patriotskog kiča, lažnog herojstva i neizrecive provincijalne bahatosti. Umjesto truna ljudske poniznosti iz ‘njegove publike’ čak dopire zvižduk preživjelom logorašu, Židovu, Hrvatu, Čovjeku! Svjetski poznatom Branku Lustigu! Nečuveno! Nezamislivo! ‘Strašno je teško boriti se protiv mržnje, od koje ne možeš pobjeći ako te jednom zatruje’ – upozoravajuće vapi poruka jednog pametnog lika iz romana “Jom Kipur” Ivane Šojat Kuči.
U Jasenovcu je prošli tjedan bilo svega samo nije bilo odavanja pijeteta žrtvama! Jasenovac je sličio razuzdanom predizbornom skupu s kojeg se šalju govori mržnje, lažna obećanja o ‘prijeteća odlučnosti’ i ‘vrlo zakašnjeloj borbenosti’ u zaštiti naše domovine! Uglavnom ništa novo ni išta pametno. Ako je već kao premijer u Jasenovcu morao službeno govoriti mogao je državnički osuditi sve totalitarizme 20. stoljeća, i nacionalsocijalizam i fašizam, ustaštvo i četništvo, (pa i komunizam koji ljevica u Hrvatskoj inače stalno zaboravlja osuditi), on potiče daljnje podjele u ionako podijeljenom hrvatskom društvu.
Umjesto da se premijer ugleda u predsjednicu države Kolindu Grabar-Kitarović koja je izbjegla pasti u klopku prozirne politizacije događaja i žrtvama logora odala dostojnu počast on galami. Umjesto da osluhne pozitivne signale iz srpske pravoslavne crkve, pa i to da mitropolit SPC-a Irinej nije nesklon posjetiti izranjavani Vukovar. “Bio bi to velik obostrani napredak” – kažu izvori u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ti mudri signali koji dopiru iz SPC su glas razuma i glas vapijućeg u pustinji o obostranom (!) oprostu i obostranom pomirenju te usmjerenju narodnih (i nacionalnih) energija prema stvarnom prosperitetu!
Umjesto svega, premijer je svojim nastupom uvrijedio i žrtve Jasenovca i narod koji je toga tužnoga spomen-dana iskreno želio izražavati kajanje nad ustaškim (i svim ostalim!) zločinima. Takvim neumjerenim nastupima ne sprječava se nego potiče i raspiruje stara mržnja i produbljuju stare rane. Sljepilu premijerovom pridružio se (naravno!) i sveprisutni mirotvorac Pupovac i sve je postalo suprotnost pijetetu i više nalikovalo seoskom derneku.
Počast žrtvama, palim zbog razuzdane ratne i poratne mržnje, iskazuje se u tišini, s pomno probranim cvijećem i skromno upaljenim svijećama! Skrušeno, a ne žestokim ideološko-partijskim govorima! Istinski pijetet i poštovanje žrtvama mogu dolaziti samo iz dubine srca, u tišini… Deklarativna vika i partijsko mahnitanje uvijek su samo maska ili kako netko mudro kaza ‘nova Potemkinova sela za mase’! Ovakva komemoracija je više nalikovala na povratak u davnu 1945. ili 1948. godinu, na uskogrudno jednoumlje, odašiljući nove poruke mržnje a nikako suživota i mira.
E, tu smo. Moja pokojna baba Gabeličuša je često znala reći: – Nije ti sinko svako zlo za zlo kao ni svako dobro za dobro! Zoran Milanović je u svom vatrenom govoru, ustvari patriotskom kiču (!), pozvao na okupljanje sve u obranu ‘svoje’ države! Koja je za njega imala samo jednu jedinu vojsku! Hrvatske partizane i partizane Hrvatske!
Odmah mi se učinilo da u izrečenim premijerovim mislima ipak, iako odvojene, žive dvije vojske: Hrvatski partizani i partizani Hrvatske. Potaknut tom novom mudrom spoznajom sazivam hitnu sjednicu svoje Tročlane Velike Antifašističke Koalicije (TVAK) čiji sam izabrani predsjednik. U dnevni red sjednice uvrštena je jedna jedina točka: Etimološka, semantička i politička raščlamba pojmova naši i vaši partizani iz žustre domoljubne retorike premijerove! (postupak raščlambe je oglašen kao vrlo tajan, a rok kao vrlo žuran!)
