Imotski pravopis: Zašto Pupovac misli da generali Gotovina i Markač još nisu slobodni ljudi!?

Hrvatski premijer Milanović Zoran poručuje hrvatskom narodu da on ne odgovara nikome pa čak ni dragom Bogu! Odgovara samo svom SDP-u! I vjeruje jedino sudu svoje partije!

Piše: Nedjeljko Kaveljević Ždero

AKO niste znali SDP je stranka u kojoj inače vladaju ljubav, red, rad i neopisiva sloga a on je i tamo predsjednik. Još jasnije kazano i tamo u SDP-u je on ‘Šef’. Slijedom jednostavne narodske logike poruka ‘velikog šefa’ je jednoznačna i vrlo jasna. Država to sam ja.

Milanović Zoran, naš premijer odgovara samom sebi! Nikome drugome do sebi, moćnom i ‘Velikom Šefu SDP-a’. Ako kojim slučajem hrvatski građani, zajedno s izabranom predsjednicom Republike, malo bolje razmisle počet će i oni shvaćati kakva je golema odgovornost biti hrvatskim premijerom a istovremeno biti odgovoran takvom nemoguće moćnom čovjeku, neupitnom šefu SDP-a kakav je Zoran Milanović. Nije to lako! Stvarno nije lako!

Ustvari, moćni čovjek Milanović Zoran zavrjeđuje sućut i sažaljenje. Biti hrvatskim premijerom a biti odgovoran jedino šefu SDP-a je velika i strašna pokora.  Zato se premijer i meni počinje sviđati! A vama? Ma šta pitam! Takav čovjek-patnik mora svima imponirati. Zamislite koliki teret nosi taj čovjek. I sve to u naše ime?

Takav patnik naprosto mora biti voljen. I to neizmjerno! Od ovog časa narod bi opet mogao početi pjevati nekadašnje stihove ljubavne o ljubičicama i omladini… No hrvatska je omladina uglavnom nezaposlena i do krajnosti osiromašena, možda čak i pokolebana u nekritičkom izražavanju velike ljubavi prema velikim vođama i nije joj do pjevanja. Ali što je tu je. Takva su došla vremena. Loša vremena omladinska s premijerom koji je Šef SDP-a.

Potaknut ovim optimističnim razmišljanjima o Milanovićevom shvaćanju premijerske odgovornosti hitno sazivam prvi poslijeuskršnji sastanak svoje Velike tročlane antifašističke koalicije odlučan hitno djelovati po uzoru na premijera. Ni ja ne želim biti odgovoran nikome osim šefu TVAK-a, a to sam Ja. Sretno pučanstvo učlanjeno u moju veliku koaliciju već razdragano skandira: – Bravo šefe, braaavooo! Jedva uspijevam stišati sveopće oduševljenje i na tragu premijerovih manira odlučujem; ni ja ne idem na Pantovčak gdje se govori o nekakvoj političkoj i društvenoj odgovornosti. A neda mi se ni odgovarati na sva zastupnička pitanja. Ne i ne! Dragi ljudi, zar ja nemam već dosta glavobolje odgovarajući Šefu TVAK-a, to jest samom sebi.

Ipak priznajem, još je jedan razlog zašto ne želim na Pantovčak. Do prije neki dan sam vjerovao da je Pantovčak lokacija gdje zakonito i legitimno ureduju izabrani hrvatski predsjednici, planiraju i potom provode razne državne projekte. Sad tek vidim koliko sam zapravo bio neinformiran. Želite li i vi postati objektivno informiranim morali bi kao i ja redovito slušati ‘Intervju tjedna’ uvažene Jasmine Popović na hrvatskom radiju.

Nekidan slušam pažljivo Milorada Pupovca koji nama Hrvatima otvara naše neinformirane hrvatske oči svojim umjerenim, polaganim i biranim filološko-lingvističkim rječnikom. Napokon o Pantovčaku doznah istinu koju vama odmah prenosim: “Biti u kući Josipa Broza Tita na Pantovčaku, a njega izbaciti iz iste te kuće nije osobit projekt”- kaže Milorad. Dakle, ako ni vi niste znali, Pantovčak je samo i jedino Titova kuća!

Nameće se pitanje tko je zapravo Pupovac? Koji tvrdi to što tvrdi. Mi znamo da je jedan od osnivača Udruženja za jugo demokratsku inicijativu (UJDI), a suosnivači su također neojugokomunistički borci, Matvejević, Puhovski te general-pukovnik JNA Koča Popović. Znamo da se u zatvoru drug Koča svojedobno odrekao nekih partijskih drugova a potom i vlastite supruge jer “ona nije moralno-politički podobna da bude njegovom ženom”!

