Bez obzira na trenutni neuspjeh, ministar obrane Damir Krstičević nepovratno je pokrenuo nabavu suvremenog lovca za HRZ. Samo je pitanje koji tip, ali novi borbeni zrakoplov stiže u HRZ.
PIŠE: Marko Marković
Prozivati ga zbog toga je čin vrhunskog licemjerstva, posebno ako ga pri tome prozivaju oni „nobelovci“ iz SDP-a koji su kvaziremontom MiGova u Ukrajini borbenu komponentu naše avijacije doveli do ruba potpunog sloma i nestanka.
Čak i bivši SDP-ov ministar obrane Ante Kotromanović, koji je poslao MiGove u Odesu i priuštio vlastitoj državi međunarodni skandal, preko televizije velevažno drži predavanje svom suborcu Krstičeviću. Pa tko je ovdje lud?!
Neuspješan pokušaj kupnje borbenih lovaca u Hrvata je samo jedan od sličnih po Europi. Ni prvi, a ni zadnji. S kupnjom lovaca mučili su se i Bugari, Rumunji, a poprilično muka prolazili su i Česi i Slovaci. Jedini bez muka bili su Slovenci, jer su se oni zrakoplovstva jednostavno – odrekli. Želimo li tim putem?
Hvala SDP-ovoj Vladi
Ipak, remont borbenih lovaca kakav je proveden nad MiGovima 21 HRZ-a u Ukrajini nešto je raritetno. Ne samo po tome što su po prvi puta u povijesti lovci jedne članice NATO-a remontirani u državi koja nije članica NATO-a, nego i po tome da je, usprkos upozorenjima medija i stručnjaka, taj remont bio kvaziremont pa su nam danas od cijele eskadrile lete svega tri MiG-a.Hvala SDP-ovoj Vladi.
Na stranu što je to bio međunarodni skandal, jer se ispostavilo da je dio isporučenih MiGova sklepan od dijelova odbačenih MiGova iz Bugarske, Alžira i Jemena, nejasno je zašto ovaj čin veleizdaje i izravne ugroze nacionalne sigurnosti ni nakon svih istraga DORH-a i Vojne policije još nije dobio sudski epilog. Nejasno je zašto se u tom predmetu proces vodi samo protiv sitnih riba, a ne onih velikih. Te velike ribe dobile činove, ili otišle u NATO zapovjedništva i diplomaciju.
Doduše, ovi iz NATO zapovjedništava sada su najureni u mirovinu upravo zbog remonta. Više nema ni onog živopisnog lika od ukrajinskog veleposlanika u Zagrebu, Oleksandra Levčenka, koji je novinare iz „Večernjeg lista“ i „Slobodne Dalmacije“, a koji su prvi i uvjerljivo najviše pisali o sramotnom remontu, proglašavao, ni manje, ni više, nego alatima Vladimira Putina.
Čak i oni rijetki časnici u MORH-u koji su upozoravali na štetnost remonta, bili su degradirani i na koncu prisiljeni na odlazak iz sustava.
Neplanirani troškovi uvećali cijenu
Podsjetimo, 8. srpnja 2013. SDP-ov ministar obrane Kotromanović i direktor ukrajinske Državne kompanije za izvoz i uvoz robe i usluga vojne i posebne namjene “Ukrspecexport” Dmitro Aleksandrovič Peregudov (smijenjen isti dan zbog kriminala!) potpisali su u ugovor o remontu i kupnji 12 zrakoplova tipa MiG 21.
Nakon aviona, Ukrajinci su dobili i remont hrvatskih helikoptera. Zrakoplovno tehnički centar je bez natječaja dodijelio remont hrvatskih helikoptera također “Ukrspecexportu“ tj. njegovom zavodu u Sevastopolju, iako je poznato da se radi o zavodu koji je prethodno loše proveo remont helikoptera Armije BiH.
Ministarstvo obrane je za remont zrakoplova osiguralo 20 milijuna eura. Ukrajinska ponuda od 13,9 milijuna eura je za gotovo pet milijuna bila niža od rumunjske, koja je iznosila 18,6 milijuna eura. Ta osjetna razlika u ponudama odmah je izazvala sumnju, ali ne i u MORH-u. Jedan od razloga je i činjenica da rumunjski i ukrajinski zavod niz godina imaju iskustva u remontiranju MiG-ova 21, kao i suradnju, te takva oscilacija u cijeni nije uobičajena.
Naravno, prema dobrim starim običajima, nakon što su dobili posao Ukrajinci su kasnije nabubrili cijenu remonta jer su se, eto, pojavili neplanirani troškove koje će, naravno, pokrio MORH.
Selak je pohvalo Rumunje
Remont MiGova koji je 2002. godine obavljen u rumunjskom “Aerostaru” rezultirao je tako da zrakoplovima nije zabilježen nijedan ozbiljan kvar, ni ugroza sigurnosti letenja. Čak je i legendarni ratni i testni pilot Ivan Selak tada pohvalio rad rumunjskih inženjera.
