DRUGI put u svojoj povijesti predsjednik HDZ-a podnosi ostavku i prvi put provode se izvanredni izbori. Po članstvu najbrojnija a po doprinosu u stvaranju hrvatske države najzaslužnija stranka danas je u problemima koje je uglavnom stvorila sama sebi. Ovi izvanredni unutarstranački izbori su možda zadnja prilika da se stranka reformira i opstane kao značajna politička snaga društva.
Uzroci krize prisutni su već dulje vrijeme i vidljivi su na prvi pogled. Nakon odlaska prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana javlja se kriza vođenja stranke, gubljenje identiteta i vjerodostojnosti. Izigrano je povjerenje kako članstva, tako i drugih građana koji su cijenili i podržavali politiku HDZ kao općedruštveno korisnu stvar. Nedorasli Tuđmanovi nasljednici nisu bili u stanju ili nisu htjeli dosljedno nastaviti njegovo djelo ali su dobro znali iskoristiti staru slavu za vlastite probitke.
Provodili su politiku uskih grupnih interesnih vrha stranke i njima odanih poltrona a na štetu općih i zajedničkih. Proklamiranih ciljeva i datih obećanja uglavnom se nitko nije držao. Bile su to i ostale uglavnom prazne priče koje su služile kao mamac za skupljanje glasova na izborima. Licemjerje i dvoličnost postali su obrazac ponašanja. Jedno se pričalo a drugo radilo i u konačnici sve skupa dovelo do duboke gospodrsko socijalne krize u kojoj se danas nalazimo.
Tuđmana je vrijeme nedvojbeno potvrdilo kao istinskog lidera koji je uz plebiscitarnu podršku naroda stvorio suverenu državu Hrvatsku. Što vrijeme više odmiče on kao osoba u očima javnosti postaje sve cjenjeniji a zamjerke koje su mu stavljane blijede i pokazuju se kao neutemeljene ili beznačajne u odnosu na ukupno postignuće koje je ostvario.
Još prije nego je započeo sa stvaranjem stranke imao je jasna temeljna polazišta koja su bila sinteza svih pozitivnih povijesnih sastavnica hrvatske političke misli – Starčevićeve državotvornosti, Radićeva socijalnog nauk kao i pozitivne uloge hrvatske ljevice u razdoblju propalog pokušaja stvaranja hrvatske države u vihoru drugog svjetskog rata. Njegova politika pomirbe hrvatskog naroda te povezivanje domovinske i iseljene hrvatske bile su glavna snaga u stvaranju današnje suverene države Hrvatske. Ovako osmišljeni program bio je prihvaćen kao svehrvatski nacionalni interes, a HDZ je postao najjača politička stranka koja je u to vrijeme postala gotovo svenarodni pokret.
Za vrijeme njegovog vođenja stranka je bila zajednica slobodnomislećih ljudi okupljenih oko ideje stvaranja hrvatske države. Zbog različitih mišljenja i kritičkih prosudbi nitko nije smatran neprijateljem stranke i nepodobnim članom i nikomu nije padalo na pamet zbog toga nekoga kažnjavati ili izbacivati iz stranke. Dodvorništvo nije bilo na cijeni i od toga nitko nije profitirao.
Nakon Tuđmana više ništa nije bilo isto. Osnovne ideološke postavke na kojima je utemeljen HDZ su zanemarene. Glavinjanje od lijeve do ekstremno desne politike na sceni je sve do današnjih dana. Najvažnije od svega je bilo voljeti dragog vođu a sve ostalo je nebitno. Tko nije mislio kao dragi vođa bio je nepoželjan i morao je nestati. Svaki novi predsjednik čim je došao na vrata stari su letjeli kroz prozor. Od stranke se stvarala svojevrsna vjerska sekta bezpogovornih sljedbenika. Jednoumlje i totlalitarni duh nekadašnjeg staljinističo-komunističkog tipa je oživio i ponovno se vratio u politički život. Stranka je postala sama sebi svrhom. To je slabilo stranku i učinilo je nesposobnom za rješavanje društvenih problema da bi na kraju i sama postala problem i završila na optuženičkoj klupi.
Posljedica tako lošeg rada HDZ-a kao i drugih političkih stranka su mnogi problemi u svim segmentima društva. O problemima, kao što su primjerice ovrhe, pravosuđe i državna uprava redovito se govori u predizbornih kampanja, a nakon toga sve ostaje isto i ništa se ne rješava.
