U Parizu, 28. kolovoza 2020. napustio nas je jedna zaista rijetka i autentična osoba Ante Glibota, neustrašivi hrvatski vitez i istinski domoljub.
Ante Glibota rođen je 15. lipnja 1945. godine u podbiokovskom selu Slivnu tadašnje općine Imotski. I upravo uz nadahnuće svoga oca Josipa, mnogobrojne obitelji Glibota, u okruženju malog mjesta Slivna ali i čitave Imotske krajine, napose Dalmacije, Ante Glibota formira svoju ličnost u borca za hrvatske državotvorne ideje i interese s izraženim domoljubnim stavom. Ovo će postati nit vodilja koja određuje i definira njegov život.
Taj mladić Ante Glibota kao od Imotskog kamena odvaljen, čvrst, energičan i nadasve probitačan, karizmatičan i sa stavom dolazi u Zagreb na studij te ubrzo postaje predsjednik fakultetskog odbora.
Usko je surađivao s dekanom i profesorima a posebno sa profesorom Markom Veselicom koji je bio njegov istinski prijatelji i suborac za hrvatsku pravdu. Sa Veselicom ulazi u društvo hrvatskih intelektualaca Vladom Gotovcem, Brunom Bušićem, Vlatkom Pavletićem, Ljudevitom Jonke i drugima. Također ga upoznaje i s gospodarstvenicima Antom Todorićem, Ivanom Kuštrakom generalima Vladom Mutakom, Jankom Bobetkom i ostalima.
Ekonomski fakultet u Zagrebu završava 1969. godine a svoju bogatu biografiju i intelektualni razvoj nastavlja 1970. godine zajedno s braćom Veselica kao suosnivač Hrvatskog gospodarskog lista, glasilo koje je pisalo o ekonomskim i političkim temama u Jugoslaviji.
Sada hrvatska intelektualna zajednica, uz punu podršku hrvatskog puka precizno određuje temeljna stremljenja i interes hrvatskog naroda: hrvatska državna samostalnost! Međutim, ovim aktivnostima 1968-1972 godine stvorio se temelj, zapalila iskra, zvijezda vodilja koja će svoju realizaciju doživjeti odlukom za osamostaljenjem RH i Domovinskim ratom za oslobođenje hrvatskih teritorija.
Vidjevši u tome opasnost jedinstva u tadašnjoj Jugoslaviji, državni vrh izdaje nalog da se uhiti dio hrvatskih intelektualaca, koje su mediji prozvali “Apostolima hrvatske državnosti.”
Ante Glibota je isključen iz javnog života uhićenjem 11.01.1972. godine kao najmlađi u skupini intelektualaca: Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Marko Veselica, Vlatko Pavletić, Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Jozo Ivičević, Zvonimir Komarica i Ante Bačić, nakon čega su optuženi i osuđeni za kontrarevolucionarnu djelovanje. U konačnici su završili na robiji.
“Kako sam bio velik, kad sam bio malen.”
Tin Ujević
Nakon izlaska iz zatvora, nepogodan tadašnjem režimu i šikaniran, napuštajući pakao bivše Jugoslavije 1974. godine odlazi u emigraciju u Francusku gdje počinje novi život. Na Sorbonni je pohađao francuski jezik, ekonomiju i političke znanosti, a na Collège de France slušao je predavanja intelektualne elite. Započeo je svoje stvaranje i ostvario vrlo plodnu karijeru kao autor, izdavač, galerist, povjesničar umjetnosti, teoretičar arhitekture i kolekcionar, kurator prestižnih umjetničkih manifestacija diljem svijeta.
Bio je direktor Paris Art Centra od 1979. do 1994. godine. Uz svoju uspješnu karijeru bio je uspješan i u privatnom životu kada je u Parizu upoznao i svoju ženu Martine s kojom je osnovao obitelj i imao sretan obiteljski život. Danas njihove troje djece Adeline, Josephine i Marko su ostvareni i uspješni ljudi na koje je on uvijek bio posebno ponosan.
U temeljnim načelima Ante Glibote bilo je usađeno domoljublje i bitka za hrvatsku državu. Za vrijeme demokratskih promjena, posvetio je godine života i rada činu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.
Kada se stvarala Republika Hrvatska u Maastrichtu je organizirao na gradskom stadionu skup Hrvatske dijaspore s preko 26 tisuća Hrvata iz čitave Europe, tražeći priznanje Hrvatske i zaustavljanje ratnih strahota nad hrvatskim građanima.
Njegova je akcija istovremeno obilježena brojnim humanitarnim akcijama za djecu poginulih branitelja, za djecu Hrvatske, brojnim donacijama i medijskim akcijama, promovirajući temeljne hrvatske interese u cijelom svijetu.
Njegove peticije za priznanje Hrvatske i prijem u UN potpisivali su vodeći svjetski intelektualci: Alain Finkielkraut, Fernando Arrabal, Otto Piene, Luciano Berio, Camilo José Cela, i drugi brojni Nobelovci, umjetnici, arhitekti, intelektualci planetarne važnosti…
Zahvaljujući njegovoj inicijativi, organizirat će se i u ratnim okolnostima i prijetnjama 1993. u Zagrebu godišnji sastanak Europske akademije, UNESCA i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Hrvat je s najvećim brojem objavljenih naslova na stranim jezicima, a imao je uspješan profesionalni rad po cijelom svijetu, od Azije i Amerike, od Rusije do Zapadne Europe. Istovremeno tako promiče temeljne hrvatske interese i kulturu hrvatskog naroda.
Bio je autor 2008. godine spektakularnih Olimpijskih izložbi organizirane od Međunarodnog Olimpijskog odbora i Adidasa u Muzeju moderne umjetnosti u Pekingu za vrijeme Olimpijskih igara u Pekingu, pod naslovom Umjetnost i sport, predstavljenu u 7 najznačajnijih kineskih Muzeja, a koja je okupila kreativnu i likovnu elitu sa svih kontinenata.
Od 2016. godine Ante Glibota je jednoglasno izabran i za potpredsjednika Europske Akademije Znanosti Umjetnosti i Književnosti (EASAL), iz Pariza, čiji je redoviti član od 2004. godine i dopisni član od 1986. godine.
Predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata dodijelili su mu (2012.) u Zagrebu i Veliku zlatnu plaketu- Da se ne zaboravi te priznanje Osoba godine (2017.).
Ante Glibota, vizionar i intelektualac iz Imotskog kamenjara gdje je život bio uistinu gruba i bespoštedna borba, izborio je sebi mjesto u samom vrhu svjetske elite. Može se reći da je Ante Glibota živio izvan našeg vremena i prostora, bio je jedan od zaista rijetkih i autentičnih veličina kojem se hrvatska država može ponositi a sada zaslužuje mjesto u prostranstvima božanske vječnosti.
“Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da ni svojom smrću ne mogu da nas obeshrabe.”
Ivo Andrić
U Osijeku, 29.08.2020.
Ivana Grepo, nećakinja