Na “rumunjskim” MiG-ovima stasale su prve generacije mladih pilota HRZ-a. 2013 godine, u vrijeme SDP-ove Vlade, kada su hrvatski MiG-ovi bili apsolutno nerentabilni zbog svoje starosti, a što je utvrdio sam proizvođač “RSK MiG”, prema njima se postupalo kao prema dugoročno perspektivnim letjelicama(!?).
Čak se tražila i nova razina modernizacije. Rumunjska kao članica EU-a i NATO-a zasigurno Hrvatskoj više može značiti na vanjskopolitičkom planu nego jedna Ukrajina. Čini se da su u MORH-u iz nekog nepoznatog razloga bili posebno inspirirani Ukrajinom kao obećanom zemljom za naše dotrajale MiG-ove. Ukrajinski zavod u Odesi nikada dotad nije obavljao modernizaciju borbenih aviona članica NATO-a te stoga ni danas nema nikakve međunarodne certifikate ni dozvole za ugradnju i integraciju osjetljive komunikacijske opreme.
Kako su sklepani hrvatski MiG.ovi
Najsramotnije od svega je to što je u priči o remontu naših MiGova u Ukrajini svoje prste imao i čuveni Slobodan Tešić, jedan od najvećih srpskih i balkanskih trgovaca oružjem. Tešićevo ime „izronilo“ je u aktualnoj priči remonta hrvatskih MiG-ova 21 i dokupa osam MiG-ova iz Ukrajina čiji je državni “Ukrspecexporta” potpisao ugovor s Ministarstvom obrane RH.
Taj Isti Tešić, naime, poslovno je povezan s najvećim ukrajinskim krijumčarom oružja Jurom Poljevojom, a koji blisko posluje s „Ukrspecexportom“ s kojim je, ponovimo, MORH potpisao 2013. potpisao ugovor.
Kako je poznato, MORH je od Ukrajine otkupio MiG-ove 21 za koje Ukrajinci nisu predočili jasne vlasničke papire. Hrvatskoj strani tek je iskazano kako su lovci uvedeni u knjigovodstvenu dokumentaciju remontnog zavoda u Odesi, ali ne i kako su Ukrajinci došli u posjed zrakoplova s obzirom na to da ukrajinsko zrakoplovstvo nema MiG-ove 21.
Postoji opravdana sumnja da MiG-ovi koje je MORH otkupio od Ukrajine pripadaju jemenskom ratnom zrakoplovstvu. Remont 28 jemenskih MiG-ova 21 ugovoren je 2005., a bilo je to vrijeme kada je Jemen bio pod UN-ovim embargom. Jemen je preuzeo 20 zrakoplova, dok preostalih osam jemensko zrakoplovstvo 2008. odbija preuzeti zbog manjkavosti u remontu koje su uočene na prethodnim lovcima.
Suđenje zatvoreno za javnost
U taj posao “Ukrspecexporta” bio je uključen spomenuti Jura Poljevoj. Njegovo ime pojavljuje se i u slučaju posla remonta hrvatskih MiG-ova i dokupa gore spomenutih aviona. Nadalje, Poljevoj je blisko surađivao s Dimitrijem Peregudovim, direktorom “Ukrspecexporta” koji je smijenjen 8. srpnja 2013., na dan kada je u Zagrebu potpisivao ugovor s MORH-om.
Ključni dio ove priče je taj da Ukrajinci, po svemu sudeći, ne bi mogli Hrvatskoj ponuditi jemenske MiG-ove da Tešićevim odličnim jemenskim vezama Ukrajinci nisu te lovce prethodno dobili poslom u Jemenu.
Bilo kako bilo, s propalim projektom F-16 Baraka nema financijske ni materijalne štete za našu državu. Nema ni kaznene odgovornosti. Nema je još uvijek ni za “nobelovce” iz SDP-a. U istrazi oko remonta DORH je upecao tek sitne ribe.
Podignuta je optužnica protiv Josipa Čovića, načelnika Odjela održavanja i remonta Zrakoplovno-tehničkog zavoda i Ivice Josipovića, predstavnika ukrajinske remontske tvrtke zbog primanja i davanja mita. Ugovor o remontu potpisan je s ukrajinskim zavodom u srpnju 2013., kada je ministar obrane bio Ante Kotromanović.
Optužnica je podignut krajem 2016. Županijski sud u Zagrebu potvrdio ju je u travnju 2017. godine, a suđenje, zatvoreno za javnost, počelo je u rujnu te godine.
“Pucanj u prazno”
Sredinom 2014. tadašnji ministar obrane Ante Kotromanović dramatično je kazao da će si pucati u glavu dokaže li se kako je bilo pogodovanja Ukrajincima slanjem MiG-ova na remont u Odesu, što je novinarka Ivana Toma komentirala da to “nije ništa drugo nego pucanj u prazno”.
Ministra Damira Krstičevića treba pustiti da projekt kupnje višenamjenskog borbenog lovca odvozi do kraja i ponosno nove lovce dočeka na pisti zračne luke Pleso.
Ono što ipak malo žulja je da isti oni piloti koji su hvalili ukrajinski remont kao odličan i sjajan, jednako su zdušno navijali za izraelskog Baraka. I to treba imati na umu pri novoj kupnji zrakoplova na HRZ.
Foto:morh/maxportal
