IVICA ŠOLA: Svi govore i pišu o Škori. Evo, i ja ću. O čovjeku koji bi ga mogao doći glave

1 srpnja, 2019 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Cijela zemlja zaokupljena je ključnim pitanjem – odakle je iskočio taj pjevač, a ključ možda otkrijete dolje u tekstu, piše Ivica Šola u Slobodnoj Dalmaciji.



Kada je Kolinda Grabar-Kitarović dala otkaz svom savjetniku za unutarnju politiku Mati Radeljiću, svi se čudom čudiše, tzv. desnica se zgražala nad Predsjednicom,

Ja sam sa čuđenjem imao problem obrnute naravi, vilica mi je ispala kada je Radeljić, zvan Matan, imenovan na tu funkciju jer, osim ono malo iskustva politike u Županijskoj skupštini u Osijeku, on drugog političkog iskustva nema. A ni Matanov životni put, spletka – karakter kada su vlastiti interesi u pitanju, nisu bili prepreka da ga Kolinda uzme.

>>IVICA ŠOLA: Mate Radeljić zabio je ‘nož u leđa’ sedmorici bivših šefova

To nisam mogao drukčije objasniti osim kao vraćanje duga Karamarku i ekipi oko njega za odrađene prljave medijske poslove, posebno tijekom kampanje u Osijeku kada je Vrkić izabran za gradonačelnika, a Radeljić bio šef Osječke televizije, kojoj je vlasnik (bio) kralj željeza Željko Biloš, pravomoćno osuđen još u Jugi na desetak godina zatvora zbog kriminala, a danas je u procesu optužbe u aferi “Poreznica”, kada mu je Radeljić sređivao oprost poreznog duga preko Biljane Borzan.

Momak iz ‘Motrišta’

Biloš je bio i Matanov i Karamarkov sponzor. Glavaševi su od Vrkića tada izgubili izbore jer je Matan preko Osječke televizije oklevetao Bubala da je novcem gradske tvrtke kupio perilicu. Bubalo je sud dobio, izbore izgubio. Tako to radi Matan. To umijeće medijskog pakiranja naučio je devedesetih na HRT-u od Obrada Kosovca. Naime, kako je rano ušao u Mladež HDZ-a, uočava ga ekipa oko Ivića Pašalića i postavlja na HRT. Tu će, uz Kosovca, upoznati i Manjkasa, s kojim, osim neizrecive ljubavi za Hrvatsku, dijeli i pragmatičan stav uključivanja vlastita interesa u desničarenje.

Radeljić postaje član legendarne ekipe “Motrišta” i strelovito napreduje na ljestvici tadašnje televizijske elite. Tako se i on, uz još neke hadezeovske novinare/ke s “posebnim zaslugama” i “potrebama” koje gledamo i dandanas, našao na listi sretnika i sretnica koji su dobili posebno povoljne kredite, a što je mjesecima punilo novinske stranice.

Kako je iznimno promućuran i do daske pragmatičan, kada se Tuđman razbolio, a Pašalić počeo slabjeti, okrenuo je “zahvalno” leđa Pašaliću i ukrcao se u novu stranku, DC Vesne Škare-Ožbolt i Mate Granića. Kako je vidio da u DC-u nema obilja mesa na koje se navikao, okreće se tada neprikosnovenom vladaru Slavonije – Glavašu.

Ovaj ga postavlja na od njega strogo kontroliranu Slavonsku televiziju, udarajući po Glavaševim neprijateljima. To su bili vladajući Kramarićevi liberali u gradu i Borzaničini u Županiji. Potom je bio u savezu s Borzaničinima protiv Glavaša, i to dok je ovaj ležao u zatvoru. Daljnji komentar je suvišan…

Dok je bio glavaševac, dobio je sinekuru u Ministarstvu obrane za vrijeme Vlade Ive Sanadera kojem je na čelu bio ministar Rončević i koji je izjavio za Globus kako sve što je postigao u životu ima zahvaliti Glavašu. Onda puca ljubav između Glavaša i Sanadera, a kako se Radeljić zatekao u Osijeku, gdje je vladala HDSSB euforija, kalkulantski se opet priklonio Glavašu, za što ga je ovaj opet nagradio, imenovao direktorom gradskog Zavoda za stanovanje i, gle vraga, seli se u reprezentativan stan u središtu Osijeka.

Napada iz mraka

Za koga god da je radio, nikada nije financijski i materijalno gubio, naprotiv. Matan je danas vrlo imućan čovjek. Tako je, kao i Pašaliću, “zahvalio” i Glavašu počistivši ga iz grada, a Karamarko ga je nagradio novom sinekurom, mjestom uhljebljivanja HDZ-ovaca oduvijek, u Hrvatsku gospodarsku komoru, kojoj na čelo dolazi Burilović, proizvod tada moćnog političkog tajnika Tomislava Čuljka, zvanog Mistrija.

Kako je bio čovjek od najbližega Karamarkova povjerenja, za predsjedničkoga kandidata HDZ-a Matan je gurao Vrkića, a kako Matana Vaso nije mogao smisliti, ipak su se odlučili za Kolindu. Iako je kmečio kada mu je Kolinda dala nogu na tretman obavještajaca, Radeljiću su oni, otkad ga pratim, prirodno okruženje, pogotovo u Osijeku gdje je SOA na čelu s Barićem bila zapravo privatna prćija HDZ-a, a viđao sam ga u Osijeku i s pripadnicima tzv. čepinske mafije bliske Bilošu.

No kako je Biloš zapao u probleme, distancirao se i od njega, uživajući na Pantovčaku zvjezdane trenutke svoje briljantne karijere. Odreći se Pašalića pred Tuđmanovu smrt, Škare-Ožbolt, čiji je projekt bio propast prije negoli je zaživio, Glavaša dok je bio u zatvoru i Biloša kada je na koljenima, i nije bila neka hrabrost. Tek ukazuje kakva je osoba naš Matan. Zato Kolindi s njim neće biti lako – kada je ranjen, posebno zna biti okrutan, a napada iz mraka. Matan ne voli svjetlo.

Oni koji kažu za Radeljića da je “tvrda desnica” – lupetaju. U Hrvatskoj uopće nema desnice. Pardon, ima. Ona se dijeli na obavještajnu desnicu, valutnu desnicu (blizanci) i romantičarsku desnicu.

Ovi zadnji su ogromno biračko tijelo, koji se uvijek iznova osjećaju prevareni od strane “desničara” kada dođu na vlast njihovom naivnošću.

Matanu se svidjelo na Pantovčaku jer voli životinje i prirodu. Želi se vratiti i kreće u osvetnički pohod. Ako i ne uspije, bit će zadovoljan da svoju bivšu šeficu povuče za sobom, piše Šola u Slobodnoj Dalmaciji.

FOTO: pxll

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->