Sjednica je očekivano bila žustra i polemična kao i uvijek i trajala je do zore i bijelog dana. U čik pauzama smo usput pjevušili staru Tadijanovićevu pjesmu ‘dugo u noć/ u bijelu zimsku noć/ moja majka bijelo platno tka/ o majko žalosna… I pored sve žalosti koju lirske pjesme u mojoj koaliciji redovito izazovu jednoglasno su doneseni Zaključci!
Zaključak prvi: premijer Milanović je u pravu potvrđujući da je u bivšoj državi postojala partizanska vojska, vojska hrvatskih antifašista partizana i hrvatskih domoljuba u borbama protiv mrskih okupatora i domaćih izdajnika!
Zaključak drugi: premijer Milanović je također u pravu potvrđujući da je u bivšoj državi postojala i druga partizanska vojska, vojska nešto drugačijih antifašističkih oslobodilačkih motiva i malo drugačijeg osloboditeljskog domoljublja nazvana partizani Hrvatske!
Čini li vam se da tolika hitnost i onakva konspirativna tajnost sjednice TVAK-e nije bila uopće potrebna. Ako vam se to čini evo nekoliko koalicijski usuglašenih natuknica koje mogu pojasniti golemo vaše čuđenje. Očevi mojih koalicijskih partnera, pripadnici vojske hrvatskih partizana su se nakon završetka rata, pa i oslobađanja ustaškog logora Jasenovac, godine 1945 u mjesecu svibnju demobilizirali, razoružali, i sretno se vratili kućama. Neki od njih, naših očeva, kasnije su završili (privremeno!) na Golom otoku potom na privremenom radu kod mrskog okupatora na bauštelama. No to je druga stvar i nije tema ovog sastanka.
Tek usput rečeno, nakon 1971. je 790 000 radnika ‘vanka’ od toga broja 34 posto su bili hrvatski partizani. Ex država YU od tih je ‘bauštelaca’ imala „pozitivni efekt na nezaposlenost“ i količina novca kojeg su joj slali činila je preko 51 posto industrijskog izvoza cijele tadašnje države. Također usput rečeno, jedan od hrvatskih partizana završio je opet u logoru Jasenovac! Godine 1947! Dvije godine nakon oslobođenja! U istom logoru koji je osobno oslobađao i pomogao ga srušiti!
Ako se pitate kako je mogao završiti u oslobođenom i srušenom logoru godine 1947. to neka bude posao povjesničara i historiografa, domaćih i međunarodnih. Da se i oko toga ne nastavljamo svađati.Već postoje pokušaji istraživanja, čak je i SUBNOR pokušao rasvijetliti svu istinu Jasenovca ali su 1966 istraživanja naglo prekinuta i podaci zaključani u Historijski arhiv u Beogradu (!?). O partizanima Hrvatske neću ovim povodom govoriti. Ni gdje su poslije rata radili i jesu li se stvarno razoružali ili su nastavili svoje partizanske ratove do dana današnjega.
Radije ću u ime TVAK-e pozvati obje vojne formacije hrvatske partizane i partizane Hrvatske da se napokon hitno razoružaju i da prestanu ratovati protiv stvarnih i posebno protiv izmišljenih fašista kako bi nove generacije mogle napokon početi normalno živjeti.
Ponavljam poziv objema partizanskim vojskama da se ispričaju i izvrše pomirbu. Za sve što je bilo loše i antiljudsko u vrijeme NDH, za sve što je bilo antiljudsko u Ex YU državi i u domovinskom ratu na objema stranama. Prestanite gledati današnju stvarnost kroz prizmu koju jedna ‘strana’ nameće kao krivnju drugoj ‘strani’ gledajući samo kroz vlastite naočale.
U ime TVAK-e podsjećam sve hrvatske partizane na riječi blagopokojnog kardinala mučenika Stepinca koji je javno kazao za tadašnje logore, a posebno Jasenovac, “to je sramota za hrvatski narod i zbog toga će hrvatski narod itekako ispaštati”.
Također u ime svoje koalicije podsjećam partizane Hrvatske da i oni moraju smoći političke i ljudske hrabrosti i mudrosti i iskreno priznati da su sve jame kao i Bleiburg sramota za koju ne trebaju nove generacije vječno ispaštati! Bez ideologije i bez falsifikata! Vrijedi za obje ‘partizanske strane’!
