Nagradu Marija Jurić Zagorka za televizijsko novinarstvo za 2017. dobila je Ivana Petrović za izvještavanje iz Haaga tijekom presude šestorici Hrvata, među njima i Slobodanu Praljku.
Nagrada izazvala je lavinu negodovanja među novinarima, a neki od njih odlučili su vratiti svoje nagrade iz protesta protiv nagrade komentatorici Nove TV.
Kompleks je gadna stvar. Ljudi koji ne mogu u svojoj blizini smisliti nekoga pametnijeg, pismenijeg, sposobnijeg, profesionalnijeg, nadarenijeg, ljepšeg… nego su uvjereni kako sve te vrline u najvećoj mogućoj mjeri posjeduju jedino i isključivo oni, podložni su toj opakoj, neizlječivoj bolesti.
I čemu onda čuđenje kad netko od tih kompleksaša koji se nađu ugroženi u svojoj narcisoidnosti, ropti i diže graju, optužujući objekt svog kompleksa? Oni se u biti obračunavaju (podsvjesno) sami sa sobom, samo to nisu u stanju dokučiti.
Zato im ne treba zamjerati.
A zašto to rade?
Zato što u svojim pilećim mozgovima nisu u stanju složiti elementarne logičke činjenice, niti shvatiti i prihvatiti proste i jednostavne istine. I u tomu je problem – nažalost, ne samo za njih, nego i okolinu u kojoj obitavaju.
Vele, ljudska je glupost bolest od koje pati okolina, a ne „oboljeli“.
Ove je godine nagradu Marija Jurić Zagorka za televizijsko novinarstvo dobila novinarka Nove TV Ivana Petrović, po svemu izuzetna pojava na našoj medijskoj sceni.
Dobila je nagradu od svojih kolega novinara ZA IZVJEŠTAVANJE IZ DEN HAAGA TIJEKOM PRESUDE ŠESTORICI HRVATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE – dakle, NE ZA VELIČANJE, POHVALE, UZDIZANJE ILI KUĐENJE BILO KOGA ILI BILO ČEGA, NEGO ZA IZVJEŠTAVANJE.
I to u neke pileće mozgove ne može stati (ovo „pileće“ namjerno ne stavljam pod navodnike, jer doista mislim da je siva moždana kora takvih likova i kokošje mladunčadi ako ne iste, a ono vrlo slične strukture).
Dakle, onaj tko nije u stanju RAZLUČITI DA SE NEKOMU MOŽE DATI NAGRADA ILI ODATI PRIZNANJE ZA PROFESIONALNO IZVJEŠTAVANJE O NEKOJ TEMI, POJAVI ILI DOGAĐAJU – NEVEZANO ZA (MOŽEBITNI) OSOBNI ODNOS NOVINARA (I JAVNOSTI) PREMA PREDMETU IZVJEŠTAVANJA – IMA OZBILJAN PROBLEM I TO U GLAVI.
Novinarka Ivana Petrović je NOVINARSKA VELIČINA i jedna od (nažalost) rijetkih svijetlih točaka u ovom našem otužnom i politikantstvom svake vrste bremenitom javnom prostoru.
Njezina urođena inteligencija, lucidnost, novinarska pismenost i profesionalnost, jasni i koncizni stavovi, britkost i analitička preciznost koja zadivljuje, a naročito sposobnost da i najsloženije pojave i događaje analizira u realnom vremenu i prostoru i to tako da nakon njezina izvještavanja nema nejasnoća i dilema – to su osobine ROĐENIH novinara, MAJSTORA ZANATA, ANALITIČARA, a ne potrčkala koji novinarski status stječu na zagrebačkim tržnicama, u uredima GONG-a, na kavama s Mirjanom Rakić, trčeći za političarima maraton ili čučeći pred stožerima stranaka i vrebajući pikanterije kojima će uzburkati javnost – poput „novinarke godine 2018.“ Maje Sever, primjerice.
To što zna Ivana Petrović, ne uči se na zagrebačkom FPZ-u ili na instrukcijama kod Žarka Puhovskog, Rade Borić, Saše Lekovića, Dragana Zelića i sličnih „veličina“.
S time se čovjek rađa ili ne.
Imaš ili nemaš.
A Ivana ima, itekako ima. I to je njezin „crimen“.
Neki lik – nemam pojma tko je i kako se zove, zaboravih u međuvremenu – VRATIT ĆE SVOJU NAGRADU (istoimenu) od ne znam koje godine, zato što ju je ove 2018. dobila Ivana.
Ma dajte, molim vas!
Zar to uopće zaslužuje komentar? Tko je taj lik i što je u životu napravio? Dajte neku anketu da vidimo koliko ljudi u Hrvatskoj zna da postoji, živi i RADI NEŠTO U NOVINARSTVU!
Pa mi za reakcije takvih znamo i prije nego se dogode. PREDVIDLJIVI SU. I JADNI. OTUŽNI. Stoka sitnog zuba – koja gordom lipicancu može jedino zavidjeti, a što drugo?
To što Ivana Petrović uz već spomenute osobine VOLI SVOJU ZEMLJU, što na nju ne baca drvlje i kamenje i što nastoji afirmativno govoriti o Hrvatskoj onda kad je vrijeme i mjesto za to (ali ne na štetu istine i činjenica, jer itekako i kritizira kad to treba), u svakoj bi normalnoj zemlji bilo na cijeni – osim kod nas.
Ivana Petrović je KOLOS, novinarska VELIČINA koja dakako (ni kriva ni dužna) samom svojom pojavom na hrvatskoj medijskoj sceni MEDIOKRITETIMA i nikogovićima „nabija“ kompleks.
Ali, za Boga miloga, što ona ima s tim?
Nek se liječe – ako nije kasno.
Zlatko Pinter /foto: Oko.Hr
