Jure se kao dijete s roditeljima 1991. iz Belgije vratio u Hrvatsku. Kaže da je tada bi neizmjerno sretan. I on i roditelji.
Otac se prijavio u Gardu, a majka, medicinska sestra, radila je u domu za starije i nemoćne osobe.
Danas, “svake jeseni kad zakiši, Jure svom ocu svijeću zapali”.
Juru sam upoznao kao konobara kafića u novoizgrađenom zagrebačkom naselju. Političare nije volio, a svako jutro jedan saborski zastupnik bio je na kavi. I kratki espresso plaćao novčanicom od 1000 kuna.
– Evo jedan Starčević, otac domovine – kazao bi.
Desetak dana kasnije Jure je postao favorit svih gostiju s jutarnje kave. Kad je ponovno čuo rečenicu “Evo jedan Starčević”, mirno je uzeo novčanicu od 1000 kuna i kusur od 994 kune uzvratio u novčanicama od 10 i 20 kuna.
Jutro nakon ostavke Lovre Kuščevića za šankom opet vruće teme.
– Ode Lovro, kao da ga nije ni bilo.
– Šta ode!? Samo je s 30 otišao na 40.000 kuna. I još dobio saborski imunitet. Nigdje on ne smije otići. Ne dalje od Remetinca.
– Što s HNS-om. Piše se da bi ih Plenki mogao otjerati iz Vade!?
– Koja smo mi jebena država i kakvu vlast imamo kad HNS dijeli moralne lekcije. Pa oni su jedinica za korupciju. Kao što je metar mjera za dužinu, tesla za indukciju, kilogram za težinu, tako je HNS postao jedinica za kriminal i korupciju. Banda lopovska.
– Nemoj grube riči. Vidiš koje prekrasno ime imaju. I hrvatska i narodna i stranka. Ne može ljepše.
– Je, Croatian people’s party. Oni su obična banda razbojnička. Od 100 SDP-ovaca 50 odmah možeš uhapsiti. Od 100 HDZ-ovaca 70 odmah u Remetinec, a od HNS-ovaca prvi koga sretneš.
M.Marković/Foto: ilustracija
