Imotski pravopis: Zašto Merkelicu i Kolindu gledamo u 20. minuti Dnevnika HRT-a

Moja tročlana Velika koalicija smatra da profesor Tomac nije trebao demonstrativno napustiti emisiju Marka Juriča. Trebao je sugerirati voditelju da u emisiju pozove i psihijatra ili ni sam ne doći

Piše: Nedjeljko Kaveljević Ždero

Naravno da znamo, i iskreno se tome veselimo, da se Hrvatska napokon vraća svojoj staroj prijateljici Njemačkoj. Zahvalni smo gospođi Merkel na iskazanom strpljenju i na oprostu za unfer udarce ispod pojasa popraćene suludim objašnjenjima i nepoštivanjem odluke o uhidbenom nalogu o tzv. lex Perković.

Također znamo i za nove protuhrvatske pokušaje nedavnih ‘region’ šurovanja domaće politike s lukavim engleskim obavještajcima oko nedokuhanog bosanskog političkog lonca.

Zato smo zahvalni i gospođi hrvatskoj predsjednici na ponovljenoj političkoj mudrosti i uljudnosti. Ali mi nećemo danas o tome koliko god naši domaći ‘slobodni mediji’ tu odličnu vijest uporno izbjegavaju istaknuti. Ili je u njihovim zatrovanim uređivačkim koncepcijama stavljaju u 20. minutu Dnevnika, tek iza, ‘važnijih’ vijesti kakve su; što li nam radi neka regionalna pevaljka, s kim se ima namjeru a s kim se više nikada neće ševiti.

Naši mediji imaju svoju uređivačku politiku o kojoj mi ne želimo raspravljati jer teško se je nositi sa njihovom nakaznom medijskom filozofijom.

Naravno da znamo i za maršalsku bistu umotanu u bijelu krpu jer nam je crvene krpe bio pun kufer, kao što znamo i to kako je gospodin Kosor opet spreman koalirati s bilo kim u gradu Zagrebu nakon što mu nije uspjelo postati glavnim faktorom u održavanju inače evidentne stabilnosti u metropoli. Pa će uslijediti izvanredni izbori. U kojima Darinko Kosor ima šanse koliko i moja pokojna baba Gabeličuša. Mada bi ona sigurno bila principijelnija od mnogih sličnih pretendenata na prijestolje.

Mi, odnosno moja tročlana velika koalicija (TVK), ćemo danas pokušati razmotriti, i hrvatskom općinstvu objasniti, nešto što se inače čini neobjašnjivim. Mojoj TVK-i  je suočavanje s prošlošću vrlo važno, kao što nam je važno i suočavanje sa sadašnjošću kako bismo bez srama mogli zajedničkoj budućnosti pogledati u oči. Pa pođimo redom, polako i iskreno kako ni jedno do sad neriješeno pitanje ne bi preskočili i prenosili ga iz zimskog u naša proljetna zasjedanja. Da nam proljeće započne novom toplinom i suncem koje bi moglo napokon granuti nad ovim prostorima. U to ime je i moj hadeze partner T izrekao iskreno žaljenje za Jasenovac a esdepe partner Z iskreno žaljenje za Bleiburg.

Nakon ovakvih ljudskih gesta mojih koalicijskih partnera uočavam novi mir i neobičnu blagost na njihovim pravednim licima. No primjećujem da im nije posve jasan ni sam pojam kamoli politički smisao trenutno aktualnog anti-prosvjedničkog Pokreta Ocupy Croatia. Esdepe partner, kodnog imena Z, misli da je to jedini kapitalistički artikl kojega objeručke treba prihvatiti bez obzira na mrsko mu trulo zapadno porijeklo.

Taj pokret, po uvjerenju Z-a, garantira punu ljudsku slobodu koja je, po njemu, često znala biti uzurpirana mnogim poštenim hrvatskim građanima dolaskom i uspostavom samostalne hrvatske države. Hadeze partner, kodnog imena T, misli da je to vrlo opasan i genetski modificiran proizvod i da nas opet netko neznan želi okupirati, slično nedavnom pokušaju JNA i ostalih svima poznatih i nepoznatih regionalnih okupatora. Asocijacije na razne interpretacije ovog novog Ocupya i onih prošlih okupacija su mu još svježe.

