Za Hrvate Vukovar, kao i Škabrnja, nisu tek gradovi, mjesta. Oni su više od grada, mjesta, oni su simboli, utemeljiteljski mit na kojem je nastala moderna Hrvatska demokratska država. To su za nas, u smislu povijesne i nacionalne memorije, sveta mjesta. S takvim mjestima se ne šali, bira se jezik kada se govori o njima.
Unatoč tome Boris Dežulović napisao je sad već “legendarnu” kolumnu pod naslovom “Jebo vas Vukovar“. Bio je, doduše, tužen, tužba odbačena. Da odete bilo gdje, kamoli u Izrael i napišete “Jebo vas Auschwitz“, a oko 30 tisuća Hrvata, silovanih žena, izmasakriranih ljudi prošlo je tada kroz logore na tlu Srbije(!), mislim da bi vam, ne samo novinarska karijera, već i sloboda bila oduzeta. Nema tu izvlačenja na “satiru” i slične kerefeke i navodnu “slobodu govora”.
K tome, danas je taj dan, 18. studenoga, pad Vukovara i zločin u Škabrnji, u Republici Hrvatskoj i državni blagdan, neradni dan, dan pijeteta i sjećanja na sve žrtve Domovinskog rata. U prijevodu, Dežulović je tim tekstom rekao cijeloj Hrvatskoj “jebale vas sve vaše žrtve Domovinskog rata, jebala vas i Škabrnja, svi poginuli, izmasakrirani i nestali.”
Ali sud u toj istoj Hrvatskoj kojeg ne bi bilo bez onog što simboliziraju Vukovar i Škabrnja nije vidio ništa sporno. Sud se pozvao na slobodu govora pri jebanju svetinja i odbacio tužbu protiv Dežulovića, pozivajući se na članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima o slobodi izražavanja. S druge strane ovaj tjedan hrvat ski novinar kojeg je tužilo Pupovčevo Srpsko narodno vijeće dočekao je svoju konačnu presudu.
Županijski sud u Bjelovaru potvrdio je presudu općinskog suda u Za grebu koji je odredio Juriču kaznu od 10 mjeseci zatvora zbog vrijeđanja “srpske nacionalne manjine i Srpske pravoslavne crkve”. Obrazloženje presude Marku Juriču, što me iskreno izbezumilo, u svojoj esenciji je laž. Radi se o kleveti, sud mu stavio u usta nešto što nije rekao.
Novinar Marko Jurič niti jednom riječju u inkriminiranim izjavama nije spominjao niti Srbe, niti srpsku manjinu, niti pravoslav ne vjernike, već četnike. A patrijarh Porfirije jest u Chicagu pjevao četničke pjesme i veličao zloglasnog četničkog koljača, svećenika Srpske pravoslavne crkve, popa Momčila Dujića.
Nadalje, ista Srpska pravoslavna crkva kojoj je isti Porfirije na čelu, odlikovala je ordenom koji nosi ime pravoslavnog sveca četničkog vojvodu Vojislava Šešelja, pravomoćno osuđenog ratnog zločinca.
Potpredsjednica Demokratske stranke i poslanica u narodnoj skupštini Srbije Aleksandra Jerkov odlikovanje Šešelja od strane Porfirijevih je prokomentirala rekavši da, kao što su Srpska pravoslavna crkva i četnici devedesetih bili na istoj strani, tako su i danas. Pametnome dosta, našim sudovima nije.
A što se Vukovara tiče, Porfirije je prošle godine pljunuo na Vukovar, slično kao i Dežulović.
Porfirije i njegova svita prošle su godine izabrali dan posvete pravoslavnog Hrama u Vukovaru baš kada se obilježava pogibija legende Vukovara i svih Hrvata Blage Zadre, odlikovavši pritom gradonačelnika okupiranog Vukovara, Vojislava Stanimirovića, koji je na kostima Blage Zadre ušetao u Vukovar i postao gradonačelnik. Time je Porfirije jasno rekao tko je pravi gradonačelnik Vukovara, i čiji je zapravo Vukovar, Stanimirovićev, a ne Zadrin. Ovaj velikosrpski političar, a ne patrijarh, licemjerni je čovjek s tisuću lica.
Čovjek, Porfirije, u daljnjem tekstu Perfidije, a moji prijatelji, Srbi, pravoslavci iz Beograda ga zovu i “Profitije”, je poglavar crkve koja je nedavno odlikovala i pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Šešelja, čije su pristaše sudjelovale u zločinu nad Vukovarom, ima u istom Vukovaru obraza, skrivajući se iza Evanđelja, govoriti tada o praštanju i pomirenju po starom principu “ko nas bre zavadi”.
Zahvaljujući brojnim “hrvatskim” medijima glavna vijest iz Vukovara tada je bio Perfidije, a ne heroj i tolerantan čovjek general Zadro, koji je Vukovar branio od Perfidijevih.
Perfidije, odnosno Profitije, poput Pupovca, koji je desantom na Crnu Goru iz helikoptera došao ustoličiti velikosrpskog vladiku Joanikija koji negira crnogorsku naciju i Crkvu, i slijepcima, a posebno iz njegovog “kruga” iz Hrvatskoj, od Tvrtka Jakovine, preko Ive Josipovića do niza medijskih esteta tipa Pofuka, jasno je pokazao da je jedna od glavnih karika stvaranja srpskog sveta, kako se nekada zvao velikosrpski projekt.
Perfidije, koji je u genocidnoj tvorevini zvanoj Republika Srpska jasno govorio da se granice mogu mijenjati kao “više puta tijekom istorije”, zapravo je jasno progovorio o teritorijalnim pretenzijama Srbije na Bosnu i Hercegovinu.
Dakle, osim što Jurič niti jednom riječju nije spominjao ni srpsku nacionalnu manjinu niti pravoslavne vjernike, već samo i isključivo Porfirijevo četnikovanje i pjevanje četničkih pjesama, što je činjenica, a sve što je Jurič, kako se vidi i iz ovog teksta, “dijagnosticirao” o Porfiriju tada, dok su ga svi hrvatski mediji hvalili i divili se njegovoj “učenosti i mirotvorju”, pokazalo se točnim.
Pa je ovo sukus perverzija sudova koji su ga presudili u vukovarskoj Hrvatskoj: Marko Jurič presuđen je i oderan financijski zbog govorenja istine. Da se zgroziš i uplašiš tko je od nas sljedeći na redu zbog iznošenja mišljenja i govorenja istine. Dežulovići, ovi Zovkovi i njegova sekta iz HND-a jamačno nisu.
Koliko vidim, sljedeći je Ivica Marijačić budući da on nije Dežulović, sud je prihvatio Pupovčevu tužbu protiv njega zbog kritike srpskih “Novosti” koje, i to je notorna činjenica, pljuju po hrvatskim simbolima poput himne – hrvatskim novcem, koji uplaćuju i Juriči i Marijačići.
A sve nas, dakle, jebo i Vukovar i Škabrnja i sve što simboliziraju, kao i hrvatsko (?) pravosuđe koje se presudom Juriču jasno opredijelilo i izabralo između onoga što simbolizira Vukovar i pjevač četničkih šlagera, patrijarh Porfirije te razni njihovi Dežulovići ma gdje bili.
Ivica Šola/Slobodna Dalmacija
