IMOTSKI PRAVOPIS Tko bi trebao stolovati na Pantovčaku: Kolinda, Severina ili Jelena Lovrić

Ljubomorna na uspjeh postignut vlastitim radom i neprijepornu ljepotu Kolinde i Severine kolunistica Lovrić pokušava uvrijediti i omalovažiti obje. 

Piše: Nedjeljko Kaveljević Ždero

Prema svemu sudeći “Linija života novinarke JL i novine JL” zaboravlja da obje spomenute (i obje nesporno lijepe) osobe čije trenutno profesionalno zvanje i zanimanje počinje slovom ‘p’ imaju svojih sljedbenika, iskrenih navijača i fanova te da i oni kao takvi imaju i mrvicu ponosa. Valjda! Ah mene!

Ne, ne obaziru se oni, JL i JL, u “Liniji života” na tu mogućnost niti na pravo vlastita odabira pa se ta i takva “njihova Linija…”  s vremenom pretvorila u golemo čudovište koje svoje čitatelje, kako domoljube tako i građane tretira tek kao retardiranu nejaku djecu s prijeteći uperenim kažiprstom i još ozbiljnijim i još uperenijim pretenzijama da se o njima, i njihovom političkom i mentalnom zdravlju, nastavi brinuti od kolijevke pa do groba.

‘Linija… autorice JL i novine JL’ upornim širenjem sumnje kako je u Hrvatskoj uzaludno živjeti pošteno i napokon živjeti i misliti slobodno upravo je najgori oblik očaja kojeg oni na svojoj životnoj liniji sami proživljavaju! A u svome očaju ista ta kolumna, znakovita naziva ‘Linija života’ povremeno pokušava bivšim i sadašnjim čitateljima širiti nekakav svoj, davno ocvali i odavno pokojni i tek u novo ruho novoodjeveni polupartijski optimizam za našu zajedničku budućnost! Gle čuda!

Da, ne zaboravljaju oni širiti svoj dokazano neuvjerljiv i dokazano neutemeljen optimizam u ime po njima ‘svijetle budućnosti’ ali i kukavički pokušavaju odšutjeti ne osvrnuvši se na primjer na razbijena stakla islamske bogomolje u Bosanskoj Dubici ni zapaljene zastave u izranjavanim gradovima, Vinkovcima, Vukovaru… Kaže jedan moj pametni prijatelj: Ljudi koji ratuju protiv prozora i zastava nisu dobri ljudi! A, zna se,  ‘prijatelji Bosne’ misle da mogu ostati prijateljima Bosne samo ako postanu neprijateljima Hrvatske.

Vratimo se mi na JL Liniju života. Ni slučajno se taj njihov novi ili optimizam njihove stare Linije života nije ni osvrnuo na nedavno nesimpatično izrugivanje s državnom himnom od strane glasila koje bi se trebalo prestati ponašati huškački i provokativno, koje usput rečeno svi mi financiramo kao normalni i miroljubivi ljudi i građani. Šuti autorica Linije života JL podmećući čitateljima svoje novinarsko-političke doskočice kao da smo svi slijepci koje je vrlo jednostavno odvratiti od razumijevanja prave ljepote.  

Ljubomorno gledati u neprijepornu ljepotu obiju spomenutih dama sa slovom ‘p’ (pjevačica, predsjednica), i ne ufa se ljepuškasta autorica JL više ni pogledati u vlastito političko ogledalo pa barem načas sjašiti s metle na kojoj putuje davno sahranjenom linijom njezinoga i njihovoga života. Žmiri pred tuđom i njoj nedostižnom ljudskom i političkom ljepotom kao mrgodni razbojnik koji nasred ceste raširenih nogu s poluizgorenom pljugom čeka poštansku kočiju..

Šute i žmire JL i JL o mnogim stvarnim problemima izmišljajući sitne laži i bombastične naslove. Još ćemo ih otrpjeti, navikli smo, ali svejedno i dalje ostaje neriješeno pitanje s početka: Mili bože da je doznati koja li će strana slova ‘p’ biti ljuća na JL i JL! A možda bi  napokon moglo doznati čijeg li to konja Mujo po mjesecu kuje dok ga brižna majka kune: Sine Mujo živ ne bio majci, ne kuju se konji po mjesecu!