Kao što se iz priloženog može zaključiti oba moja partnera su politički neinformirana pa im tu novu prosvjedničku uvezenu demokratsku tekovinu treba razjasniti da ne kažem demaskirati. Počinjem ovu predproljetnu sjednicu TVK s mrvicu potrebnog da ne kažem nužnog teorijskog školovanja svojih sadašnjih partnera i još nužnijom političkom edukacijom i pripremom našeg budućeg članstva. TVK je, kao što već znate,  jedina preostala oaza poštenja i pravde, političke tolerancije i snošljivosti općenito, ustvari mi smo jedina živuća politička asocijacija koja ima snage suočiti se, i suočavati se, sa svojim neistomišljenicima makar nam oni (neistomišljenici) ponekad znaju biti crnji od samog crnog vraga.

Uvodno svom koalicijskom članstvu izlažem kako su se davne 1773. godine u Bostonu američki kolonisti usprotivili britanskim vlastodršcima smatrajući da ih oni nepotrebno zajebavaju i da su ih već dovoljno oporezovali (“Taxed Enough Already”). Kolonisti su zatim pobacali engleski čaj s brodova u more. Potom su podigli šator pred samim vratima britanskog poreznog ministarstva i mjesecima se nisu htjeli micali. Znamo što je uslijedilo. Britanskom kraljevskom ministru nije dopušteno, ili sam nije želio odstupiti pa je počeo rat. Naravno, tako na kraju krajeva s ratovima uvijek biva, čak su i Britanci izgubili taj rat koliko god se to u početku činilo nevjerojatnim. U pamćenju na te ratne događaje ostao je simpatični izraz “Boston Tea Party” ili “Bostonska čajanka”!  

Poučeni dobrim iskustvima svojih pradjedova neki mlađi amerikanci su 2011. godine zauzeli prostor oko svjetske burze na Wall Streetu u gradu Newijorku i nazvali svoju akciju (Occupy Wall Street). Ti mlađi Amerikanci, potomci onih ljubitelja čaja, prosvjeduju protiv vodećih privatnih i državnih banaka držeći ih odgovornima za osiromašenje američkog i svjetskog pučanstva kao i izazivanje globalne financijske i svjetske ekonomske krize. Organizatori tih i takvih zauzeća javnih površina proširili su se svijetom, nastavile su se razne ‘okupacije’ dok se svi i svačiji ciljevi ne ostvare!

U našem, hrvatskom, slučaju ti ciljevi našeg poštenog domaćeg antiprosvjedničkog svijeta “nisu tako jasno formulirani” kao u Americi. Naši antiprosvjednici motivirani su domaćim motivima a oni se ne odnose na nastojanje da se ukloni štetni utjecaj bahatih bankara i raznih financijskih zavjera i njihovih domaćih poslušnika. Ne odnose se ni na uzročnike bijede u kojoj živimo, ne prosvjeduje se protiv luksuznih limuzina i skupih putovanja kao ni proračunskim sredstvima plaćenih reklama ministra Marasa, ne prosvjeduje se da se rasplete gospodarska kriza koja traje osam ili deset kvartala zaredom. Ne, naši antiprosvjednici nisu tako instruirani, oni napadaju i prijete ljudima u invalidskim kolicima. Mladi naspavani aktivisti protiv starih neispavanih ljudi bez nogu i bez ruku.

TVK je aklamacijom pokazala zadovoljstvo mojim uvodnim izlaganjem i pokazuje mi da je svjesna činjenice da se nastavlja opasan cirkus između vrlo arogantne ali istovremeno i vrlo nekompetentne i nesposobne vlasti i mnogobrojnih novih i starih pretendenata na vlast! Čini im se, mojim koalicijskim partnerima, svakomu iz njegova kuta gledanja da takvo stanje baš svima odgovara! Odgovara svima osim umornom narodu! Vlastodržačka arogancija i dalje dirigira umjetno stvorenom općom društvenom klimom prema zacrtanom planu (P -21) vješto skrivajući svoju nesposobnost dok na razboju balansiraju umorni artisti. A druga strana mudro čeka.

