JOSIP MILIĆ: Ogradom od Rodne ideologije Plenković priznaje da u Konvenciji postoji

Čemu se ograđivati od nečega čega nema!? U Konvenciji stoji kako su “kultura, običaj i tradicija” pod posebnim udarom. To prevedeno znači kako su na udaru država, obitelj i vjera!

PIŠE: Josip Milić

Pristajanjem na Haško sudište ondašnja je suverenistička hrvatska vlast naivno vjerovala kako se radi o uspostavi pravednoga međunarodnoga suda koji će osuditi stvarne ratne zločince koji su okupirali Hrvatsku i BiH. I što se dogodilo? Ponižavani su i godinama maltretirani hrvatski generali koji su viteški branili svoj dom.

Sada je kao suza jasno kako Haški sud nije imao veze s pravdom, nego je bio politički instrument u rukama međunarodne zajednice. Njegov je cilj bio rastočiti vrjednote domovinskoga i oslobodilačkoga rata, uništiti nam ponos, tako da smo se, kojeg li apsurda, radovali kada su naši heroji pušteni na slobodu iz Haga!?

Sotona je otac laži! Lukavo je slagao Adama i Evu tvrdeći kako će, kada zagrizu jabuku, postati kao Bog, besmrtni. Dogodilo se suprotno, iskusili su smrt, grijeh, bolest.

I Hitler je lagao

Ni Hitler na početku svojih osvajanja nije rekao kako želi pokoriti Europu, nego kako želi zaštiti Nijemce u Češkoj, Austriji, Poljskoj itd. Predstavio je svoj zločin kao zaštitu ugroženih. I Milošević je okupaciju 90-tih predstavljao kao zaštitu svih Srba, ma gdje živjeli.

Istanbulsku konvenciju njezini pobornici predstavljaju kao akt za zaštititi ugroženih žena i zaustavljanje nasilja nad njima. Naravno da je svatko normalan protiv nasilja. Što više. Hrvatsko društvo je u ogromnoj većini za to da se i te kako pooštre mjere protiv nasilnika, pa bili oni iz HDZ-a ili SDP-a. Ali upravo te dvije stranke „Istanbulske koalicije“, koje se tobože zalažu za zaštitu ugroženih žena su i te kako nastojale zaštiti nasilnike u svojim redovima, a ne njihove žrtve. Umjesto da su nasilnike žurno strpali u duševne bolnice na višegodišnje liječenje oni su ih se riješili tek pod višemjesečnim pritiskom medijske javnosti. I onda se čude zašto im narod ne vjeruje?

Obični ljudi se pitaju što je konačni cilj potpisivanja Istanbulske konvencije (IK)? Mnogi misle kako je njezin cilj rastočiti obitelj, društvo, vjeru i uvesti naddržavnu kontrolu za sankcioniranje neposlušnih i nepodobnih. U konvenciji stoji kako su „kultura, običaj i tradicija“ pod posebnim udarom. To prevedeno znači kako su na udaru država, obitelj i vjera!

Čemu ograđuvanje od rodne ideologije ako je nema!?

Ograđivanjem od rodne ideologije Plenković je priznao da u Konvenciji iste ima, jer zašto bi se inače ograđivao od nečega čega nema.

Što je to rodno ideološko u konvenciji? Istanbulska konvencija tvrdi kako se muškarac ne rađa kao muškarac, niti ženska kao ženska, nego su to konstrukti i stereotipi. Zbog toga, po tvorcima te zloglasne ideologije, djeca trebaju sve isprobati te se potom odlučiti hoće li biti muški, ženski, ili neki treći, četvrti ili ne znam koji rod, ovisno o tome što im najviše odgovara. A ako im odgovara mogu i jedan mjesec biti muško, drugi žensko.

Takve se nastranosti već primjenjuju u nekim „naprednim zapadnim zemljama“ gdje smo već imali primjere da su muškarci mijenjali rod u ženski te opet vraćali na muški. Sve pod krinkom sloboda i ljudskih prava.

