Marko Ljubić: Brine me sudbina ratnog junaka Freda Matića

Jedino žene, ljubav, seks, zdravlje – i to ono reproduktivno – mogu zauvijek poništiti grešnu narav i tog ubojicu u njemu. I odluči zadati smrtni udarac ubojici.

Fred,  i tko zna kako još Matić, opasno konkurira Greti za Nobelovu nagradu. Konkurira doduše i za još dva važna europska zvanja, ali doći ćemo do njih.  Tamanitelj srpskog oklopa, junak čije je junaštvo vrtoglavo raslo u hodnicima MORH-a, nakon Vukovara i logorašenja, vjerojatno i general, što neću provjeravati jer ako i nije – je, zatim perspektivni transformirani političar socijalno-demokratskog senzibiliteta, očito odlučio olakšati ratnu savjest zbog smicanja tolikih mrskih neprijatelja, pa se nabrijao na zaštitu žena. Mnogima je to čudno, meni nije.

Vojničina, samo takva junačina, samo takav plemeniti vitez koji je nakon bitke i logoraškog mučenja zagrlio svoje dušmane i sve im oprostio do toga da je s njima navalio na suborce, zbog svoje dubinske produhovljenosti, dubine ravne recimo čatrnji u južnoj Hrvatskoj ili bunaru u Srijemu, samo sebi nije mogao oprostiti tolika smicanja. Rekao bih bezbrojna, koja nitko pošten ne bi trebao brojati.

Kao u lovačkoj legendi kad je lovac Ćurdo pucao u jarebice, zapovjedio malom unuku da pobijene prebroji, a unuk neuk, ne zna dalje od deset brojati, pa Ćurdo zaključi – što ću ih brojati kad ih je 33.

Toliko je za sad Fred i ne znam kako još sve po europski Matić smakao tenkova. Dok suvremeni Ćurdo, odnosno Matić zajamčeno ništa lažno ne započne opet brojati. Ne znam je li Fred prije tenkova smicao ili tamanio nešto ili nekakva stvorenja po Srijemu, ali nekako mi se čini da je toj čeličnoj vojničini smicanje ušlo u krv, pa i kad ljubi smiče. Ne može to mimo njega.

Koliko god ga je progonilo tamanjenje i smicanje iz prošlosti, koliko god tražio bezbrojne načine usrećivati ljude, stalno mu je taj golemi grijeh puhao za vrat. I, dosjeti se Fred.

Jedino žene, ljubav, seks, zdravlje – i to ono reproduktivno – mogu zauvijek poništiti grešnu narav i tog ubojicu u njemu.
I odluči zadati smrtni udarac ubojici.

Spremajući se u labirintima države, prvo pod mentorstvom pokojnog dr. Njavre, zatim državotvornog HDZ-a pod skutima čarobne Jadranke, zatim u krilu umjetničko-političke duše Josipovića, pa kukuričući kao ministar, za oslobađanje Europe vukovarska nad-junačina je pronašla svoju inspiraciju u slobodi, seksu, ljubavi i tankoćutnim ženskim afinitetima Bojane Genov, Rade Borić i Sanje Sarnavke, da ne spominjem Jelenu Veljaču i novi val ženskih dušica i zapalila naša junačina u Bruxelles.

Kažu da su ga pri prvom trijumfalnom ulasku u zgradu Europskog parlamenta stotine i stotine službenika, zastupnika, a pogotovo lobista gledali sa strahopoštovanjem, bez daha i treptaja, većinom spuštenih glava svjesni svoje nedostojnosti.

Ratni junak, general čak i ako nije, opjevani heroj u knjigama i legendama, tamanitelj, gotovo pravi pravcati ubojica gomile zlih tipova korača tepihom, mjerka strogim pogledom oko sebe s dahom slobode oko glave, kao s nekakvom svjetlosnom krunom.

“Ovo je naš vođa”, probijao je šapat izmučenih gayeva, zagovornika slobodnog seksa, transrodnih i nerodnih, ugroženih i poluugroženih sa svih strane umorne Europe, kojoj su prijetili raznorazni Orbani i slični.

