Ivica Šola: Milanović je zapravo hrvatski Vučić, čak i gori. Je li vrijeme za opoziv?

Rat se ne vodi (samo) oružjem. Oružje je uvijek tek krajnja konzekvenca neke bolesne ideje. U tom smislu treći svjetski rat je započeo, započele su ga Rusija i Kina. Nacrt ovog novog globalnog sukoba postao je jasan par dana uoči Putinove agresije na Ukrajinu.

To je bila izjava Putina i njegova kineskog kolege Xi Jinpinga od 4. veljače 2022., dakle 20 dana prije početka ruske invazije na Ukrajinu. Putin i Xi u toj izjavi jasno kažu da ne postoji više jedinstveni poredak “temeljen na pravilima”, rekla su obojica, već multipolarni svijet u kojem su univerzalne definicije demokracije, slobode i ljudskih prava mrtve.

Kao rezultat toga, mi, Komunistička partija Kine i Putinova Rusija, idemo rušiti ta pravila i međunarodno pravo prema vlastitom naumu. Tako Rusija kreće na Ukrajinu, a Kina na Pacifik, na Tajvan. Pridružuju im se i druge perjanice “slobodarskog svijeta”, poput Irana, Sjeverne Koreje, Bjelorusije…

U posljednje dvije godine, općenito, dosad nezamislive stvari postale su zamislive: oružana pobuna u Sjedinjenim Državama, tihi građanski rat koji je počeo napadom na Kapitol, kada prvi put u višestoljetnoj povijesti američke demokracije nije došlo do mirne predaje vlasti. Potom povlačenje Amerike iz Afganistana i dodatna radikalizacija cijelog tog područja. Potom zatvaranje sindikalista i gušenje zadnje postkolonijalne demokracije u Hong Kongu, pa rat između Kine i Tajvana, te (za sada) konvencionalno ratovanje velikih razmjera na tlu Europe, u Ukrajini.

Vara se onaj tko misli da je ovo najgore što se dogodilo i da će se sve uskoro smiriti. Svjetska arhitektura se raspada, Rusija već “dejstvuje” u Ukrajini, Kina zvecka na Pacifiku, Kina koja ne želi biti tek regionalna (vojna) sila već želi na svakom planu prestići SAD.

Jemen je pretvoren u vječno bojno polje između Irana i Saudijske Arabije…, mogli bismo nabrajati do jutra, gdjegod pipneš pukotine do sada poznatog poretka, a svaka od sila želi što dublje, milom ili silom, ući u njih, ponajprije totalitarni režimi, poput Rusije i Kine koji su, kako rekoh, to najavili 20 dana prije ruske invazije na Ukrajinu.

Kao dio ovoga trećega svjetskog rata treba dodati da je u tijeku i ekonomska deglobalizacija, gdje se svaki od globalnih trgovačkih blokova bori kako bi osigurao opskrbu sirovinama i energijom. Rusija je preusmjerila svoje zalihe nafte i plina u Kinu; SAD radi na dugoročnim energetskim ugovorima s Britanijom i Njemačkom. U međuvremenu je američki predsjednik Joe Biden zabranio izvoz poluvodiča u Kinu, pa je uložio 52 milijarde dolara u proizvodnju i istraživanje poluvodiča, s izričitim ciljem prestići Kinu u ovom strateškom sektoru.

K tome, Europa je dodatno ranjiva. Naime, što ako se Amerika povuče iz NATO-a, bilo de iure, u slučaju da na sljedećim američkim izborima pobijedi netko sličan Trumpu, bilo de facto da svoj fokus i snage premjesti na Pacifik, a Europu prepusti na milost i nemilost onom luđaku iz Kremlja i njegovim bolesnim ambicijama?

No, kao i u svim ratovima, treba odabrati stranu. Nema tu nesvrstanih. Čak ju je i neutralna Švicarska odabrala, Švedska i Finska trče pod NATO kišobran čim prije, a u cijelom ovom globalnom kaosu mi na Pantovčaku imamo neobičnog čovjeka (ne treba ga opisivati njegovom jezičnom “kulturom”) koji u zadnjem monologu u Vukovaru otvoreno napada SAD i NATO, prije i EU, a zemlju koja nam je pomogla od Domovinskog rata u ostvarenju svih strateških ciljeva, SAD, proziva da nas želi učiniti robovima.

On je i protiv sankcija Rusiji, a Lavrov mu iz Moskve šalje poljupce, on je protiv pomoći Ukrajini na način obuke u RH, za njega je za rat u Ukrajini kriv NATO i SAD, a ne Xijeva i Putinova objava rata gore spomenuta 20 dana prije invazije na Ukrajinu.

On, zapravo, govori i čini isto što i Vučić, i puno bi bio prikladniji za predsjednika Srbije nego Hrvatske, s tim da je Vučić puno pametniji u izjavama o Americi ili Europi, te ratu u Ukrajini općenito. Drugim riječima, Milanović je i za ovakvu prorusku Srbiju preradikalan, a u retorici prema SAD-u, NATO-u i Europskoj uniji Vučić u odnosu na njega djeluje kao razborit i civiliziran čovjek sjedeći (do kada?) na dvije stolice.

I tu su Milanović i Vučić slični, obojica tako implicitno govore i čine kao da kroz njih progovara drug Tito – da je u ovo vrijeme opasno se vezivati za savezništva, bila ona vojne, ekonomske ili političke naravi. No, Bogu hvala, hrvatska se strateški pozicionirala uz zapad, uz NATO i EU, uz SAD, uz saveznike koji imaju mnoštvo mana, dok onaj savez koji simboliziraju Xi i Putin ima samo jednu – ne valja! Gura svijet, već i jest, u treći svjetski rat i onda, kao Milanović, obrću teze.

U ovakvom kaotičnom svijetu i preslagivanju karata imati predsjednika poput Milanovića, koji je k tome i vrhovni zapovjednik oružanih snaga te sukreator vanjske politike, zapravo je ugroza nacionalne sigurnosti.

Stoga, zbog ozbiljnosti situacije i opasnog čovjeka po sigurnost RH na Pantovčaku, razložno je postaviti pitanje: Je li došlo vrijeme za opoziv Zorana Milanovića? Da, to je teško izvedivo, ali ne zbog članka Ustava koji to regulira, već što takvih kao on u RH, pa i u Saboru, ima podosta, što korisnih idiota, što korumpirane bagre prljavim ruskim novcem s kojeg se cijedi krv Ukrajinaca.

Ivica Šola /Slobodna Dalmacija