Imotski pravopis: Ljubavno pismo premijera Milanovića mom partneru iz HDZ-a

Premijer u tom latiničnom pismu ne govori da je prvo sjedište Predsjednika bilo u Banskim dvorima, a nakon  raketiranja, 7. listopada 1991. godine, Ured predsjednika privremeno je premješten na Pantovčak.

Piše: Nedjeljko Kaveljević Ždero

Moj hadeze koalicijski partner je dobio pismo. Osobno potpisano ljubavno pismo hrvatskog premijera Zorana Milanovića. Iako hadeze partner ima urođeni strah i averziju prema predsjednikovim pismima i svemu pisanom, osim ako nije Sveto pismo, ovaj je put neopisivo sretan. Ali zato je drugi moj, esdepe partner, vrlo ljut i uvrijeđen i cijelo jutro reži na rijetke prolaznike u našoj ulici. I on je očekivao premijerovo pismo, ali ništa.

No i za to smo našli rješenje pošto smo mi tolerantna i ozbiljna koalicija, k tome tročlana i antifašistička, nama je sasvim dovoljno jedno pismo. Pisano čitko. Da je pisano ćirilicom bilo bi nam još čitkije. Mi vrlo ozbiljno računamo na vaše glasove pa ćemo rado podijeliti sve bitne poruke pisma, ovaj put pisane latinicom, iz privatne korespondencije našeg premijera i dragih mu pojedinaca to jest moga koalicijskog hadeze partnera.

U svojem predizbornom latiničnom ljubavnom pismu premijer poručuje dosta dobrih vijesti. Mom partneru se zato odmah učinilo da bi poruke iz pisma trebao proslijediti širom Europe i ostalog neinformiranog svijeta i posebno obrazložiti nesretnom narodu koji još nije svjestan svih činjenica kojima je naša Vlada usputni uzročnik. U ime svoje vlade hrvatski premijer navodi kako su ‘oni preuzeli odgovornost, pokrenuli i počeli provoditi reforme’. Nazdravlje! Nakon ove tvrdnje uslijedio je očekivani frenetičan pljesak.

Premijer u nastavku ljubavnih izljeva nježnosti prema narodu tvrdi da ministar Zmajlović ne vodi rekreativni centar sa sadržajima masaže, bodybildinga, salona za uljepšavanje, nego ministarstvo za zaštitu okoliša. A onda tumači da troškovi transporta ne pogađaju uvijek gospodarstvo i nemaju uvijek inflatorno djelovanje po gospodarstvo i trošarine neće bitno utjecati ni na standard građana a tečaj Kune prema Euru neće biti ponovno apreciran. Naravno, ako ne dođe do promjene uvjeta poslovanja.

U premijerovu pismu ima još tvrdnji koje ionako i sami znate pa vam ih neću sve isticati. Osobito ima podataka o broju ukupno nezaposlenih i golemom broju zaposlenih za vrijeme njegova uspješnog mandata.

Pošto naš premijer ima poštenu namjeru ostati na vlasti još dugo vremena to znači da će i ubuduće izvoz iz Hrvatske biti još skuplji, a uvoz još jeftiniji, te zato ne treba razbijati glavu s pitanjima što će biti sa hrvatskom vanjskotrgovinskom bilancom. Ako ste pomislili da će rast deficita biti neizbježan ni s tim ne treba mahati jer primjenom novih metoda kod iskazivanja proračunskog deficita moći će se pred narodom zamagliti nekih pišljivih šest milijardi. Ne mogu vam sada o tome – piše latinicom premijer – to će vam opisati ministar Grčić a ja idem otvoriti cestu koja doduše jest preskupa i ne vodi nikamo. No tu su glupu cestu ‘prema nikamo’, naravno, započeli bivši dezorijentirani hadezeovci pa ni ja nisam mogao odustati od gradnje. Ali bar ću se predizborno slikati.

Premijer u ovom latiničnom pismu ništa ne govori o tome da je prvo sjedište Ureda predsjednika Republike Hrvatske bilo u Banskim dvorima, a nakon njihovog raketiranja , 07. listopada 1991. godine, Ured predsjednika privremeno je bio premješten na sigurniju lokaciju na Pantovčaku. Privremeno stanje je sada prošlost i nema potreba da se novom Odlukom konačno utvrđuje trajno sjedište Ureda.  Već je on to utvrdio a to je Visoka ulica. Ako i Visoku netko opet raketira napisat ću vam upute (na ćirilici) pa ćete Ured opet hitno preseliti na sigurniju lokaciju.