I brzo se sklopio savez. Fred i ne znam kako još sve Matić prigrli ugroženu braću i zaurla – neće vas više nitko hebati da oprostite! Od sad ćemo mi hebati koga stignemo, parit ćemo se u brlozima neograničene slobode kakvu svijet vidio nije, tko koga stigne u što stigne, a ovi koji su vas maltretirali za kaznu će plaćati. Oduševljenju ne bi kraja, prenosilo se umornom Europom od uha do uha.

Lobisti su u čudu gledali čovjeka s takvom viteškom naravi, koji s prijezirom odbija kilograme novčanica. Nakon Jakovčića i stotina sličnih takva narav nije im išla u glavu. Nikako i gotovo.

Da su poznavali recimo Ćipu vukovarskog, Matićevog junačkog subrata, ne bi se čudili. Saznali bi ti jadni lobisti osuđeni na doživotno klanjanje novcu, s kakvom su odbojnošću Matić i Ćipe s kompanjonima dok se ministrovalo propuštali bezbrojne mogućnosti naplate svojih junaštava preko bespovratnih davanja ministarstva. Nisu se htjeli vitezovi kakvi jesu pomamiti, a mogli su, za milijunima koji su propadali zbog neodgovornih branitelja iz registra, koji su se odricali svojih prava nakon rata i nastavili živjeti kao obični nejunački ljudi ne hajući za državnim novcima. I to bespovratnim! Fuj!

Da su lobisti znali za tu Matićevu osobinu, da su imali prilike susresti Ćipu pa da im to ispriča, manje bi čuđenja bilo. Nisu naučeni ti nesretnici na skromne i samozatajne ljude, koji k’o mumije šute o svojim odricanjima, razmišljajući samo kako pomoći ljudima.
I, dogodi se Rezolucija plemenitog naziva, punog reproduktivnog zdravlja žena i njihovih prava raspolaganja svojim tijelom.
Fred i ne znam kako sve još Matić skače uzdignutih ruku, grle se po lobijima oni, one i ono, nešto kao Hrvati kad je Modrić dao gol Škotima.

No, zla kob nije ostavila Freda. Ne zna još, nije se čuo s Ćipom koji mu je čuvao leđa i čast toliko puta, a možda ni Ćipi nisu stigli reći, u što je dobri i iznad svega plemeniti vitez Fred zagazio. Još ako je Glavašević u ekstazi, moglo bi biti problema.

Što naime ako zakasni znanstvena elaboracija iz Wuhana, ako Kinezi podbace i ne potvrde da je svakoj ženi nakon abortusa životni vijek deset godina duži, nagon za seksom pedeset puta izraženiji a da svaki abortus poslije trećeg nudi besmrtnost samo takvu.
Zla kob Fredu bi mogla biti to što Kinezi uz ta otkrića ne mogu prešutjeti da je Matićeva rezolucija poziv na, srećom ne i legalizacija, smicanje nedužnih duša, koje ne pripadaju ženskom tijelu.

Kinezi nisu senzibilizirani za analizu odnosa između pojma reprodukcija ili rađanje o čemu Fred skrbi s posljedicom te skrbi – smicanjem začete djece. Nije ni Fred mislio o tome, no ima tu poznata filozofkinja reproduktivnog zdravlja i žensko-tjelesnih prava Bojana Genov koja će tu sitnu nelogičnost razriješiti.

Matić nije predvidio da može doći i do pobune među srodnicima, među gayevima i + ostalima, kojima neće trebati pravo na abortivno reproduktivno zdravlje. Moglo bi biti krvi do koljena kad mu subraća shvate da je Fred u biti običan “peder” i da ih je zajebao.
Tko zna dakle kako će to sve završiti. Ili će Fred dobiti Nobela, ili će ga proglasiti glavnim “pederom” EU, ili glavnom tetkom feministkinjom?

Ili će ponovo zgrabiti zolju i početi k’o Ćurdo brojati tenkovske jarebice. Mene zato daleko više od Rezolucije brine sudbina ratnog junaka Matića.

Marko Ljubić/Foto: Instagram