Nema više podjele ljudi na dva spola, nego na (zasada) 76 rodova. Kao na švedskom stolu, svatko bira što mu najviše odgovara. Roditeljima se uskraćuje uloga odgajatelja djece i nameću se nove norme odgoja koje će nadzirati moralno upitne (opsjednute) žene. Dokazanim antihrvatskim i antikršćanskim udrugama se podlaže pod kontrolu cjelokupan društveni život. IK ne samo da je akt rodne ideologije, nego je to temeljni akt Novoga svjetskoga poretka. To je ideološko-svjetonazorski dokument koji stubokom mijenja postojeći odnos stvari gradeći novo doba.

Zloporabe Rodne ideologije

Odavno se već pod krinkom ljudskih prava i sloboda šire raznorazne moralne nastranosti, ali konvencijom se otvara Pandorina kutija kojom bi do sada nezamislive stvari postale zakonski dopustive, čak i preporučljive. Rodna ideologija otvara mogućnost trudnoj ženi promijeniti spol prije rađanja pa ćemo tako imati da, po prvi put u povijesti, muški rađaju djecu. Muškarac sa 60 godina može promijeniti spol i ići u mirovinu sa 60 godina kao žena, što je možda jedina pozitivna stvar u Konvenciji.

Čak i mudžahedini mogu promijeniti spol, obući haljine, staviti na lice burku i opasati se dinamitom te dići tržni centar u zrak. U svadbenim čestitkama nećemo više čuti kako otac čestita svom sinu vjenčanje, nego kako roditelj 1, čestita djetetu 2 vjenčanje. S kim će se vjenčati, Boga dragoga pitaj, to nam još BABE nisu odredile? U krajnjoj liniji može se netko izjasniti kao npr. jarac i legalno spavati s kozom.

Tko misli da je ovo samo Plenkijeva ludost od koje neće biti ništa debelo se vara. Posljedice samovolje engleskoga kralja Henrika VIII. osjetili su milijuni i milijuni Britanaca. Posljedice Lutherova raskolništva su bili dugogodišnji protestantsko-katolički ratovi u kojima se stanovništvo Europe prepolovilo! Pa na koncu, posljedice Adamova i Evina grijeha nosimo svi mi dan danas.

Konvencija ne priznaje ograde ni Interpretativene izjave

A posljedice svoje ludosti Adam i Eva su osjetili onoga dana kada je njihov sin Kain ubio njihova drugoga sina, svoga rođenoga brata Abela. Grijeh Sodome i Gomore je zasigurno bio strašan kada je Bog dopustio anđelu zla da ta mjesta uništi. Grijeh koji se ozakonjuje Istanbulskom konvencijom strašniji je od onoga koji je počinjen u Sodomi i Gomori u kojima je bio raširen blud i homoseksualizam. IK ide puno dalje.

Za protagoniste IK su blud, homoseksualizam, homoseksualni brakovi i njihovo posvajanje djece nešto neupitno, dio ljudskih prava i sloboda. Zar je sloboda to što se u npr. Kanadi ljudi ne mogu deklarirati kao otac i majka, nego se moraju deklarirati kao roditelj 1 ili roditelj 2?

Ako se netko želi nazivati roditelj 1 nitko mu ne brani, ali zašto svima, pod egidom sloboda i ljudskih prava nešto nametati i uvjeravati druge kako je to za njihovo dobro? Čudno neko poimanje slobode?

Slično je poimanje liberalizma (slobode) imao i njezin osnivač John Locke koji je tvrdio kako vladar treba biti tolerantan prema svima u kraljevstvu osim prema papistima, kako je on pogrdno nazivao katolike. Tako i „stambolski“ slobodnjaci (liberali) kažu u 78 članku Konvencije kako ne može biti izuzimanja u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije. Čudni neki primjeri slobode.

