Naslov na portalu Dnevno.hr: “HRT-u SE NE PIŠE DOBRO NAKON OVAKVIH PROZIVKI! Domovinski pokret neće tako lako odustati…”.
Rijetko se kome nije probudio osjećaj nade da je konačno došlo vrijeme kultivizacije golemih komunikacijskih resursa hrvatske države na zagrebačkom Prisavlju. Onome tko naravno vjeruje koliko crno ispod nokta ovom “desnom” Pusić-Josipović mediju.
Ispod naslova, biznismen na privremenom radu na funkciji političkog tajnika DPMŠ, Mario Radić, navodno uzeo stvari u svoje ruke. Traži odgovornost zbog toga što HRT nije prenosio otvaranje obnovljenog Vodotornja i zbog izražavanja neprijateljstva prema Kosovu.
Ako tome dodamo tešku inkriminaciju šminkanja Miroslava Škore uoči predsjedničkog predizbornog sučeljavanja koje Radić vrlo “inteligentno” i vrlo znakovito nakon sve jasnije priče o skrivenim namjerama začetnika političkog fenomena Škoro, unazad nekoliko dana stavlja uz značaj otvaranja obnovljenog znamenitog vukovarskog Vodotornja, vrijedi se zapitati ruga li se to Dnevno.hr Radiću pod firmom potpore, kuži li to ingeniozni Radić ili mu godi ta “potpora” k’o budali šamar.
Nameće mi se i pitanje debljine kože Miroslava Škore i cijene te kože, kada mrtav hladan dopušta da se u njegovo ime i ispod njegovog imena trpa toliko imbecilnosti, budalaština, ispada, egzibicija i teškog ruganja zdravom razumu. Teško je usporediti primjer takvog urušavanja ugleda čovjeka u manje od godinu dana.
Prvo, Radić može samo vikati buuuu Kazimiru Bačiću, a što ga više napada izvjesnije je da mu kao i Pupovcu, i svima koje napada, jača pozicije.
HRT je zbog milijun stvari odavno “Salijeri televizija”, no u prisavskim hodnicima i danas, usprkos godinama mraka, ima puno ljudi čija koža nije odebljala i um zamračio. Treba znati od tih ljudi stvoriti primjeren sustav. Radić za to nema baš nikakve reference, a modeli koje uzgaja u medijskom prostoru su, usprkos tome što je to bilo teško postići, neusporedivo lošiji od modela koga personificiraju Kazo i Čakarunka.
Dakle, zadnji je on u zemlji koji bi smio prozboriti o novinarskoj neslobodi, nevaljalosti ili cenzuri u medijima. Ne možeš tražiti od Kazimira Bačića ono što ne dopuštaš u svome dvorištu.
Što se dogodilo oko Vodotornja znaju organizatori i HRT, međutim čak iako je organizator pozvao sve medije na otvaranje, o čemu imam dokaz, problem u javnoj percepciji je kada se sudare dva nevaljalca i optužuju jedni druge.
Problem nastaje kada dokazanog nevaljalca, HRT, kritizira DPMŠ izjavama Marija Radića, političkog tajnika, kome je očito Vodotoranj samo alibi da pokuša idiotski opravdati Škorin, po izravnim svjedočenjima (Stevo Culej) planirani predizborni debakl već tragikomičnim šminkanjem i navodnom diverzijom televizijskih šminkerica.
Iako je skupina oko Škore prosula već toliko neusporedivih “bisera” od kada postoje, a među njima konkurentska bitka za idiotizam godine dnevno doseže vrhunac, ova Radićeva umna eskapada je svakako kandidat za tu nagradu.
Nisu šminkeri probušili jezik Škori, niti mu zalili uši voskom da je, koliko god bio blijed, nakon 30 sekundi za odgovor Tito ili Tuđman promucao na kraju – iscurilo mi, nisam stigao ništa o Titu. Nakon vrludanja tijekom cijele kampanje!? A trebala mu je sekunda i dok se opravdavao mogao je reći – zločinac! Radić pokušava inteligentno, kako to već zna, reći da je blijedo lice razlog tome.
Tko ne bi povjerovao u takvu genijalnost?
