Veliki državnici Jadranka Kosor i Vladimir Šeks svjesno ili nesvjesno ničim izazvani, osim manjkom razbora i viškom taštine, potpisivanjem Arbitražnog sporazuma bespogovorno su bili predali Sloveniji hrvatski dio Savudrijske vale.
PIŠE: Marko Marković/foto:Stanko Gruden/STA
Na tu opasnost upozoravali su u svakoj prigodi svi naši pravni stručnjaci među kojima i naš najugledniji stručnjak za međunarodno pravo mora sada pokojni profesor Vladimir Ibler koji je to obznanio i u svom intervjuu koji se još uvijek može naći i pročitati na ovoj internetskoj adresi:
Prema međunarodnom pravu mora teritorij koji Hrvatska drži svojim, do potpisivanja Arbitražnoga sporazumom, uistinu je i bio u njezinom vlasništvu. Potpisivanjem spornog sporazuma njegova sudbina prepuštena je arbitrima, njihovoj volji i prosudbi. Hrvatska na ovaj način od gotovine čini veresiju.
Tadašnja hrvatska premijerka Jadranka Kosor i slovenski premijer Borut Pahor, u nazočnosti švedskog premijera i predsjedatelja Europskog vijeća Fredrika Reinfeldta, potpisali su 04. studenoga. 2009. godine u Stockholmu sporazum o arbitraži. Tim sporazumom rješavanje graničnog pitanja prepuštaju međunarodnom arbitražnom sudu.
Sporazum je potpisan u zgradi švedske vlade nakon što je dobio zeleno svjetlo zastupnika u Hrvatskom saboru i suglasnost članova slovenskog Odbora za Vanjsku politiku.
Akademik Davorin Rudolf, stručnjak za granična pitanja isti dan je upozorio da je arbitražni sporazum loša verzija arbitražnog nacrta ugovora Račan – Drnovšek iz 2001. ‘U Račanovu nacrtu u koridoru bilo je predviđeno otvoreno more, a u sadašnjemu nacrtu, uz tu varijantu, moguće je gore rješenje: dodjeljivanje hrvatskoga teritorija u koridoru Sloveniji‘, kazao je tada Rudolf za Dnevnik Nocve tv.
https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/novi-ugovor-losa-je-verzija-sporazuma-racan-drnovsek.html
Od preuzetog rizika najgorih rješenja spasila nas doslovice Božja providnost ( u obliku CIA-e) po kojoj su nam u posjed dospjeli podaci o korupciji u Arbitraži na štetu Hrvatske pa smo zahvaljujući tome izgubljenu utakmicu pretvorili u neriješen rezultat i cijelu stvar s naše točke gledišta vratili na početni položaj.
Da je sve ostalo kako je potpisano mogli smo ostati bez svega i na kopnu i na moru bez da imamo pravo riječ reći jer smo pristali bezuvjetno na svaku odluku arbitraže kakva god ona bila i ne bi imali ni obraza ni argumenata da je ne priznamo i ne provedemo.
Sanaderova dionica
Izmišljeni spor oko Piranskog zaljeva od strane Slovenije intenzivirao se za vrijeme Sanaderova mandata i postao prepreka na putu Hrvatske u EU. Zbog ove glupe ucjenjivačke politike eurobirokrata ovo pitanje je postalo ozbiljan problem kojeg je Slovenija odlučila maksimalno iskoristiti. Uvjerili su iste te eurobirokrate da se tu radi o beznačajnoj stvari i doslovce o lavoru mora nasuprot tisuću kilometara obale koju ima Hrvatska i uz još neke navodne argumente te nemoralne ponude u radu Arbitraže za koje se tijekom postupka saznalo, pridobili njihovu naklonost i podršku za svoj zahtjev.
Unatoč svega toga Sanader je bio nepopustljiv i nije pristao na zahtjev Slovenije niti na nagovaranja njihovih podupiratelja.
