Danas, s beskrajnom tugom u srcu, moram napisati ono što nisam nikada planirao i promišljao, jer sama pomisao da ću se ovako morati oprostiti od naše dragog prijatelja, suradnika i velikog domoljuba prof. Tomca bila mi je bolna i duboko ljudski neprihvatljiva.
Preminuo je naš dragi prijatelj, profesor, političar, novinar, učitelj političkog promišljanja mnogim generacijama, umro je ljudina kakvu se rijetko sreće.
Preminuo je zaljubljenik u svoju Hrvatsku, najveći socijaldemokrat među demokršćanima i najveći demokršćanin među socijaldemokratima. Njegova djela u bogatom opusu od 27 knjiga bez sumnje će postati temelj za politološka i filozofska promišljanja o novoj kršćanskoj socijaldemokraciji u Hrvatskoj o kojoj je sanjao dragi prof. Tomac.
Na bespućima svjetonazorskih razilaženja koja su ga pratila tijekom političke karijere, u svojoj zreloj životnoj dobi u njemu je rasla Hrvatska bez podjela na lijevo i desno na temeljima Tuđmanove pomirbe, a milost njegovog obraćenja u susretu s Vječnim dala mu je neviđenu širinu duše i tolerancije prema svima, osobito prema onima koji se nisu s njim slagali.
Unaprijed im je opraštao, ostavljajući neizbrisivi trag zapisan u vječnosti, trag u svom opusu od 27 knjiga i još mnoštvo radova, eseja kolumni i političkih komentara. Uvijek na strani slabih, uvijek na strani pravde, uvijek spreman osuditi nepravdu i moralno etičke dekadencije u hrvatskom društvu.
Orao je duboke političke brazde na hrvatskim oranicama uvijek se nadajući dobrim plodovima koje zaslužuje pošteni, marljivi i istinoljubivi hrvatski narod, njegov narod, s kojim se ponosio oduševljenjem nevinog djeteta.
Profesor Tomac je silno želio još malo života, još malo zdravlja kako bi s nama mogao dočekati 5. siječnja 2020. smatrajući taj dan jednim od važnijih dana u hrvatskoj povijesti!
Čini mi se da je prof. Tomac zaustavljen kao Mojsije na brdu Nebo!
U svojim vizijama je vidio Hrvatsku blagostanja, ali dragi Bog je odlučio drugačije proslaviti njegovu dušu, čistu i ovjenčanu svetim sakramentima Katoličke crkve. Profesor Tomac je i s te distance vidio sjaj svoje Hrvatske što je sa svojim poslovičnim optimizmom opisao u svojoj zadnjoj knjizi „Narodna predsjednica“ koju je završio u bolesničkoj postelji.
Dragi moj prijatelju, dragi naš prijatelju, dragi naš profesore! Pratit ću Tvoje tragove, pratit ćemo Tvoju ljudskost, privrženost domovini i bit će ispunjena sva obećanja koja si dobio u vremenu našeg prijateljstva. Bit će dovršen i tvoj posljednji naslov kojega si želio završiti, a nisi uspio dovesti do kraja.
Kazimir Mikašek-Kazo/Foto:arhiva
