Maks Slaviček: Rat nije gotov kad prestane pucnjava, a državu preuzmu pozadinci

Mnogi u Hrvatskoj iz hrvatske mukotrpne prošlosti nikako ne mogu naučiti i shvatiti kako rat nije gotov kad prestane pucnjava te raspusti vojska, a država koja je ratovala preda u ruke pozadincima, onima od kojih mnogi “nisu bili za pušku” već su recimo studirali ili se pripremali za buduće poslijeratne političko – društvene pozicije.

Moguće kako je tomu tako poradi izjava nekih hrvatskih  ponekih “prvaka”  koji uvijek nakon oružanog boja  kazuju “ Zaboravimo prošlost”. I gle začudo u tome ih itekako podržavaju anemični pojedinci iz sfere javno-”kulturnog” te političkog života čija biografija potvrđuje orjunaške korijene i svjetonazore.

Općepoznato je i svakodnevno razvidno  Hrvatska I Hrvati su jako zaboravan narod u većini, kod mnogih iz hrvatskog puka ne vrijedi ona “Povijest je učiteljica života.”. Kad povijest to ne bi bila mislite li kako bi se neprijatelji hrvatske i Hrvata toliko trudili svakodnevno u svim sferama života mijenjati je u svom interesu i za svoju korist?

JE LI HRVATSKA POD AGRESIJOM?

Jest. I to već dva desetljeća.

Svi koji Vam kazuju kako ovo što mislim i pišem ne stoji i nema argumenata ne poznaju ili ne priznaju stvarno stanje stvari. Hrvatska je pod konstantnom opsadom, pod stalnom agresijom i to ponajviše od unutarnjih neprijatelja.

Unutarnjih neprijatelja iz društveno-političkog života koji putem medija, NVO-a te alata koji su si tijekom privatizacije i  nakon nje “kupili” i  ustrojili. Hrvatskoj su na perfidan no ipak zakonit  način i s dopuštenjem političkih tih i takvih  “elita”  koji su te i takve zakone stvorili I stvaraju, oduzeti  nezavisnost, povijest, prošlost, financije, kultura, mediji, dostojanstvo, ekonomija.

Oduzeti i predani u ruke uglavnom neprijateljima hrvatske nezavisnosti, opstojnosti i postojanja a koji su ujedno neprijatelji svima onima koji su toj samostalnosti, nezavisnost težili i za koju su se u konačnici borili.

O agresijama naših “susjeda” moglo bi se zboriti i pisati  knjige, i to ne samo onih s istoka nego sa sve četiri strane svijeta.  Impotentnošću  vanjske politike zbog jalovog ministarstva vanjskih poslova koje je  ponajprije slamka  spasa za upošljavanje  familije  političara uglavnom iz sistema bivše Juge, a onda i onih “naših” koji su im se kasnije priklonili kako duhom tako i svjetonazorom.

Sve drže u rukama stranci od zemlje vode, preko medija, financija, telekomunikacija do energije i energenata. Kroz par godina bit će vlasnici i zraka koji udiše hrvatski puk.

O kulturi i tom resoru uzalud je govoriti, o “nacionalnom” masmediju službeno zvanom HRT što reći?

Više “Bre-ktnja” no kajkavštine, više partizanskih filmova, serija no onih iz nove hrvatske povijesti i  DOR-a. DA, dobro ste pročitali D.O.R-a –  Domovinskog Obrambenog Rata. I tako ga treba zvati, jer mi smo se branili i obranili. Iako to spominjanje toga smeta  kako  agresorima s istoka s onu stranu Dunava, tako razvidno u posljednje vrijeme je i onima s onu stranu Save čijih smo više od pola milijuna sunarodnjaka devedesetih  hranili, dok smo im u isto vrijeme kuće i guzice branili, a oni jadni bili neodlučni s kim, ća bi dabi. I danas eto nož u leđa pa hajka na hrvatske ratne zapovjednike.  To nam je hvala.

Zaboraviše mnogi onu maksimu “Jedan neprijatelj među nama šteti više nego tisuće onih oko nas”

POLITIČKA DESNICA U HRVATA?

