U ovom paklu koji slijedi cijeloj Europskoj uniji, više mi nije bitno gdje je Škoro bio devedesete, što je pokušao napraviti Thompsonu, gdje je više “obiteljskog nasilja”, među SDP-ovim ili HDZ-ovim nasilnicima…. Fokus mora biti jedan, kriza, piše Ivica Šola u Slobodnoj Dalmaciji
Od Slobodne Dalmacije do Globusa, o Plenkoviću za njegova mandata napisao sam tone kritičkih tekstova. I dobio, uglavnom, gromoglasan pljesak s desnice. Tih tekstova se ne odričem, ali se ne odričem ni javne odgovornosti za Hrvatsku sutra, jer prostor koji autor u medijima ima ne treba služiti za draškanje ušiju (svojih) čitatelja, pa i po cijenu da postaneš “plaćenik”, “izdajica”, i svi drugi epiteti kojima te ljudi zaspu kada ne potvrdiš njihove unaprijed formirane, zabetonirane stavove koji su nerijetko emotivni.
Dakle, na jesen nam je slijedi pakao, kao i cijelom svijetu, najveća kriza od velike depresije s konca dvadesetih prošlog stoljeća. Istanbulska, Marakeš, ustaše, partizani, Bleiburg, Jasenovac… sve su to teme u kojima svaki Hrvat međusobno treba zakopati ratnu sjekiru i staviti glavu skupa.
Najbolji za “direktora”
Nije vrijeme za teme te vrste, radi se o tome da nakon izbora ulazimo u razdoblje jednako ili slično kao za Domovinskog rata, gdje ćemo u ovom novom ratu koji slijedi na jesen opet braniti živote, egzistenciju ljudi, radna mjesta, fetu kruha, ali, vjerojatno, kao i u ratu, i fizičke živote ako korona opet bukne, a vjerojatno hoće, u kojoj pak mjeri to nitko ne zna. Na sve to što se dogodilo, eto i razornog potresa u Zagrebu, pa očita propast važne nam grane, turizma, na koji se vežu i druge grane.
Primjerice, vinari ovdje u Slavoniji i Baranji, koji su svoje vino plasirali na Jadran u sezoni, imaju pune bačve, a doći će nova berba. Kuda će s vinom koje čami u bačvama kada grožđe uskoro dozrije? Ili baciti vino ili grožđe, trećega nema.
U Europi je njemačka kihnula ekonomski, a kada Njemačka kihne, cijela Europa se razboli, a to je krivnja europskih politika koje su ostale države članice, pa i nas, pretvorile u njemačke savezne pokrajine. No za prolivenim mlijekom se ne žali, nego uči.
U ovom paklu koji slijedi cijeloj Europskoj uniji, više mi nije bitno gdje je Škoro bio devedesete, što je pokušao napraviti Thompsonu, gdje je više “obiteljskog nasilja”, među SDP-ovim nasilnicima duginih boja ili kod HDZ-ova župana, kako je Plenković i Kuščević minirao narodnu volju, ili onaj Bernardićev sukob interesa sa silnom lovom, ili bljuvotine o “rektalnom alpinizmu” kada mu je isti u stranci dokazan. Kao i gdje je među njima više lopova i demagoga, jer je konkurencija žestoka.
Sve to ne treba zaboraviti, ali fokus mora biti jedan, kriza. Prioritet u ovom paklu koji uskoro slijedi zbog korone, koja je urušila sve, jest pitanje tko je ta osoba koja je najprikladnija voditi Hrvatsku u najtežim vremenima od Domovinskog rata.
Tu nema mjesta za emocije, sviđa li mi se netko ili ne. Stvar je jednostavna. U igri za premijera (mandatara) tri su imena. Plenković, Bernardić i Škoro. Zato ove izbore shvaćam kao natječaj za direktora firme koji treba upravljati krizom, paklom koji slijedi, a tu me briga za emocije, simpatije ili antipatije, već, kao na svakom natječaju, gledam samo reference. Za nekoga je to Bernardić. Poštujem. Za nekoga je to Škoro. Poštujem. No kao Plenkovićev višegodišnji kritičar, objektivno najbolje reference za “direktora” ima Plenković. Samo dva argumenta.
Superiorni premijer
Prvo, zajedno sa svojim timom, ponajprije ministrima Marićem, Božinovićem i Berošom, dokazao je da zna upravljati krizom tijekom korona-epidemije. Na vrijeme je “upumpao” novac da ljudi ne ostanu na ulici, na vrijeme se krenulo s epidemiološkim mjerama i spašeni su mnogi životi. Volio ga ja ili ne volio, to su činjenice koje mu priznaje i međunarodna javnost i mediji, koji nemaju nikakvog interesa, kao ni ja, po tom pitanju hvaliti Plenkovića i njegov tim. Ako je netko dokazao da se znao nositi s krizom na proljeće, jamačno je najkvalificiraniji da se uhvati u koštac s paklom koji slijedi na jesen.
Drugo, potreban novac za jesenski pakao neće nam dati po povoljnim uvjetima ni Trump, ni Putin, ni Orban, ni Kinezi, nego Europska unija i njezine institucije, što god vi ili ja mislili o EU-u.
Opet, tu najbolje reference ima Plenković i, bez omalovažavanja i Bernardića i Škore, ali u toj agendi i osobnom utjecaju te ugledu koji ima u Europskoj uniji Plenković je za njih svemirski brod. Zato ne čudi da i Bernardić i Škoro bježe od sučeljavanja jer im je, prosto rečeno – superioran. I znanjem, životopisom i konkretnim rezultatima.
Nažalost, skupo bi ga mogla koštati Josipa Rimac, Kuščević…, no hoće li birači na natječaju za “kriznog upravitelja” RH staviti naglasak na njegove propuste, grijehe ili na njegove prednosti, pogotovo u kontekstu pakla koji nas uskoro čeka, vidjet ćemo.
Što se mene tiče, u ovoj opasnoj situaciji, stavit ću naglasak na njegove prednosti. I spreman sam zbog toga opet biti “plaćenik”, “izdajica”… Jer, nisam ja bitan, bitno je da Hrvatska preživi pakao koji slijedi, s čovjekom s najboljim referencama.
A to je Plenković, koji ne treba plašiti ljude, ali griješi jer ne komunicira jasno koliko je situacija ozbiljna i da nije vrijeme za eksperimente. Stoga, ako smo u Domovinskom ratu imali vladu nacionalnog jedinstva, u strahotama koje dolaze, zar nije vrijeme za nešto slično?
Ivica Šola / Slobodna Dalmacija