Naravno da u pismu premijer ne govori o kockarskom mentalitetu vladanja niti o svom okruženju početnicima sličnih hazarderskih sklonosti. Ni o partnerima u svojoj kockarskoj ekipi koji svoju klijentelističku narav uopće više ne skrivaju. Ne govori o agencijama koje su se namnožile da bi mogle popuniti sve agencijske šupljine u Europskoj uniji i šire. Ne govori ni o tome kako neki novinari i urednici zabranjuju ulazak nacionalnom sportskom prvaku na nacionalnu televiziju kao što neće prozboriti ni riječi ako taj, ili neki slični mu urednik, recimo zabrani ulazak nacionalnoj folklornoj družini Lado dođu li u narodnim ili nacionalnim nošnjama u njegovu televiziju.

Iako na ovo pitanje nema odgovora ipak ću ga svejedno postaviti. Dakle, ima li Hrvatska identitet parlamentarne države ili je kraljevina u kojoj vlada despocija slična predrevolucionarnim vremenima u Francuskoj? Kad je njihov kralj rekao čuvenu rečenicu: Država to sam ja! Ili je Hrvatska obična pojedinčeva prćija u vremenima kad je bilo uobičajeno pisanje pisama svojoj ‘naprednoj’ radničkoj klasi?

Je li polarizacija i beznađe o svemu toliko da i najobičnije pitanje kakva nam je država izaziva glavobolju. Za premijera parlamentarne države dijagnoza bi se mogla svesti na dvije ocjene. Medicinski gledano – ili narod – ili on – je lud, a Politički gledano prema poslanom pismu – on je Lider koji želi vlast i na vlasti ostati usuprot i usprkos dijagnozama narodnim.

Trenutno je hrvatski Narod pod hipnozom pisma. Ponekad svi padnemo u hipnozu (komercijalnih) medija, pa ne vidimo jednostavna rješenja za brojne dnevne probleme nego vjerujemo samoreklamerskim pismima. Teško bi pronašli barem dvoje građana koji bi na ponuđenu dijagnozu jednoznačno odgovorili. No ako bi se posao prepustio agencijama koje se bave ispitivanjem javnog mišljenja odgovor bi možda mogao biti samo onaj politički. Premijer je Lider! Inače su agencijski odgovori uglavnom fifti-fifti. Razlozi za takve odgovore i takve omjere vrlo su različiti. Ovisno o agenciji koja je naručena.

Milanović, naš premijer, pisac pisma je onaj koji ne odgovara nikome do SDP-u i pripada posebnom soju ljudi. On misli, kao političar i premijer, da država nikad ne može bankrotirati. Po njemu i po SDP-u lako je pronaći rješenje za sve. Ako država potroši više nego što zarađuje, uvijek povećanim porezima može to nadoknaditi na račun svojih građana.

I rješenje za smanjivanje proračunskog deficita u ovoj godini ponovno traži u povećanju, doduše, ne poreza, nego trošarina, dakle, državnog nameta koji će osjetiti svi građani. Objašnjenje iz premijerovih usta uvijek je jednostavno – uvode se nova opterećenja građana, ali ne zbog nesposobnosti aktualne administracije u kontroli javne potrošnje, nego zato što im je od prošlih Vlada „njemu ostavljen visok deficit“.

Iako je činjenica da je 2011. deficit bio 50 posto 2015.  85 posto BDP-a, nije teško dokučiti u čemu je problem premijerovih „jednostavnih“ objašnjenja u pismu. Dakle, problem je samo činjenica da njegova objašnjenja nisu istinita. Istina je da premijer ne kontrolira niti primarni deficit. Primarni deficit Hrvatske je rastao u svakoj tekućoj godini u odnosu na prošlu za vrijeme njegove vladavine!

Činjenica je da se primarni deficit u svim državama članicama EU smanjuje! Čak i u Grčkoj! Jedino u Hrvatskoj raste. On je u 2014. rastao u odnosu na 2013. godinu, u 2013. u odnosu na 2012. što nije moguće pripisati utjecaju niti jedne prethodne nesposobne administracije, nego isključivo činjenici da aktualna Vlada ne kontrolira javnu potrošnju. Niti povećava BDP!

Što nama ostaje s ovakvim premijerom? Potonuti ili okrenuti kurs? Za promjenu kursa treba imati ambicije i znanja. Ako je sva ambicija utrošena u ponovno osvajanje vlasti nije moguće okrenuti kurs. Da je bilo ambicije za promjenom kursa bilo bi to učinjeno već prve godine mandata. Zato se i dalje iscrpljujemo s novim pitanjima a ni na ono jednostavno nismo pronašli odgovor. Ili možda jesmo!?