Samo su dvije stvari u životu neizbježne, smrt i Krešimir Macan. Smrt iz bioloških razloga, Macan iz tehnološko-medijskih. Svaki dan, otvoriš bilo koju televiziju, eto ti Macana, ponekad garniranog sa Žarkom Puhovskim ili sličnom medijskom posvudušom opće prakse, stručnjakom za sve. Otvoriš radio, eto ti opet Macana, odeš na društvene mreže opet eto ti Macana. Čim otvoriš bilo koji medij, zagarantirana vam je dnevna overdoza Kreše Macana.
Kažu, Macan zna pametno govoriti, naravno da zna, ali kao “komunikacijski stručnjak” ima jedan veliki problem, ne zna pametno šutjeti. Najveći izostanak pametne šutnje Kreši se dogodio kada je veličanstveni doček hrvatskih nogometaša nakon osvojenog srebra u Rusiji zajedno s kolegom vidio kao “pokušaj ustaškog državnog udara koji nije uspio”.
I dok je pola milijuna Hrvata na ulicama Zagreba prštalo od sreće i pozitive, Kreši se tko zna otkud ukazalo pola milijuna ustaša, što nijedan svjetski medij i novinar nije primijetio, samo veseli narod popraćen pozitivnim domoljubnim nabojem.
No eto, to je za Krešu i njegovog pajdu bio valjda ustaški dernek. Tako je, kao “nezavisni stručnjak” odmah Plenkoviću ponudio ostavku na mjesto savjetnika i, kao “nezavisni stručnjak”, kakav je bio i kod Račana, ostao bez nezavisnih devet tisuća kuna honorara za svoje nezavisne usluge.
Krešo zna pametno govoriti, ali ne zna pametno šutjeti iz samo njemu znanih razloga jer, zasigurno, morate biti dobro ideološki zadojeni i isključivi da u tako pozitivnom i povijesnom događaju vidite ustaše i revival Drugoga svjetskog rata.
OPROŠTENO I ZABORAVLJENO
No Kreši se sve oprašta i zaboravlja. Tako začuđuje gromoglasna šutnja zagovornika borbe protiv nasilja nad ženama i Istanbulske konvencije nakon što je u “Otvorenom” izabranu saborsku zastupnicu Karolinu Vidović Krišto nazvao spodobom, spodobom koju on uopće “ne želi slušati”, samo zato što mu je rekla isto što i Nino Raspudić na RTL-u, da on nije nikakav “nezavisni” stručnjak, ali na Ninu nije primijenio verbalno nasilje, valjda zato što je muškarac, a Karolina je žena. Sapienti sat!
Nazvati nekoga spodobom je čin apsolutne dehumanizacije osobe, u ovom slučaju žene, dok ni voditelj niti žena, Dalija Orešković, također zagovornica “Istanbulske”, nije stala u obranu kolegice od ovog teškog verbalnog nasilja. Naime, prema Hrvatskom jezičnom portalu spodoba je “lik koji tek sliči ljudskom biću, poružnjena ljudska prilika, utvara”. Šute i B.a.B.e., šute sve feministice, šuti i Jelena Veljača.
Ova potonja pak kada je zaštita žena od nasilja u pitanju zapravo je razotkrila da te “Istanbulke” dijele žene na one koje treba zaštititi od tipova poput Kreše Macana, i žene kojima “tako i treba” jer nisu njihovog “naprednog svjetonazora”.
Tako je Veljača, nakon što se Obersnel nasilno obrušio na vijećnicu Ivonu Milinović samo zato jer je upozorila na financijske muljaže projekta Europske prijestolnice kulture, napisala i dodatno zakucala napadnutu vijećnicu: “Frapirana činjenicom da moram odjednom pred samom sobom birati između manijaka koji je u svom osmom gradonačelničkom mandatu toliko osokoljen da si dopušta ispade bijesa i nekontrolu frustracije na nivou kojih se ne bi posramio bilo koji socijalno neprihvaćeni zlostavljač, i žene koja je toliko umobolno desno”, pa nastavila zajedno s Obersnelom cipelariti Ivonu Milinović davši joj titulu “Pavelićeve ljubavnice”.
Očito su za razne Veljače žene koje ne pripadaju njihovu svjetonazoru, a koji je sasvim legalan i legitiman, žene drugog reda ili, kako bi Macan rekao spodobe, ili po Veljači “umobolne”.
NAPADI NA ČASNE
Na tom tragu nikada nisu reagirali na sustavno medijsko i fizičko nasilje prema dr. Željki Markić i njezinim volonterkama koje su po štandovima dobivale batine, kao što nisu reagirali ni na fizički nasrtaj lijevog aktiviste na dr. Ružicu Ćavar pri čemu joj je slomljena ruka.
Mislav Bago, pak, kao i Macan ne ispričavši se, šalje poglavaricu sestara Svetog Križa u 3pm. Nakon što je koronavirus ušao u samostan u Đakovu, kao i u mnoge samostane u susjednoj Italiji, sestre, čiji je red kroz povijest i danas dao nemjerljiv doprinos ne samo Đakovu, već cijeloj Domovini, u dobrotvornom, kulturnom i odgojno-obrazovnom smislu, izložene su na dnevnoj razini takvom verbalnom nasilju i bljuvotinama da ih jednostavno ne mogu izreći. A da ne govorim o stigmatizaciji ovih časnih (!) žena, redovnica, samo zato što imaju koronavirus, i to ne svojom krivnjom, kao i mnogi drugi zaraženi.
No nitko, kao i u slučaju Krišto, Markić, Milinović, Ćavar… od tih silnih Veljača, Borićki, Sarnavki… da bi stao u obranu od nasilja nad časnim sestrama i bljuvotinama koje se šire medijima i društvenim mrežama, pri čemu su sestre samo povod da se istrese mržnja prema Katoličkoj crkvi kao takvoj.
Sve te Veljače, da žive tisuću života, neće toliko dobra napraviti narodu i Domovini te gladnima u Africi i drugdje, koliko sestre Svetoga Križa. Zato ih i napadaju.
No neka se to dogodilo i događa, da Macani i Veljače pokažu svoje pravo istanbulsko lice u zaštiti žena. Ali kako zaštititi žene od Macanā i Veljačā?
Ivica Šola/Slobodna Dalmacija
