Imotski pravopis: Tko je remetilački, a tko remetinečki faktor u tročlanoj koaliciji

Moju je Tročlanu Veliku Antifašističku Koaliciju (TVAK) počeo nagrizati i izjedati remetilački, a i remetinečki sindrom. Ako te sindrome odmah ne izliječim završit ćemo u bezvlašću kako završe i mnogo iskusniji politički lisci.

Svjestan, dakle, činjenice da nas nikamo neće odvesti ako će i moji partneri, odnosno naše dvije ključne strane, jedna drugu proglašavati veleizdajnicima ili kriminalcima. Pod krinkom optužbi i protuoptužbi bi se moglo skrivati slabo kamuflirano uzurpatorstvo i ne sasiječem li u startu te pojave može se i meni dogoditi da meni neki moj Antun ili Gvozden počne pisati novi manifest, ili neki moj Ivo kao protuudar napiše novu razvojnu paradigmu! I u to ime tražiti dubinsku političku promjenu moje a i svoje stranačke koncepcije.

E neće moći. Iza svakog manifesta ili paradigme skriva se zamaskirani neprijatelj kojega ni na MOSTU čovjek ne bi uspio prepoznati. Zato, da bih u korijenu sasjekao i samu mogućnost rovovske polarizacije TVAK-e, sazivam hitan sastanak na tajnoj lokaciji, a u rezervi sam, za svaki slučaj, ponio i nekoliko kreditnih garantnih obrazaca koje ću prema potrebi popuniti ciframa i, da zauvijek izbjegnem valutnu klauzulu, ispisati kunskim iznosima.

Tim najnovijim strateškim potezom ću elegantno razvojačiti umišljene veličine u vlastitim redovima i iskreno se nadam ostati na čelu vlasti, a možda uskoro budem proglašen i Mesijom. Ako vas sve to bude podsjećalo na nesvrstanu miroljubivu koegzistenciju ili na kult ličnosti to je u vama ostao pesimizam koji otkriva dubok i neizbrisiv trag starih zabluda preodjevenih u novo ruho. Miroljubiva koegzistencija je imala, i još uvijek ima, veći utjecaj na ljudsku psihu gotovo polovice naše nacije umjesto da je usmjerena na neke stvarne probleme.

Iako je i s moje strane znalo biti slučajno počinjenih nepravdi, brutalnog ali zakonitog kršenja zakona, iskorištavanja loše sročenih zakonskih, pa i ustavnih tekstova i odredbi, smatram da je parlamentarna kriza u svojoj naravi vrlo koristan proces. Ako se pokaže da smo indoktrinirani i da još ima bezbroj upitnika u našim glavama blago ću ih podsjetiti na nekadašnju Istočnu Njemačke ili Sjevernu Koreju, na Josifa Visarionoviča ili Envera Hoxu.

Pesimistima ću kao argument navesti podatak o povećanoj domaćoj štednji od 190 milijardi kuna, a prevelikim optimistima ću navesti unutarnji dug od 250 milijardi kuna. Pesimistima ću izložiti optimističan podatak o povećanoj kreditnoj aktivnosti naših naroda i narodnosti od skoro 65 milijardi kuna, za razliku od 2007. kad je ista bila pišljivih 15 milijardi!

Onim mojim partnerima, koji se sjećaju socijalizma, u kojem je njima bilo dobro, i pamte samo onu kako ćemo ‘nekako’ riješiti naše probleme, nestašice i ostalo, podastrijet ću porazne podatke koji obaraju s nogu, o nezaposlenih 278 tisuća radno sposobnih dok nam je vanjski dug premašio 40 milijardi eura, odnosno premašio 114% BDP-a!

Onima koji su na svojoj koži osjetili svu brutalnost rata i privatizacije pa se jednog jutra jednostavno probudili u kapitalizmu podastrijet ću podatke koji signaliziraju svjetliju budućnost. Ako im svjetlija budućnost ne bude dovoljna podsjetit ću ih da ne zaborave neumrle lenjinističke teze o ‘sukobu rada i kapitala, a možda i na riječi donedavnog predsjednika Sabora koji je hladnokrvno izjavio da je ‘neoliberalni kapitalizam kuga modernog doba’.

Polovici ću obećati povratak tržišnoj ekonomiji na teoretskim učenjima Fiedmana i Hajeka, a drugoj polovici ću obećati povratak u socijalizam premda je socijalizam sam po sebi depresivna ideologija preraspodjele u ovoj našoj stvarnosti goleme besparice.

Onima koji i dalje pokazuju više ogorčenosti privatizacijom nego kad se ona događala ponudit ću nove predstečajne nagodbe i oprost dugova, a onima koji su propali u svojim kapitalističkim naporima podastrijeti podatke o mnogim dobrim privatizacijama, na primjer Luku Rajića, Todorića...

Prešutjet ću ostale neuspješne tajkunizacije i mikro i makro ekonomske primjere da smo od 1998. do danas uvezli roba za oko 255 milijardi eura, a izvezli jedva 135 milijardi, i da je taj kumulativni minus u izvozu od 120 milijardi eura još uvijek veći od ukupnog vanjskog duga! Onima koji mi ni tada ne budu vjerovali navest ću podatak da smo uvezli automobila za više od 20 milijardi eura. Budu li se i dalje mrgodili i ustegnuli pristupiti u moju tripartitnu koaliciju podsjetit ću ih kako je ogromna konzumacija evropskih i svjetskih dobara omogućena kapitalizmom a ne samoupravljanjem i potom će svi zdušno prihvatiti moju ponudu!

Ukoliko nam naši mediji i dalje budu nametali grčki dužnički slučaj za primjer, ili kao prijetnju, pustit ću ministra financija da skokne na međunarodno tržište i plasira još nekoliko vagona državnih obveznica a najtvrđim oponentima i sumnjivcima ću povećati za nekoliko nula na jamstvima za njihov razvoj i napredak.

Neka manjina i dalje razmišlja kako ih moje političko djelovanje podsjeća na Babu Fikreta, to je njihovo neotuđivo demokratsko pravo kojim si, da prostite, mogu brisati onu stvar. Pragmatika je u politici uvijek bila, i bit će, dva koraka ispred idealističkih floskula i neučinkovite korektnosti. Mada se i činilo neodrživim, u stoljeću dvadeset prvom, to je jedino politički mudro razmišljanje! Koje će meni osigurati većinu, a ona će osigurati moj opstanak. Ostalo je nebitno.

Foto:FaH