Tako je bilo sve do momenta kada je jedna zemlja vrlo utjecajna i ustrajna u tome sve do danas počela ucjenama prisiljavati Sanadera da popusti Sloveniji.
Da bi izbjegao tu zamku kako se predpostavlja Sanader je odlučio povući se s dužnosti premijera ali na način da i dalje neformalno zadrži dovoljno jak utjecaj u politici i vladi i da tako kontrolira rješavanje i pitanja Piranskog zaljeva.
Na svoje mjesto instalirao je, po njegovom mišljenju najpouzdaniju suradnicu svoju zamjenicu Jadranku. Ispočetka sve je funkcioniralo po dogovoru dok u međuvremenu kod Jadre nije počela jačati strast za vlast.
Prema Šeksovom svjedočenju ljubav je pukla onog dana kad je Jadranka došla u ured a Ivo je sjedio na šefovskom mjestu, gdje je sjedio i kao predsjednik, a koje je Kosorica sada smatrala svojim, i upitala, Ivo gdje ću ja sjesti, na što joj je on odgovorio, pa nađi neki stolac.
Na tu rečenicu Jadranka se jako uzrujala i u takvom stanju odjurila do prijatelja Vlade da se izjada, potraži savjet i utjehu. Šeks je odmah skužio da je Jaca u takvom stanju postala podobna za privlačenje na njegovu stranu i da se preko nje s margine vlasti kamo ga upravo smjestio Ivo ponovno vrati u sam centar.
Ohrabrena mudrim savjetima napušta politiku kud Ivo tud i ja, kreće u suprotnom smjeru i pristaje uz Šeksa. Među prvim potezima novog tandema je uklanjanje Sanadera iz politike. Kad su to proveli Jadranka slavodobitno izjavljuje, ne može se otići a ostati, dati ostavku pa se vratiti.
Nakon te uspješne operacije Jadra s bliskim suradnicima preuzima svu vlast i nastavlja uveseljavati domaću i svjetsku javnost svojim izjavama, torbicama, engleskim jezikom i sličnim bravurama.
Da je “potpuno zajahala konja” Jadranka ponosno izjavljuje dan nakon sastanka s tada moćnim Ivicom Todorićem, uz dodatak da bi “Todorića najradije pozvala u Vladu”.
Na red dolazi i Piranski zaljev kojem Jaca pristupa s lakoćom domaćice u kuhinji. Slika se, putuje postaje sebi svakog dana u svakom pogledu sve važnija i u sjeni njezine veličine pitanje Piranskog zaljeva postaje formalnost i jedva čeka da potpiše to što Burut Pahor hoće i da riješi taj spor ne misleći na posljedice takve odluke.
S preuzimanjem apsolutne vlasti okružena suradnicima punih oraha u džepovima i kostura u ormarima, a i sama vjerojatno ne bez grijeha, poziva predstavnike represivnog aparata da se započne i kazneni progon Sanadera i suradnika.
Sanader je suđen i osuđen temeljem posrednih dokaza, tkz. indicija a svi drugi suradnici suokrivljenici uz postojanje izravnih dokazi i vlastitih priznanja prošli su nekažnjeno ili s minimalnim uvjetnim kaznama. Branili su se da su na počinjenje kaznenih djela bili prisiljeni, a da to ničim nisu dokazali što je jedinstven slučaj u pravnoj teoriji i pravosudnoj praksi.
U ovoj priči oko Piranskog zaljeva, Sanadera i ostalih sudionika, puno je čudnih i zagonetnih pojava, osobnih obračuna i liječenih frustracija zbog neostvarenih ambicija te otvorenih pitanja koja čekaju svoj odgovor. Jedno od njih je svakako i pitanje je li Piranski zaljev ipak bio u pozadini iznenadne Sanaderove ostavke na sve stranačke i državne dužnosti kako je to on izjavljivao?
Mozaik složen od svih kamenčića ovog slučaja upravo ukazuju da bi to moglo biti tako.
M. M./Maxportal