Radića je uz to naljutilo izraženo nepoštovanje prema, kako Bujanec propovijeda godinama iz samo njemu poznatih razloga, a očito škoristi slijede kao neupitnu doktrinu, prijateljima s Kosova. Dobra je stvar i olakšavajuća okolnost za Radića to što se nije sjetio prijatelja iz Slovenije. HRT je propustio naznačiti Republiku Kosovo, predstavljajući Kosovo Srbijom. Radić i to trpa u razred s Vukovarom i Vodotornjem.
Nikome nije naročita bistra doktrina o prijateljstvu Hrvatske i Kosova, ili Hrvatske i Slovenije, naročito Janšine Slovenije. Nisam usprkos trudu pronašao jedan jedini dokaz da je Janša manje Slovenac od bilo kojega drugog slovenskog političara kada su odnosi s Hrvatskom u pitanju, niti postoji razuman razlog da uopće bude, niti bi ga trebalo poštovati da jest.
Isto kao što nisam pronašao niti jedan jedini razlog ili uporište da je neki kosovski političar učinio nešto za Hrvatsku, što bi bilo presudno za Kosovare i prevaga da ga izaberu na funkciju. Neki među njima su ratovali na hrvatskoj strani, ali sumnjam da bi dobili jedan jedini glas na Kosovu, da se nisu iskazali kao Kosovari.
Konačno, za Hrvatsku su ratovali i Francuzi, Irci, Škoti, Brazilci pa Radiću i kompanjonima ne pada na pamet Francusku tako gorljivo braniti ili promicati prijateljstvo s Francuzima.
Politički idiotizam da su srpski neprijatelji automatski prijatelji hrvatskog naroda izrazito je prozirna i krajnje opasna doktrina Zlatka Hasanbegovića, kojom Bošnjaci uništenje hrvatskog naroda u BiH nazivaju prirodnim, povijesnim i strateškim savezom “braće” u obrani od velikosrpstva. Interesantno je da su se oko Radića okupili baš svi promotori te notorne doktrine.
Tragično je koliko i navodno mudriji i oprezniji ljudi oko DPMŠ, sada već potpuno očito u nedostatku minimuma znanja o bilo čemu bitnome, tezgare s hrvatskim simbolima i baš sve valjaju u blatu svakim danom sve više. Otud skandal oko prijenosa otvaranja Vodotornja zapravo služi samo kao alibi za opravdavanje Škorine predsjedničke, sve očitije podvale, ili Bog zna kakvim vezama s nekim tipovima s Kosova.
Iz takve pozicije, potpuno redikuliziranih tipova kojima se već smiju i dojučerašnji fanovi gnušajući se njihove agresivnosti i teških floskuletina, čak i totalne nevaljalce kao što je već godinama HRT, ili izrazito opasne politike i ideje, kao što su Pupovčeve, u biti svojim nasrtajima i pokušajima privatizacije naroda i nacionalnih svetinja za banalne interese samo jačaju.
Ne znam kome je i kojoj to kulturi, kojoj umnoj rezoluciji što bi rekao prof. Pavuna, namijenjen naslov s portala Dnevno.hr., no ne bi me iznenadilo da ga slave Radić i njegovi medijski lumeni, uvjereni da su figurativno rečeno dobro uložili novac. Razina poruka ispod naslova, koje smo inače slušali ovih dana upravo od Radića pod znak pitanja ne dovodi samo i jedino njegovu logičku konzistentnost ili kognitivne sposobnosti, njegov politički talent, nego elementarnu socijalnu inteligenciju i rasudbene sposobnosti potrebne za upravljanje banalnog obrta, a ne ozbiljne korporacije.
To, istodobno, proporcionalno njegovoj materijalnoj moći u potpuno poremećenim medijskim standardima uistinu izaziva uznemirenost, no nikako kako naslov sugerira Kazinim trupana, nego kod većine normalnih ljudi. Jer Kazo i HRT se ne trebaju bojati Radićevih “prijetnji”, ponajprije zato što je upravo takvima i daleko lošijima okružen Radić i njegov DPMŠ, od koga nakon nekoliko mjeseci pristojni ljudi bježe kao od covida.
Marko Ljubić/ Foto: maxportal