Mnogi građani su pod ovrhama i u dužničkom ropstvu ponajviše zbog tako smišljenog sustava koji je skrojen u interesu lihvarskih banaka i drugih lobija kojima je vlast zakonom osigurala da na taj način ostvaruju nemoralne visoke zarade na račun građana. Gospodarstvo također djeluje u nenormalnim uvjetima. Visoka fiskalna i parafiskalna opterećenja, korumpirana i nemoralna i nesposobna birokracije stvorena pretežito od stranačkih nesposobnih i nemoralnih uhljeba koji zagorčavaju život do izluđivanja. U gospodarstvu opstoje samo oni koji su miljenici vlasti pa im se nagomilani poslovni gubici ili izdaci za nelegalne transfere oproste na račun države i građana kroz predstečajne nagodbe dok su drugi koji nisu u milosti osuđeni na teško preživljavnje ili propast.
Maksimalno kompliciran pravni sustav u kojem se teško snalaze najpozvaniji stvara pravnu nesigurnost i neučinkovito pravosuđe. Najviše pravosudne institucije u konkretnim slučajevima imaju potpuno suprotna stajalisšta i odluke o istim stvarima, što je nedopustivo i nemoguće u jednom pravno uređenom demokratskom društvu. Svi ovi problemi sami po sebi su lak rješivi, ali se to očio ne želi jer bi njihovo rješaanje ugrozilo interese skupina umreženih i povezanih s vlašću.
Prvi korak u rješavanju navedenih kao i svih drugih društvenih problema je sređivanje stanja u političkim strankama kako bi postale sposobne i voljne raditi za opće dobro. Iz kakvoće rada političkih stranaka proizlazi sve dobro i sve loše u društvu a da toga često nismo ni svjesni i o tome počinjemo razmišljati tek kada nam vlastiti život od silnih problema postane težak i nemoguć.
Zbog toga je na novom predsjedniku HDZ-a je velika odgovornost za ono što će se u društvu događatin narednom razdoblju. Hoćemo li krenuti na put izlaska iz krize ili još dublje propadati nije stvar snage i moći nego volje. Ako se to iskreno hoće i želi to će se i ostvariti, a ako ne, onda je bolje da se posla ne prihvaća jer kako kaže pjesnik što se mrčiš kad kovati nećeš.
Prvi korak na tom putu je promijena dosadašnjeg načina organizacije i rad u stranci. Ostavimo se kumova, rođaka i posebno sponzora koji na taj način kupuju pozicije, privatiziaju stranku i pretvaraju u svoju sluškinju. Oživotvorimo demokratke standarde organizacije i rad stranke koji će omogućiti dovođenje sposobnih, odgovornih i savjesne ljude a stranka s njima mogla mogla donositi pravovremne i ispravne odluke u općem društvenom interesu.
Uski stranački interesi moraju biti prošlost a učinak nove politike mora biti vidljiv čim prije. Ako se to ne želi učiniti pred nama su vrlo izgledne nove dragovoljne ili prisiljene ostavke i neki novi izvanredne izbore ali u težim uvjetima od ovih u kojima se sada nalazimo.
Na predstojeće parlamentarne izbore HDZ bi treba ići samosalno bez predizbornih koalicijskih partnera i to isto u općem društvenom interesu tražiti od svih drugih stranaka. To bi doprinilo profiliranju nekoliko jačih političkih opcija i stabilizaciji političkog sustava.
Predizborne koalicije su prijevara građana, svojevrsna politička prostitucija i brak iz interesa. One omogućuju apsurdnu situaciju da netko uđe u Sabor kao predstavnik građana a da nema potporu nijednog građanina.
Zaobilazi se i obezvrijeđuje izborni prag koji traži minimum povjerenja građana za ulazak u predstavničko tijelo. U svim uređenim parlamentarnim državama nema predizborni koalicija. Postoje samo postizborne koalicije koje omogućuju sastavljanje vlade kada nijedna stranka ne dobije za to potrebnu većinu.
Što god da se bude u dogledno vrijeme događalo u društvu neće se događati bez HDZ-a. Pitanje je samo njegove uloge u svemu tome. Hoće li ona biti odlučujuća ili marginalna ovisi upravo o uspjehu vlastite reorganizacije koja mora biti u javnosti prepoznata kao korak u pravom smjeru. Samo pod tim uvjetima HDZ ima priliku na slijedećim izvanrednim parlamentarnim izborima ponovno pridobiti ali onda i opravdati povjerenje građana te kao najjača stranka preuzeti odgovornost za sudbinu države i naroda. Ako to ne učini sad dugo će čekati novu takvu priliku.
Jure Ivančić/Foto:maxportal