Jedna od knjižurina sa Kočine police u padu je, sjećate se, tresnula Antu Tomića u glavu. Vjerojatno je to bila teška knjižurina Ratni ciljevi dijalektičkog antibarbarusa pa je i Ante obolio i zamalo se pridružio UJDI-Yu.  Moja baba Gabeličuša bi o tome sigurno rekla: – Džabe ti je gluvom šapćat! A o moralnom profilu Kočine žene baba bi rekla: – Sinko, bila je slaba u brdu a tanka u polju! Šta će mu takva žena!

Nama se nameće pitanje što nam je sve zapravo želio poručiti ugledni borac za manjinska prava Pupovac Milorad? Pokušat ću odgovoriti iako uvaženi za svoje tvrdnje uglavnom iznosi ujdijevske zamisli i lične dojmove umjesto stvarnih dokaza i razumljive argumentacije. Milorad je i ovaj put poučno i vrlo zabrinuto fantazirao o ne-ujdijevskoj pravdi i istini kakvom je on vidi. Meni je dok sam ga slušao više nalikovao osobi koja ima Minhauzenov sindrom i uporno nama nešto ‘baroniše’! Baronisanje je pričanje priča o mjestima, događajima i ljudima koji u stvarnosti nisu postojali a kronologija tih izmišljenih događaja nije kronologija stvarnosti kao što ni ratni uzroci i ratne posljedice nisu istoznačnice.

No, sebe on smatra časnim i dostojanstvenim čovjekom, kavalirom, učtivim i miroljubivim gospodinom koji je zabrinut i jedini sve razumije. One je taj koji nastoji svima nama pomoći! On se trudi, a mi, drugi i drugačiji ljudi smo ‘bože te sačuvaj’.

Treba li protiv Miloradovih dojmova-tumačenja i ‘baronisanja’ o razlozima egzodusa srpskog stanovništva iz paradržave ‘krajine’ upotrijebiti Ockamovu ili Hitchensovu britvu? Treba, i jednu i drugu jer ono što se tvrdi bez dokaza, treba se i može se bez dokaza i opovrći. Ne brinite, britve koje spominjem nisu okvalificirane ubojitim hladnim oružjem, to su filozofske britve i zakon su u epistemologiji (teorija koja se bavi dosezanjem znanja i prave istine).

Zašto se Pupovac boji predsjedničina Savjeta za obranu i govori da je vrlo opasan! Sugerira li nam to on da su svi Projekti iz ‘otete Titove kuće’ vrlo opasni! Zašto Pupovac misli da generali Gotovina i Markač još nisu u pravom smislu slobodni ljudi. Zašto njegove riječi i političko povijesni pogledi strašno podsjećaju na riječi jednog füreru bliskog suradnika koji je o shvaćanju povijesti opasno ironično rekao: Povijest se stvara na ulici a ne ‘sumnjivim’ projektima na ‘otetom’ Pantovčaku!

Zašto on značajno triput ističe ‘presudu u prvom stupnju’ za generale Gotovinu i Markača implicirajući njihovu krivnju usuprot pravomoćnoj oslobađajućoj drugostupanjskoj presudi. Zašto kaže “Kad se ćirilicu prestane proganjati ići ću opet u Vukovar a u Knin ne idem dok god se u Hrvatskoj bude slavila Oluja! Onda dvosmisleno dodaje: “A i o tome će se ( o Oluji) još morati razgovarati! Dakle s njim još nije gotovo!

Možemo samo nagađati zašto je Pupovac toliko uplašen od Vijeća za domovinsku sigurnost, odnosno od predsjedničina Savjeta za obranu u koji su imenovani generali Gotovina i Markač. Vjerojatno zato što dobro zna koliko su ta dvojica vrlo pouzdani obrambeni igrači (i obrambeni generali)! Napominjem, pravomoćno oslobođeni lažnih optužbi ljepuškaste haške tužiteljice.

Siguran sam da predsjednica Hrvatske nema namjeru osnivati savjete za napad jer nema takvih zlih namjera. Hrvatska nikoga ne napada. Osnovala je savjet za obranu poučena nedavnim gorkim iskustvima. Ali uz takvu obranu kakvu nude predsjedničini obrambeni savjetnici nemaju šanse eventualni napadi kakvima smo bili izloženi od paradržave ‘krajine’!

Evo za ilustraciju i stav o Hrvatima generala Koče Popovića, suosnivača UJDI – ja, izrečenog 1991. godine: “Paralele između Miloševića i Tuđmana se prepoznaju po tome što oba veruju u silu i propagandu, a neistomišljenike teško podnose!”