Saborska zastupnica Domovinskog pokreta Miroslava Škore (DPMŠ) Karolina Vidović Krišto prozvala je ministra financija Zdrava Marića i premijera Andreja Plenkovića, pravosuđe i Jutarnji list.
“Ministar financija Zdravko Marić posredstvom svoga omiljenog biltena zvanog Jutarnji list izvijestio je hrvatsku javnost da u idućoj godini ipak ne će biti ukinut porez na promet nekretninama.
Dan poslije DORH je podigao optužnicu protiv čelnih ljudi bivše tvrtke Agrokor na čelu s Ivicom Todorićem. Koja je poveznica ministra Marića, Jutarnjeg lista, EPH – sada Hanza medija, Agrokora i pravosuđa?
Oni imaju jedan zajednički nazivnik, a taj je – bogaćenje na račun osiromašivanja hrvatskih građana, to jest, visoki porezi kojima se financira korupcija.
Ministar Marić je sinonim zlouporaba bez ikakvih posljedica. Čovjek čija karijera počinje u Sanaderovom ministarstvu financija u vremenu kad to ministarstvo pogoduje Todoriću. Nakon promjene vlasti tadašnji državni tajnik Marić postaje direktor u Agrokoru. Iz tog vremena posjeduje sat marke Rolex čija je vrijednost prosječna godišnja plaća u Hrvatskoj.
Jedan drugi bivši ministar, Goran Marić izjavio je početkom afere Agrokor da Ivica Todorić za otok Smokvicu 20 godina nije plaćao najamninu hrvatskoj državi, te je dug prema Hrvatskoj 2017. iznosio 200 milijuna kuna.
Kako je moguće da je sve te godine do 2017. Hrvatska poslovala s Agrokorom, davala mu tvrtke u vlasništvo za jednu kunu, a taj isti Todorić je imao – samo po jednoj osnovi – toliki dug prema državi?
Nadalje, u ožujku 2017. međunarodna agencija Moody’s javno je obznanila da je Agrokor falsificirao bilance.
U razdoblju od 2012. izvršni direktor u Agrokoru bio je upravo Zdravko Marić. Isti Zdravko Marić je s drugim članovima Vlade bio jedan od tvoraca zakona o izvanrednoj upravi, pri čemu je grupa ljudi pod nazivom Borg tako izradila odredbe zakona da bi nakon usvajanja tog zakona ta ista grupa mogla zaraditi milijardu kuna.
Tu dolazimo do DORHa i pravosuđa. Do listopada 2017. Agrokor ne postoji kao tema. Da bi rastumačila priču Agrokora, trebala bih 5 sati, a ne 5 minuta. Svi znamo kako se glavni uzročnik nelikvidnosti u Hrvatskoj zvao Agrokor, kako se predvodnik uvozničkog lobija i uništavanja hrvatske poljoprivrede također zvao Agrokor, te da je ovo već spomenuto toliko veliko da je pravosuđe moralo reagirati, baš kao i porezna uprava. Činjenica da pravosuđe nije reagiralo dokaz je da su u sustavu korupcije.
U Hrvatskoj postoji nešto što se zove USKOK, posebno pravosudno tijelo za organizirani kriminal. Hoće reći, USKOK se bavi sofisticiranim složenim kriminalom, a DORH se bavi, na primjer, putnim nalozima, što se smatra bagatelnim kriminalom.
E, vidite. Kod nas se USKOK bavi putnim nalozima, a DORH Agrokorom. Zato kod nas istraga traje 3 godine, a imali smo čuveni slučaj u SAD-u za Bernarda Madoffa gdje se radilo o prevari u visini od 50 milijardi dolara vrlo sofisticiranog financijskog kriminala, i američko je pravosuđe u roku od 6 mjeseci pravomoćnom presudom okončalo aferu. Dosuđeno mu je 150 godina zatvora.
Sad pogledajmo nepravdu koja u Hrvatskoj vlada.
Ivica Todorić i dalje sjedi u dvorcu vidljivom s gotovo svih strana grada Zagreba. Taj dvorac dobio je građevinsku dozvolu kao hotel, znači, kao gospodarski objekt zbog čega je imao benefite poput odbitka PDV-a i priznatih troškova za investitora.
Međutim, u Todorićevom dvorcu ne možete iznajmiti sobu, tamo živi on i njegova obitelj. Istodobno u Hrvatskoj postoji jedna druga obitelj koja se ne preziva Todorić, koja nije zapošljavala djecu političara i nije bila blagajna duboke komunističke države.
To je obitelj Cvetković sa zagrebačkog Bukovca, koja je u jednom trenutku zapala u financijske probleme i nije platila dvije rate kredita. Nemilosrdno hrvatsko pravosuđe ovršilo je obitelj Cvetković te je obitelj s petero djece uz pomoć specijalnih postrojbi policije izbačena na cestu.
I tu dolazimo do ovršne mafije, pravosuđa i Jutarnjeg lista. Jutarnji list, kao i velika većina main-stream-medija u Hrvatskoj, je o Agrokoru i o Ivici Todoriću pisala sa strahopoštovanjem isključivo u superlativu.
Na taj način su pisali i o Sanaderu, Mesiću, Josipoviću, kao i sada o Plenkoviću.
To naravno ima svoju cijenu. Mediji u Hrvatskoj ne žive od svog rada, prodanih primjeraka ili gledanosti emisija, već je politička vrhuška napravila različite metode doturanja novaca poslušnim medijima, što je najteži oblik korupcije, i najopasnije stanje za demokratski poredak.
Ako se doda stanje u pravosuđu, u kojem je kum Vladimira Šeksa predsjednik Ustavnog suda Šeparović, predsjednik Vrhovnog suda Sessa, koji je zaboravio prijaviti prihod od Agrokora u iznosu od pola milijuna eura, a predsjednik Županijskog suda u Zagreba Turudić koji je bježao od policije u autu vrijednom 150 tisuća eura, onda je slika zaokružena u kojoj možemo konstatirati da postoje dvije Hrvatske: jedna koja skapava i puni državnu blagajnu, i druga, vladajuća, nelustrirana, koja pljačka tu blagajnu.
Svaka optužnica u slučaju Agrokor koja ne uključuje ministre financija, šefove porezne uprave, šefa USKOK-a, i šefa policije iz tog razdoblja, je manipulativna, jer su te osobe morale biti upoznate s korupcijom u Agrokoru.
Jučerašnja uhićenja u državnoj tvrtci JANAF su itekako terminski tako postavljene kako se ne bi govorilo o Plenkovićevoj odgovornosti u slučaju BORG te o Marićevoj odgovornosti u slučaju Agrokor.
Kad se navodne antikorupcijske mjere ne temelje na vladavini prava i utvrđivanju činjenica, nego na trenutačnim političkim interesima, onda su one manipulativne i izrežirane predstave iz kojih hrvatski građani ne će biti obeštećeni za otuđeni novac.
Pravda i vladavina prava nemaju alternativu.”
R.I. /Foto: ss