Desnica je arhaičan, dakle zastario pojam pod kojim se podrazumijevalo sve ono što je suprotno od Komunizma odnosno političke ljevice. U odnosu na koje hrvatske političke struje se neka politička opcija može poistovjetiti sa “Desnicom” ? U  SAD-u “desnica” su Republikanci, a ljevica “Demokrati”, u Velikoj Britaniji npr. Konzervativci i Laburisti.

A u Hrvatskoj?  SDP I HDZ su što drugo doli reformirani ex komunisti, u smislu onih koji ravnaju i upravljaju tim političkim strankama ne govorim o onih 20-30% članstva HDZ-a koji to nisu. A ovi se pak dakle i SDP i HDZ drže “Centra”  političkog spektra, pa kao jedni naginju desnom centru a drugi lijevom centru dočim je ljevije ili desnije zrakoprazni prostor pun “wannabe lidera” prostor zapušten, zameten te onaj desni desnije  od drugova iz komiteta postavljenih regula doslovno zabranjen za djelovanje, još malo pa će biti van zakona.

I tu onome tko zakorači u taj politički prostor počinju i traju bitke, odnosno rat s unutarnjim neprijateljima iz oba SDP-HDZ tabora, medijima, konvertitima, tzv. antifašistima te sa stoljetnim vanjskim neprijateljima s istoka I njihovim saveznicima.

A ŽIVOT?

Teško je danas novim generacijama  pojmiti što je život sam po sebi….

Žive u virtualnom svijetu, odgajani od “influencera”  zavedeni od  “profila” idoli su im “skinovi” intelektualni domet  twitovi, postovi,  clipovi,  a uzori influenceri

Nisu naučili kako je knjiga Internet za pametne.

No vratimo se temi, životu. Ne govorim o življenju, već o pojmu života.  U ona dobra stara tradicionalna i bogobojazna vremena  kad su se slušali stariji jer su mudriji i iskusniji. Kad se štovalo Pismo napisano po Duhu svetom a ne kao danas ono što je rekla i napisala neka tamo “Influencerica” jer ako ćemo po tome suditi ON ima i Njegova “objava” daleko više sljedbenika i daleko je “utjecajniji” odnosno po njihovu žargonu “veći influencer”. Rekao je što o životu? Znaju li one ili oni tzv.  “ Influenceri” ?

Zanimljivo je što ti I takvi  “Influenceri”  vjeruju ako bi se u svemiru pronašla i jedna živa stanica kako bi značilo   kako u svemiru postoji život. A kad se u majčinoj utrobi  pojavi plod a po influencerima zvan “nakupina stanica” kako onda ta po njima “nakupina stanica”  nije život, a jedna stanica u svemiru jest? Uzgred mnogi ljudi  govore kako je AI ili UI umjetna inteligencija umjetni život.  Je li onda po tima i takvima stroj koji je stvoren od čovjeka vrjedniji od čovjeka stvorenog od čovjeka?  Čisto onako za promišljam i pitam se.

I na kraju jedna poruka, jednog oni bi rekli desničara političarima, političkim elitama Hrvatske:

“Poštovane Dame i Gospodo, ako to uistinu jeste…

Ako niste,  držite kakao pripadate  u skupinu ovog tzv. “Novog normalnog” pa ne znadete jeste li On ili Ona,  ili pak  mislite kako ste  Ono.  Znači kako ste izgubljeni I još se uvijek tražite a tu Vam ne mogu pomoći.

Onda ovaj moj uvod “Poštovane Dame i Gospodo” za Vas ne vrijedi . No ono što slijedi zasigurno za sve Vas što god i tko god jeste zasigurno i uistinu vrijedi a to je: “Halo političari, predsjednici, premijeri, ministri, župani, načelnici, pročelnici, državni tajnici ! Nemojte zaboraviti kako nikada, ama baš nikada ne biste bili to što ste danas da nas nije bilo, nas koji smo Vam stvorili državu u kojoj ste se na te pozicije uhljebili.

Zna da će ovaj tekst mnogima smetati.

Smetaju i oni meni pa što, demokracija je. Svatko ima pravo reći što ga smeta i za to smo se isto tako izborili.

Mario Maks Slaviček/screenshot