Sadašnja bahata vlast zastupana nedovoljno izliječenim ministrom je najprije izazvala  prosvjede ratnih invalida mnogobrojnim uvredljivim i ignorantskim postupcima prema toj s pravom osjetljivoj grupaciji i onda prestala s njima razgovarati. Niti želi, niti zna razgovarati kamoli riješiti probleme te osjetljive grupacije. Pušta ih da prezime u šatoru optužujući ih za političku pristranost. Onda organizira antiprosvjede u glavnom gradu Hrvatske.

Pušta svoje antiprosvjednike da marširaju prema šatoru umjesto da marširaju prema trgu burze ili HNB-u, prema raznim ERSTEIMA ili brodovima sa skupim čajem. Potiče prosvjede koji bi mogli prouzročiti još veći kaos. Vlast prema svemu sudeći priželjkuje kaos jer vlastima kaos odgovara. Pojačane društvene tenzije između dviju grupacija odvlače pažnju sa neriješenih stvarnih problema i pružaju goleme mogućnosti rasprave o nebitnom.

Pojavljuju se kao naručeni razni analitičari skloni jednima ili drugima, a naučili smo bar to da iako si sveprisutan ne znači da si i kompetentan. Pojavljuju se opet stari neuvjerljivi maker opinioni i plaćeni teoretičari zamagljujući stvarne društvene probleme miješajući uzroke i posljedice a upravo to potencira narodnu ogorčenost. Koja još više zaokupljaju pažnju naroda. A narod postaje talac. Talac i jednih i drugih!

U izazvanom kaosu počinju se rezati vrpce i otvarati bezbrojni završeni projekti u uspješnom trogodišnjem mandatu a zaboravljaju se deložacije, blokade, poskupljenje režija, uvođenje novih poreza, privatizacija javnih dobara, rezanje plaća, raspad proizvodnje i tomu slične stvari. Vlast vješto usmjerava pažnju naroda na nebitno (a možda!) i sama nekako financira antiprosvjednike, nastavlja s montiranim procesima i najavljuje nove. Tako glavno društveno pitanje postaje treba li ukloniti šator? Kao da će tada problemi društva biti riješeni.

Naš narod zna da je jedino što je gore od loše vlade jesu politički prostaci na ulicama. Zna i to da kada ih se konačno ukloni sa ulica ostaje i dalje ista, ili još lošija vlast. Narod se posprdno smije samozadovoljnim izjavama policije da je cilj postignut jer se kolone nisu srele. Moje pitanje je zašto bi se kolone uopće trebale sresti. Treba li podsjetiti da su invalidi podigli šator ispred resornog ministarstva i nisu hodali gradom u nikakvoj koloni.

Nakon što resorno ministarstvo nije ništa poduzelo u vezi njihovih zahtjeva otišli su (jednom!) u mirnoj koloni svojih invalidskih kolica do Hrvatskog sabora izložiti problem institucijama vjerujući da je bar neka hrvatska institucija nadređena gluhoj vladi i nagluhom resornom ministarstvu.

Moja tročlana Velika koalicija, uz ova iznesena objašnjenja o okupacijama, smatra kako ni profesor Tomac nije trebao demonstrativno napustiti emisiju Marka Juriča. Ako imalo drži do sebe trebao je sugerirati voditelju da u emisiju pozove i psihijatra ili ni sam ne doći. Što se može, tu ni moja koalicija ne može puno pomoći, i profesori griješe, mada to nije bilo za očekivati od inače ‘nepogrešivog’ starog socijaldemokratskog lisca.

Čak se i tvrdi ORAH Mirele Holly razbudio iz zimske letargije, pa vrlo zabrinuto ističe jedini narodni prioritet a to je; miran i siguran odlazak Žarka Puhovskog na šetnju po Jarunu. Ogorčen raznim hrvatskim prosvjedničkim kolonama i on je, ( Puhovski), sam istaknuo svoj neopasan odlazak u šetnju na Jarun kao narodni i sigurnosni prioritet.

TVK je zaključila zimsko zasjedanje sa dva zaključka. Prvi je: Šator treba spakirati i otići kući do dolaska pravog proljeća. Tako će se zauvijek osujetiti zle namjere raznih Ocupya i raznih mogućih novih okupacija. Drugi zaključak je: Domaća ponuda voća ni ove zime nije bog zna kakva. I čvrsti orah postaje tek kiseli šipak!

Foto: M. M./Maxportal/Current.org