Medijske manipulacije (oko broja nazočnih na prosvjedu, lažirane ankete građana do jednostrane interpretacije prosvjeda) i političko nasilje (ucjenjivanje ministara da glasaju za konvenciju) kojim sve nas žele prisiliti da prihvatimo Istanbulsku konvenciju, daju nam za pravo vjerovati kako će se vlast istim makijavelističkim metodama, a možda i gorim, koristiti u primjeni iste.

Već 18 godina u Hrvatskoj traje rastakanje domoljubnih i kršćanskih vrjednota. Prije 10 godina kada je HDZ pod krinkom antidiskriminacijskoga zakona uvodio rodnu ideologiju, Crkva se nije snašla, ni digla svoj glas. Danas je situacija sasvim drugačija. Katolička Crkva u Hrvatskoj je pokazala da je živa, da je jaka i da neće šutjeti na legalizaciju protubožji nastranosti.

I biskupi i papa su jasni oko Istanbulske

Papa je kazao kako se ne može poreći spolna različitost kao urođena datost. Spolni identitet nam je zadan i ne možemo ga svesti na subjektivno iskustvo sukladno nečijim preferencijama. U iznimkama, tvrdi papa Franjo, dolazi do poteškoće poistovjećivanja sa spolom kojem osoba pripada. U takvim slučajevima Sveta Stolica podsjeća da svakomu pripada poštovanje koje proizlazi iz neotuđivoga

dostojanstva ljudske osobe, a ono uključuje i njezino tijelo.

Papa kaže kako rodna ideologija zamišlja društvo bez razlika između spolova, čime dokida sam antropološki temelj obitelji (apostolska pobudnica Amoris Laetitia, br. 56). Još za vrijeme pregovora o konvenciji Sveta je stolica više puta skrenula pozornost na novost koja se nalazi u članku 3.c, po kojem „rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce“.

U članku 4., st. 3. Istanbulske konvencije se pojam „rod“ donosi uz pojam „spol“, što omogućuje takvo tumačenje teksta Konvencije po kojem bi rod bio sastavnica osobnoga identiteta koja bi bila neovisna o spolu.

Ta je dvosmislenost još više podložna kritici kada u nastavku teksta Konvencija obvezuje stranke da promiču na području odgoja, dakle kod maloljetnika, „nestereotipne rodne uloge“ (čl. 14., st. 1., usp. i čl. 12., st. 1.). Time se nedvosmisleno uskraćuje roditeljima pravo odgajati djecu u skladu s vlastitim i svjetonazorskim uvjerenjima.

Kriza kao prilika

Nakon ovako preciznih smjernica iz vrha Crkve, zadnji je čas da i vjernici – laici krenu iz defenzive u ofenzivu, da dokažu da nisu objekt koji nijemo promatra događanja, nego subjekt koji ih kreira i o njima odlučuje. Došlo je vrijeme odvajanja žita od kukolja. Neka se vidi je li u Hrvatskoj više onih koji su za istinske vrjednote ili protiv njih.

Pa ako je uistinu više onih drugih, nek im bude. Ali nije sigurno, niti može biti.

Treba dostojanstveno dokazati da su oni minorna šačica plaćenika koja radi za tuđe interese, protiv svoga naroda. Ali ne na referendumu. Referendum Plenkovića ne zanima. Treba ustrajati u mirnim i dostojanstvenim prosvjedima i tražiti jesenje prijevremene izbore.

Neka izbori budu referendum. Nadam se da će ovaj put biti dvije koalicije, jedna za Istanbulsku (Plenkovićev HDZ, SDP i njihovi sateliti) i druga protiv Istanbulske ( sve domoljubne stranke, udruge i pojedinci).

Do ovoga je jednom moralo doći. Što veća kriza, to veća prilika za ozbiljnije postavljanje stvari na svoje mjesto.